muhamed besic

Tako je govorio (i radio) Bešic M.

Pošto nam nije uspjelo doci do bivšeg federalnog policijskog ministra Muhameda Bešica, odlucili smo se da prenesemo neke dijelove njegovog intervjua nedavno objavljenog u magazinu "Dani". Taj intervju ilustrativno svjedoci o ulozi tog covjeka, ali i sadašnjih vlasti, u potpunom potcinjavanju Bosne i Hercegovine interesima Amerike i ostalih zemalja kad je u pitanju demoniziranje i teroriziranje naturaliziranih gradana ove zemlje i njenog domicilnog stanovništva. Covjek govori o stvarnim razlozima zašto je hapsio i protjerivao - sad se vec može kazati (mada je to Saff napisao i prije pola godine) - nedužne ljude, cija je jedina krivica u tome što su smetali Americi i nekim ovdašnjim novinarima.Saznat cete i to kako je (uspješno) Muhamed Bešic osujetio, a u interesu Bosne i Hercegovine i Amerike, "pokušaj instaliranja islamskog zakona u onom dijelu gdje su Bošnjaci vecina". Ackosum mu bilo i na tome, kao što mu je - da bi se definitivno proslavio - falio još samo koji dan njegovog (bez)vlašca, pa da licno pohvata i sve one "talibane koji su se tih dana pješke probijali iz Afganistana u Bosnu". Napominjemo da prenosimo intervju bez ikakvih intervencija - kao svojevrsni dokument o tom policajcu i ovom vremenu, smatrajuci da ce citaoci, ipak, lahko moci razdvojiti istinu od neistine

DANI: I, ko je potpisao rješenja o prijemu mudžahedina u državljanstvo?

BEŠIC: Ministar ili njegov pomocnik koga je on ovlastio. U periodu na koji se odnosi ovaj akt sa 93 imena, ministar je bio Bakir Alispahic. Dao sam precizan zadatak našoj unutrašnjoj kontroli da do kraja ispita sve relevantne cinjenice vezano ne samo za ovaj spisak vec za sva rješenja o prijemu u državljanstvo. Htio sam da se utvrdi direktna odgovornost i mislim da je taj posao pri kraju i da ce novi ministar zateci na stolu kompletan izvještaj.

DANI: Gospodine Bešicu, Vi ste u jednom periodu u Ministarstvu vanjskih poslova obavljali dužnost na kojoj ste takoder imali uvid u prijem u držav-ljanstvo BiH i dodjelu pasoša mudžahedinima. Šta ste Vi u tom periodu uradili?

BEŠIC: Ja sam u Ministarstvu vanjskih poslova bio pomocnik ministra za analizu, tehniku i informacije, to je dosta veliki sektor, a ovim se poslovima bavilo konzularno odjeljenje, koje je imalo svog pomocnika. Analiza koja se sada radi pokazat ce zapravo kako je to radeno i koliko je to bilo u skladu sa zakonom a koliko ima falš rješenja. Ja nisam u MVP-u imao direktnu vezu s tim poslovima, ali sam posjecivao jedan broj naših diplomatsko-konzularnih predstavništava u Evropi, samo u Evropi, i mogu vam reci da sam slao svoje izvještaje iznenaden kako se taj posao radi šablonski, rutinski i ocigledno bez odgovarajuceg zakonskog postupka, što sve za posljedicu ima upravo sadašnju situaciju.

DANI: Nakon 11. septembra i teroristickih ataka na New York i Washington cini se da idemo u drugu krajnost, proganjajuci bukvalno sve koji lice na mudžahedine. Vaš donedavni zamjenik, gospodin Limov, priznao nam je vec da su petorica Pakistanaca koje je MUP uhapsio i prije vremena ispratio iz BiH, zaslužili ispriku, kao i zemlja iz koje dolaze. U javnosti se stice dojam hajke... Ima li je?

