bio je darežljiviji i od poslanog kišnog vjetra

Resulullahovo postupanje u ramazanu

«Upamtite da je od svih meleka kod Allaha najodabraniji melek Džibril, od vjerovjesnika Muhammed, od dana petak, od mjeseci ramazan, a od noci Lejletul-kadr, a od žena Merjem, kcerka Imranova.» (Taberani od ibnu Abbasa)
Nesumnjivo je da je mjesec ramazan najvredniji mjesec u godini. U njemu su se dogodili najsudbonosniji dogadaji iz historije islama. To je plemeniti mjesec za koji nas vezuju uspomene na Bedr, dan u kojem je presudeno neistini i širku. U njemu je oslobodena Mekka, cime su udareni cvrsti temelji vjeri u Jedinoga Allaha i to je datum u kojem je Njegov Poslanik proklamovao politiku ljubavi, samilosti i mira. U ovom mubarek mjesecu nalazi se i blagoslovljena Noc kadr koja je bolja od hiljadu mjeseci, noc Allahovog pomilovanja i oprosta.

Ustvari, noc Lejletul-kadr je vrhunsko znacenje Allahove dobrote i milosti, koje su inace glavno ramazansko obilježje. Ovaj casni mjesec je bio velika inspiracija duši Allahovog Poslanika, s.a.v.s. On je koristio ramazan kao jedinstvenu priliku za ibadet i cinjenje dobrih djela.
Ramazan je bio proljece njegove duše, smiraj srca i svojevrstan ugodaj. Znavši da svako korisno djelo, koje covjek ucini u ovom mjesecu, raste i uvecava se, Resulullah, s.a.v.s, je maksimalno mobilisao svoju dušu i tijelo u tom pravcu. Njegova pobožnost, darežljivost i dobrota svake vrste, dolazili su u ramazanu do punog izražaja. Kao predvodnik svoga ummeta, nastojao je osjecaje svoje duše i srca prenijeti u srca sljedbenika i tako u njima povecati bogobojaznost. Vec u mjesecu ša'banu, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je ukazivao na dolazeceg gosta, posteci više nego i u jednom drugom mjesecu, želeci mu na taj nacin ukazati dužnu pažnju.

Timirzi navodi predaju da je Enes, r.a., pitao Muhammeda, s.a.v.s.: «Koji je post najbolji», na što je on odgovorio: «Post u ša'banu jer se time odaje pocast ramazanu.» A kada bi mladak nagovijestio dolazak ramazana, Resulullah s.a.v.s bi povecavao svoju pobožnost i dobrocinstva. Abdullah ibn Abbas, radijallahu 'anhuma, pripovijeda: «Vjerovjesnik, s.a.v.s., bijaše najdarežljiviji covjek na svijetu, a bio je opet najdarežljiviji u ramazanu, kada bi ga sretao Džibril, a sretao ga je svake noci ramazana. Pred njim bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., ucio Kur'an i kad god bi ga susreo Džibril on bi bivao darežljiviji od poslanog kišnog vjetra» (Buhari)

Resulullahov post

Svevišnji Allah, dž.š., je u ovom casnom mjesecu propisao totalnu apstinenciju, od zore do zalaska Sunca, od jela i pica i tjelesnih užitaka. To je mjesec koji je Poslanik, s.a.v.s., nazvao mjesecom izdržljivosti. Upravo zbog žrtvi koje vjernici podnose u njemu, obecavaju se neizmjerne nagrade, a Svevišnji je u hadisu kudsijji rekao: «Svaki posao pripada covjeku osim posta. Post je Moj i Ja za njega nagradujem. Post je štit. Kada neko od vas bude postio, neka ostavi spolno opcenje i neka ne vice, a ako ga neko bude psovao ili se htio sa njim tuci, neka kaže – Ja sam covjek postac.» (Buhari)

