Intervju: prof. dr. Faris Gavrankapetanovic
Naposredno po održanom simpoziju »Eticke, religijske dileme o statusu ljudskog embrija i njegovom kloniranju« za »Nove horizonte« o aktuelnim pitanjima današnjice, prije svega u oblasti medicine, govori direktor Klinickog centra u Sarajevu i dobitnik šestoaprilske nagrade grada Sarajeva prof. dr. Faris Gavrankapetanovic. O tim pitanjima i njihovim refleksijama na stanje u Bosni i Hercegovini govori su u prilogu koji slijedi.
O simpoziju prof. dr. Faris Gavrankapetanovic kaže: Simpozij koji je održan imao je za cilj aktualiziranje teme kloniranja koja, možemo slobodno reci, ukljucuje i mijenja sve aspakte ljudske egzistencije. Dileme koje postoje u svijetu o pitanju kloniranja velike su i presudne. Ipak, najveci broj znanstvenika suglasan je da eticke dubioze koje postavlja kloniranje radi » produkcije djece« (izraz je pod navodnim znacima ali se može koristiti doslovno) za sada ne opravdavaju pokušaje kloniranja covjeka niti s aspekta tehnicke izvodljivosti procedura kao ni s aspekta eticke održivosti takvih projekata. Kloniranje u svrhu dobivanja organa za transplataciju ili daljnjih znanstvenih prodora moglo bi biti opravdano i korisno ukoliko se ne bi došlo u nesuglasje sa Helsinškom deklaracijom o etickim studijama na ljudima ili postojecom zabranom za kloniranje ljudi.
Na fonu tih dilema, danas se prirodnim znanostima pridaje veca pažnja nego vjerskim. Kao znanstvanik ali i kao hafiz-osoba koja ima casnu dužnost cuvara Kur'ana, imate li podrobnije pojašnjenje za takav odnos?
Prof. dr. Faris Gavrankapetanovic: Danas se promišljanje ovih pitanja utemeljuje iz iskustva prosvjetiteljskog »upada« u sve postojece, pa i samog covjeka. Doživljaj trijumfa »iluminacije« zavodi znanost preko svih dosegnuca i sloboda. Rekli bismo da znanost hoce i više nego što može. Globalni utjecaj znanosti u sadašnjem trenutku pokazuje se kao: opca shvatanja u vezi sa svemirom tehnološke primjene, profesionalizam u znanju i utjecaj bioloških ucenja na pobude ponašanja. Neovisni svijet uma i svijet tijela odvojeni su kao neovisne pojedinacne supstancije od kojih svaka postoji sama za sebe bez ikakvih nužnih meduuputa. Nastaje jedan autoritarni odnos znanosti prema svijetu iz kojeg odnosa je potpuno izvedena, rekli bismo odstranjena, oblast vrijednosti. Zacudujuci tehnološki napredak u 20 stoljecu mnoge je ljude naveo vjerovati da ce znanost ono što ne zna o prirodi jednom znati i povecati nad njom kontrolu. Prema toj bi se pretpostavci i ponašanje vrlo složenih dinamickih sustava naposlijetku povinovalo znanstvenim formulama i racunalima.
U islamu cilj ne opravdava sredstvo
Kada smo vec kod odnosa znanosti i vjere, kako islam gleda na ljudska dostignuca?
Prof. dr. Faris Gavrankapetanovic: Gledanje Islama na ljudska dostignuca može se posmatrati s aspekta uloge koja je prema islamu covjeku data na ovome svijetu, u prirodi. Covjek je privilegovan u odnosu na druga živa bica, ali nikako na njihovu štetu kao niti na štetu prirode. Islamska kultura danas, ali i kroz cjelokupnu historiju ne poznaje nametanje ili ogranicavanje bilo kakvih spoznaja. Covjek može ciniti, ali put kojim dolazi do nekog cilja, ma kako taj cilj bio plemenit, ne može biti lišen te plemenitosti ili, recimo, eticnosti. U islamu cilj ne opravdava sredstvo. Djela se sude prema namjerama.
Znanost je utvrdila da se ljudsko tijelo sastoji od ilovace ili pobliže od 18 elemenata zemljine kore što je u Kur'anu navedeno još otprije 14 stoljeca. Ne govori li to dovoljno o granicama ljudskih mogucnosti?
Prof. dr. Faris Gavrankapetanovic: Spoznaja o ogranicenosti ljudskih mogucnosti raste s kolicinom znanja koju covjek posjeduje: onaj ko tvrdi da nešto zna odmah se susrece s vlastitim neznanjem. Casni Kur'an nije ljudska knjiga, ali jeste uputa ljudima, tako sa velikim spoznajama o sebi i prirodi oko nas, više razumijemo i poruke koje su nam spuštene u casnom Kur'anu.
