kome smetaju islamske humanitarne organizacije

Svjedoci smo da se kampanja protiv islamskih humanitarnih, kulturnih i drugih organizacija nastavlja. Negativne posljedice te kampanje na svjetskom planu su velike i potpuno su izmijenile status muslimana u mnogim zapadnim zemljama. Nažalost, ta kampanja nastavlja se i kod nas, unatoc cinjenici da nikakvi dokazi za silne optužbe protiv njih nisu dati.

Humanitarne organizacije bave se organizovanim humanitarnim radom, volonterski i bez profita, motivisane iskonskom ljudskom željom za pružanjem pomoci onima kojima je ta pomoc potrebna. To su osnovne znacajke humanitarnih organizacija po kojima se one razlikuju od zvanicnih državnih socijalnih ustanova zaduženih za pomoc zajednici.

Aktivnosti humanitarnih organizacija koriste opcem dobru ljudske zajednice: pomažu siromašne, unesrecene i bolesne, vode brigu o starijim i iznemoglim osobama, grade domove za siromahe i studente, otvaraju zanatske projekte u kojima upošljavaju nezaposlene, osnivaju posebne fondove za naucna istraživanja i podršku istraživackom radu u oblasti nauke…

Te djelatnosti predstavljaju važan segment u savremenim društvima koji, pored zvanicnih institucija, ima veliku ulogu u rješavanju socijalnih problema i prosperitetu ljudske zajednice.
Ovaj uvod neophodan je za razumijevanje uloge humanitarnih organizacija uopce. Što se tice humanitarnih organizacija u islamu, one su sastavni i neodvojivi dio islamskog društva koji ima svoje korijene u islamskoj tradiciji i kulturi. S obzirom da je rijec samo o cinjenicama, s pravom možemo reci da ne postoji alternativa za humanitarne organizacije. Navodim samo nekoliko razloga za ovu tvrdnju:

1 – Maslimani su obavezni kur’ansko-sunnetskim odredbama, svake godine, izdvojiti odreden dio svog imetka za dobrotvorne svrhe. Ta naredba odnosi se na sve vrste imetka: novac, trgovacku robu, stoku, poljoprivredne proizvode i ostalo. Allah, dž.š, kaže: “… i oni u cijim imecima bude odreden dio za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi…” (El-Me’aridž, 23-24) To je obaveza svakom muslimanu i muslimanki koji su imucni. Oni u tome nemaju izbora. Zekat je treci temelj islama, nakon kelime-i-šehadeta i namaza. To je prvo što oni koji stavljaju upitnik na islamske humanitarne organizacije treba da znaju!
Poslanik, s.a.v.s, i ashabi formirali su vakufe (fondove) za siromašne i putnike namjernike. Imam Malik, r.a, pokazujuci rukom na njihove vakufe u Medini rekao je: “Evo, ovo su njihovi vakufi.”
Muslimani su nastavili s tom tradicijom kroz historiju. Vakufi su postali brojini i raznovrsni. Najveci univerziteti i najpoznatije bolnice osnovane su i finansirane iz namjenskih vakufskih sredstava. Sirotišta i domovi za nemocne i starije institucije su dobro poznate u islamskoj historiji. Evropejci su, prilikom susreta sa muslimanima u srednjem vijeku, preuzeli tu ideju i osnovali prva humanitarna udruženja u Evropi.

2 – Humanitarni rad doprinio je poboljšanju odnosa i saradnje medu razlicitim slojevima društva, narocito siromašnih i bogatih, te ukinuo potrebu za ustancima i revolucijama koje su harale društva u kojim nije bilo takvog rada.

3 – Humanitarne organizacije imaju duboku tradiciju u historiji islama i bile su stabilizirajuci faktor islamskih sredina.

4 – Islamske humanitarne organizacije rade potpuno transparenrtno i saraduju sa širokim narodnim masama te ne mogu biti zloupotrebljene, kao što nije moguce da se dobro pretvori u zlo.

5 – Islamske humanitarne organizacije iz islamskih zemalja ostvarile su velike rezultate u pomoci muslimana i nemuslimana, narocito na planu zdravstvene zaštite, socijalnog zbrinjavanja, opismenjavanja i iznalaženja nacina za zapošljavanje nezaposlenih. U realizaciji mnogih projekata islamske humanitarne organizacije uspješno su saradivale sa zapadnim humanitarnim organizacijama koje su im priznale uspjeh u BiH, Afganistanu i Africi.
Te humanitarne usluge ne smiju preko noci biti dovedene u pitanje, cak i pod pretpostavkom da je neko, ili da su neki izašli iz okvira dozvoljenog. Odgovornost, u tom slucju, pada na pocinioce, a ne, niukom slucaju, na sve islamske humanitarne organizacije, pogotovo ne na cijeli islamski ummet, pa cak i sam islam.
Takav uopcen i ishitren stav je nepravedan i nema utemeljenja u stvarnim cinjenicama. Sve su to samo neosnovane sumnje i optužbe koje dolaze od onih kojima je hobi napadati na islam i muslimane zarad ostvarenja vec dobro poznatih ciljeva.

Odgovor na te optužbe, svakako, nije u zapostavljanju ove vrste djelatnosti i odricanju od rada za dobro, nego u formiranju i forsiranju organizacija s jasnim ciljevima i zadacima koje ce ostati u službi dobra i nastaviti sa svojom konstruktivnom ulogom u društvu.

Konacno, kako je moguce da zapadne zemlje optuže islamske humanitarne organizacije, a njihova predvodnica - Amerika s ponosom istice da je najjaca na svijetu u humanitarnoj djelatnosti i da je svjetski centar na tom planu (foundation center). Broj humanitarnih organizacija 1989. god. u Americi prešao je broj od 20.000. Nekretnine u vlasništvu tih organizacija iznosile su sto trideset i sedam milijardi dolara. Jedna od najstarijih je fondacija cuvenog bogataša Rokfelera, osnovana 1902. god, zatim Karandži fondacija 1906, Ford 1936, Džonson 1936. i druge brojne fondacije koje djeluju u raznim oblastima humanitarnog rada. Najistaknutije su na polju zdravstvene zaštite, obrazovanja i kršcanskog misionarstva. Americka federalna vlada daje posebnu podršku tim organizacijama tako što ih oslobada od svih vrsta poreza, a one su prisutne u gotovo svim zemljama svijeta.

Iz navedenog se jasno vidi da ne postoji alternativa za humanitarni rad i humanitarne organizacije. Suprotno propagandi, one predstavljaju faktor stabilnosti i uravnoteženosti u društvu i, prije svega, jedan vid ibadeta i sprovodenje poruke Muhammeda, s.a.v.s, u praksi. Sve to potpuno transparentno i bez bilo kakvih nejasnoca, kako je to cinio Poslanik, s.a.v.s, ne osvrcuci se na najteže optužbe i otvorenu hajku koja je još aktuelna.
Na kraju, ne smijemo zaboraviti cinjenicu da je broj zapadnih humanitarnih organizacija u BiH trenutno daleko veci od broja islamskih humanitarnih organizacija. Dok se prvima pruža svaki vid pomoci, povlastica i olakšanja u radu, drugima se “gleda dlaka u jajetu” i preko javnih medija, direktno ili indirektno porucuje, da bi bolje bilo da ih nema. Normalno, nekome bi to odgovaralo, ali cinjenica je da su sve to politicke igre na racun bošnjackog naroda koji i dalje trpi…