velikan koji je islamsku zajednicu poveo naprijed

Petnaest godina od smrti dr. Ahmeda Smajlovica

Proteklo je petnaest godina od preselenja na ahiret jednog od najistaknutijih naucnika i pregalaca za islam u BiH u dvadesetom stoljecu, prof. dr. Ahmed-ef. Smajlovica. Kao studenta tadašnjeg Islamskog teološkog fakulteta u Sarajevu, gdje je naš raghmetlija predavao akaid i islamsku filozofiju, za njegov plemeniti lik vezuju me brojne prijatne uspomene i sjecanja. Ovaj tekst odraz je velike potrebe da našoj mladoj braci i sestrama, citaocima Novih horizonata, iznesem neke impresije koje ce, bar djelimicno, osvijetliti njegov lik i pokazati o kakvom islamskom ucenjaku je rijec.
Subhanallah, kao da je u Bosni postalo nepisano pravilo da iznimno nadareni i radini alimi sa ovoga svijeta sele u cvijetu mladosti, odnosno onda kada najviše doprinose dini islamu, svome narodu i svojoj domovini. Prisjetimo se Muhammeda Seida Serdarevica, Mehmed-ef. Handžica, Abdullah-ef. Celebica, prof. dr. Ismet-ef. Kasumovica i, eto, našega dr. Smajlovica. Otišli su svome Gospodaru kada su nama, Njegovim robovima, bili najpotrebniji. No, On Uzvišeni radi šta hoce i zato nikome ne polaže racun, a njemu se racuni polažu. Molimo Ga da i nas poživi na ovom svijetu dok nam je život na njemu bolji od smrti, i molimo ga za hairli smrt, kad nam bude bolja od života na dunjaluku.

Prof. dr. Ahmed Smajlovic roden je 1938. god. u okolini Srebrenice. Gazi Husrev-begovu medresu završio je s odlicnim uspjehom 1958. god. a studije na prestižnom islamskom univerzitetu Al-Azhar, 1970. godine. Kao iznimno nadaren i uspješan student nastavlja postdiplomske studije na tom univerzitetu gdje 1974. godine uspješno brani svoju doktorsku disertacij Felsefetu-istišraki ve eseruha fil-edebil-arebijjil-muasir (Filozofija orjentalizma i njen uticaj na savremenu arapsku književnost). Njegova disertacija ocijenjena je najvišom ocjenom a kasnije je i štampana na arapskom jeziku (broji 778 strana). I sa ove vremenske distance to djelo je od kapitalnog znacaja i postalo je nezaobilazan naucni izvor u oblasti koju tretira. Pisano je jezikom i stilom koji i medu Arapima izaziva divljenje. Koliko je bilo profesorovo znanje u arapskom jeziku pokazuju nam dva primjera. Naša poštovana lektorka za arapski jezik na ITF-u Sana' Adly, jednom nam je pricala o znanju u arapskom jeziku dr. Smajlovica i tom prilikom rekla da 'u životu nije srela nearapa da potpunije govori i piše na arapskom jeziku kao što je on.'
Naš uvaženi kolega prof. Mahmut-ef. Karalic, pricao je da je u vrijeme njegovog studija u Medini, sedamdesetih godina prošlog vijeka, održan kongres islamske uleme na najvišem nivou, kojem je prisustvovao i vrhovni muftija Saudijske Arabije cuveni šejh Bin Baz. On je bio jako netrpeljiv prema greškama u jeziku prilikom javnih nastupa, tako da je znao javno, na skupovima i pred kamerama, ukazivati na greške cak i ministrima i ostalim clanovima kraljevske vlade. Na tom eminentnom skupu aktivno je ucestvovao i naš poštovani profesor Smajlovic. Znavši za tu prksu šejha Bin Baza prof. Karalic jako se uplašio, kada je najvljen govor našeg dr. Smajlovica. Medutim njegov govor je bio toliko nadahnut i na najvišem nivou arapskog, da je eminentni šejh samo uzvikivao: 'ahsent, Allah jefteh alejk, barekallahu fik ja duktur Ahmed...' (divno,divno, Allah te nadahnuo, Allah te blagoslovio doktore Ahmede.)

