afganistan

ŠERIJAT JE OTIŠAO, ZAVLADALA ANARHIJA

Nakon što su talibani napustili najvece afganistanske gradove, povlaceci se ka jugu, slika Afganistana pod "Sjevernom alijansom" postala je strašnija nego ikad. Ubijanja, mucenja, krade, silovanja, razbojništva.Njihovu svijest najbolje oslikava to da svoje rabote ne skrivaju ni od oka kamera, niti od pera novinara

Obistinjava se bojazana obicnih stanovnika Kabula i ostalih gradova koji su sada pod kontrolom "Sjeverne alijanse". Niko od njih nije zaboravio plemensku vladavinu, koja je trajala do 1996. i tokom koje je, samo u Kabulu, nakon povlacenja pripadnika današnje "Alijanse", ostalo oko 50.000 mrtvih. Sukobi oko Kabula i ostalih gradova su vodeni upravo medu onima koji sada ulaze u njega. Samo u januaru 1994. godine, pri granatiranju i raketiranju Kabula po naredenju generala Rašida Dostuma, cija je vojska brojala 20.000 ljudi, živote je izgubilo oko 4.000 ljudi, dok je 200.000 bilo prinudeno napustiti Kabul. Želja za vlašcu je nagnala mnoge lidere današnje "Sjeverne alijanse" da u jednom vremenskom periodu okrenu svoje oružje protiv svojih trenutnih saveznika, ali kad su izgubili vlast dolaskom Talibana, bili su prinudeni da se ujedine kako bi združenim snagama pokušali doci do makar malo vlasti koja im je zajednicki interes.

Strah na osnovu iskustva

To im je uz svesrdnu podršku Amerike i Velike Britanije i pošlo za rukom, tako da sada ponovo mogu pokazivati svijetu svoje pravo lice.

Mnogo je onih koji sada napuštaju afganistanske gradove bježeci pred "Alijansinim" vojnicima.

Sayed Noor, afganistanski poljoprivrednik koji je došao u izbjeglicki kamp Killi Faizo na sjeveru Pakistana nakon prodiranja Alijanse, novinarima je izjavio:

- Mi smo pod njihovom vlašcu živjeli i prije. Oni nisu bili dobri vladari. Oni ne mogu nikako ponovo vladati Afganistanom, jer afganistanski narod ima veoma gorka iskustva sa njima. Ja sam iz sjevernog Afganistana i vidio sam kako Dostum vlada. Njegovo mjerilo pravde je da favorizira pripadnike svoga naroda, dok su svi drugi obespravljeni.

Haji Abdul-Gani, bivši vozac kamiona, kaže:

- Oni koji govore protiv "Alijanse" nisu na strani talibana ili "El-Kaide". Mi samo želimo da naša djeca i naše žene opstanu. Ako "Sjeverna alijansa" zavlada, mi cemo svi biti pobijeni. Dok su pripadnici "Alijanse" vladali u prošlosti, život je bio veoma jeftin. Ubistva i silovanja su bili uobicajeni. Abdul-Gani to najbolje zna jer je nebrojeno mnogo puta morao platiti putarinu drumskim razbojnicima dok je putovao kao vozac kamiona. Ovo su samo neke izjave ljudi koji su iskusili vladavinu Alijanse.

Zapad, takoder, zna kakvo je cudovište oslobodio i pomagao, pa zato nije cudno kad Robert Fisk, jedan od uglednih komentatora "Independentea", postavi pitanje zapadnoj javnosti: ''Šta ce Alijansa sada uciniti u naše ime?''

I Zapad je zabrinut

On se pita kako je moguce da Zapad slavi povratak "Alijanse" u Kabul kad su svi na Zapadu, ukljucujuci i americku vladu, likovali 1996. godine, kad su talibani istu tu "Alijansu" protjerali iz grada, jer su dotad oni vec bili simbol za masakre, silovanja i krvoprolice. On smatra da su vojnici "Alijanse" bolji od Bin-Ladina, ali nikako ne može preci preko cinjenice da je "Alijansa" sada zapadnjackaa pješadija, jer ce se isuviše krvi proliti pod patronatom Amerike, što ce, svakako, njenom ugledu naškoditi.

Niko ne može zanijekati odgovornost Amerike i Velike Britanije za ubistva i pljacke, za ono što se vidi na televiziji i o cemu izvještavaju novinari - dobro su znali kome pomažu. Stoga su i suodgovorni za kršenje ljudskih prava koje se odvija na terenu. Veoma malo je onih medu vojnicima Alijanse koji ta prava poznaju, ali je još manji broj onih koji ce ispoštovati ta prava u divljini Afganistana u trenucima kad zla krv prokljuca.

