munever hasan

U KAŠMIRU CE BITI BOLJE AKO PAKISTANSKA VLAST I NJIMA NE ZABODE NOŽ U LEÐA

Najveca pakistanska islamska partija Džemat Islamije, na celu sa Kazi Husseinom Ahmedom, formirala je, zajedno sa ostalim islamskim i drugim partijama, koaliciju Pakistanski odbor za odbranu Afganistana te preuzela ulogu glavnog organizatora protesta protiv generala Mušarafa. Zato sadašnja vlast u Pakistanu sa politicke scene uklanja njihovog lidera Kazi Husseina (prvo, kucni pritvor, a kasnije dislokacija na drugo mjesto, kako bi mu otežali kontakt sa saradnicima). Kazi Hussein je zatvoren pod optužbom da je "narušio zakon o održvanju javnog reda, jer je svojim govorima na javnim skupovima podsticao narod protiv vlasti". Ova partija se veoma cesto u zapadnim medijima naziva pakistanskom logistickom i moralnom bazom talibana. Hussein je trenutno u bolnici radi narušenog zdravlja, a za ovu priliku smo uspjeli napraviti intervju sa njegovim prvim zamjenikom Munevarom Hasanom, koji, u njegovom odsustvu, vodi partiju. Intervju je napravljen u trenucima pada Mezar-i-Šerifa i Kabula u ruke Sjeverne Alijanse.

Šta nam možete reci o afganistanskom ambasadoru u Pakistanu Abdul Salamu Zaeefu? U štampi se može procitati da je i on u nekoj vrsti kucnog pritvora. Mi smo pokušali stupiti u kontakt sa njim, ali nam to nije pošlo za rukom.

Hasan: Da, tacno je da pakistanska vlast nakon 11. septembra pažljivo motri na talibansku ambasadu u Islamabadu. Afganistanski ambasador je više puta bio pozvan na konsultacije u Ministarstvo inozemnih poslova Pakistana i stavljeno mu na znanje nezadovoljstvo vlasti zbog preskonferencija na kojima su osudivani americki napadi na Afganistan. Pod ociglednim pritiskom SAD-a, vlasti u Pakistanu su, prvo, bile primorane zatvoriti talibanski konzulat u Kueti i Karaciju, da bi kasnije zatražili od afganistanskog ambasadora i zatvaranje talibanske ambasade u Islamabadu. Nasuprot tome, Ambasada SAD-a u Islamabadu je potuno slobodna davati izjave, cak i o domacim politickim do-gadanjima, komentirajuci cak i jedinstvo pakistanske vojske u podršci americkoj koaliciji u takozvanom ratu protiv terorizma.

Nova ubijanja, pljacke, osvete

Kako komentirate dogadanja u Pakistanu i Afganistanu?

Hasan: Veoma je teško dati presjek svih dogadanja u Pakistanu. Ukratko, možemo reci da pakistanska vlast, koja je pod ogromnim pritiskom SAD-a i ostalih koalicionih partnera, tvrdoglavo ustrajava na pomoci koju im pruža. U isto vrijeme, vlada je i pod ogromnim pritiskom naroda Pakistana da prestane podupirati planove SAD-a, a zarad smiješne i neodredene politicke i ekonomske koristi. Što se tice dogadanja u susjednom Afganistanu, i sami znate da su pali Kabul i Mezar-i-Šerif. Stvari se odvijaju veoma brzo. Na pomolu su, izgleda, nova ubijanja, pljacke, osvete. Zbog nedostatka komunikacija sa talibanskim izvorima, konfliktni izvještaji stižu i o sudbini Usame bin-Ladina i talibanskog lidera Mula Omera.

Ko je ta Sjeverna Alijansa?

Hasan: To je etnicka grupacija sacinjena uglavnom od plemena perzijske govorne grupe, a prisutna su i plemena Dari i Hazari. Njima su, u subverzivnim djelovanjima protiv talibanske vlasti, pomagali i savjetovali ih Rusija i Indija, uz takticku pomoc Irana.

Neki kažu da je Pakistan, ulazeci u americku koaliciju u ratu protiv islamske države u Afganistanu, prakticno iznevjerio, cak izdao muslimanski ummet, mada su se i ostale muslimanske zemlje prikljucile toj koaliciji, tako da Pakistan, iako kljucni partner, nije sam. Ipak, opceprihvaceno mi-šljenje je bilo da Pakistan ima veoma bliske i jake kontakte sa Islamskim Emiratima Afganistana. Kako je i zašto nastupila ovako nagla promjena u politici Pakistana? Je li razlog tome strah od SAD-a ili nešto drugo?

