temelji imana u svjetlu suvremenog doba

Muhammed Kutb

Istine islama su vjecne i one se ne mijenjaju otkako su objavljene Poslaniku, s.a.v.s., pa sve do Sudnjeg dana. Njihov izvor je Allahova, dž.š., objavljena Knjiga i praksa Poslanika, s.a.v.s., Medutim, muslimanska ulema svake generacije pojašnjava i komentariše te istine, shodno stanju i prilikama u kojima se nalazi svaka generacija. Ulema uvažava novonastale situacije, upozorava na odstupanja i iskrivljenja koja su se desila u razumijevanju ili prakticiranju ovih istina, kako bi ostale kristalno jasne i potpuno ispravne u svakoj generaciji, bez ikakvih natruha i nepravilnosti.
Naša generacija u kojoj mi živimo je potrebnija spoznaje ovih istina od svih dosadašnjih generacija, iz razloga što se islam danas našao u velikom gurbetu (postao nepoznanica) u srcima njegovih sljedbenika. Ovaj serijal ima za cilj da pojasni glavne temelje imana u svjetlu suvremenog doba i da ih na najefikasniji nacin približi covjeku današnjice.

I - VJEROVANJE U ALLAHA

Razumski dokaz

Kao što se obraca ljudskoj svijesti i upucuje je na istinsko znacenje obožavanja samo i iskljucivo Allaha, dž.š., Kur'ani-kerim poziva ljudski razum da razmisli i prostudira Allahove, dž.š., znakove u svemiru, kako bi shvatio njihovu poruku. Evo nekoliko kljucnih pitanja o kojima ljudski razum mora porazmisliti:
1 – Da li je moguce da je ogromni kosmos nastao sam od sebe – bez tvorca?
2 – Je li moguce da ogromni kosmos, sa svime što je u njemu, finkcioniše sam od sebe, bez Sveznajuceg i Svemoguceg tvorca Allaha?
3 – Je li moguce da svemirom vlada i upravlja bilo ko pored Svevišnjeg Allaha?
4 – Da li raznovrsni znakovi i pokazatelji Allahove moci u svemiru ukazuju na to da bi On mogao ostati nemocan u bilo kom smislu, kada je u pitanju: stvaranje, upravljanje, opskrba, oživljavanje, usmrcivanje, proživljenje i obracun?!

Sve su to pitanja koja je Kur'an još poodavno iznio pred ljudsku svijest. Medutim, Kur'an se ovdje obraca cjelokupnom ljudskom bicu: njegovoj svijesti i njegovom razumu.
Kao što je Kur'an na upecatljiv nacin predocio sva ta pitanja ljudskoj svijesti koja na kraju shvata i priznaje cinjenicu da samo Svevišnji zaslužuje da se obožava, isto tako, On ta pitanja predocava ljudskom razumu budeci ga i podsticuci na ispravno logicko razmišljanje koje na kraju dovodi do istog cilja – istinske spoznaje da samo Svevišnji Allah zaslužuje da Ga obožavamo, te da smo dužni vjerovati samo Njega, bez ikakva sudruga.
Mnogo je ajeta u Kur'anu koja se obracaju razumu i pozivaju ga na razmišljanje. Navest cemo samo neke:
'Na Zemlji su dokazi za one koji cvrsto vjeruju, a i u vama samima – zar ne vidite?'
Kada bi covjek dobro porazmislio o raznovrsnim dokazima na Zemlji i u samom sebi, ostao bi zapanjen pred svakim od tih dokaza. Svaki od njih je nadnaravan u ukazivanju na postojanje Uzvišenog Tvorca i Njegove nadnaravne moci koju ništa ne može ograniciti.