Sehur

Allahov Poslanik, s.a.v.s., ponekad je spajao post po tri dana, pa su ga ljudi poceli oponašati u tome, nakon cega su uvidjeli veliku tegobu za sebe. On je ubrzo dokinuo tu praksu zagovarajuci ustajanje na sehur. Kasnije je cesto isticao: «Ustajte na sehur jer je u sehurima bereket.» (Buhari) Bereket se ogleda u tome da Gospodar, dž.š, povecava opskrbu, ublažuje glad preko dana, jaca fizicku snagu tijela, budi osjecaj milosti i discipline. Takode je zabilježeno da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: «Allahu, podaj srecu i napredak mojim sljedbenicima u ramazanskom ustajanju (sehuru). Jedite (ramazanom) pred zoru, makar to bio samo jedan gutljaj vode, jedna hurma ili koja boba rezacija. Tada ce meleki moliti Allaha za oprost vaših grijeha.» (Tirmizi)
Znacaj i hikmet sehura ogleda se i u tome što vjernici moraju biti budni u dijelu noci kada ostali svijet spava. Tada oni uzimaju i abdest za namaz, išcekuju odlazak u džamiju radi namaza uceci istigfare i Kur'an, cineci dove koje ce, inša-Allah biti primljene jer su dove postaca kabul.

Iftar

«Svijetu ce biti stalno dobro sve dok bude žurio sa iftarom.» (Buhari)
Ovim je Resulullah, s.a.v.s., želio ukazati na korisnost blagovremenog prekidanja posta, kako bi na taj nacin olakšao postacima odredivši njegovu granicu. Ibnu Ebi Evfa, r.a., rekao je: «Bio sam sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., na jednom putovanju i on je postio do mraka, a onda jednom od nas rekao: «Sjaši i razmuti mi napitak! – Da si sacekao dok se smraci, rekao je covjek. – Sjaši i razmuti mi, cim vidiš da se noc pojavi sa one strane (istoka), postacu je nastupio iftar» - dodao je Muhammed s.a.v.s.» (Buhari)
Kada bi nastupilo vrijeme iftara, Pejgamber, s.a.v.s., bi se mrsio hurmom ili vodom, kako razumijemo iz sljedeceg hadisa: «Kada jedan od vas hoce da se iftari, neka otpocne sa hurmom, a ako ne nade hurme neka se iftari vodom jer je ona cista.» (Ebu Davud i Tirmizi)
Enes, r.a., veli: «Allahov poslanik, s.a.v.s., bi prvo prekidao post, pa klanjao akšam, a onda bi sjeo jesti.» (Ebu Davud)

Iftari za musafire

Poslanik, s.a.v.s., uvijek je poticao na gošcenje musafira hranom, a posebne rijeci hvale imao je za one koji su hranom posluživali postace. Tako je jednom rekao: «Ko ugosti postaca iftarom ima nagradu kao i postac, bez umanjivanja nagrade postacu.» (Tirmizi). Takode, hazreti Enes, r.a., pripovijeda da je Resulullah, s.a.v.s., došao Sa'd ibni Ubadeu, koji mu je iznio za iftar hljeba i zejtina, što je on jeo, a zatim uputio dovu: «Dabogda vazda kod vas iftarili postaci, jeli kod vas pobožni dobrotvori i meleki vas blagosiljali.» (Ebu Davud)

Uzimanje hrane iz zaborava

Kada bi covjek nešto pojeo ili popio iz zaborava, on nece prekidati svoj post. Ebu Hurejre r.a. pripovijeda da je Pejgamber, s.a.v.s., rekao: «Kad postac zaboravi, pa nešto pojede ili popije, neka nastavi svoj post, jer ga je time Allah nahranio i napojio.» (Buhari)

Post na putovanju

Svakodnevni rad i poslovanje Poslanik, s.a.v.s., je jednako obavljao u ramazanu kao i u drugim mjesecima. Tako bi se ponekad zaputio na dalek put i na njemu ponekad postio a nekad mrsio. Nekoliko vjerodostojnih predaja govori o tome: Hamza bin Amr el-Eslemi, r.a, rekao je Vjerovjesniku, s.a.v.s, «Mogu li postiti na putu...Ako hoceš posti, a ako hoceš mrsi, rekao je Muhammed, a.s.» (Buhari)
Džabir ibn Abdullah, r.a., rekao je: «Bijaše Allahov Poslanik, s.a.v.s., na jednom putovanju (radi oslobadanja Mekke), pa je vidio grupu ljudi i medu njima jednog kome je pravljen hlad. «Ko je onaj?» upitao je Muhammed, a.s. «Postac», odgovorili su. «Post na putovanju ne predstavlja pobožnost» - odgovorio je Poslanik, a.s.» (Buhari)

