amerika protiv amerike

Potvrdni dokazi su u neljudskom postupanju sa talibanskim zatvorenicima na Kubi koji žive u žicanim kafezima velicine 8 x 6 stopa prekrivenim limenim krovovima. Slikaju ih kao rijetke i veoma opasne životinje, anjihovi cuvari nose maske na ustima. Šta bi se dogodilo da je pod takvim uvjetima zatvoren neki Amerikanac?

U americkoj bazi Guantanamo na Kubi se trenutno nalazi oko 160 talibanskih zatvorenika koji su postali top-vijest u svjetskim medijima informiranja, ali, ocito, ne radi tvrdnji americkih zvanicnika kako su to najveci "zlocinci na zemaljskoj kugli", nego radi toga što americka vlada notorno krši Ženevske konvencije i brani se demagogijom jaceg i mocnijeg. Još od vremena ostrašcenih izjava americkog predsjednika nakon napada 11. septembra, u kojima je najavljivao osnivanje troclanih vojnih sudova koji bi sudili osumnjinicenim za terorizam bez prava na advokata, organizacije koje se bore za ocuvanje ljudskih prava su protestirale protiv te odluke, naglašavajuci da bi to bilo nepoštivanje osnovnih ljudskih prava. Tako bi se država koja se ponosi ljudskim pravima pretvorila u otvorenog neprijatelja temeljnih vrijednosti na kojima je zasnovana.

Srednji vijek na pocetku 21. vijeka

Sve dok na Kubu nisu sletjeli prvi avioni sa zatvorenicima kojima su bile povezane oci i usta, zacepljene uši - kako ne bi mogli medusobno komunicirati, okovane i ruke i noge u lance, a koji su nakon toga smješteni u kafeze poput divljih životinja pod otvorenim nebom, ne bi se moglo povjerovati da se tako nešto uistinu može ponoviti u 21. vijeku. Provalija bešcašca u koju je zapala americka administracija je postala još dublja kad su takve mjere poceli pravdati pricama da se radi o "ekstremno opasnim i istreniranim ljudima kojima je jedini cilj ubijati Amerikance", te da se tim mjerama ''štite'' vojnici koji ih cuvaju. Prema americkim podacima, trecina "opasnih ubica" je ranjena i potrebna im je bolnicka njega, pa su, stoga, cudne mjere predostrožnosti još cudnije i više nego stroge.

Sve, ipak, pocinje od statusa zatvorenika koje Amerika smatra "nezakonitim borcima" i "teroristima" (kao da je presuda svima njima vec donesena bez sudenja), tako da oni nisu regularni ratni zarobljenici na koje se odnosi Ženevska konvencija o ratnim zarobljenicima. Ako bi oni uistinu bili smatrani ratnim zarobljenicima, Amerika ne bi smjela postupati sa njima kako postupa. Prema Ženevskoj konvenciji, zatvorenici ne bi smjeli biti primorani na saradnju u ispitivanju i morali bi biti vraceni kucama nakon prestanka rata izmedu dviju država, osim ako nisu optuženi za ratne zlocine.

Takoder, ne dozvoljava se snimanje zatvorenika i ponižavanje koje se vidi na slikama koje nam stižu iz Guantanama.