BEŠIC: Situaciju koja je stvorena poslije 11. septembra ja bih nazvao medašem u svijetu. Ona je dramatizirana, možda i s pravom s obzirom na cin koji se desio u SAD-u. No, ona je posebno dramatizirana u BiH, i sve što je sa Istoka, sve što je iz arapskih i islamskih zemalja, na neki je nacin mirisalo na opasnost da ima neku vezu sa organiziranim terorizmom. Pet Pakistanaca koji su imali vize i koji su na osnovu njih boravili u BiH, prema informacijama SFOR-a i nekih obavještajnih službi, bili su u to vrijeme jedna rizicna grupa i prema nama je upucen zahtjev da se oni moraju vratiti prije vremena. Tako se desilo da su se vratili dva dana prije.

DANI: Oprostite, o cijem zahtjevu govorite?

BEŠIC: Bio je to zahtjev SFOR-a i americke ambasade, a na osnovu obavještajnih podataka sa kojima su raspolagali. Protiv petorice Pakistanaca nije voden nikakav postupak, ali ti su nas obavještajni podaci toliko pritiskali da smo morali nešto poduzeti. Mi smo to, naravno, uradili na najblaži moguci nacin, oni fakticki nisu bili ni zatvarani, ni u pritvoru, ni pod istragom, samo da bismo mogli da ih ispratimo s obzirom na rizik kojeg bismo, da se eventualno nešto desi, morali da preuzmemo na sebe. Odmah nakon toga pozvao sam ambasadora Pakistana i ispricao mu pravu istinu i on mi se zahvalio, svjestan situacije koja je stvorena u BiH a koja je bila rizik i za njih.

DANI: Ne cini li Vam se da je takav obavještajni pritisak i takav zahtjev americke ambasade uistinu uplitanje u unutrašnje poslove jedne zemlje koje prelazi i granice dobrog ukusa?

BEŠIC: Teško je sada dati precizan odgovor. Znate ko su SAD - najveca, vodeca svjetska sila. Amerika je dosta pomogla BiH i ta je pomoc vidljiva i možda je ona i najveci garant izlaska iz ove krize. Ja sam na neki nacin u to i ubijeden i, prema tome, nije baš bilo jednostavno, kad uzmete u obzir cin koji se desio i pritisak emocija, odgovoriti - ne, nas se to ne tice, dajte nam dokaze. Mislim da smo u tom trenutku povukli pravi potez, jer, zapravo, glavna meta su mudžahedini, koji su, i sada tvrdim - iako ih ne dovodim u vezu, jer nemam dokaza, sa organizacijom Al Ka'ida, niti sa cinom terorizma u SAD-u - izuzetno rizicna grupa, i u ovoj situaciji svaki kontakt, pogotovo sa strane, može da bude opasan. Ja u policiji tako gledam, možda bih i ja na nekom drugom mjestu drugacije razmišljao. Ali, ocigledno je da su te grupe visokorizicne i otuda je akcija koja je organizovana, i vec dobrim dijelom provedena, upravo bila fokusirana da se sprijeci da te grupe postanu uporišta namjera Al Ka'ide da ovdje kuje planove za teroristicka dejstva, ne samo u Americi nego i ovdje i, vjerovatno, po Evropi.

DANI: Javno ste saopcili da raspolažete podacima o dolasku 70 saradnika Osame bin Ladena i Al Ka'ide u BiH. Jeste li i te podatke dobili iz americkih obavještajnih izvora?

BEŠIC: Ja sam dobio provjerene obavještajne podatke da se negdje oko 100 ljudi iz Afganistana priprema doci u BiH i da su najmanje 70 njih saradnici Bin Ladena, te da bi bilo dobro da se ta poruka uputi javno. Kao prvo, da znaju, ako se upute ovamo, da ih ne ceka raj, vec pakao, i tako sam i rekao, a druga je poruka bila adresirana na State Department - da je BiH uistinu clanica Alijanse antiteroristickih zemalja u borbi protiv terorizma. Tim smo cinom javno potvrdili svoju odlucnost u toj borbi na strani antiteroristicke koalicije. Napominjem da je to provjerena informacija.

DANI: Šta mislite da li je i ogromno zalaganje medunarodne zajednice, pa i samog otpravnika poslova americke ambasade u BiH, odredeni vid zahvalnosti za toliko Vaše razumijevanje i uvažavanje tih obavještajnih podataka?