U Iraku je pobijeno ili unakažemno stotine hiljada djece. U Libanu su pocinjeni masakri u Sabri i Shatili 1982. godine. Ni Nikaragva i još neka mjesta svakako nisu izuzetak. Sjetimo se i Bosne i - Srebrenice! Zapadna javnost se buni zbog americkog pokroviteljstva nad zlocincima.

Masovna ubijanja zatvorenika

Novinske agencije su ovih dana prenosile vijesti tokom cijeg saopcavanja ni sami novinari koji su ih prenosili nisu mogli ostati mirni. Vidno je bilo uzbudenje novinara CNN-a kad je govorio kako je u Mezar-i-Šerifu ubijeno više od 500 zarobljenika. Ni drugi gradovi nisu izuzetak.

Bošnjake je na rat podsjetila slika slicna jednoj iz našeg podneblja u danima agresije - televizija je prikazala "Alijansinog" vojnika kako nogom udara u glavu mrtvog talibana.Slicne slike su obišle cijeli svijet. Niko od predstavnika medunarodne zajednice nije reagirao na odgovarajuci nacin, pa da makar, ako ništa drugo, zatraži da se divljanjima stane ukraj.

Muhamed Davud Kan, general "Sjeverne alijanse", izjavio je da ce se prihvatiti predaja domacih talibana i da ce im se suditi na vojnim sudovima, ali da sa strancima nece imati milosti. Kako prenosi "The Times", data su direktna naredenja svim vojnicima da na licu mjesta ubiju sve strane zarobljenike, pa makar to bili i britanski dobrovoljci koji su se borili na strani talibana. Svijet se tome verbalno suprotstavlja, ali nema nekih pomaka na terenu.

U prvim dana nakon što je u Kabulu promijenjena vlast, agencije su prenijele da su zatvori otvoreni i da su pušteni svi koji su u njima bili pod talibanskom vlašcu. Lopovim i ubicama se ukazala prilika da se prikljuce "Alijansi" i da zvanicno nastave aktivnosti kojima su se i ranije bavili.

"The New York Timesov" reporter iznosi svoje utiske u trenucima dok je pratio vojnike "Alijanse" u napredovanju. Kaže da je bio iznenaden time što je vidao ubijene talibane u grupama. Jedan "Alijansin" vojnik je u tom momentu izišao iz talibanskog bunkera vicuci kako je tamo našao afganistanskog novca u vrijednosti 20 $, daleko vecu vrijednost nego što vrijedi život talibanskog vojnika u rukama vojnika "Alijanse".

Zadnje vijesti

U tvrdavi Kalae-Džangi, koja se nalazi desetak kilometara od Mezar-i-Šerifa, pobijeno je izmedu trista i cetiristo talibana koji su bili zatoceni u toj tvrdavi radi navodne pobune.

Mnogo talibanskih vojnika se predalo u Kunduzu, jedinom talibanskom uporištu na sjeveru Afganistana. Takoder, americki marinci se iskrcavaju na afganistansku teritoriju u sve vecem broju. Oko 1.500 marinaca iskrcalo se u blizini Kandahara sa namjerom da se "aktivnije pozabave hvatanjem Mula Omera i Bin-Ladina". Dok se na terenu vode borbe, u Bonnu se vodi konferencija koju je inicirala medunarodna zajednica kako bi se napravila nova afganistanska vlada. Konferencija se odvija iza zatvorenih vrata i na nju su pozvani svi osim talibana. Medutim, mnogi su skepticni kad je u pitanju uspjeh konferencije, tako da je Burhanudin Rabani, jedan od vodecih ljudi u "Alijansi", konferenciji pripisao tek simbolican karakter. Razloga za to ima i previše, jer su pozvane strane (treba se okupiti više od 30 voda) koje buducnost Afganistana gledaju kroz razlicite prizme. Neki od njih, poput bivšeg kralja, zahtijevaju da medunarodne trupe osiguravaju mir na terenu, što pripadnici "Alijanse" nikako ne misle prihvatati. Ali, medunarodni zvanicnici su optimisti iskazujuci želju da se - za razliku od prijedloga specijalnog izaslanika UN-a Lahdara Brahimija, koji se zalagao da se napravi privremeni savjet koji ce upravljati zemljom - odmah pristupi stvaranju nove vlade.Postavlja se pitanje koliko medunarodna zajednica može izvršiti efikasana pritisak na razjedinjene lidere, od kojih svaki stremi ka svome komadicu vlasti. Jer, ako se ne uspije u izglasavanju zajednicke vlade, veoma je izvjesno da ce doci do obnavljanja sukoba medu današnjim saveznicima.