Doticanje žene

Dešavalo se da bi u toku ramazanskog posta Pejgamber, s.a.v.s., doticao svoje supruge. Hazreti Aiša, radijallahu 'anha, kaže: «Vjerovjesnik, s.a.v.s, je kao postac ljubio svoje supruge i doticao ih, ali je on svojim strastima i spolnim nagonima vladao bolje od vas.» (Buhari) Takode se dešavalo da je tokom noci Poslanik, s.a.v.s., sa svojim suprugama ostajao džunub i u takvom stanju je otpocinjao svoj post. Hazreti Aiša, radijallahu 'anha, takode prenosi: «Vjerovjesnika, s.a.v.s, bi zora ponekad zaticala ramazanom u stanju džunupluka i to ne zbog sna, pa bi se on okupao i postio.» (Buhari)

Teravih namaz

Vjerovjesnik, a.s, je ramazani-šerif provodio u krajnjoj pobožnosti, ispunjavajuci njegove dane i noci namazom, dovama, ucenjem Kur'ana, zikrullahom, davanjem sadake, i'tikafom... Poseban dobrovoljni namaz u ramazanskim nocima – teravih-namaz, bio je istinski ugodaj i zadovoljstvo njegovoj duši. U njemu bi dugo ostajao uceci mnogo kur'anskog teksta, a selam bi predavao poslije svaka dva rekata, kao što je to radio u svim nocnim nafilama. Praktikovao bi klanjati osam, dvanaest i dvadeset rekata. Namaske ruknove je izvršavao polagahno, «kao da je na ramenima ptice imao», kako su to opisali njegovi biografi. Ovo je prilika da uporedimo naše namaze sa njegovim, a teravih-namaz pogotovo.

Najodabranija noc

U cilju postizanja vrhunske pobožnosti, Poslanik, s.a.v.s, podsticao je traganje za lejletul-kadrom, u neparnim nocima zadnjih deset dana ramazana. Prenosi se od Aiše, r.a., da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: «Tražite Lejletul-kadr u neparnim nocima zadnjih deset dana ramazana.» (Buhari)
«Kada bi nastupila zadnja desetina ramazana, Allahov Poslanik, s.a.v.s, bi noc provodio u ibadetu, budio bi svoju porodicu i trudio se da ibadet bude što bolji.» (Buhari i Muslim) Zadnjih deset dana bi savijao svoju postelju i odlagao je, a jednom prilikom je došao nocu hazreti Alijinijoj i Fatiminoj kuci, dok su oni spavali. Zacudio se i rekao ELA TUSALLIJAN «Zar vas dvoje u ovo vrijeme ne klanjate?» Slušajuci Resulullaha kako govori o vrlinama zadnje dekade ramazana, majka pravovjernih hazreti Aiša ga je upitala: «Allahov Poslanice, šta misliš ako ja uvidim za neku od zadnjih deset noci da je Lejletul-kadr, šta da izgovaram? On joj je odgovorio: «Uci: allahume inneke afuvvun tuhibbul afve fa'fu anni» - «Gospodaru moj, Ti si Onaj koji praštaš, voliš praštanje, pa mi oprosti» (Tirmizi)

I'tikjaf

Izoliranje od svakodnevnih ovosvjetskih poslova zadnjih deset dana ramazana u džamiji je vid krajnje pobožnosti. To je bila Poslanikova, s.a.v.s., redovna praksa što razumijemo iz rivajeta Aiše, r.a, koja kaže: «Poslanik, s.a.v.s., povlacio se u i'tikaf zadnjih deset dana ramazana sve do preseljenja na ahiret, a poslije su to cinile njegove supruge radijallahu 'anhunne.» (Buhari i Muslim)
Ebu Hurejre, r.a, prenosi: «Allahov poslanik, s.a.v.s., obavljao je i'tikjaf u svakom ramazanu po deset dana, a u godini njegovog preseljenja na ahiret, u i'tikjafu je proveo dvadeset dana.» (Buhari)

