i ne postoji nista sto ga ne velica, hvaleci ga;ali vi ne razumijete v

Komentar 44. ajeta sure El-Isra’

“Njega slave sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne velica, hvaleci Ga; ali vi ne razumijete velicanje njihovo.- On je doista blag i mnogo prašta.”

Hvala Allahu, Svevišnjem Stvoritelju. Gospodaru nebesa i Zemlje. Poznavaocu vidljivog i nevidljivog svijeta. Vladaru Sudnjega dana. Nema drugog boga osim Njega. On je Milostiv. On je bez nedostataka. On nad svim bdi. On ima najljepša imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri.

Kur’an je osnovni izvor iz kojeg crpimo znanja o Allahu, dž.š, i Njegovoj vjeri.
On u Svojoj casnoj Knjizi potanko izlaže prirodu Svog stvaranja u kojem se zorno ocituje savršenstvo Njegovih zakona i ovisnost Njegovih Stvorenja o njima. I ljudi i duhovna bica, i životinje i biljke na kopnu i u moru, nedostatni su bez Njegovog poretka. Stoga je kompletan kosmos u stalnom tesbihu Uzvišenom Gospodaru, dž.š, slaveci, velicajuci i hvaleci Ga. U Kur’ani kerimu na brojnim mjestima govori se o slavljenju i hvalenju Njegovog savršenstva i Uzvišenosti. Za ovu priliku uz navedeni ajet spomenut cemo još nekoliko ajeta koji govore o tome.

“Allaha slavi sve što je na nebesima i što je na Zemlji, On je Silni i Mudri!”2

“Ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji hvali Allaha, Vladara, Svetog, Silnog, Mudrog.”3

”Allahu se pokorava sve što je na nebesima i na Zemlji, htjeli ili ne htjeli, a i sjene njihove, ujutro i u sumrak.” 4

Ma koliko nam izgledalo da oni koji oholo odbijaju pokornost Stvoritelju svjetova, oni su ipak primorani da se povinjavaju Njegovim zakonima. Njegova je volja kada i gdje cemo se roditi, kakvog izgleda cemo biti, koliko cemo živjeti, kada, gdje i od cega cemo umrijeti. Njegov je zakon da moramo jesti, piti, spavati. Njegova je odredba da imamo osjecaj radosti, tuge, bola, ljubavi, mržnje i svega što sacinjava covjekov mentalno-fizicki sklop. Dakle, Allaha slavi i velica sve što postoji, milom ili silom, cak i neživa priroda poput stijena i planina, što razumijemo iz ajeta. ”Zar ne vidiš da Allahu sedždu cine i oni na nebesima i oni na Zemlji, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drvece, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zaslužuju. A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim uciniti; Allah ono što hoce radi.” 5

Iz ajeta razumijemo da je On Jedini dostojan obožavanja, Koji sudruga nema te da mu zbog Njegove uzvišenosti i savršenstva sve iskazuje svoju poniznost cineci mu sedždu, cak i nebesa i Zemlja i Sunce i Mjesec. U vezi sa slavljenjem nebesa Taberani bilježi predaju u kojoj stoji da je Allahov poslanik, s.a.v.s, nakon što se vratio sa Mi’radža rekao: “Cuo sam veliko slavljenje Allaha na visokim nebesima. Tim velikim tesbihom i nebesa su Ga slavila iz strahopoštovanja i osjecaja slabosti prema Njegovoj velikoj Uzvišenosti. Slava neka je Najvecem, slava neka je Njemu i neka je Uzvišen.”6
I Zemlja i sve što je na njoj slavi i hvali svoga Stvoritelja, dž.š. Rijeke, jezera, i mora svojim žuborom i talasanjem hvale Allaha, subhanehu ve teala. Ikrime, jedan od eminentnih komentatora Kur’ana iz prve generacije islama, komentarišuci 44.ajet sure El-Isra,’ rekao je: “Škripanje vrata i žubor vode njihovo je slavljenje Allaha.”7

I planine koje stoje nepomicne, uspravne, na kijamu su, Njemu u pokornosti su i stijene i kamenje. Od Ebu Zerra, Allah bio zadovoljan s njim, prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, uzeo kamencice u svoju ruku pa se culo njihovo slavljenje Allaha, kao zujanje pcela. 8