Šta za vas licno znaci to što ste hafiz Kur'ana?
Prof. dr. Faris Gavrankapetanovic: Elhamdullilah! Nobless oblige - pocasti obavezuju. Vjerovjesnik islama Muhammed, s.a.v.s, rekao je: »Plemici mog ummeta su hafizi«. Kao posebnu obavezu smatram, ako me Allah, dž.š, poživi, da u vremenu koje dolazi dam pismeni osvrt na ucenje Kur'ana napamet kroz literaturu i iz svog iskustva.
Autodestruktivni procesi ljudske civilizacije
Kur'an kaže da je život poceo u vodi. Danas je problem voda veliki svjetski problem?
Prof. dr. Faris Gavrankapetanovic: Voda u islamu ima posebno znacenje. Voda znaci život, voda koja spira grijehe ljudi i cisti ih da bi se približili Svemogucem. Ovo pitanje iziskuje poseban tekst i spreman sam vrlo široko o tome, ako Bog da, dati svoj sud. No, danas se smatra da prenaseljenost, industrijalizacija, procesi globalnog zagrijavanja i zagadenje drasticno umanjuju resurse korisne vode za covjecanstvo. Prije nekog vremena objavljen je podatak da ce za nekih 45 godina svijet biti izložen globalnoj nestašici vode. To je posigurno jedan autodestruktivni proces ljudske civilizacije o cijim konzekvencama možemo samo nagadati.
Djeca sve cece obolijevaju od teških oboljenja. Koji su razlozi?
Prof. dr. Faris Gavrankapetanovic: Veliki proboji u medicinskoj znanosti omogucili su dijagnostiku razlicitih bolesti koje prije samo nekoliko decenija nisu bile poznate. Danas nije samo dijete - pacijent, danas je i ljudski fetus pacijent cak i embrio - kao pacijent. Novorodenacki mortalitet je osjetljiv parametar razvijenosti društva. Ipak, mi se susrecemo sa neobjašnjenim i neocekivanim porastom malignih oboljenja, posebno leukoza u djece. Svako ljudsko bice izloženo je, u današnje vrijeme, milionima razlicitih supstanci, u razlicitim kolicinama. Mi, zapravo, nemamo niti osnovnu predstavu kako najveci broj ovih supstanci može utjecati na pojedinacna ljudska bica a kamoli o tome kakve posljedice može imati njihovo zajednicko djelovanje. Možda dio odgovora na to pitanje možemo tražiti u ovim cinjenicama.
U našem društvu sve je više ovisnika o drogama, alkoholu i drugim opojnim sredstvima. Šta društvo cini na tom polju?
Prof. dr. Faris Gavrankapetanovic: Ovisnosti: alkoholizam i narkomanija bolesti su suvremenog svijeta. Destrukcija obitelji kao osnovne stanice u društvu, loše socioekonomske prilike, nezaposlenost i besciljnost, narocito mladih ljudi na terenu psihe promijenjene sa iskustvom minulog rata, ishodišta su ove socijalne patologije. Napori koje društvo cini nedovoljni su, možemo reci tek su u zacetku.
Aktivnosti i obaveze
Brojne su aktivnosti koje se odvijaju u Klinickom centru. Bosanskohercegovacki ljekari imali su priliku uciti i od najvecih svjetskih medicinskih strucnjaka. Koje su aktivnosti u perspektivi?
Prof. dr. Faris Gavrankapetanovic: Otvorenost Klinickog Centra važna je za njegovu afirmaciju kao tercijarne etaže zdravstvene ustanove i najvece medicinske ustanove u našoj zemlji. Klinicki centar teži evropskim ili svjetskim mjerilima izvrsnosti, a taj cilj nije moguce ostvariti bez kontinuirane izobrazbe kadrova i bliske suradnje sa svjetskim ekspertima. Veliki su pomaci nacinjeni na više pravaca, i u dijagnostici i u terapiji.
Osobno niste više toliko aktivni u politici?
Prof. dr. Faris Gavrankapetanovic: Aktivnosti u politici je »potisnuta« velikim obavezama kojima odgovaram kao direktor Klinickog centra koji upošljava 3100 ljudi, te kao lijecnik traumatolog kroz profesionalnu praksu i znanstveno istraživacki rad.
Sabornik ste Islamske zajednice BiH i u novom sazivu. Kako vidite taj svoj angažman?
Prof. dr. Faris Gavrankapetanovic: Bosanski muslimani moraju njegovati kroz tradiciju institucije koje im daju kontinuitet i svjedoce njihovu povijest. Upravo takva institucija nam jeste Islamska zajednica. Enforcement ili jacanje kolektivne svijesti u Bosni i Hercegovini i dijaspori u zaštiti naših temeljnih vrijednosti je jedan od strateških ciljeva.