radujte se allahovoj blagodati i milosti

Komentar 57 i 58 ajeta sure Junus

“O ljudi vec vam je stigla pouka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vijernicima. Reci: Neka se za to Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.”(1)

U ajetima koji prethode citiranim ajetima sure Junus, Uzvišeni govori o arogantnom poricanju poslanstva ranijih vjerovjesnika od strane njihovih savremenika. Takode se govori o mušrickom nijekanju misije posljednjeg Allahova poslanika, Muhammeda, s.a.v.s, koja je trebala da promijeni njihova shvatanja o Allahu, dž.š, i ponudi im riješenja za plodotvoran život na oba svijeta. No bez obzira na njihovo oholo ponašanje, Allah, dž.š, se u 57. ajetu sure Junus obraca svim ljudima i kaže: ”O ljudi vec vam je stigla pouka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima.”

Kur’an kao savjet

U navedenom ajetu spomenuta su cetiri atributa koji se odnose na Kur’an, koji pobliže determiniraju njegovu zadacu na planu uredenja života, kako pojedinca tako i društva u cjelini. Spomenutim atributima Allah, dž.š, hoce da razuvjeri one koji sumnjaju, u istinitost Kur’ana. Ono što je u Kur’anu sušta je istina. On je prije svega savjet (mev’iza) koji oživljava srca i oslobada ljudske duše od izmišljotina i sumnji koje ih skrecu s pravog puta, unoseci pri tome raznovrsne bolesti i nemir u njihova tijela i srca.
U ajetu se spominju: pouka, lijek, uputa i milost. Sva cetiri svojstva medusobno se dopunjuju cineci jednu cijelinu. Kur’an je jasna pouka za one koji pouku primaju. Uceci Kur’an njegovi poštovaoci nadahnjuju se savršenstvom pouka, vjerujuci i robujuci jedinom Allahu, dž.š, istovremeno se oslobadajuci robovanja bilo kome i bilo cemu drugom. Slušajuci savjete Kur’ana obezbjeduju se standardi uredenja života dostojni covjeka. U tom slucaju nema mjesta za oblike animalnog uredenja društva, a to znaci vladavinu jaceg. Kur’an osigurava ambijent medusobnog uvažavanja i poštivanja, ambijent koji obezbjeduje vladavinu prava utemeljenog na božanskim zakonima.
Srca onih koji stalno cine zlo pate od bolesti koja uzrokuje njihovu duhovnu smrt. U Svojoj milosti, Allah im objašnjava Svoju volju kao orijentaciju u životu kako bi se izlijecila njihova duševna bolest. Ako vjeruju, lijek djeluje; oni ce naci put i primit ce Allahov oprost i milist.(2)

Kur’an kao lijek

Baš lijek je naznacen u ajetu na drugom mjestu. Kur’an je lijek za sve što je suprotstavljeno istini i univerzalnim etickim nacelima. To izvanredno ucenje stiglo nam je od našeg Gospodara kao barijera i zaštita od lažnih ideologija, predodžbi i svega što unosi nemir u ljudske duše i cini ih nesretnim. U tome se slikovito pokazuje Allahova sveopca milost vjernicima koji cesto uce Kur’an, nadahnjuju se njegovim porukama i uskladuju svoje ponašanje prema tome. U takvim okolnostima on djeluje kao mehlem na ranu. On je tada, u pravom smislu rijeci, lijek za dušu (šifaun lima fis-sudur). Kao što Uzvišeni u drugom ajetu veli:”Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima.”(3)
Ili ajet: ”Reci, on je vjernicima uputstvo i lijek.”(4)