I kosmos velicanstveni svojom harmonijom odaje mu pocast, a medu milionima nebeskih tijela Sunce i Mesec i nebrojene zvijezde Mu se bespogovorno klanjaju, slaveci Ga i hvaleci Njegovu nadmoc i savršenstvo. Kao najbliža nebeska tijela stanovnicima Zemlje, Sunce i Mjesec su oduvijek plijenili njihovu pažnju. Zajedno sa zvijezdama ova dva nebeska tijela najcešce se spominju u Allahovoj Knjizi. Možda i zbog toga što su ih ljudi uzimali za božanstva i što je njihov fascinantni izgled i utjecaj bio prepreka da ljudi obožavaju Onoga koji ih je stvorio. U 18. ajetu sure El-Hadždž, Svemoguci medu onima koji se klanjaju Allahu, dž.š, naglašava Sunce, Mjesec i zvijezde, na taj nacin eliminišuci svaku mogucnost obožavanja onih koji Allahu sedždu cine. Zato Uzvišeni na drugom mjestu u Kur’anu casnom veli: ”Ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, vec padajte licem na tlo pred Allahom, Koji ih je stvorio.” 9

Ebu Zerr, neka je Allah s njim zadovoljan, prenosi: ”Obratio mi se jedanput Allahov poslanik s.a.v.s, rekavši – Znaš li kuda ide ovo Sunce? Allah i njegov poslanik to najbolje znaju, - odgovorih. – Ono ide ispod Arša i cini sedždu. Traži da mu se naredi, pa skoro da ce mu se reci: - Idi odakle si došlo.” 10
“I ne postoji ništa što Ga ne velica, hvaleci Ga; ali vi ne razumijete velicanje njihovo.” kako Uzvišeni, subhanehu ve teala, kaže u predmetnom ajetu.
Doista, kako slabašni covjek može svojim ogranicenim razumom pojmiti Njegove rijeci kad kaže: ”I grmljavina slavi i hvali Njega, a i meleki iz strahopoštovanja…11

Dakako da i munje i gromovi i oblaci i vjetrovi i drvece i rastinje raznovrsno slavi Gospodara svoga, bez obzira što mi to ne shvatamo i pouku iz toga ne crpimo. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da kada bi Allahov poslanik, a.s, cuo grmljavinu rekao bi : SUBHANE MEN JUSEBBIHUR-RA’DU BI HAMDIHI, Slavljen neka je Onaj koga grmljavina hvalom spominje i velica.12

Imami Ahmed bilježi predaju da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: ”Allah stvara oblake. Oni govore najljepšim govorom i najljepšim se smiješkom smije.”13
Ovo je aluzija na grmljavinu kao govor, i munju kao smiješak. Kada bi Allahov poslanik s.a.v.s. zacuo grmljavinu ovako bi se obracao Allahu: ”Gospodaru naš, ne ubij nas Svojom srdžbom, ne uništi nas svojom kaznom, prije negoli nam oprostiš.”14 A imami Evzai, rahimehullah, kaže: Ibn Ebi Zekerijja govorio bi: - Ko izgovori, kada cuje grmljavinu, rijeci slave Allahu Uzvišenom, - SUBHANALLAHI VE BI HAMDIHI – nece ga pogoditi grom.15

I hrana na koju nam Svevišnji ukazuje kao na svoju blagodat slavi Allaha, dž.š. I vjetrovi i obilne kiše, poslije kojih nicu raznovrsni plodovi u funkciji su slavljenja Uzvišenog. On, subhanehu ve teala, kaže: ”Neka covjek pogleda u hranu svoju; Mi obilnu kišu prolivamo, zatim Zemlju pukotinama rasijecamo i cinimo da iz nje žito izrasta i grožde i povrce, i masline i palme, i bašce guste, i voce i pica, na uživanje vama i stoci vašoj.” 16 I pored blagodarnosti Gospodara, dž.š, prema Svojim robovima oni su skloni zaboravu i svjesnom ignorisanju tih Njegovih ni’meta. Od Ibn Mes’uda, r.a, prenosi se da je rekao: ”Slušali smo hranu koju smo jeli kako slavi Allaha.”17 Ako hrana slavi i hvali Allaha, dž.š, kako bi to trebalo da cini covjek radi koga ju je Svevišnji stvorio?