Druženje s Kur'ani-kerimom

«U mjesecu ramazanu pocelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.» (El-Bekare: 185)
Ovim ajetom se vjernicima stavlja na znanje da je ramazan mjesec Kur'ana, zbog cega oni trebaju glavninu tog mubarek mjeseca posvetiti upravo Kur'anu, onako kako je to Resuli ekrem cinio. On je u ramazanu, više nego inace, ucio Kur'an i družio se s njim. Posebno je to radio od sehura do sabah namaza.» Džibrili-Emin dolazio je Vjerovjesniku, s.a.v.s, svake ramazanske noci, a on bi mu ucio Kur'an.» (Buhari)
Imami Buharija je takode zabilježio predaju da je Alejhisselam posljednje godine svoga života pred Džebrailom proucio cijeli Kur'an dva puta, što je posužilo kao razlog da se u nekim dijelovima islamskog svijeta uce dvije ramazanske mukabele.
Zato, neka i naši ramazani budu u znaku Kur'ani kerima, u znaku ucenja i slušanja, ucenja njegovih ajeta napamet, izucavanja njegovih znacenja, usvajanja njegovih normi ponašanja i zalaganja za ostvarenje njegovih principa. Uporedo s tim, neka pred našim ocima bude i žalosna cinjenica da je još uvijek mali broj onih koji uce Kur'an, koji poznaju suštinsko znacenje njegovih poruka i koji se bore da Kur'anu, kao autenticnoj Božijoj Rijeci, daju prednost nad svakim govorom. Uzvišeni je objavio: «Mi vama Knjigu objavljujemo. U Njoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite.» (El-Enbija:10) A Poslanik, s.a.v.s., porucio nam je: «Kur'an, Kur'an, o muslimani! Cuvajte da vam ovo blago ne izmakne iz ruku! Znajte da vas Allah nece kazniti sve dok je Kur'an s vama.»

Darežljivost

Milostivi Allah, dž.š, ucinio je ramazanski vakat izuzetnim, oslobodivši muminske duše egoisticnih interesa, a nadahnuvši ih humanizmom i velikodušnošcu. Skromnost i umjerenost koji se pokazuju u ramazanu, suzbijaju želju za gomilanjem imetka, odnosno poticu nas na suosjecanje sa gladnima i nemocnim. Zato je sadekatul-fitr manifestacija licne i zajednicke solidarnosti sa siromašnim, a i svojevrsna zahvalnost na blagodatima ovog svijeta. Zajednickim postom istog broja dana, namazima u džematu, ucenjem Kur'ana i zajednickom brigom o siromašnim, islam nas odgaja kako da izgradimo naše jedinstvo. Ramazansko jedinstvo i okupljanje trebaju biti dodatna snaga koja ce nas u takvom raspoloženju držati tokom cijele godine.

Kontrolisanje govora

Pobožan musliman je stalno obuzet osjecanjem straha i nade, bojeci se da li je Gospodar, dž.š, primio njegove ibadet. Svaki lažan govor, kleveta i ogovaranje umanjuju vrijednost ramazanskog posta. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Resulullah, s.a.v.s, rekao: «Ko ne ostavi lažan govor i postupanje po njemu, nema potreba da radi Allah ostavlja svoje jelo i pice.» (Tirmizi)
Post je osjecaj odgovornosti, zato se postac kada iftari, osjeti zadovoljnim, odlucnim i snažnim. Strasti su ga nastojale potciniti, ali je on njih potcinio. Ovladavanje svojim šehvetima i strastima ubraja se u velike stepene borbe. Zato je svaki ramazan za muslimane znacio dodatne napore, ali i užitak na kraju zbog savladavanja tih napora. On je muslimanima velika prilika za duhovni napredak i šansa za iskupljenje od grijeha. On je i škola koja ih obrazuje i odgaja da tako duhovno ocišceni i snažni nastoje ostati do kraja godine odnosno života.

Molimo Te, o Allahu, da predstojeci ramazani šerif provedemo onako kako je to cinio Tvoj miljenik i poslanik Muhammed, s.a.v.s., koji je naš jedini uzor.