mustafa ef. ceric

Vjerujem da ce mudrost nadvladati agresivnost, pa ma cija bila

Ako su naši ocevi i djedovi znali ocuvati svoju vjeru i tradiciju u zadnjih stotinu i više godina, kad im je bilo mnogo teže, uvjeren sam da cemo mi sada, kad nam je u mnogome, lakše znati sacuvati svoj islamski identitet. Takoder, mislim da je i Islamska zajednica sada sposobnija da se suoci sa svim izazovima, pa i izazovom integracije Bosne i Hercegovine u Evropu nego što je bila nekad. Osnovni metod Islamske zajednice je da muslimane održi na okupu i da oni znaju i osjecaju da imaju Islamsku zajednicu koja im zna pokazati put kojim treba ici u radosti vjere i u nadi evropskog mira i slobode

SAFF: Kako ocjenjujete reakciju Amerike na posljednje dogadaje New Yorku i Wasingtonu? Mislimo na veliku medijsku antimuslimansku kampanju, kao i izjavu predsjednika Busha o novom križarskom ratu. Takoder, govori se o napadu na jednu nejaku zemlju u kojoj žive muslimani – Afganistan. Kako Vi na sve to gledate?

REIS CERIC: Napad u New Yorku i Washingtonu je cin terora bez presedana. Pogibija nevinih ljudi ne može se nicim opravdati. I strah koji je nakon toga zavladao, gotovo cijelim svijetom, traži odgovor na pitanja: kako se to uopce moglo dogoditi i kako ce najveca sila današnjice odgovoriti na to? Mi u Bosni i Hercegovini, vjerovatno, najbolje znamo kako se Amerikanci osjecaju, kao i drugi koji su na bilo koji nacin žrtve tog nevidenog terorizma. Može se reci da cijela naša planeta, na neki nacin, osjeca strahotu dogadaja u New Yorku i Washingtonu, jer su to dva grada od kojih umnogome ovisi mir i sigurnost u cijelome svijetu. O tome kako je bilo moguce da se dogodi to što se dogodilo u New Yorku i Washingtonu govorit ce oni koji su pozvani da o tome govore. Ono što je, pak, sada važnije jest da se na temelju jasnih cinjenica ustanovi ko je pocinio strašni terorizam u New Yorku i Washingtonu. Ko god da je, zaslužuje najoštriju osudu. Medutim, zaslužuju osudu i preuranjene i nepotvrdene optužbe na racun jedne cijele vjere i jednog cijelog naroda – Arapa ili muslimana. Ja hocu vjerovati da je to greška, kao što je bila greška predsjednika Busha da to oznaci kao povod za “križarski rat” protiv muslimana, zbog cega se sam predsjednik Bush izvinio. To treba znati i prihvatiti kao nenamjernu grešku predsjednika Amerike koji, u trenutku šoka, nije racionalno rasudivao stvari. Volio bih da to predsjdnik Bush nije nikad izgovorio. Vjerujem da je moguce da mudrost nadvlada agresivnost, pa ma cija bila.

Niko nema monopol nad Ummetom

SAFF: Muslimanski, prije svega arapski svijet, po ko zna koji put poprilicno je inertno pratio sva ova dogadanja. Nevjerovatno je, ali gotovo da nema nikakvih reakcija, bar kad su u pitanju vlade; sa narodima je, ipak, malo drukcije. Kako to ocjenjujete?

REIS CERIC: Bojim se da Vi niste dovoljno pratili reakcije muslimanskog svijeta. Ja sam baš ovih dana boravio u Saudijskoj Arabiji i mogao sam izravno vidjeti da je arapski svijet korektno reagirao i, nadasve, vrlo je odgovorno pristupio pitanjima odnosa islama i muslimana prema svijetu, posebno, zapadnom svijetu. Stvari su isuviše ozbiljne da bi se rješavale izljevom emocija na ulici ili na neki drugi nacin. Niko nema monopol nad Ummetom i niko nema pravo u ime Ummeta ciniti stvari sa pozicije samo jednog videnja svijeta. Niko nema pravo založiti cijeli Ummet radi ostvarivanja samo svoje projekcije odnosa muslimana u svijetu.

