egipat

HUK VODENIH SLAPOVA U SRCU PUSTINJE

Ukaza se divan prizor pustinjskog vodopada. Proteže se u dužini od petnaest do dvadeset metara i u visinu do pet metara. Odmah preko vodopada su se rasprostirali goli oblici beživotnih pješcanih dina. Nevjerovatan prizor, gotovo nemoguc, istinski fantastican i nezaboravan! Stajali smo na ivici prirodnog vodopada, u samom srcu pustinjskog prostranstva. Obišli smo vodopad sa svih strana sa kojih se može obici ovaj tekuci Allahov ajet u pustinji

Piše: Nezir Halilovic

Nakon što je Karunovo jezero ostalo daleko iza naših leda, našli smo se u pravoj pustinji prekrivenoj samo sivožutim pijeskom. Naš put je vodio pravolinijski, uz manje krivine prilagodene rasporedu i obliku dina. Videni prizori su toliko lijepi, novi, neocekivani i zanimljivi da su u potpunosti pobijedili umor izazvan višesatnim putovanjem. Upitao sam vodu puta, Ahmeda, gdje idemo. Njegov odgovor je bio klasican: "Na jedno lijepo mjesto". Upitao sam: "A koje je to mjesto?" Dobio sam odgovor: "Idemo u jedan od najpoznatijih nacionalnih parkova u Egiptu". Potom je izgovorio rijec koja me, i pored mog poznavanja arapskog jezika, dobrahno zbunila. Naime, rekao je: "U tom nacionalnom parku ima šelalat". Dobro sam znao da rijec "šelalat" oznacava slapove, vodopade. Medutim, u potpunoj pustinji, u okeanu pijeska, u ovom krajoliku postoji još samo pokoji stidljivi žbun i od vrelog sunca ispucali stari asfaltni put, koji se, poput kakve džinovske tamnoplave zmije, proteže kroz pustinju. Zato, uistinu nisam znao kako prevesti tu rijec. Iako sam vidio ogromno Karunovo jezero u srcu pusti-nje, kako shvatiti da u ovoj pretežno ravnicarskoj pusti-njskoj zemlji ima rijeka koja pada sa brda i pravi vodopad ili šelalat?! Ali, Uzvišeni Allah, dž. š., cini šta hoce i rasporeduje gdje šta hoce.

Cari pustinje

Misli su me prebacile u Medinu, grad Allahovog poslanika Muhammeda, s. a. v. s., gdje danas postoje dva vodopada, pokraj kojih sam mnogo puta sjedio i prolazio. Ali, vodopadi u Medini su nacinjeni ljudskom rukom i kraljevim parama. Navrh brda je dovedena preradena morska voda koju puštaju samo u vrijeme najintenzivnijeg saobracaja i živosti u Gradu, praveci nevjerovatnu pustinjsku caroliju i nezaboravnu uspomenu posjetiocima Medine. Voda tih vodopada prekriva jednu stranu brda, praveci stotine raznoraznih slapova nevjerovatne ljepote i oblika. Medutim, ne bi imalo nikakvog smisla da je neko došao na ideju praviti vještacke vodopade u srcu egipatske pustinje, na mjestu udaljenom stotine kilometara od Kaira i Nila, jedinog izvora vode u Egiptu.

Prica o mostu u pustinji

Doduše, Arapi imaju pricu o potrazi za najglupljim covjekom na svijetu. Helem, poslao je halifa izaslanike u sve gradove i države da mu nadu takvoga. Kad su se svi oni vratili i poceli iznositi dokaze o najglupljim ljudima na svijetu, ispostavilo se da je vecina prica na slican kaluf, sve dok na red nije došao i zadnji izaslanik i obavijestio prisutne da je usred ravne pješcane pustinje našao covjeka koji tu gradi ogromni kameni most… Svi su se uputili ka tom mjestu. Zatekli su covjeka kako upravo završava veliki kameni most u srcu nepregledne pješcane doline. Složili su se da je to vrhunac gluposti, pa bi receno da se to zapiše u knjige, te su zadovoljno uzjahali na konje i deve. Tada primijetiše drugog covjeka kako žurno dolazi iz pustinje, penje se na most i odozgo zabacuje pecacki štap! Shvatili su da mu je onaj prvi sagradio most samo da može pecati!

San i java

Naš autobus se naglo zaustavi. Usred pješcanog okruženja, bez ijednog znaka civilizacije, jer smo davno sišli sa asfaltnog puta i satima putovali pusti-njom, naš autobus se zaustavio pred rampom. Na kontrolnom punktu su drijemali egipatski policajci. Velika ploca je na nekoliko jezika obavještavala eventualne prolaznike o vrstama životinja i bi-ljaka u okruženju te pravilima ponašanja… Nastavili smo užarenom pustinjom.