BEŠIC: Sve što sam radio, radio sam zbog BiH. Siguran sam da bi se svaki promašaj u ovakvoj situaciji vratio kao težak bumerang našoj zemlji, a nama ne trebaju novi tereti jer ne možemo izdržati ni ove što sad nosimo. Kliznuli smo u krizu za koju ne znam može li biti dublja. Vrijeme ce pokazati, a mislim da je djelimicno vec i pokazalo, da sam bio u pravu u poduzimanju mjera zarad naše bezbjednosti.

DANI: Gospodin Limov je u nekoliko navrata optužio AID da ne shvata znacaj opasnosti tzv. arapskog faktora. Dijelite li Vi to mišljenje?

BEŠIC: AID je služba koja je organizovana '96, u neko drugo vrijeme i sa vjerovatno drugacijim zadacima. AID se najviše fokusirao na utvrdivanje cinjenica o ratnim zlocinima i smatram da im se mora priznati da su napravili veliki posao, ali mislim da su vjerovatno daleko manje bili spremni da fokusiraju svoj rad na ovo novo stanje.

DANI: Direktor AID-a i nosilac najviših ratnih priznanja, Kemo Ademovic, u intervjuu Danima je svojevremeno izjavio da iza Edina Garaplije, službenika AID-a optuženog i osudenog zbog napada na drugog službenika iste kuce - Nedžada Herendu, stoji Aktivna islamska omladina. Vjerovatno cete se složiti sa tezom da je rijec o organizaciji ciji su stavovi, najblaže receno, bliski rizicnim grupama o kojima Vi govorite. Zanima me jeste li sa AID-om ostvarili ili barem tražili ikakvu saradnju u istraživanju tih zajednica?

BEŠIC: Kemo Ademovic je uistinu licnost koja ima svoje zaslužno mjesto u BiH u toku i poslije rata. Pokušavao sam s njim razgovarati o tome u kojoj mjeri je AID jedinstvena služba i u kojoj mjeri eventualno u okviru AID-a postoji neka paralelna služba. Nemam dokaza, ali, po mom osjecaju, u tome je problem. Cak sam sklon tvrdnji da se dobrim dijelom ta paralelna služba pokrivala AID--om i u okviru AID-a radila neke druge stvari. I ta Kemina izjava o kojoj govorite upucuje na isto. Može reci ko šta hoce, ali ja sam siguran da je Kemo Ademovic visoko moralna licnost, dokazani patriota ove zemlje, ali on ce taj teret, tu hipoteku AID-a, nositi dok je živ i mislim da je i on u to uvjeren. Kroz AID su se prelamale mnoge stvari i mogu vam reci da sam, kad sam govorio o svojoj ostavci odmah pošto sam je podnio, istakao kao jedan od razloga i svoj dojam da nekome ne odgovara što smo došli do saznanja o organizovanom kriminalu. Vama cu reci: mi smo takoder došli do saznanja, a ta se rabota poklapa sa 11. septembrom, da je jedan broj lica u okviru ovih rizicnih grupa poceo vrlo uporno da radi na nekoliko stvari. Fokusirali su se na formiranje nove islamske zajednice koja bi djelovala po šerijatu i iskustvima i praksi cistih islamskih zemalja. Dakle, htjeli su takvu paralelnu organizaciju, zatim stvaranje Aktivne islamske omladine sa izraženim elementom politike, ciji cilj mogu samo da naslutim, ali koja je trebalo da organizira život u Federaciji gdje su Bošnjaci vecina, takoder po šerijatu, te stvaranje muslimanskog bratstva u Sarajevu. Cilj ovog bratstva je da u sebe usisa sve one snage koje su, da tako kažem, na pozicijama zloupotrebe islama u politicke svrhe, a trebalo je da predstavlja krovnu organizaciju koja bi u dugorocnijem planu stvarala sistem koji bi vjerovatno imao intenciju da postane državni. I to je, naravno, valjan razlog za izvršavanje prave analize državljanstava, pri cemu se mora imati na umu da ukoliko neko mijenja identitet pri promjeni državljanstva, on je ili nešto uradio ili nešto tek želi da uradi.