U vrijeme sve izraženije duševne neuravnoteženosti savremenog covjeka Kur’an se namece kao nužnost. U cijim srcima nema mjesta za Kur’an, dobrano ima mjesta za raznovrsne fikcije, džine i šejtane koji sa sobom u njih unose nemir, tegobe, bolove i raznolike duševne bolesti. Izlaz se, uglavnom, traži u neuropsihijatrijskim bolnicama. Iscjeliteljska dimenzija Kur’ana se ignoriše iako je on djelotvorniji za dušu negoli brojni medikamenti. Uz to što ga Svevišnji spominje u kontekstu lijeka za vjernike i Allahov Poslanik poticao je ashabe na lijecenje Kur’anom. Komentarišuci 57. ajet sure Junus, imami Sujuti u svom tefsiru navodi nekoliko interesantnih predaja u vezi s tim.
Ebu Seid el-Hudri, r.a, prenosi da je neki covjek došao Vjerovjesniku, s.a.v.s, i rekao: ”Imam tegobe u prsima”, našto je Alejhiselam dodao: ”Uci Kur’an, jer Uzvišeni kaže da je on lijek za ono što je u prsima (šifaun lima fis-sudur).”(5)

Takode se navodi od Vasile bin Eska’a, r.a, da se neki covjek žalio Vjerovjesniku, s.a.v.s, na bol u grlu pa mu je rekao: ”Moraš uciti Kur’an.” (6)
El-Bejheki bilježi od Talhe bin Masrafa da je govorio: ”Zaista bolesnik osjeti olakšanje kad se kod njega uci Kur’an. Ja sam, tako, jedanput posjetio Hajsema dok je bio bolestan. Rekao sam mu da taj dan dobro izgleda, a on je odgovorio: U mom prisustvu je ucen Kur’an.” (7)

U cilju preventivne zaštite od džinskog štetnog djelovanja Allahov Poslanik, s.a.v.s, je potencirao ucenje prigodnih sura i ajeta kao što su El-Fatiha, El-Bekare, Ajetul-kursij, El-Felek, En-Nas i druge. Tako je kazao: ”Šejtan zaista bježi iz kuce u kojoj se uci sura El-Bekare.” (8)
Ebu Said el-Hudri, r.a, navodi da je: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s, tražio zaštitu od džina i ljudskih zlih pogleda (uroka) na razlicite nacine sve dok mu nisu objavljene sure El-Felek i En-Nas. Kad su te sure objavljene, ucio je njih, ostavivši sve ostalo.”(9)

U podužem hadisu koji prenosi Ebu Hurejre navodi se njegovo iskustvo sa šejtanom, što je Poslanik, a.s, potvrdio. Tom prilikom šejtan je Ebu Hurejri otkrio da: ”Kada se covjek spremi u postelju i prouci Ajetul-kursiju u direktnoj je Allahovoj zaštiti i šejtan je onemogucen da mu se približi, sve dok se ne probudi.”(10)
Pored toga što je Kur’an lijek protiv šejtanskog utjecaja, on je lijek i protiv strasti, pohlepe, zavisti i svih poroka koji napadaju ljudsko srce. O ugroženosti ljudskog srca Poslanik, a.s, je rekao: ”Zaista ljudska srca hrdaju kao što hrda željezo kada na njega dospije voda.” Neko upita: ”Kako se ona ciste, Allahov poslanice? “Ucenjem Kur’ana i sjecanjem na smrt.”(11)

Kur’an kao uputa

U Kur’anu se u razlicitim kontekstima, uputa (huden) spominje na 77 mjesta. Od toga najveci se dio odnosi na sam Kur’an. Vec na samom pocetku Kur’ana Uzvišeni o svojoj knjizi kaže: ”Elif Lam Mim, Ova knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali.”(12) “Kur’an je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.”(13)

Kur’an kao uputa je svjetlo vjernicima koje ih vodi kroz život, oznacavajuci im pravi put i objašnjavajuci im šta je dozvoljeno a šta zabranjeno. Na taj nacin pomaže im kako da se sacuvaju zablude i stranputice iza cega slijedi neminovna propast. Uostalom, osnovna zadaca Kur’ana je da ljude izvede iz tmine na svjetlo dana i da ih dovede do srece i blagostanja i na ovom i na buducem svijetu. Kur’an kao uputa onemogucava vjernike da skrenu s puta Istine, bez obzira koliko bili izloženi silama indoktrinirajucih ideologija i pravaca. On je efikasna mjera protiv laži iza koje stoji šejtan sa svojim vojskama i pomagacima. Stoga, bogobojaznim ucenje Kur’ana ucvršcuje uvjerenja i povecava slast robovanja Allahu, dok nevjernicima uvecava zabludu i propast. Uzvišeni je rekao: ”Kada uciš Kur’an, izmedu tebe i onih koji u onaj svijet ne vjeruju Mi zastor nevidljiv stavimo, a na srca njihova pokrivace da ga ne bi razumjeli, i gluhim ih ucinimo. I kad ti spomeneš Gospodara svoga u Kur’anu, Njega jedinog, oni se preplašeni daju u bijeg.”(14)

