allahu, blagoslovi muhammeda i porodicu njegovu

(Komentar 56. ajeta sure El-Ahzab)

Rebiul-evvel je treci mjesec u hidžretskom kalendaru. Svojim nastupom uvijek nas dodatno podstice na razmišljanje o Allahovom poslaniku, sallallahu alejhi ve selem. U ovom mjesecu roden je posljednji Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u njemu je stigao u Medinu i u njemu je preselio na ahiret. Blagosiljanje ili ucenje salavata na Vjerovjesnika, nezaobilazna je svakodnevna praksa iskrenih Allahovih robova, cime oni iskazuju poslušnost svome Gospodaru i ljubav prema Njegovom miljeniku. Neka nas i ovaj rebiul-evvel, u 1425. godini, uz komentar 56. ajeta sure El-Ahzab, dodatno potakne na salavate i selame na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.

Zahvaljujem se Allahu Uzvišenom na blagodatima Njegovim i na kušnjama Njegovim. Tražim pomoc i zaštitu Njegovu od srca koja su spora da se pokore onome što im je naredeno, ali su hitra u onome što im je zabranjeno. Svjedocim da je samo Allah Bog, a, Muhamed Njegov vjerovjesnik i miljenik, neka su na njega najljepši i najpotpuniji blagoslovi, na njegove potomke, plemenite ashabe i sve one koji se odlikuju ljubavlju prema njima.
Uzvišeni u Kur’anu Kaže:

“Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici blagosiljajte ga i vi i pozdravljajte ga selamom.”
U ovom ajetu Allah, subhanehu ve teala, upoznaje robove svoje o položaju koji je dodjelio svom miljeniku Muhammedu u “Visokom društvu” (meleul-ea’la), hvaleci ga bliskim melekima. Na hvaljenje Uzvišenoga meleki uzvracaju blagosiljajuci Vjerovjesnika. Potom Uzvišeni nareduje (stanovnicima nižeg svijeta) ljudima da takode blagosiljaju Vjerovjesnika, donoseci salavate i selame na njega.

Salavati Uzvišenog na Vjerovjesnika su Njegova milost i zadovoljstvo, salavati meleka su dova i traženje oprosta, a salavati vjernika su dova i iskazivanje pocasti (tekrim) Resulullahu, sallallahu alejhi vesellem. Tako u hvaljenju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zajednicki ucestvuju stanovnici nebesa i stanovnici Zemlje.
El-Asmei’ kaže: “Slušao sam El-Mehdija kako s mimbera u Basri porucuje: ’Zaista vam je Allah naredio nešto, a sam je s time prvi poceo hvaleci se pred svojim melekima, a zatim je proucio: “O vjernici blagosiljajte ga i vi i selamom ga pozdravljajte.” Ovim je Resulullah, sallahu alejhi ve sellem, odlikovan nad drugim poslanicima, a vi nad ostalim stvorenjima, pa prihvatite tu Allahovu blagodat sa zahvalnošcu.
Imam Sehl bin Muhammed bin Sulejman u vezi s ovim ajetetom je rekao: “Ovo je cast s kojom je Allah Uzvišeni pocastio našeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: ’Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika’, koja je veca od one kada je naredio melekima da ucine sedždu Ademu. U pocasti koja je ukazana Ademu, alejhisselam, nije ucestvovao Allah, dž.š., a u pocasti salavatom iskazanoj prema Poslaniku, otpoceo je prvo On, subhanehu ve teala.

Donošenje salavata na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi vesellem, ibadet je u kojem zajedno s melekima i ljudima sudjeluje i Allah Uzvišeni, što nije slucaj s ostalim ibadetima. To nedvojbeno govori o važnosti i znacaju donošenja salavata na Pejgambera, alejhis-salatu ves-selam, kao i na vrijednost izgovora salavata.