Zemlja je samo jedno malo, u nizu nebeskih tijela, kojima obiluje kosmos. Zemlja je samo obicna praška u ogromnoj pustinji koju ljudsko oko nije u stanju pregledati. Medutim, i pored sicušnosti Zemlja sadrži veliki broj nepobitnih dokaza Allahovog, dž.š., postojanja koje ljudski razum nije u stanju u potpunosti dokuciti, a pogotovo nabrojati. Zemlja ima mnoštvo specificnosti pred kojima ljudski razum ostaje zapanjen i zbunjen.
Allah, dž.š., je samo Zemlju, koliko nam je do sada poznato, ucinio podesnom za život i na njoj osigurao sve potrebne uslove da bi život normalno funkcionisao. Velicina zemaljske kugle je božanskom preciznošcu odredena tako da njena sila teže zadržava zracni omotac oko nje. Taj omotac sadrži kisik koji je neophodan za opstanak živih bica i to tacno u mjeri koja je potrebna za disanje živih bica, nimalo manje niti više, jer bi svaki manjak ili višak kisika negativno utjecao na život. Temperatura zemaljske kugle je božanskom preciznošcu odredena, tako da odgovara potrebama živih bica na njoj. Ukoliko bi bila veca, živa bica bi pomrla od toplote, a ukoliko bi bila manja, pomrla bi od hladnoce. Pitanje hrane je, isto tako, božanskom preciznošcu uredeno, te je ima dovoljno za sva živa bica uz zacudujuce preciznu ravnotežu izmedu stvorenja i njihove hrane. 'A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomicne planine razbacali i ucinili da na njoj sve s mjerom raste.'

'On je nepomicna brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je ucinio i proizvode njezine na njoj odredio...'
Kada je u pitanju ravnoteža izmedu živih stvorenja i njihove hrane na Zemlji spomenut cemo slucaj komunisticke Kine u kojoj su vlasti odlucile da pobiju sve vrapce zbog toga što je ustanovljeno da oni pojedu 10 posto godišnjih usjeva. U tu svrhu angažovali su grupe ljudi po gradovima i selima koji su neprestano udarali u bubnjeve i defove tri dana i noci. Kada god su vrapci pokušali da se sklone u svoja gnijezda, radi odmora i spavanja, ti glasovi su ih uznemiravali i oni bi ponovo letjeli, sve dok svi nisu pomrli od gladi, žedi, umora i nesanice. Nesretni komunisti obradovali su se što su uspjeli da pobiju sva ta nježna stvorenja i bili ubijedeni da ce te godine imati stopostotnu žetvu, bez imalo gubitaka. Medutim, Allah, dž.š., spremio im je drugu zamku. Štetni insekti koji su napadali usjeve, a koje su, Allahovom, dž.š., voljom, vrapci jeli i tako uništavali, toliko su se namnožili nakon smrti vrabaca da su pojeli 50 posto usjeva te godine! Tako je kada zabludjeli pojedinci pokušaju da poremete ravnotežu koju je Allah, dž.š., Svojom mudrošcu na Zemlji uspostavio. Zadesila ih je odgovarajuca Allahova, dž.š., kazna kao velika opomena kada bi samo o tome razmišljali.

Kada bismo nastavili da pratimo brojne Allahove, dž.š., znakove na Zemlji, vidjeli bismo cuda kojima kraja nema. 'Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima granice i bašca ima lozom zasadenih, i njiva, i palmi sa više izdanaka, i samo s jednim; iako upijaju jednu te istu vodu, plod nekih cinimo ukusnijim od drugih. To su doista dokazi ljudima koji pameti imaju.'
Na Zemlji postoje dijelovi koji su jedni pored drugih, ali imaju potpuno drugaciji sastav. Na jednima nice bilje a na drugima ne nice. Jedni odgovaraju odredenim vrstama bilja dok druge vrste na njima ne mogu uspijevati. To je samo po sebi fenomen.
Zatim, na jednom dijelu zemlje uspijevaju razne kulture; žitarice, palme, grožde... Sve one napajaju se istom vodom i koriste istu zemlju, a toliko su razlicite. Cak i jedna vrsta, kao što su palme, ima razne sorte, što predstavlja sljedeci fenomen.