Nakon što smo prošli pokraj malo vecih dina od najsitnijeg pijeska na kojima je vjetar ostavio tragove nedavne posjete, ukaza se nezaboravno predivan prizor. Pred nama je bilo jezero usred nedirnute pustinje, a sa njegove lijeve strane šuma trske i mocvarnog rastinja. Ponovila se slika Karunovog jezera, s tim što je ovo jezero znatno manje. Na obali je uredena velika plaža: suncobrani, ugostiteljski objekti, zahodi, brojni kupaci i mali mesdžid od trske, smješten u sjeni trstikine šume. Uputili smo se u pravcu mesdžida i rastinja.

Pred nama se ukaza rijeka! Prava. Brza i nevjerovatno bistra. Voda je bila kristalno cista i izazivala ljepotom koja se teško može opisati. Dolazila je iz brojnih kanala koji su obgr-ljeni trskom. Na nekim mjestima su se kanali pretvarali u pravcato korito, da bi voda opet nestajala u drugim kanalima. Zagazili smo u vodu, uz vrisku oduševljenja i opcinjenosti. Sezala je do koljena. Ponekima je dubina pustinjske rijeke, jezera ili kako vec nazvati taj fenomen, dopirala i do pasa. Ahmed rece da moramo zagaziti u vodu kako bismo došli do vodopada. Krenuli smo za njim. Vodena struja je znatno jaca nego što se to cinilo. Zatim smo prolazili kroz tijesne kanale potpuno obrasle trskom.

Fatamorgana ili stvarnost

Do naših ušiju je poceo dopirati huk vode u padu. Požurili smo vodenom stazom, a kanal kojim smo gazili postajao je sve puniji mladica koji su se, mokri i veseli, vracali iz pravca odakle je dopirala vodena buka. Ubrzo smo se našli na udaru drugih vodenih kanala… Pred nama se otvori prostrano korito sa zidovima od neizbježne trstike. Išli smo desnom stranom smaragdaste rijeke u pravcu sve jace buke, a sve nas je ukrašavalo veselo raspoloženje išcekivanja. Utom se zacu huk padajuce vode i pred nama se ukaza brojna grupa mladih koji su plesali usred vodenog platoa. Od ivice vodenog platoa se ukaza divan prizor pustinjskog vodopada. Proteže se u dužini od petnaest do dvadeset metara i u visinu do pet metara.

Odmah preko vodopada su se rasprostirali goli oblici beživotnih pješcanih dina. Nevjerovatan prizor, gotovo nemoguc, istinski fantastican i nezaboravan! Stajali smo na ivici prirodnog vodopada, u samom srcu pustinjskog pros- transtva. Obišli smo vodopad sa svih strana sa kojih se može obici ovaj tekuci Allahov ajet u pustinji. Uvjeravamo se da je omiljena atrakcija Egipcana skakanje sa tog vodopada u veliki prirodni bazen koji se prostire ispod vodopada i koji povezuje vodopad sa jezerom. U velikom bazenu se nalazi i veliki camac, sa spasiocima spremnim da pomognu u slucaju da se neko od skakaca ne snade u vodi. Na pješcanoj obali je mnoštvo egipatskih porodica našlo mjesta za neza-boravni odmor i rekreiranje.

Neuspješna potraga za odgovorom

Radoznalost mi nije dala da sjedim i smireno uživam u ljepoti tog Allahovog cuda na zemlji. Iako sam pred svojim ocima imao taj fenomen, ostalo mi je neriješeno pitanje odakle dolazi voda koja pada sa ovog vodopada. Vidio sam da završava u jezeru koje smo vidjeli kad smo stigli. Medutim, odakle dolazi tolika kolicina vode?! Zagazio sam u najveci rukavac i krenuo uzvodno, prisjecajuci se kako sam u djeti-njstvu pronalazio i izvore i ušca potoka u mome kraju. Ali, shvatio sam da sam kao djecak imao više uspjeha. Kako sam se udaljavao od vodopada, voda je postajala sve dublja. Pokušao sam izici, ali mi nije dopuštao bedem suhe trske. Sa svakim korakom me voda dubinom vracala nazad, a i vrijeme povratka se bližilo, pa mi je preostalo da se vratim, noseci sa sobom svoje pitanje bez odgovora. Preostalo vrijeme smo iskoristili obilazeci vodopad i bezbrojne potoke koji su donosili briljantno cistu vodu kroz šume trske, uvjeravajuci se da se radi o izuzetno lijepom, jedinstvenom cudu, koje tu stoji stotinama i hi-ljadama godina i da sve vrijeme - i faraonima, drevnim Egipcanima, i Amru bin el-Asu i kasnijim muslimanima, i danas svima nama - svjedoci o velicini, ljepoti i mogucnostima Allahove svemoci.