Vrijednost donošenja salavata

Uz navedeni kur’anski ajet, brojni su hadisi Allahova poslanika, sallallahu elejhi ve sellem, u kojima nas on podstice na cesto ucenje salavata. U blagosiljanju Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kriju se nebrojene koristi na ovom i buducem svijetu. Zato vjernici treba da ih što cešce praktikuju u svakodnevnom životu.
Ebu Sulejman ed-Darani je rekao: “Ko hoce da Allaha zamoli za neku svoju potrebu, neka otpocne salavatom na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, potom neka iskaže svoju potrebu i na kraju neka opet završi salavatom na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi vesellem. Allah ce primiti njegov salavat s pocetka i s kraja, a pošto je On Plemenit i Dostojanstven, primit ce i ono što je izmedu njih.

Neko je upitao Allahova poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Šta misliš o rijecima Uzvišenog: “Allah i meleki njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika...” odgovorio je: “ To je došlo iz dobro cuvanog znanja, da me niste o tome pitali ne bih vam ništa rekao. Allah Uzvišeni mi je odredio dva meleka koji, kad god me neko spomene i donese salavat na mene, reknu: ’Allah ti oprostio, a Allah i ostali meleki, na te rijeci odgovore, amin! Kad budem spomenut u prisustvu nekog muslimana, a on ne donese salavat na mene, ta dva meleka reknu: ’ Allah ti ne oprostio, a Allah i meleki na to dodaju, amin!

Od Ebu Hurejrea, r.a., prenosi se da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kad ljudi razgovaraju na nekom sijelu pa ne spomenu Allaha i ne donose salavat na svoga Poslanika, to ce im biti razlog za žaljenje na Sudnjem danu i, ako htjedne, On ce ih kazniti, a ako htjedne, On ce im oprostiti.”
Ignorisanjem blagosiljanja Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, covjek navlaci na sebe kaznu ili prezrenost, dok njegovo blagosiljanje dovodi covjeka u povlašten položaj. Kao argument obaveznosti ucenja salavata El-Bejdavi, u komentaru ovog kur’anskog ajeta, navodi hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem u kojem se kaže: “Ponižen i prezren bio covjek u cijem se prisustvu spomenem, a on ne donese salavat na mene.”
Uz to, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je kazao: “Ko donese na mene jedan salavat, Allaha za taj jedan donese na njega deset i upiše mu deset dobrih djela (hasenata).
U slicnoj predaji se kaže: “Ko donese na mene jedan salavat, Allah donese na njega deset salavata, umanji mu se deset grijeha i podigne deset stepeni (deredža).”
U sljedecoj predaji koju bilježi imami Tirmizi kaže se: “Meni najpreci ljudi na Kijametskom danu bit ce oni koji najviše donose salavate na mene.”

Smisao blagosiljanja Vjerovjesnika

Smisao ucenja salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je višestruk.
Prvo, ucenjem salavata svrstavamo se u skupinu najodabranijeg društva, koje takode blagosilja Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem.
Drugo, kad god donesemo salavat na Vjerovjesnika, Allah nam to deseterostruko uzvrati. Ima li onda vece casti od toga da nas naš Gospodar blagosilja zbog toga što mi blagosiljamo Njegovog miljenika. To cine i meleki, što razumijemo iz ajeta: “On vas blagosilja a i meleki Njegovi...” Sam Resulullah, sallallahu alejhi ve selleme, takode uzvraca na blagoslove i selame koje mu upucujemo, što razumijemo iz nekolicine vjerodostojnih predaja: “Allah ima posebnu skupinu meleka koji putuju i koji mi od mojih sljedbenika prenose selame.” Kad god mi neko nazove selam, Allah mi povrati dušu i ja mu uzvratim selamom.”
Trece, uceci salavate mi iskazujemo najvece oblike poštovanja prema njemu, priznajuci mu vjerovjesništvo i sve odlike i vrline s kojima ga je Uzvišeni opisao, što mu neki ljudi osporavaju.
Cetvrto, cestim salavatima i selamima mi spominjemo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i iskazujemo svoju ljubav, koju nam je takode Svevišnji naredio, jer, inace, u životu – onog koga puno volimo cesto i spominjemo.
Peto, blagosiljanjem Allahova poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mi za njega od Allaha Uzvišenog molimo najljepše blagoslove, posebno odlikovan položaj u Džennetu (vesilu), ugled i cast na ovom i buducem svijetu. Ne treba gubiti iz vida cinjenicu da na ove naše dove meleki aminuju i govore: “podari i njemu isto tako”.