Zatim, plodovi tih razlicitih kultura su, takode, razlicitih ukusa i mirisa, što utice da ljudi daju prednost jednim nad drugim. To je, opet, zaseban fenomen.
Zatim, jedan covjek daje prednost odredenom ukusu nad drugim, a drugi opet daje prednost tom drugom, zbog razlicitosti ljudskih ukusa. To je cetvrti fenomen samo na ovom planu. Istinu je rekao Svevišnji Gospodar: 'Zaista u tome ima znakova za one koji razumiju.'
Što se tice znakova u samom covjeku, oni su još interesantniji i cudniji! Samo jedna oplodena celija od koje se formira zametak u sebi nosi sve karakteristike odraslog covjeka, a ona se gotovo ne vidi golim okom! Iz nje se razvija covjek s kompletnim organima i osobinama koje ga krase!
Zatim se ta celija dijeli i prilikom rasta zametka svaki se njen dio pretvara u odreden dio ljudskog tijela. Jedan dio postaje glava, drugi ruka, treci noga...

Ta pocetna celija u sebi sadrži sve nasljedne osobine koje novorodence prima od svojih roditelja i svojih djedova. Ponekad zametak od svoga oca nasljeduje npr. boju kose, od majke boju ociju, a od nekog od svojih djedova visinu, nizak rast, izgled nosa ili uha... Još cudnije je da zametak nosi nasljedne osobine licnosti, kao što su: darežljivost ili škrtost, hrabrost ili kukavicluk, oštroumnost ili zatupljenost, sklonost ka prakticnim ili društvenim znanostima...!
Postavlja se pitanje, šta su te razumske osobine same po sebi? Kako nastaju? Gdje se nalaze? Kako razmišlja razum? Kako se covjek necega sjeca?
Sva dosadašnja naucna dostignuca ostala su nemocna pred odgovorom na pitanje: Kako razum razmišlja i kako se sjeca? Gdje se radaju misli, gdje se skladište podaci, kako ih covjek poziva kada mu zatrebaju i, konacno, kako ponekad sami dodu a da ih covjek ne traži?!

Isto je i sa posebnostima svake licnosti. Šta su one? Kako nastaju? Gdje se nalaze? Kako se u odredenoj licnosti formira osobina darežljivosti ili škrtosti, hrabrosti ili kukavicluka? Na kom se mjestu u covjeku ta osobina nalazi? U njegovom tijelu? U kom dijelu? U mozgu? Je li ona materijalna ili samo apstraktna? Kako ona, u oba slucaja, utjece na covjekovo ponašanje i njegov karakter?!
Kada bismo nastavili da proucavamo fenomen covjeka i Allahove znakove u njemu, ne bismo se mogli nacuditi svakom pojedinacnom detalju i njegovom znacenju. Sigurno bismo došli do cvrstog ubjedenja da sve to, sa tako velikom preciznošcu, nije moglo da se desi samo od sebe. Iza toga sigurno stoji Tvorac koji mora biti izuzetno mudar i neograniceno mocan. U protivnom, ne bi bio u stanju da stvori takvo cudnovato precizna stvorenja ciji svaki detalj sadrži toliko fenomena koje ljudski razum nije u stanju u potpunosti dokuciti.
Stoga Allah, dž.š., s pravom kaže: 'Na Zemlji su dokazi za one koji cvrsto vjeruju, a i u vama samima – zar ne vidite?'

'Zar ce kumiri koje oni od zemlje prave mrtve oživjeti? Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvišen Allah, Gospodar Arša, od onoga što Mu pripisuju! On nece biti pitan za ono što radi, a oni ce biti pitani. Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci; “Dokažite!” Ova Knjiga je pouka za moje sljedbenike, a bilo je knjiga i za one koji su prije mene bili i nestali. Medutim, vecina njih ne zna istinu, pa zato glave okrecu.'
Kur'an se ovim ajetima obraca ljudskom razumu kako bi porazmislio o svemu što ga okružuje i došao do logickog zakljucka. Kur'an traži od ljudskog razuma da mu donese dokaz za ono što tvrdi ukoliko je suprotno toj ocitoj cinjenici.