SAFF: Kako ocjenjujete ulogu medija (americkih, evropskih, domacih) u svoj ovoj kampanji?

REIS CERIC: Ocito je da su neki krugovi u svijetu, pa i kod nas, iskoristili dogadaje u New yorku i Washingtonu kao priliku da pojacaju svoju, vec usvojenu, antimuslimansku kampanju. Ali, za mene nije toliko važno kako se drugi odnose prema islamu i muslimanima, koliko mi je važno da sami muslimani imaju pravilan i, prje svega, odgovoran odnos prema sebi i svojoj vjeri. Naravno, neprihvatljivo je i krajnje zlonamjerno poistovjecivati islam sa terorizmom, što neki mediji u svijetu, pa i kod nas, uporno cine. Medutim, isto tako je neprihvatljivo i ružno što neki sve svoje akcije u svijetu, pa i kod nas, podvode pod imenitelj islama. Postoje stvari koje se mogu i koje treba ciniti u ime islama, ali postoje i stvari koje se ne mogu i ne smiju ciniti u ime islama, jer na taj nacin se daje povoda onima koji, ne bih rekao, mrze islam, vec koji cekaju i najmanju ljudsku grešku da je pripišu islamu.

Ne treba se bojati slobode

SAFF: Slicna pitanja postavili smo i nekim profesorima sa Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu i islamskih pedagoških akedemija u Federaciji Bosne i Hercegovine, ali je odgovor od mnogih izostao, što radi zauzetosti, možda i iz straha ili nekih njima znanih razloga. Treba li danas, a posebno u ovakvoj situaciji, prezati od javnih istupa, izjava, intervjua?

REIS CERIC: Nema razloga za strah od javnog govora. Sloboda govora je temeljno pravo svakog covjeka. Naravno, pod uvjetom da se ima što reci i da to što se kaže ima smisla. Ako su nam nekad drugi oduzimali pravo slobode govora, ne bismo trebali danas to pravo sami sebi oduzimati. Hocu reci, ne treba se bojati slobode, pa ni onda kad ona podrazumijeva rizik. Jer onaj koji se boji slobode, zapravo, boji se odgovornosti. Musliman je slobodan covjek i zato se treba hrabro i odgovorno prihvatiti svih izazova koje mu život donosi. Narocito sada, musliman i muslimanka trebaju pratiti sve što se dogada oko njih, kako ovdje, tako i u svijetu, i da promišljeno, bez viška emocija, iznesu svoje mišljenje koje ce pomoci da u svijetu zavlada istinski mir i sigurnost.

SAFF: U sklopu svjetske akcije borbe protiv terorizma, veoma cesto se Bosni i Hercegovini namece hipoteza centra terorizma u Evropi. Vidite li je Vi takvom, ili je po srijedi nešto drugo?

REIS CERIC: Ako mislite na genocid u Srebrenici i ako imate na umu terorizam od 5. maja u Trebinju i 7. maja u Banjoj Luci, onda bi se moglo reci da i Bosna i Hercegovina boluje od bolesti nasilja. One koji su žrtve javnog genocida, ne može se optuživati za terorizam. Oni koji su vec davno morali uhapsiti osumnjicene za ratne zlocine u Bosni i Hercegovini, nemaju pravo optuživati žrtvu. Naravno, jedan zlocin ne može opravdati nikakav drugi zlocin. Zbog toga, Bosna i Hercegovina treba da bude primjer u borbi protiv terorizma upravo zato što najbolje zna posljedice jednog takvog neljudskog ponašanja.

Dobro svim muslimanima na Balkanu i jugoistocnoj Evropi

SAFF: Prije nekoliko dana, nakon naucnog skupa održanog u Sarajevu, imali ste sastanak sa svim predstavnicima islamskih zajednica sa prostora bivše Jugoslavije. Kakvi su zakljucci sa tog sastanka i je li nešto konkretno dogovoreno?