Kako blagosiljati Vjerovjesnika

O nacinu ucenja salavata na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, postoji nekoliko predaja. Malik bin Mes’ud kaže: “Jednom nam pristiže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, dok smo sjedili kod Sa’d bin Ubadea, a Bešir bin Sa’d ga upita: “Allahov poslanice, Allah nam je naredio da te blagosiljamo i selame da ti upucujemo, pa kako cemo to uraditi? Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, šutio je toliko dugo da smo poželjeli da ga o tome nije ni upitao. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zatim rekao: ’Izgovarajte: - Allahu blagoslovi Muhammeda i Muhammedovu porodicu, kao što si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu. Obaspi blagodatima Muhammeda i Muhammedovu porodicu, kao što si blagodatima obasuo Ibrahima i Ibrahimovu porodicu medu svim svjetovima, jer Ti si uistinu Hvaljen i Slavljen.

U drugoj predaji navodi se da je neki covjek došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao ga: “Allahov Poslanice, što se tice nazivanja selama tebi, to nam je poznato, ali kako cemo te blagosiljati? On je odgovorio: ’Reci, - Allahu moj blagoslovi Muhammeda i porodicu Muhammedovu kao što si blagoslovio Ibrahima, i obaspi Muhammeda i porodicu Muhammedovu blagodatima onako kao što si obasuo blagodatima svojim Ibrahima i porodicu Ibrahimovu, jer ti si zaista Hvaljen i Slavljen.
El-Vahidi, od Ka’ba bin U’džrea, navodi slicnu predaju kao povod objavljivanja ovome ajetu (sebebi nuzul) rekavši: “Neki covjek je rekao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, poznato nam je kako cemo te selamiti, ali kako cemo te blagosiljati, pa je objavljeno – Zaista Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika...”
Od Ebu Mes’uda el-Bedrija navodi se da su ashabi rekli: “Allahov Poslanice, znamo kako cemo te selamiti, ali kako cemo salavate donositi na tebe kada klanjamo?” On rece: - Izgovarajte, Gospodaru, blagoslovi Muhammeda i porodicu Muhammedovu...

Na osnovu ovoga kao i još nekoliko slicnih hadisa, imami Šafija, rahimehullah, zauzima stav da je ucenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u namazu na drugom sjedenju, obavezno i ukoliko bi se namjerno izostavilo namaz bi bio neispravan i tebalo bi ga ponoviti. Medutim stav vecine je da je to sunneti-muekkede, drugostepena vjerska dužnost koja je jako pohvaljena ali ne i obavezna i stoga izostavljanje salavata ne bi pokvarilo namaz.
Iz navedenih hadisa razumije se da je preporuceno uz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, blagosiljati i njegovu porodicu (ehli bejt), jer kada god je Alejhisselam odgovarao na pitanje ashaba kako ce ga blagosiljati, uz salavate na njega spomenuo je i svoju porodicu.
Neki pravnici šafijske škole takode uslovljavaju važnost namaza blagosiljanjem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem i njegove porodice.

Buduci da je forma namaza propisana objavom, to je dodatni razlog da uz blagosiljanje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, blagosiljamo i njegove potomke prema kojima nam je posljednji Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporucio najljepše oblike poštovanja.
Poslije porodice Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najzaslužniji za naše blagosiljanje su ashabi, radijallahu anhum. Potrebu blagosiljanja ashaba u kontekstu blagosiljanja Resulullaha i njegove porodice razumijemo iz nekih predaja koje navodi Ibn Kesir u Tefsiru. Tako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Bože, blagoslovi Ebu Avfovu porodicu”, a na traženje Džabirove žene da blagoslovi nju i njenog supruga rekao je: “Neka Allah blagoslovi tebe i tvoga supruga.”

Blagosiljanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izvan namaza udovoljice propisanoj formi ukoliko kažemo: Allahumme salli ve sellim ala Muhammedin ve ala ali Muhammed ili Sallallahu ala Muhammedin ve ala alihu ve sellem. Salavat je nepotpun ako kažemo samo salavat bez selama ili samo selam bez salavata, zbog toga što u ajetu Uzvišeni jasno kaže: “O vjernici, donosite i vi na njega salavat i pozdravljate ga selamom.” To se, po mišljenju nekih islamskih ucenjaka, odnosi samo na našeg Poslanika, dok je za ostale poslanike dovoljno reci samo “alejhis-selam”. Medutim, najprikladnijiji salavat izvan namaza je ako kažemo: Allahumme salli ve sellim ala sjjidina Muhammedin va ala alihi ve sahbihi edžmei’n.

Koliko blagosiljati Vjerovjesnika

I o pitanju broja salavata islamski ucenjaci se razilaze. Jedni su na stanovištu da ce se covjek odužiti toj vjerskoj obavezi ako jednom u životu izgovori salavat. Drugi misle da je na svakom sijelu dovoljno izgovoriti samo jedan salavat, nakon što se spomene Alejhisselam, analogno pravilu da je dovoljno uciniti jednu sedžde-i-tilave bez obzira koliko puta ajet-sedžde na jednom sijelu bio proucen. Taj stav se dovodi u vezu i sa nazdravljanjem onome ko kihne, a to je da je dovoljno jednom nazdraviti i reci jerhamukellah, bez obzira koliko puta neko kihnuo. Medutim, stav da pri svakom spomenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, treba donijeti salavat je najispravniji i najbliži praksi ashaba i predstavnika zdrave tradicije (selefu salih), s obzirom na brojne vjerodostojne predaje koje govore o tome, a Allah najbolje zna.
U slucaju broja salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije odreden ni minimum ni maksimum. Što više proucimo salatu selama na našeg Uzora u vjeri, to je nama u korist. Stago bi bilo divno kada bi svaki musliman svakodnevno, izvan namaza, proucio makar pedeset do sto salavata, a ako može i više to je još bolje.

U kojim prigodama blagosiljati Vjerovjesnika

Mnogo je prilika u kojima je poželjno donositi salavate na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, što razumijemo iz nekoliko njegovih hadisa od kojih izdvajamo nekolicinu.
Vec smo spomenuli neke hadise koji nas upucuju na ucenje salavata prilikom spominjanja njegovog imena, bilo da ga mi izgovorimo ili cujemo od drugog da ga izgovori. Ovaj hadis nas takode stimuliše na to: “Škrtac je onaj u cijem prisustvu budem spomenut, a on ne donese salavat na mene.”
Nakon saslušanog ezana terba donijeti salavat što razumijemo iz sljedeceg hadisa: “Kada cujete muezzina, govorite ono što on izgovara, zatim donesite salavat na mene, jer onaj ko donese na mene salavat Allah za taj salavat donese deset na njega, zatim od Allaha tražite meni “vesilu”. To je položaj u Džennetu koji je pripremljen samo za jednog Allahovog roba, a ja se nadam da cu ja biti taj. Ko bude tražio “vesilu” za mene obavezan sam mu ciniti zauzimanje (šefa’at). Nacin moljenja visokog i jedinstvenog položaja u Džennetu za Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, konkretnije je spomenut u ovome hadisu: “Ko izgovori, nakon što sasluša ezan: - Allahu, Gospodaru ovog savršenog poziva i nastupajuceg namaza, daj Muhammedu “vesilu” i pocast i proživi ga na uzvišenom mjestu koje si mu obecao, - dozvoljeno ce mi biti zauzimanje za njega.”