Uz navedeno, Kur’an štiti i razum od nepravde prema drugom, daje slobodu razumu na plodonosnim podrucjima, sprecava covjeka da ga troši na onom što nije važno, vodi ga ispravnim i odredenim programom, aktivira ga da proizvodi i da je siguran, štiti ga od pretjeranosti i posrtanja. Kur’an takode pomaže i tijelu da ono što može, izvršava umjereno, bez pritiska i pretjeranosti, cuva ga da ostane zdravo, štiti njegovu moc radi plodonosnog proizvoda. Kur’an je, napokon, milost vjernicima.(15)

Kur’an kao milost

Kao što je nezamisliv život bez hrane, vode i zraka, tako je vjernicima nezamisliv život bez Kur’ana. Stoga se oni svakodnevno okrecu Kur’anu, crpeci duhovnu snagu koja ih pokrece u pozitivnom smjeru i koja osmišljava bit njihovog postojanja. Buduci da ih Kur’an motivira na sve što je korisno i da ih oplemenjuje u radu, on je za njih jasan znak Allahove milosti. U okrilju te milosti rasplamsava se njihov iman i mudrost traganja samo za dobrim. To je odlika onih koji su Kur’an uzeli kao vodic u životu, koji se iskreno odnose prema njemu i koji ga slijede. On je samo takvima milost. Nevjernicima koji ga oholo odbijaju on samo propast povecava, još više ih odvodeci u vode nevjerovanja. Zato ucenje Kur’ana vjernicima povecava iman a nevjernicima nevjerovanje. Uzvišeni kaže: ”A kada bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: - kome je od vas ona povecala vjerovanje? Što se tice vjernika, njima je povecala vjerovanje, i oni se raduju; a što se tice onih cija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala na nevjerovanje koje vec imaju, i oni kao nevjernici umiru.”(16)

Kur’an kao blagodat

Sva cetiri atributa koja pobliže objašnjavaju bit Kur’ana sažimaju se u izrazu blagodat. Upravo sljedeci ajet govori: ”Reci, neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.”(17)
Ebu Sa’id el-Hudri i Abdullah bin Abbas za kur’ansku sintagmu, Allahova blagodat (fadlullah) kažu da je to Kur’an, a Njegova milost (rahmetuhu) da se odnosi na islam.(18)
Dakle, i pouka, i lijek, i uputa, i milost su Allahova blagodat sažeta u Njegovoj knjizi. Zato nas Svevišnji bodri da se radujemo toj blagodati, kao najvecem daru koji nam je iz svoje neogranicene milosti podario. Naša radost prema Kur’anu mora biti veca od bilo kakvih radosti prema materijalnim dobrima ovoga svijeta. U ramazanu je Uzvišeni proklamovao svoju volju kroz uputstvo kako da uredimo svoj život po principima i zakonima koji su u potpunom suglasju s našom prirodom. Boreci se za uspostavu tih principa i zakona mi doprinosimo sveopcoj harmoniji kosmosa u kojem besprijekorno funkcioniraju zakoni istog Zakonodavca.