Pjesnik je rekao: ”Riba u vodi, ptica u gori, Allah sve zbori, Allah sve zbori.
A Uzvišeni kaže: ”Zar ne znaš da Allaha hvale svi koji su na nebesima i Zemlji, a i ptice širenjem krila svojih…” 18

Mnogobrojne vrste ptica širenjem krila slavi Gospodara svoga što ih je nadahnuo i uputio. Bez kompasa i navigacionih sistema one prelijecu hiljade kilometara seleci se, cak s kontinenta na kontinent, u jatima i povorkama precizno organiziranim. ”Zar oni ne vide ptice iznad sebe kako raširenih krila lete, a i skupljaju ih? Samo ih Milostivi održava; On, zaista, sve dobro vidi. 19

Slavljen neka je Onaj koji u univerzalnosti svoga stvaranja stvori svjetove riba i bilja prilagodenih za život u morima i rijekama, slanim i slatkim. Medu njima stvori i one vrste koje žive i u vodi i na kopnu. Medu takvima su i žabe, koje su takode biser u niski sveopceg tesbiha Allahu, dž.š. One krekecu poput uvježbanih horova i tako hvale i slave Gospodara svjetova. Zbog toga ih je Resulullah, s.a.v.s, zabranio ubijati, rekavši: ”Njihovo kreketanje je tesbih” 20

I kompletan životinjski svijet na kopnu, hiljade razlicitih vrsta, u pokornosti je Allahu, dž.š, svojim tesbihom. Stoga je Pejgamber, a.s, zabranio da se leda životinja koriste kao mimber (propovjedaonica), rekavši: “Mnogo je jahacih životinja koje su možda bolje ili, pak, više cine zikr Uzvišenom Allahu od onih koji ih jašu.!” 21
Sve je dakle u tesbihu Uvišenom Stvoritelju Allahu, dž.š. Samo se covjek kao Njegovo najsavršenije bice i kruna Njegovog stvaranja dvoumi ili odbija pridružiti tom sveopcem slavljenju, velicanju i hvlalenju Gospodara nebesa i Zemlje. Mnogi su Mu pokorni i predano Mu služe, a “mnogi i kaznu zaslužuju”.

Mnogo je nacina na koje jedan rob Allahov može iskazati svoju poniznost, hvalu i slavu Allahu, dž.š. Svakako da je jedan od najprikladnijih oblika namaz. Muhammed Hamidullah, u svojoj knjizi “Uvod u Islam”, to ovako razumijeva: “Obavljanje namaza u islamu ujedinjuje u sebi oblike molitve svih stvorenja: “Sunce, Mjesec i zvijezde” stalno ponavljaju akt spuštanja i dizanja; planine ostaju uspravne, životinje ostaju naklonjene. Znamo da drvece nalazi svoju hranu pomocu korijenja: to jest, “glave” drvece stalno pada nicice. Voda cisti (misli se na abdest); a prema kur’anskim rijecima (13:13) “grom izražava slavu svome Gospodaru”. Ptice u letu obožavaju Allaha (24:41), kao što treba da cine i ljudi kada se zajednicki mole Allahu, dž.š. Kao što se sjena (13:15) izdužuje i skracuje u toku svog bitisanja (svoje molitve, svoje poslušnosti Allahu) svakodnevnog, tako se i covjek drži uspravno, savija na ruku’u i pada na sedždu pred Allahom, dž.š. Namaz u islamu predstavlja, dakle, sintezu raznih oblika divljenja Allahu, koji divno vode ka željenom cilju.” 22

Spominjanje Allaha Uzvišenog rijecima slave i hvale, Allahov poslanik, s.a.v.s, potencirao je svakom prilikom. Tako je jednom, kako prenosi Ebu Hurejre, rekao: “Imaju dvije rijeci lahke za izgovor, teške na mizan-tereziji, a neobicno drage Svemilosnom; to su – “SUBHANALLAHI VE BIHAMDIHI SUBHANALLAHIL-AZIM –“ 23

Takode je rekao: “Draže mi je da izgovorim “- SUBHANALLAHI VEL HAMDU LILLAHI VE LA ILAHE ILLALLAHU VALLAHU EKBER”- od svega što Sunce obasjava.”24
U vezi sa slavljenjem Uzvišenog Poslanik, s.a.v.s, je rekao: “Ko dnevno izgovori stotinu puta – SUBHANALLAHI VE BIHAMDIHI – bice izbrisane njegove pogreške, makar da ih je imao koliko morske pjene. 25
Od Abdurrahmana bin Amra, r.a, prenosi se hadis da je Nuh, a.s, oporucio dvojici svojih sinova: “Naredujem vam da ucite: - SUBHANALLAHI VE BIHAMDIHI – jer je to dova za sve i s njom se sve opskrbljava.” 26

Iz kratkog pregleda navedenih ajeta i hadisa možemo zakljucit da nas sve podstice i upucuje na slavljenje i hvalenje Uzvišenog Allaha, dž.š. Koliko cemo se pojedinacno okoristiti zdušnim prikljucivanjem sveopcem tesbihu a samim time i približiti milosti i uzvišenosti Njegovoj, zavisi licno od nas.
Pa, slavljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete, - Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji, - i predvece i u podne.”