Hasan: Vi ste ispravno naznacili da bi Pakistan, s obzirom da je susjedna muslimanska zemlja Afganistanu, trebao stojati uz njih i u dobru i u zlu. Nagla promjena politike i izostanak pomoci afganistanskoj vlasti i narodu, jest šok za muslimanski ummet. Tako je to doživljeno širom naše zemlje. Ljudi su zato i protestirali. Poslije napada na SAD, 11. septembra, od vlasti u Pakistanu je traženo da prekinu sve odnose sa talibanima i da pruže pomoc SAD-u i njenim saveznicima u napadima na tzv. teroristicke kampove u Afganistanu. Americki predsjednik Bush je nekoliko puta telefonom razgovarao sa predsjednikom Mušarafom, dok su mnogi drugi visoki državni službenici davali razne prijetece izjave protiv Pakistana. I, tako su se vlasti u Pakistanu, umjesto da uvjere narod u povjerenje i mobiliziraju muslimanski ummet, spremno predale zahtjevima SAD-a i na taj nacin odbacile godine provedene u po-državanju politike Afganistana, a sve to radi verbalnih obecanja o nekakvoj eko-nomskoj koristi.

Pakisatan je, poslije Afganistana, najveci gubitnik

Jesu li pakistanskoj javnosti poznati, tj. jesu li ikad izneseni dokazi o umješanosti Bin-Ladina u napadima 11. septembra? Jesu li ikad prezentirani predsjedniku Mušarovu?

Hasan: Nama nije poznato da su predsjedniku Mušarovu prezentirani ikakvi dokazi o umiješanosti Usame bin-Ladina u te napade. On je, pak, bio više nego spreman da pomogne SAD-u u postizanju cilja u njihovom "ratu protiv terorizma", sa svim raspoloživim sredstvima. SAD nisu osjecale nikakvu oba-vezu spram dokaza. Oni su, jednostavno, naredili generalu da igra ulogu svjedoka u njihovoj igri, što je on srdacno prihvatio. Uzgred da napomenemo, cak ni SAD nemaju stvarnih dokaza koji bi potvrdili umiješanost Bin-Ladina u te napade. Sve je samo puka propaganda koja implicira Usaminu umije-šanost i sve što je dosad prezentirano javnosti nije dovoljan dokaz da ga se osudi na bilo kakvom nezavisnom sudu.

Ovaj rat je veoma povezan sa Pakistanom. Neki analiticari cak tvrde da je ovo rat oko Pakistana i pitanja ko ce ga kontrolirati. Medijski pritisak na Pakistan se osjetno smanjio nakon posljednje posjete predsjednika Mušarova SAD-u i usmjerio prema Saudijskoj Arabiji, Iraku, Sudanu. Do tada se na svim americkim medijima moglo slušati o "islamskim ekstremistima, fundamentalistima u Pakistanu koji su osvijili samo pet posto glasova na posljednjim izborima". Kakva je realna snaga tog bloka s obzirom da je vaša partija najveca u tom bloku? Može li taj blok pobijediti na narednim izborima?

Hasan: Bez sumnje, Pakisatan je, poslije Afganistana, najveci gubitnik u ovom tzv. ratu protiv terorizma. Stvari bi izgledale potpuno drukcije da je vlast pokazala ikakvu upornost u suprostavljanju americkim zahtjevima, ali general Mušarov se unaprijed predao. Sada oni pokušavaju smiriti Ame-rikance koji pitaju kako ce vlast umiriti nemire na ulicama gradova zarad politicke podrške Islamabada ame-rickim napadima. Vlasti su iznijele argumente da ljudi koji protestiraju ne predstavljaju vecinu, vec samo mali procent javnosti. Ako bismo povjerovali tome, onda se postavlja pitanje zašto su vlasti toliko uspanicene u svojim odajama u Islamabadu, pa stavljaju lidere tih "manjinskih grupa" u kucne pritvore i izmišljaju optužbe protiv njih kako bi utišali njihove glasove. Ovakvo pa-nicno ponašanje vlasti, za-pravo, pokazuje da broj ljudi koji protestiraju nije zanemarljiv i ne smije biti zanemaren. Elhamdulillah, Džemat islamije je predvodnik te kampanje i aktivni partner u Pakistanskom savjetu za odbranu Afganistana (Pakistan Afghan Defence Council), forumu koji je sacinjen od više razlicitih politickih i vjerskih partija. Sve one rade na jacanju narodne podrške ugnjetenom Afganistanu i informiranju javnosti o stvarnim aspiracijama americkih napada na Afganistan. Mi smo sigurni da bi islamski pokret sigurno pobijedio velikom vecinom ukoliko bi se održali pošteni izbori.