Ocita je cinjenica da je kosmos toliko skladan da je ljudskom razumu taj sklad i njegovu preciznost teško shvatiti: 'Onaj koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio – ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak, zatim ponovo više puta pogledaj, pogled ce ti se vratiti klonuo i umoran.'
Taj ciklus kretanja u ogromnom svemiru toliko je precizan i tacan da u njemu nema ni najmanjeg poremecaja. Cilkus smjene dana i noci rezultat je kretanja nebeskih tijela koja se pojavljuju na odredenom mjestu u strogo odredeno vrijeme koje se mjeri djelicima hiljadinke jedne sekunde. Taj ciklus je konstantan tokom cijele godine i tako se nastavlja iz stoljeca u stoljece i iz generacije u generaciju naraštaja koji to posmatraju.
Spicificnost svake tvari pojedinacno koju joj je Allah, dž.š., dao, takode je fenomen koji traje i koji nikada ne izostaje. Željezo je željezo i uvijek je tako. Bakar je bakar, kisik je kisik... Njihovi sastojci i osobine se ne mijenjaju i njihovo ponašanje na visokoj ili niskoj temperaturi, na odredenom pritisku, kao i njihova hemijska reakcija u spoju s drugim elemntima se ne mijenja. Nikada se nije desilo da voda nastane na neki drugi nacin osim spajanjem jednog atoma kisika i dva atoma vodika. Nikada se nije desilo da se željezo zagrije a da se ne širi, ili da se bakar udari cekicem a da na njemu ne ostane trag tog udara.

Atom kao najsicušnija stvar koju je nauka do sada otkrila sastoji se od jezgra koje sacinjava proton i malih izuzetno sicušnih tjelešca koja oko njega kruže a zovu se elektroni. Taj sistem jezgra i medusobne teže u njemu je tako sicušan i precizan, a po svom sustavu lici na Sunce i planete oko njega.
Živa celija sa svojim cudesnim djelovanjem, hranom, lucenjem, rastom, umnožavanjem...
Živa bica i njihove specificnosti koje svaku vrstu cine razlicitom od druge, a zatim svaku grupu razlicitom od druge unutar svoje vrste... Biljke imaju svoje specificnosti, a svaka vrsta bilja ima opet svoje posebne specificnosti. Isto tako, životinjski svijet ima svoje specificnosti, a svaka vrsta u njemu ima, opet, svoje posebne odlike.

Zatim, dolazi covjek kao najsloženije i najcasnije živo bice. Svaki dio njegovog bica je fenomen za sebe po svojoj konstrukciji i ulozi koju ima.
Je li moguce da iza svega toga stoji bilo ko drugi osim Jednog Jedinog Svemoguceg Boga, Svevišnjeg Allaha, koji svime vlada i sve to mudro ureduje?! 'Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se.'
Zar svaki bog ne stvara zasebno, kako on hoce? Kako je onda moguce uskladiti stvaranje jednog boga s drugim? Kako je moguce da drvo koje stvara jedan bog bude potpuno identicno u svim svojim segmentima drvetu koje stvara drugi bog? Kako je moguce da voda koju stvara jedan od bogova bude potpuno ista kao ona koju stvara drugi, od jednog atoma kisika i dva atoma vodika
Kako bi se uskladio ciklus kretanja u svemiru da ga stvaraju dva razlicita boga, ili da njime upravlja više bogova?
Kako bi sve to funkcionisalo u potpunom skladu da postoji više vladara koji njime upravljaju i više sila koje ga ureduju? Zar se ne bi desilo da jedan želi da Sunce izade sa istoka a drugi želi da izade sa zapada? Šta bi se tada desilo?

