neprolaznost allahovog nura

Islam nije samo vjera, nego i stil života kojim se pokazuje svakidašnjost i ponašanje njegovih sljedbenika

Posljednjih nekoliko decenija svjedoci smo tvrdnji da je religija samo ostatak ljudske prošlosti koji treba da bude nadomješten vijekom nauke, koja ce covjeka tako uvjerljivo poduciti da živi u skladu sa zdravim razumom i pomoci mu da samostalno izgradi norme morala. Taj naivni «optimizam» naših intelektualaca nije izum novijeg datuma. Njime su bili zaokupljeni neki ucenjaci Zapada u 18. i 19. stoljecu, koji su smatrali da je upravo nauka jedini put i metod za razotkrivanje tajni svemira. Medutim, kako vrijeme odmice, a oblasti nauke se razvijaju, sve više se uvida da nauka nece odgovoriti na osnovna pitanja: kako je nastao svemir ili kako je poceo život?, a samim tim ni na pitanje o samom smislu ljudskog postojanja. Progres naucnog pogleda na svijet rezultirao je, u velikoj mjeri, eliminacijom vjere i duhovnog života covjeka. Moralna kriza bila je tada neizbježna.

Covjek dvadesetog stoljeca doveden je u cošak iz kojeg sve upornije želi izaci pa ponovo traži spas u religiji. Islam kao najvitalnija i originalna vjera, u vrijeme vracanja vjeri, ima najvecu šansu. Jer, islam nije samo vjera, nego i stil života kojim se pokazuje svakidašnjost i ponašanje njegovih sljedbenika. Kur' an, kao platforma nauke islama, nije donesen kao neka idejna konstanta koja bi ljude zadržavala u pocetnom stanju. Naprotiv, on ima za cilj uputiti ih ka putu dobra, koji vodi covjekovu savršenstvu, putu na kojem maksimalno dolaze do izražaja ljudske kreativne mogucnosti.Vec sama ideja podrazumijeva kretanje, iza kojeg slijedi razvoj i sreca covjeka.

Iako je ljudski život dinamican i namece nove probleme koje povlace za sobom nove pristupe, šire poglede i rješenja. Kur' an tvrdi da ce vodstvo naznaceno u njemu biti prikladno za sva vremena i prilike. Njegova sposobnost da odgovori zahtjevima vremena, leži u tome da je njegov cjelokupni tekst, Allahova, dž.š, objava, što ima izvanredno znacenje i važnost. Kur'an je živa rijec Božija koja je: «... poput dobrog drveta, koje je cvrsto ukorijenjeno u zemlji, a cije grane dosežu visoko. On donosi plodove u svako doba po zapovijedi svoga Gospodara.» (Ibrahim, 24,25)

Dakako, treba imati na umu da Allahova Knjiga i Poslanikov sunnet sadrže vjecno važece principe islama, dok se ostali, putem pravilne razrade, prilagodavaju vremenu i prilikama, shodno vlastitim potrebama. Primjerice, u Kur' anu su date osnovne skice za politicko i ekonomsko uredenje; samo skice jer su detalji ljudskih i politickih potreba vezani za podneblje i vrijeme i po tom osnovu promjenljivi. Jedino takvim razumjevanjem, Kur'an se postavlja kao savršen vodic i uputa, citavom ljudstvu, sve do smaka svijeta. Sam Allah, dž.š, kaže da «... ovaj Kur'an vodi jedino ispravnom putu.» (El-Isra, 9)