Pozivi za formiranje prijelazne civilne vlade u Pakistanu

A hoce li uopce doci do izbora 2002. godine?

Hasan: Islamske partije i neki drugi politicki krugovi u Pakistanu vrše pritisak na sadašnji režim u Pakistanu da ne zloupotrijebe trenutnu situaciju kako bi promijenili vlastitu inicijativu da se izbori ne održe u predvideno vrijeme, tj. u oktobru 2002. godine. Cak su i sve glasniji pozivi za formiranje prijelazne civilne vlade sa prvenstvenim ciljem da se osigura održavanje izbora, jer je narod izgubio povjerenje da ce sadašnja vojna vlast održati slobodne i fer izbore.

Šta predvidate kad je u pitanju Afganistan? Šta ce biti sa talibanima?

Hasan: Historija Afganistana pokazuje da ta zemlja nikad nije bila sigurno mjesto za bilo koje strane okupatore, cak ako oni imaju podršku "domacih snaga". To je ono što smo vidjeli na primjeru Velike Britanije i Rusije. Mi smo sigurni da ce SAD i njeni saveznici doživjeti poraz u Afganistanu. Afganistanski narod nikad nece naciniti kompromis protiv vlastitog islamskog identiteta. Prije ili kasnije, oduprijet ce se svima koji stavljaju pod upitnik njegovanje tog identiteta.

Znamo da Vi ne možete govoriti u ime naroda u Afganistanu. Ipak, prema onome koliko Vi znate, jesu li talibani imali podršku naroda ili su bili tretirani kao tirani?

Hasan: Sami ste djelomicno odgovorili. Masovna podrška talibanima se mogla vidjeti i time što su oni kontrolirali više od 90 posto zemlje. Usprkos nekim slabostima u njihovoj vladavini, talibani su uživali narodnu podršku. Ipak, plemenska priroda njihove države je bila njihov veliki neprijatelj. Plemenski lideri se mogu potkupiti da pomognu odredenu grupaciju. Tu taktiku je primijenila Sjeverna alijansa da kupi podršku u trenutnim dogadanjima. Uzgred da spomenem, tiranini ne mogu vladati šest godina u bilo kojoj od tih regija.

Pokušaj kvarenja pakistansko - kineskih odnosa

Šta znate o ulozi Kine u svemu ovome? Nagada se da bi Pakistan, u strahu od islamista, mogao ''sakriti'' svoje nuklearno oružje u Kini?

Hasan: Bez sumnje, Kina je mogla igrati dominantnu ulogu u regionu, uzimajuci u obzir dugogodišnju saradnju sa Pakistnom, u kome je imala saveznika. Kinesko povjerenje je, kad je Pakistan u pitanju, narušeno dozvolom da Amerikanci mogu koristi strategijske vojne baze u Balucistanu, koji se nalazi u blizini regije koja se pod kineskom upravom razvijala kao industrijska regija. Što se tice tvrdnji da bi Pakistan mogao kriti svoje nuklearno oružje u Kini, mislim da su ti izvještaji potekli sa Zapada kako bi se poremetili odnosi Kine i Pakistana. Mislim da nemaju ništa zajednicko sa stvarnošcu, a da im je cilj rušenje ugleda Pakistana i omalovažavanje nuklerane sposobnosti.

Kašmir je otorena rana muslimanskog ummeta. Trebamo li ocekivati ponovnu "razmjenu naroda", kao što se to dogodilo prilikom podjele Indije, da bi se riješio problem Kašmira?

Hasan: Mi vjerujemo da je seoba sunnet u islamu i da je u velikoj mjeri doprinijela širenju islama. Primjer formiranja Pakistana sa velikim preseljenjem muslimana, velika je milost. Situacija u Kašmiru je, pak, stopostotno protiv Indije, gdje je lokalno stanovništvo potuno odbacilo indijsku vlast. Revolt i pobuna u dijelu Kašmira koji je pod kontrolom Indije je dostigao toliku snagu da ga ne može zaustaviti ni prisustvo sedam miliona indijskih vojnika. Mi smo veliki optimisti kad je u pitanju Kašmir. Ako vlast u Pakistanu ne izda narod Kašmira kao što je izdala narod Afganistana, nema potrebe za zabrinutošcu oko bilo kakve razmjene stanovništva. Nasuprot tome, indijska vojska ce se morati povuci u kasarne pod uvjetom, kako sam vec rekao, da pakistanska vlast ne zabode novi nož u leda narodu Kašmira.