Zar nije moguce da se desi da jedan od bogova hoce da covjek hoda uspravno na svojim nogama i tako radi i privreduje, a drugi želi da on hoda na cetiri noge kao životinja, ili da ostane priljubljen za zemlju svojim trupom kao biljka? Šta bi se tada desilo?
Zar nije moguce da se desi da jedan od bogova želi da željezo bude tvrdo i da se od njega prave cvrsti predmeti koji covjeku pomažu u obradi zemlje, da od njega pravi oružje kojim ce se boriti da Allahova rijec bude gornja: 'Mi smo izaslanike naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali, - a gvožde smo stvorili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi -, i da bi Allah ukazao na one koji pomažu vjeru Njegovu i posalnike Njegove kad Ga ne vide. Allah je, usitinu, mocan i silan', a drugi hoce da željezo bude mehko i elasticno bez posebnog oblika? Šta bi se tada desilo?
Da li bi tada u svemiru bilo šta funkcionisalo? Da li bi to bilo održivo, ili bi cijelim kosmosom zavladao haos u

kome bi došlo do sudara planeta i sazvježda i svemir licio na rasutu ogrlicu ciji dijelovi su nespojivi?
Zbog toga se Kur'an obraca ljudskom razumu rijecima: 'Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvišen Allah, Gospodar Arša, od onoga što Mu pripisuju!' Zatim mu se ponovo obraca upucujuci na izazov rijecima: 'Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci; “Dokažite!” Da! Neka razum traži dokaz! Stvar nije nedefinisana pa da može svako kazati što mu je volja. Naprotiv, svaka tvrdnja mora imati svoj dokaz. Zato, iznesite svoj dokaz! Jeste li u stanju donijeti dokaz, pored ovako savršeno uredenog kosmosa, da postoji neka druga volja, mimo Allahove, dž.š., volje, koja vlada svemirom?
Nemogucnost ljudskog razuma, a on je sigurno nemocan, da donese dokaz, dovoljna je da o tome porazmisli i da povjeruje u Jednog Jedinog Allaha koji nema sudruga u vlasništvu i vladavini svemirom. 'Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inace, svaki bi bog, s onim što je stvorio – radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjedivao. – Hvaljen neka je Allah koji je daleko od onoga što oni iznose.'

Dijalog slican spomenutom u kur'anskom tekstu, u nastavku se vodi sa ljudskim razumom, prije cega se skrece pažnja ljudskom razumu na nekoliko dokaza koji upucuju na nepobitne cinjenice o kojima nema zbora, ili o cemu uopce ne bi trebalo biti zbora: 'Upitaj: “Cija je Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li?” “Allahova!’ – odgovorice, a ti reci; “Pa zašto onda ne dodete sebi?” Upitaj: “Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar svemira velicanstvenog?” “Allah!” – odgovorice, a ti reci: “”Pa zašto se onda ne bojite?” Upitaj: “U cijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zašticen biti, znate li?” “Od Allaha!” – odgovorice, a ti reci: “Pa zašto onda dopuštate da budete zavedeni?” Da, Mi im Istinu donosimo, a oni su zaista lažljivci” Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inace, svaki bi bog, s onim što je stvorio – radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjedivao. – Hvaljen neka je Allah koji je daleko od onoga što oni iznose.'
Covjek je u situaciji da u samom startu prizna cinjenicu da Zemlja i sve što je na njoj jeste Allahovo, dž.š., djelo i da On vlada svime, te da nebesa pripadaju Allahu, dž.š., i da je On njihov tvorac i gospodar, i vlasnik velikog Arša, te da jedino Svevišnji Allah vlada i upravlja svime i da jedino On nekoga može stvarno zaštiti, a sam nije potreban nicije zaštite... Cinjenice koje ljudski razum nije u stanju poreci. U protivnom, suocit ce se s pitanjem iz sure Tur: 'Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?!' Ovo pitanje svakog negatora ostavlja bez teksta.