Ignorišuci tu Allahovu blagodat svjesno se suprotstavljamo svojoj prirodi i unuverzalnim zakonima kosmosa. Zaista je Kur’an neizmjerna Allahova blagodat. Ponajviše zato što upucuje na najbolje. Svevišnji, subhanehu ve teala, kaže: ”Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji cine dobra djela donosi radosnu vijest da ih ceka nagrada velika.”(19)
Sretan je onaj ko mu je dao mjesto u životu, ko u njemu vidi neiscrpnu snagu za život i ko život prilagodava njegovim principima. Resulullah, s.a.v.s, je rekao: ”Uzvišeni Allah je ucio Ta-ha i Ja-sin na hiljadu godina prije nego je stvorio stvorenja. Kada su meleki culi Kur’an rekli su:-Blago li umetu kojem ce se to objaviti, blago li prsima koja ce to nositi i blago li jezicima koji ce to izgovarati.”(20)
Allahov Poslanik, s.a.v.s, je rekao: ”Ko bude ucio Kur’an, a zatim pomisli da je nekome dato nešto vrednije od onoga što je njemu dato, umanjio je ono što je Allah ucinio velikim.”(21)
Kako se poslije tih rijeci muslimani mogu osjecati inferiornim u odnosu na druge? Kako se mogu osjecati slabim i nezašticenim? Kako mogu da ne znaju gdje je izlaz i rješenje za njihove probleme, kad uceci Kur’an uživaju zaštitu i pomoc Svemocnog?

Omer bin el-Hatab, r.a, prenosi da je Alejhisselam rekao: ”Zaista Uzvišeni Allah Kur’anom jedne uzdiže a druge ponižava.”(22)
Uzdiže one koji bdiju nad Kur’anom i svim svojim bicem nastoje oživotvoriti njegova ucenja, a ponižava one koji su ga napustili i koji ga oholo ignorišu. One koji bdiju nad Kur’anom i nadahnjuju se njegovim ajetima, poput hafiza, Svemoguci Gospodar ubraja ih u Svoju celjad. U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre kaže se: Cuo sam Allahova Poslanika da je rekao: ”Ko želi susret sa Allahom, neka gosti Njegovu celjad.” Neko je primijetio i upitao: ”Zar Allah, dž.š, ima celjad, Allahov Poslanice?”,”Da”odgovorio je.” A ko su oni!?”, ponovo je neko upitao. ”Allahova celjad na dunjaluku su oni koji uce Kur’an. Dakako, ko im iskaže pocast i Allah ce njemu iskazati pocast i darovat ce mu Džennet. Ko ih napusti i Allah ce njega napustit i nastanit ce ga u Vatri. Znaj o Ebu Hurejre, kod Allaha nema casnijeg od hafiza. Dakako, hafiz je casniji od bilo koga drugog osim od pejgambera.”(23)

U išcekivanju mubarek mjeseca u kojem je pocelo objavljivanje Kur’ana, obratimo pažnju na to kao najvecu Allahovu blagodat datu ljudima. U njoj je putokaz, lijek za sve anomalije koje imamo u privatnom i javnom životu, uputstvo za ostvarenje vjecne srece, i, konacno, milost ukoliko ga budemo ucili i uvažavali. Evo šta je posljednji Allahov Poslanik, s.a.v.s, kazao za Kur’an:
“Allahova knjiga najljepši je govor. Spašen je onaj cije je srce Allah time ukrasio, a zatim ga, nakon kufra, u islam uveo. Spašen je onaj ko je taj govor odabrao mimo svakog drugog govora. To je najiskreniji i najizražajniji govor. Što Allah voli, volite i vi! Neka su vaša srca uvijek puna ljubavi prema Allahu. Nemojte da vam bude dosadno slušati Allahovu objavu. Nemojte da vaša srca budu okrutna prema tome. Obožavajte Allaha i njemu ništa ne pripisujte. Bojte se Allaha onako kako Ga se treba bojati. U djelo pretocite ono što govorite. Volite se medusobno u ime Allaha.”(24)
Gospodaru naš, osvijetli naša srca svjetlom Kur’ana. Poduci nas njegovim uzvišenim znanjima. Povecaj našoj djeci ljubav prema Kur’anu. Ucini nam ga zagovornikom na Sudnjem danu, o Ti koji si doista od plemenitih najplemenitiji i od molostivih najmilostiviji.