Poslije ovih rijeci namece se pitanje: Kako su muslimani, s takvim programom za cjelokupni život, mogli dospjeti u nezavidan položaj? Razlozi su, svakako, mnogobrojni, ali jedan od kljucnih je nesposobnost za pravilnu primjenu Kur'ana, kao i svjesno potiskivanje Kur'ana u odnosu na druga ucenja. Medutim, eliminaciju kur'anskih normi ponašanja, muslimani su skupo placali uz mnogostruke žrtve. Rezultat takvog odnosa jeste decenijsko služenje raznim kolonizatorima, materijalna i duhovna zaostalost, a zatim medosobna netrpeljivost i mržnja. Dok su eksploatatori lagodno koristili i još uvijek koriste, blagodati muslimanskog truda, sami muslimani su se medusobno crpili i crpe, vodeci besciljne i dugotrajne ratove. Dok je ulema nadugo i naširoko raspredala na kojoj stepenici na minbru ce hatib držati hutbu, mogu li se koristiti drvene ili staklene mestve, trebaju li ženska djeca pohadati školu i sl. dotle su kolonizatorske sile osvajale muslimanske zemlje. To vrijeme neodoljivo potsjeca na našu, nimalo ružicastu svakodnevnicu. Iako su Bošnjaci kao i ostali muslimanski narodi suoceni sa nizom nepremostivi objektivnih problema, kod nekih je i dalje problem kojem mezhebu pripadaš i jesi li vehabija, sufija, ši'ija ili nekakav tradicionalni musliman. Ummet Poslanikov, s.a.v.s, bezobzira na mezhebske uvjetovanosti, ima toliko zajednickog da bi se danonocno imalo šta raditi na planu afirmiranja naše vjere i jedinstva kao osnovne pretpostavke za naš zajednicki uspjeh. Kojeg li apsurda, umjesto da dini islam bude naš glavni kohezioni faktor, on je postao faktorom našega cijepanja i netrpeljivosti. Dodamo li tome cinjenicu da su islam i muslimane cesto predstavljali nedolicni i korumpirani predstavnici, s pravom se možemo upitati, kako se ideja islama uopce do danas ocuvala? Za njegovu egzistenciju imamo jedino zahvaliti Allahu dž.š. koji je njegov jamac. Inace, po našim zaslugama i doprinosu, davno bi iscezao.

Medutim, ono što karakteriše sve ideologije svijeta ne odnosi se na islam. Historija je pokazala da kad god je jedna ideologija posrnula, nikad se više nije uspravila. Medutim, kad god su muslimani iskreno prihvatili islam, nakon što su ga prije bili napustili, on bi uvijek zablistao u punom sjaju. Odvec su slikovite rijeci hazreti Omera, r.a, koji je rekao: ''Bili smo poniženi pa nas je Allah islamom uzdigao. Kada ga god napustimo ponovo Cemo biti poniženi.'' Svaki napor ka vracanju islamskim normama ponašanja muslimanima se višestruko isplacivao. Prvi rezultati takvog vracanja vec su vidljivi u svijetu. Na mjestima gdje su inicirani i organizirani pohodi za likvidaciju islama nicu najsavremeniji islamski centri, džamije i ucilišta. Sve cešce citamo i slušamo o (pojedincima i grupama) preobracenicima u islam. To su oni koji sticu prva zrnca dinskog blaga za razliku od nas koji smo rodeni u tom blagu, ali koji, ponekad, poput kakvog hazardera, rasipnicki procerdavamo. Cuvajte to blago, pa ce i Allah vas sacuvati i pomoci.

«Ako vas Allah pomogne, niko vas nece moci pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam, osim Njega, može pomoci? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici.» (Alu-Imran, 160)



Prisustvo želje, kod vecine muslimana diljem svijeta, za vracanjem izvornom islamu, kao i njegova savršena koncepcija za ovosvjetsku srecu, ulivaju nam nadu i optimizam. I pored sve izraženijih napada, na politickom, ekonomskom, vojnom i svakom drugom planu, na islam i muslimane, ipak sve je više, cak nemuslimana, koji ga izucavaju i prihvataju kao svoj svjetonazor. Okarakteriziravši muslimane kao pocinioce teroristickih napada 11.septembra 2oo1. godine u SAD, obznanjena je borba protiv islama i muslimana. Umatoc toj cinjenici i ratu u Afganistanu, u Americi nije nikad vladao veci interes za islamom. Od tog datuma više je Amerikanaca prigrlilo islam nego u zadnjih dvadeset godina. I pored sistematske kampanje protiv islama u Danskoj je u zadnjih petnaestak godina islam prihvatilo izmedu pet i šest hiljada Danaca.

Stoga je na novim generacijama muslimana primarna obaveza da univerzalni nauk islama, oživotvore i pomognu da ponovo «Allahova Rijec, medu ljudima bude što prisutnija». Na njima ja da pravilnim shvatanjem kur'anskih normi ponašanja i njegovom dosljednom primjenom, stave u upotrebu najsavršenije programe etickog, politickog, ekonomskog i pravnog sistema.

Na novim generacijama muslimana je obaveza da univerzalni Allahov, dž.š, nauk, oživotvore i pomognu da ponovo «Allahova Rijec bude gornja». Na njima ja da pravilnom razradom kur'anskog teksta i njegovom dosljednom primjenom, stave u upotrebu najsavršenije programe etickog, politickog, ekonomskog i pravnog sistema.