Prilikom ulaska i izlaska iz džamije takode je pohvalno blagosiljati Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Hazreti Fatima, radijallahu anha, kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom ulaska u džamiju ucio je: - Bismillah, ves-selamu ala Resulil-lahi, Allahummegfir li zunubi veftah li ebvabe rahmetike (U ime Allaha, selam Resulullahu, Gospodaru moj, oprosti mi grijehe i otvori mi kapije svoje milosti), a kada bi izlazio iz džamije ucio bi: - Bismillah, ves-selamu ala Resulillah, Allahummegfir li zunubi veftah li ebvabe fadlike (U ime Allaha, selam Resulullahu, Gospodaru moj, oprosti mi grijehe i otvori mi kapije svojih blagodati.
Prilikom obracanja dovom Allahu Uzvišenom poželjno je uciti salavate na pocetku i na kraju, a islamski ucenjaci kažu da je to jedan od adaba primljene dove. Vec smo spomenuli mišljenje Ebu Sulejmana ed-Daranija o ovom pitanju, a hazreti Omer, radijallahu anhu, kaže: “Dova je zaustavljena izmedu Neba i Zemlje i ona se ne uspinje sve dok ne doneseš salavat na svog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.

Petak je najodlikovaniji dan u sedmici. Stoga je od iznimne vrijednosti ucenje salavata petkom. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Povecajte broj salavata koji donosite na mene u petak i uoci petka. Ko to bude cinio bit cu mu svjedok i zagovornik na Kijametskom danu.”
“Medu vašim najodbranijim danima je petak. U njemu je stvoren Adem, alejhis-selam, u njemu je usmrcen, u njemu ce biti puhanje u sur i zaglušujuci smrtonosni prasak, pa zato mnogo ucite salavate u njemu, jer mi se vaši salavati predocavaju u njemu. Neko je upitao: - Allahov Poslanice, kako ce ti se predocavati naši salavati kad ti nestaneš? Odgovorio je: - Allah Uzvišeni je zabranio Zemlji da uništava tijela vjerovjesnika, alejhimus-selam.
Za vrijeme dženaze-namaza poslije drugog tekbira. U tom smislu od Ez-Zuhruja se prenosi da je rekao: “Cuo sam od Ebu Umame bin Sehla bin Hunejfa da je Se’id bin Musejjib rekao: ’U dženaza-namazu sunnet je prouciti Fatihu, blagosloviti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, iskreno se zamoliti za umrlog, uceci dovu samo jednom, a zatim u sebi predati selam.
Salavate je lijepo donositi u još nekim prilikama kao npr: prilikom rukovanja, umjesto sadake ako covjek nije umogucnosti da je udjeljuje, prilikom održavanja hutbi i vazova, na pocetku obracanja, kad se necega ne možemo sjetiti, i u drugim prilikama.

Dragi brate i sestro, nakon izloženog, nastojmo se prikljuciti tom ogromnom i blagoslovljenom džematu koji blagosilja Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Ako ga Allah i meleki blagosiljaju, blagosiljajmo ga i mi, jer nikome nije važnije da ga blagosilja i da mu selame šalje od nas. Ne zaboravimo da je zahvaljujuci njegovom poslanstvu utrt put istinskog vjerovanja i univerzalnih ljudskih vrijednosti. Zbog toga ga Allah voli i hvali, a i meleki ga vole i mole Allaha da mu podari najviša odlikovanja i da trijumfuje njegova vjera. Blagosiljajuci ga, mi pravimo sebi mjesto kod našeg Gospodara, azze ve dželle, i mjesto u Džennetu u njegovom društvu, inša-Allah.
Obuzet ljubavlju prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pjesnik je napisao:

Kad god te put nanese
O jutarnji vjetre svježi
Kroz grad Božijeg poslanika
Prenesi moj selam Revdi
Jer u njenim njedrim’ leži
Svih svjetova cast i dika.