Ako covjek prizna sve spomenuto, onda je logicno da prizna i neposredan zakljucak koji slijedi, a to je da je Upravitelj svime Svevišnji Allah jedan i jedini, te da je nemoguce da ima sudruga. Zato Kur'an nakon svake spomenute premise ponavlja: 'Zar ne razmišljate?' 'Zar se Allaha ne bojite?' 'Kuda se, onda, okrecete?'
Kur'anski kontekst se ne zadovoljava podsjecanjem u vidu ukora, nego u dijalogu s ljudskim razumom ide korak dalje te mu predocava sljedecu cinjenicu kako bi o njoj razmislio: 'Zamislimo da postoji drugi bog mimo Allaha, kakvo bi stanje bilo? 'Svaki bi bog, s onim što je stvorio – radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjedivao.'
U prethodnom pasusu iz sure El-Enbija' Kur'an o neredu koji bi bio neminovan, da na Nebesima i Zemlji postoji neki drugi bog mimo Allaha, kaže: 'Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se.' S obzirom da u svemiru nereda nema i da u njemu vlada savršeni sklad koji vidimo, svaka mogucnost postojanja drugih bogova mimo Allaha je iskljucena.

U ovom ajetu sure El-Mu'minun govori se o tom fenomenu iz drugog ugla, iz ugla samih (drugih) bogova, kada bi postojali, o tome kako bi medu njima morao postojati sukob i borba za prestiž: 'Svaki bi bog, s onim što je stvorio – radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjedivao.' A ukoliko bi svaki bog stvorio dio stvorenja, zar je moguce da se odrekne svoga stvaranja drugom bogu? Naprotiv, logicno je da cvrsto cuva svoj dio stvorenja i da jedino on ima vlast nad njima! Šta bi se u tom slucaju desilo? Desio bi se spor izmedu bogova o prestižu. Svaki od njih bi htio da vlada. Svaki od njih bi htio da se njegova naredenja sprovode u svemiru. Jedan bi izdao naredbu za koju želi da bude sprovedena, a drugi bi izdao naredbu suprotnu prvoj i, takode, želio da bude sprovedena. Svaki od njih bio bi uporan u svojim nastojanjima tvrdeci da je on najmocniji i da je najpreci da se njegove naredbe izvršavaju.

Da li ova lažna božanstva zaslužuju poštovanje, a ona se ovako medusobno ponašaju?!
Da li bi bio moguc sklad u svemiru kada bi ta božanstva tokom borbi za prestiž izdavala oprecna naredenja svemiru, te se svemir zbuni, koja bi od njih prihvatio i izvršio?!
Naprotiv, sigurno je da svemir ne bi mogao biti skladan u svome kretanju i funkcionisanju u takvoj situaciji.
Ljudski razum dužan je da o tome razmišlja. Ako je vec prihvatio, ili treba da prihvati cinjenicu da Zemlja i nebesa pripadaju Allahu, da je sve što postoji Allahovo vlasništvo i da samo On svime upravlja, šta je onda ostalo drugim (takozvanim) bogovima da cine?

S obzirom da se u cijelom kosmosu i njegovom bitisanju ne primjecuje nikakav nedostatak i nesklad, nego, naprotiv, potpuni sklad i harmonija, to dovoljno ukazuje na cinjenicu da njime upravlja i da ga cuva jedna SNAGA:
'Reci: “Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!” Šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju; Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomocu koje Mi dajemo da ozelene bašce prekrasne, - nemoguce je da vi ucinite da izraste drvece njihovo. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednacuje; Onaj koji je Zemlju prebivalištem ucinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomicna postavio i dva mora pregradio. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego vecina njih u neznanju živi; Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite! – Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju! – Onaj koji sve iz nicega stvara, koji ce zatim to ponovo uciniti, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: “Dokažite, ako istinu govorite!'