Kur'an je prvenstveno objavljen da poduci ljude o potrebi vezivanja za Jednog Boga, da ih nauci moralnom životu i pokornosti samo Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s. Jer, dostojan življenja je samo život uz stalnu pomisao na Božije suprisustvo. U protivnom, život je besmislen, beskurpulozan, slican životinjskom. Umjesto reda na zemlji ce vladati anarhija i zakon sile.

«Pojavio se nered i na kopnu i na moru zbog onog što ljudi rade, da im Allah da da iskuse kaznu, ne bi li se popravili.» (Er-Rum, 41)



Šta su silni ratovi koji se vode na skoro svim kontinentima, katastrofalni zemljotresi, poplave, suše, cikloni, vulkani i razni saobracajni udesi, nego posljedica neprimjerenog ljudskog života i griješenja i nereda na zemlji!?

«Zar nije vrijeme da vjernicima srca smekšaju kada se Allah i istina, koja se objavljuje, spomene, i da oni ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna i mnogi su od njih nevjernici?» (El-Hadid, 16)



U svakoj odredbi Allaha Uzvišenog vjernici trebaju uvidati dobro za sebe, makar ona imala formu iskušenja ili kazne. Jer kroz iskušenja mu'mini celice svoj iman, a kroz eventualnu kaznu osvješcuju se i iskupljuju za svoje grijehe. Bezobzira na težinu njihovog položaja oni ne smiju gubiti nada i ocajavati. Jer: «...samo nevjernici ocajavaju i gube nadu u Allaha.» (Jusuf, 87)

O cemu onda vjernici treba da vode brigu? Samo o nepokolebljivoj vjeri u Allaha i Njegova Poslanika i svemu onome što su oni proklamivali, kao i svome doprinosu i žrtvi na Allahovom putu. Što se više islam bude primjecivao u životu svakoga od nas, to ce sve više utjecati na pozitivne tokove u društvu uopce. Mi islamom humaniziramo društvo u kojem živimo, jer na taj nacin uspostavljamo sklad sa zakonima svemira koji imaju uporište u jednom Zkonodavcu. Zato islam za nas nema alternativu. On je naš osnovni izvor za spoznaju Allaha Uzvišenog, i staza do svih relevantnih znanja pomocu kojih ostvarujemo život dopadljiv našemu Stvoritelju. Mi samo njegovim metodama možemo upoznati pravi smisao života. Njegova ucenja su prirodna i savršena da ljudima nude orijentaciju kroz sva prolazeca vremena. Zbog toga svijetu, a muslimanima posebno, nije potrebna nikakva nova vjera niti ideologija. Islamu su potrebne samo beskompromisne pristalice koji ce slijediti njegova uputstva i biti im do kraja privrženi. Svijet treba karakterne ljude da bi ucenje islama pretvorili u djelo i uspostavili jedno društvo koje bi stremilo zapovjedima Allaha, dž.š.

Decenijski pa i stoljetni zastoj muslimana koji je rezultat nemara i znatne distanciranosti od univerzalnih vrijednosti islama, ne smiju nas bacati u ocaj i pesimizam, ali isto tako ne smije nam ulijevati neosnovane i lažne nade za neki skori procvat islama. Mi moramo realno pogledati u oci našoj stvarnosti, biti je svjesni do kraja i u granicama vlastitih mogucnosti doprinositi popravljanju odnosa u svim sferama našeg privatnog i zajednickog života. Poslove koji su nam povjereni moramo razumijevati tako kao da od naše uspješnosti ovisi uspjeh cjelokupnog ummeta. Tek tada kada budemo spremni na pozitivne promjene u svakom pogledu, možemo ocekivati pomoc i zaštitu Svevišnjeg Allaha, dž.š.

Neovisno o našem angažmanu na planu primjene islama, Uzvišeni garantira buducnost svome dinu. Moramo se izgradivati u tom pravcu da nam glavna briga na ovom svijetu bude borba za našu vjeru. Nakon pokazanih napora zasigurno ce doci zora islama.



Gospodaru naš, ucini nas dostojnim pregaocima za Tvoj din. Omili nam vjerovanje u našim srcima, a omrazi nam nepokornost i griješenje. Povecaj nam ljubav prema braci naŠoj i proživi nas u džennetu u odabranoj skupini. Amin!