REIS CERIC: Da, dogovoreno je da se uradi prijedlog nacrta za formiranje koordinacionog vijeca koje bi djelovalo na principu suradnje koja ne bi dovodila u pitanje neovisnost svake od postojecih islamskih zajednica. “Rabita” (Muslimanska svjetska liga) ponudila je da bude pokrovitelj te suradnje i da pruži svaku potrebnu pomoc da muslimani na Balkanu, odnosno u jugoistocnoj Evropi, osnaže zajedništvo u islamu i da, na taj nacin, izbjegnu nacionalno zatvaranje ili nacionalnu iskljucivost. Dr. Abdullah Turki, generalni sekretar “Rabite”, zaslužuje da mu se zahvalimo što je prihvatio da nam pomoge da pristupimo takvom organiziranju koje ce, ako Boga da, donijeti dobro svim muslimanima na Balkanu i jugoistocnoj Evropi.

SAFF: Kad je rijec o itegraciji Bosne i Hercegovine u Evropu, veoma cesto se namece dilema oko utapanja ili asimilacije ovoga malog muslimanskog bošnjackog naroda. Koje to metode ima Islamska zajednica da to sprijeci?

REIS CERIC: Ja imam povjerenje u naš narod i vjerujem da je on dovoljno svjestan svojih islamskih korijena da bi se asimilirao, ali, isto tako, on je dovoljno svjestan svog položaja u Evropi da bi se izolirao. Prema tome, naša buducnost nije ni u asimilaciji, ni u izolaciji. Naša je buducnost, ako Bog da, u evropskoj integraciji, na nacin da cuvamo dragulj vjere u srcu, ali i da otvoreno gledamo i zapažamo svijet u kojem živimo. Ako su naši ocevi i djedovi znali ocuvati svoju vjeru i tradiciju u zadnjih stotinu i više godina, kad im je bilo mnogo teže, uvjeren sam da cemo mi sada, kad nam je u mnogome, lakše znati sacuvati svoj islamski identitet. Takoder, mislim da je i Islamska zajednica sada sposobnija da se suoci sa svim izazovima, pa i izazovom integracije Bosne i Hercegovine u Evropu nego što je bila nekad. Osnovni metod Islamske zajednice je da muslimane održi na okupu i da oni znaju i osjecaju da imaju Islamsku zajednicu koja im zna pokazati put kojim treba ici u radosti vjere i u nadi evropskog mira i slobode.

Moja je obaveza da pratim šta se dogada

SAFF: Veoma cesto ste u svojim nastupima putem medija informiranja, komentirali aktualne, da kažem politicke, dogadaje. Mnogi su Vam to spocitavali, kao da to nije Vaš domen kao vjerskog lidera?

REIS CERIC: Sve što radim, javno ili tajno, nastojim da to bude u Allahovom rizaluku i, naravno, da to bude na radost i ponos muslimana koje predstavljam. Moja je vjerska obaveza i patriotsko pravo da pratim šta se dogada u bosanskohercegovackom drušvu, ciji sam i ja, s ponosom, punopravni clan. Ako je ponekad moja javna izjava politicna, onda je to zato što sam osjetio svojom obavezom i svojim pravom da javno progovorim u odbranu ili radi tumacenja prava i potreba muslimana. To je bilo tako dosad i, ako Bog da, nema razloga da tako ne bude i odsad.

Stalna briga o našem opcem boljitku

SAFF: Na Zapadu, a Vama je to poznato, postoje mnoge islamske odgojno-obrazovne institucije tipa obdaništa, osnovnih i srednjih škola, ponegdje cak i fakulteta. Programi rada u tim institucijama su, uglavnom ili vecim dijelom svjetovni, ali je kompletan kucni red, koji, složit cete se, najviše i utice na odgoj djeteta, potpuno islamski. Zašto toga nema u Bosni i je li u planu Islamaske zajednice otvaranje takvih institucija u buducnosti?

REIS CERIC: Meni je drago da se na Zapadu osnivaju islamski-odgojni centri na nacin kako ste vi to opisali. Bosna i Hercegovina, medutim, nije dijaspora. Bosna i Hercegovina je država u Evropi u kojoj žive autohtoni muslimani sa dugom islamskom tradicijom i sa ustanovljenim islamskim institucijama –admnistrativnim, odgojno-obrazovnim, kulturnim, pa o obicajnim. Dakle, muslimani u Bosni i Hercegovini imaju islamske institucije – džamije, mektebe, medrese, fakultet i akademije. Postoji islamska literatura – knjige, novine, casopisi itd. Dakako, postoje i djeciji vrtici u kojima je islamski odgoj stvar usvojenog obicaja, a ne izuzetak. Naravno, naši zahtjevi su uvijek veci od naših mogucnosti, kao i to da postojece islamske institucije mogu biti još bolje, i po programima i po ambijentu, za jedno pravo islamsko odgajalište. Medutim, to je stvar procesa, stalnog usavršavanja i stalne brige svih nas da, kao muslimani, znademo što hocemo i što možemo ciniti na našem opcem boljitku.