Nije dozvoljeno izrucenje gradana iz zemalja potpisnica Evropske konvencije o ljudskim pravima u americke zatvore, jer je Amerika zemlja u kojoj se još primjenjuje smrtna kazna. Amerika je zakone bacila pod noge skrivajuci se pod plašt "borbe protiv terorizma", koja "opravdava sva sredstva". Ari Fleischer, portparol "Bijele kuce", kako bi dokazao americke postavke da se ne radi o regularnim borcima, izjavljuje: "Na Kubi se nalaze ljudi iz više od 30 zemalja, tako da oni, ustvari, ne pripadaju nikakvoj organiziranoj armiji ili državi, nego su otišli u Afganistan da bi bili obuceni za teroriste". Njemacki šef diplomatije Joschka Fischer je upozorio Ameriku da "u borbi protiv terorizma branimo i svoje vrijednosti" te da se zatvorenici moraju smatrati ratnim zarobljenicima koji imaju svoja prava. UN-ova povjerenica za ljudska prava Mary Robinson i visoki povjerenik EU-a za vanjsku politiku Havier Solana su takoder upozorili americku vladu da mora ispoštovati Ženevsku konvenciju. I vecina ostalih evropskih zvanicnika osuduju americke postupke na Kubi, ali njihove osude nisu donijele nikakvo poboljšanje statusa zatvorenika. Jedino je Colin Pauel, americki ministar valjskih poslova, izjavio kako treba ponovo razmisliti o priznavanju statusa ratnih zarobljenika, ali to pravilo se, opet, ne bi generalno primijenilo na sve zatvorenike.

Zar se tako brani demokratija?

Amerika je isuviše snažna država da bi joj se moglo suprotstaviti ili zamjeriti, kako na politickom, tako i na bilo kom drugom planu. Da su, recimo, Jordan, Sirija ili Egipat zatvorili 160 Amerikanaca, Britanaca i Francuza pod slicnim uvjetima i te slike razaslali po cijelom svijetu, ne bi izostala vojna reakcija.

Na prvoj strani jednih britanskih novina se mogao vidjeti i naslov: "Okovanih ruku i nogu, oni klece u poniženju. Je li to nacin kojim Bush i Bleer brane našu civilizaciju?" S pravom se postavlja i pitanje šta ce slike iz Guantanama proizvesti u srcima obicnih ljudi, muslimana koji smatraju da je ovo - pod okriljem terorizma - ipak samo borba protiv muslimana. Amerika ne nailazi na simpatije u velikom dijelu svijeta, a nakon ovih postupaka ce se ta nesklonost samo povecati. Neke vlade su vec iskazale želju da treba provjeriti šta se dogada sa zatvorenicima koji imaju njihovo državljanstvo. Najdalje je otišla Velika Britanija s izjavama da se medu zatvorenicima nalaze i trojica njihovih državljanina te je zatražila da Amerika pruži uvid u njihovo stanje. Najviše je saudijskih državljana, njih oko 100. Vlada Saudijske Arabije je zatražila da im se sudi u skladu sa saudijskim zakonima. Povodom ovog zahtjeva, Bush je izjavio da ce se svi slucajevi razmatrati pojedinacno i da ce postojati mogucnost da se pojedini zatvorenici izruce njihovim zemljama. Dok se svijet koncentrira na zatvore na Kubi, organizacije za ocuvanje ljudskih prava u Americi pokušavaju staviti naglasak i na druge zatvore u kojima su zatvorenici ugroženi. Židov Leonard Rubenshtein, izvršni direktor udruženja "Fizicari za ljudska prava", kaže da se oko 3.500 talibanskih vojnika, vecinom Afganistanaca i Pakistanaca, nalazi u ocajnim životnim uvjetima u zatvoru Šebargan na sjeveru Afganistana.

Kuda ide Amerika?

On porucuje svijetu da ti ljudi gotovo umiru i da se ne bi trebalo toliko pažnje posvecivati Kubi, na kojoj zatvorenici imaju "fer tretman". Mnogi su mislili da ce Amerika imati problema sa Kubom oko prihvatanja zatvorenika, ali je Castro mudro šutio. Cak je ponudio medicinsku pomoc naglašavajuci "dobrU voljU". Prema mišljenju mnogih analiticara, dva su osnovna razloga za to. Kuba želi smanjiti americki pritisak i embargo, a u isto vrijeme ne dati bilo kome priliku da pomisli da Kuba daje podršku terorizmu. Niko još nije smogao snage nešto konkretno poduzeti protiv samovolje najvece svjetske sile. Ona nastavlja tumaciti zakone onako kako joj se svida ili proglašavati nove, ali zaboravlja da je ovi postupci neumitno vode u samouništenje. A kako i ne bi kada sama potkopava vlastite temelje.