Po okoncanju studija u Egiptu vraca se kao prvi doktor nauka koji se u poratnoj Jugoslaviji ukljucuje u rad Islamske zajednice gdje obavlja znacajne dužnosti. Njegove najupecatljivije aktivnosti bile su na mjestu predsjednika Starješinstva IZ za BiH, Hrvatsku i Sloveniju i profesora na Fakultetu islamskih nauka. Nemjerljiv je njegov doprinos na planu osavremenjivanja rada IZ i pokretanja brojnih aktivnosti. Za obrazovanje unutar IZ od izuzetne važnosti je osnivanje Islamskog teološkog fakulteta, zatim ženskog odjeljenja Gazi Husrev-begove medrese i osnivanje islamskog naucnog casopisa 'Islamska misao'. Dr. Smajlovicu pripadaju velike zasluge za izgradnju velikog islamskog centa i džamije u Zagrebu. Medresa koja je osnovana prije desetak godina, a koja djeluje u sklopu tog centra, danas nosi njegovo ime.

Plijenio je svojom dinamicnošcu i elokvencijom, osvajajuci srca svojih studenata i svih koji su ga slušali. Uvijek je nastojao razvijati ljubav svojih studenata prema knjizi i nauci. Sam je volio knjigu i neprestano je citao. Fascinirajuce je djelovala njegova upucenost u literaturu u svim relevantnim naucnim oblastima.
Njegovo rukovodenje Starješinstvom ostace upamceno i po tome što je osnovao posebnu službu za izadavacku djelatnost koja je, za njegovog mandata, izdala na desetine vrijednih djela i udžbenika. Strucni seminari za islamske radnike u IZ postali su redovna praksa što je rezultiralo povezivanjem vjerskog kadra i njegovim strucnim usavršavanjem. U tom smislu organizirani su i seminari medunarodnog znacaja na kojima su ucestvovali eminentni ucenjaci iz gotovo svih dijelova islamskog svijeta.
Dr. Smajlovic bio je clan nekoliko islamskih medunarodnih organizacija. Cesto je putovao i aktivno sudjelovao u radu brojnih naucnih skupova, što je imalo pozitivne efekte na planu otvaranja i afirmiranja bosanskih muslimana u ocima islamskog svijeta. On nije zaboravljao ni svoj narod. Koristio se svakom prilikom, da prisustvuje otvorenjima džamija i drugim islamskim manifestacijama, gdje je bio rado viden gost.

Moglo bi se još podosta reci o našem dragom i poštovanom profesoru, koji je, u svim elementima djelovanja unutar IZ odskakao u odnosu spram ljudi iz okruženja. Upravo ta njegova superiornost zasmetala je, kako tadašnjem komunistickom režimu, rekli bismo još više i njegovim rivalima unutar Islamske zajednice. Uslijedile su opstrukcije, podmetanja i, na koncu, postupak za njegovu smjenu. Osnaženi tadašnjim režimom karijeristi iz naših redova nisu birali sredstva da kompromituju našeg rehmetliju. Zahvaljujuci kukavickoj šutnji vecine onih koji su ga znali i uvažavali, izuzev neznatnog broja casnih izuzetaka, profesor je smijenjen i ponižen. To je bilo najbolje uocljivo kada se vidjelo ko je došao poslije njega. Cak im je zasmetala i njegova katedra na Fakultetu pa su ga kanili smjeniti i s mjesta profesora. U toj nakani preduhitrila ih je njegova zagonetna smrt, 11. augusta 1985. godine. Vjest o njegovoj smrti munjevito se širila Bosnom i docekana je s nevjericom. Ogromna masa vjernika iz raznih djelova bivše Jugoslavije pohrlila je u Sarajevo da se posljednji put oprosti od jednog od najvecih alima koje je Bosna imala u posljednjih stotinjak godina. On je jedan od rijetkih alima BiH novijeg doba cija su biografija i životno djelo našli mjesta u kapitalnim biografskim djelima kao što je Ziriklijev El-Ealam.
Njegovim preseljenjem na ahiret Islamska zajednica zasigurno je zaustavljena u napredovanju i kako skoro jedan od njenih zvanicnika rece. 'Kako je tada krenulo nizbrdo do danas smo u silaznoj putanji.”
Tek sada, sa ove vremenske distance, njegovi savremenici i saradnici mogu ocijeniti koliko znaci nedostatak tog velikog alima i entuzijaste, koji je djelovao u najtežem vremenu komunistickog režima, za kojeg od Milostivog molimo oprost i najviše pocasti u Dženneti-firdevsu, inša-Allah.