SAFF: Kako gledate na ulogu studenata koji završavaju islamske fakultete u muslimanskim zemljama? Cinjenica je da mnogi po povratku ne vide svoju perspektivu u Islamskoj zajednici. Ne mogu se zaposliti u njoj, neki su cak nocni cuvari, vratari, neki samostalno pokušavaju prevoditi knjige. Šta se može uciniti da se ljudi sa njihovim kvalifikacijama ukljuce u rad Islamske zajednice?

REIS CERIC: Islamska zajednica je prilicno složena organizacija koju treba dobro upoznati da bi se shvatilo šta ona može, a šta ne može ciniti. Ona nije samo zajednica zaposlenih, vec i Zajednica muslimana koji joj pripadaju po definiciji vjere, kulture i obicaja.

Rad Islamske zajednice ovisi o sposobnosti ljudi koji su neposredno u njoj zaposleni i po toj osnovi imaju specificne obaveze i prava. Dakako, jedna od najvažnijih fuknkcija Islamske zajednice je održavanje, razvijanje i usavršavanje obrazovnih institucija – mekteba, medresa, fakulteta i akademija. Medutim, najvažnija misija Islamske zajednice je javno propovijedanje islama kroz džemate i džamije, za što je potrebno mnogo obrazovanih i odgovornih ljudi koji znaju, mogu i hoce raditi u okviru jasnih pravila organizacije Islamske zajednice, koja ima svoju dugu tradiciju i koja stalno nastoji biti što je moguce više bliža svojim džematlijama, tj. svom narodu kojem pripada i kojoj taj narod pripada.

Pitanje studenata koji završavaju studije u islamskim ili arapskim zemljama jest stvar Islamske zajednice u nekom opcem smislu, ali je to, prije svega, licno pitanje svakog studenta i njegovog odnosa prema Islamskoj zajednici, prema njezinoj tradiciji, njezinoj organizacije i, nadasve, njezinim džematlijama koji ocekuju od onih koji su završili islamske škole da služe islamu.

Treba reci da mnogi studenti odlaze u islamski svijet bez ikakvog znanja administracije Islamske zajednice, koja je zadužena da prati njihov odlazak i, naravno, njihov povratak. Administracija Islamske zajednice nema obaveze prema onim studentima koji odlaze u islamski svijet privatnim vezama ili vezama preko nekih humanitarnih organizacija. To je, dakle, njihov privatni izbor da studiraju tamo gdje im se ukazala prilika ili gdje im se ostvarila želja.

Nas, naravno, raduje da mladi ljudi žele nauciti o islamu i da, na taj nacin, budu dobro obrazovani muslimani za svoju vlastitu dušu. Medutim, profesionalno bavljenjem islamom pretpostavlja organizaciju i koordinaciju dviju strana – one koja traži posao i one koja nudi posao, a to je Islamska zajednica.

Studenti koji se vracaju iz islamskog svijeta moraju shvatiti da se Islamska zajednica ne može mijenjati radi njihovih osobnih potreba, vec trebaju razumjeti da se oni trebaju prilagoditi potrebama Islamske zajednice. A to znaci da onaj koji se hoce zaposliti u Islamskoj zajednici mora prihvatiti da je posao jednog imama u bilo kojem džematu u Bosni i Hercegovini vrijedan koliko i posao jednog muderrisa u medresi ili na Fakultetu, ako želi biti islamski misionar.

Islamska zajednica je otvorena za sve one koji hoce da prihvate organizaciju njezinog rada i koji su spremni da prihvate sve njezine obaveze od imama, hatiba i mullima u selu do muderrisa u medresi.Mnogo je upražnjenih mjesta u našim džematima koji cekaju dobrog imama, hatiba i muallima da ih vodi u vjeri i da im uci djecu islamu.