ehlu-l-bejt u tradicionalnom tefsiru

studija u svjetlu Ibnu Kesirovog Tefsira)

Žene Allahovog poslanika, s.a.v.s, smatra imam Ibnu Kesir, ulaze u sastav Poslanikove porodice (Ehlu-l-bejt). Medutim, pojam Ehlu-l-bejta opcenitiji je od toga da se svodi samo na Poslanikove žene. U prilog tome govori mnoštvo tradicijskih predanja koja prenose autori poznatih hadiskih dijela, i u njihovu autenticnost i vjerodostojnost nema ni najmanje sumnje.

S obzirom da je imam Ibnu Kesir bio vrstan poznavalac hadisa, o cemu svjedoce svi njegovi biografi, njegova pisana djela, a narocito Tefsir, on je za argumentiranje gornjeg stava naveo zamašan broj tradicijskih mišljenja koje je citirao s njihovim senedima.
Nakon uvida u poruku i znacenje tih predaja, evidentno je da se one mogu klasificirati na sljedeci nacina:
A) Predaje koje ogranicavaju Ehlu-l-bejt na Poslanikovu, s.a.v.s, užu porodicu, i to, konkretno na pet osoba: Poslanika, s.a.v.s, njegovu kcerku h. Fatimu, r.a, njenog muža h. Aliju, r.a., i njihovu djecu h. Hasana i h. Husejna, r.a.

B) Predaje koje u Ehlul-l-bejt uvode, pored ove petorke, i neke od žena, odnosno ashaba/drugova Allahovog poslanika, s.a.v.s.
C) Predaje koje Ehlu-l-bejt proširuju i na Poslanikove, s.a.v.s, rodake kojima je zabranjena sadaka (zekjat), s obzirom da im je propisan humus (petina ratnog plijena).
U nastavku donosimo tradicijske predaje koje je spomenuo imam Ibnu Kesir u svom Tefsiru-l-Kurani-l-’Azim (Komentar Kur’ana Velicanstvenog), shodno gornjoj klasifikaciji.

A) Predaje koje ogranicavaju Ehlu-l-bejt na Poslanikovu, s.a.v.s, užu porodicu (pet osoba)

1. Prenosi imam Ahmed, sa senedom od Ummu Seleme, r.a, da je Poslanik, s.a.v.s, bio u njenoj kuci pa je došla Fatima, radijellahu ’anha, noseci kameni cup u kojem se nalazila hrana (kaša sa mesom) i ušla je kod njega s tim cupom. Poslanik joj je rekao: - Pozovi svoga muža i svoja dva sina. Pa su došli Alija, Hasan i Husejn, radijellahu ’anhum, i sjeli te poceli jesti tu hranu – pripovijeda Umu Seleme. Poslanik je sjedio na svojoj postelji, a ispod njega se nalazio hajberski ogrtac. Ja sam se nalazila u sobi i klanjala. Tada je objavljen ovaj ajet: “Allah želi da od vas, o Ehlu-l-bejte, grijehe odstrani i da vas potpuno ocisti”. Nakon toga, Allahov poslanik, s.a.v.s, uzeo je krajeve ogrtaca i prekrio ih njima. Potom je izvukao svoju ruku i digavši je prema nebu, kazao: “Allahu, ovo je moj Ehlu-l-bejt i moji najmiliji! Odstrani od njih prljavštinu (grijehe) i potpuno ih ocisti!
- Tada sam – prica Ummu Seleme – uvukla svoju glavu medu njih i kazala: - A jesam li i ja sa vama, Allahov poslanice? – Ti si ka hajru, ti si ka hajru… – odgovorio je Allahov poslanik, s.a.v.s.”

2. Prenosi imam Ibnu Džerir et-Taberi sa senedom od Ebe Hurejre, a on od Ummu Seleme, r.a, da je rekla: “ Došla je Fatima, r.a, Allahovom poslaniku, s.a.v.s, s posudom u kojoj se nalazila hrana , te ju je, stavivši je na tanjir, postavila pred Poslanika, s.a.v.s. Tada je on upitao: - Gdje su ti amidžic i tvoja dva sina? – U kuci – odgovorila je. – Pozovi ih – kazao je. Potom je ona otišla Aliji, r.a, i rekla mu: - Odazovi se Allahovom poslaniku zajedno sa svoja dva sina. Ummu Seleme dalje pripovijeda: Kada je Resulullah, s.a.v.s, vidio da se oni približavaju, uzeo je prekrivac (ogrtac) koji se nalazio na njegovoj postelji, prostro ga i posadio ih da na njeg sjednu. Zatim je svojom lijevom rukom uzeo za cetiri strane ogrtaca i sastavio ih iznad njihovih glava, a desnom rukom je pokazao da cini dovu svome Gospodaru. Rekao je: - O Allahu, ovo je moj Ehlu-l-bejt. Odstrani od njih grijehe i potpuno ih ocisti!”

3. Prenosi imam Ahmed sa senedom od Enesa b. Malika da je rekao: “Allahov poslanik, s.a.v.s, je, iduci na sabah-namaz, prolazio šest mjeseci pored vrata (svoje kcerke) Fatime, r.a, i govorio: - Namaz! Allah želi da od vas, o Ehlu-l-bejte, grijehe odstrani i da vas potpuno ocisti”.

4. Prenosi Ibnu Džerir sa senedom od Ummu Seleme da je kazala: “Ajet je objavljen u mojoj kuci. Sjedila sam na kucnom pragu i rekla: - Allahov poslanice, zar nisam i ja u sastavu tvog Ehlu-l-bejta? Odgovorio je: - Ti si ka dobru. Ti si vjerovjesnikova žena. Rekla je Ummu Seleme: - A tada se u kuci nalazio Allahov poslanik, s.a.v.s, Alija, Fatima, Hasan i Husejn, radijjalu ’anhum”.

5. Prenosi Ibnu Ebi Hatim sa senedom od amidže ’Avvama b. el-Havšeba da je rekao: “Ušao sam sa svojim ocem kod ’Aiše r.a. pa sam je pitao o Aliji, r.a. Rekla je: - Pitaš me o osobi koja spada medu one koje je Allahov poslanik, s.a.v.s, najviše volio, a za tom osobom bila je udata njegova kcerka, koju je on najviše volio. Vidjela sam Resulullaha, s.a.v.s, kada je pozvao Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna, radijellahu ’anhum, i prebacivši preko njih odjecu (prekrivac) kazao : - O Allahu! Ovo je moj Ehlu-l-bejt. Odstrani od njih grijehe i potpuno ih ocisti! Primakla sam im se – prica Aiša – i rekla: - Allahov poslanice, jesam li i ja od tvog Ehlu-l-bejta? – Odmakni se – odgovorio je, – ti si ka dobru…”

6. Prenosi Ibnu Džerir od Ebu Se’ida, (el-Hudrija) r.a, da je Allahov poslanik, s.a.v.s, rekao: “Pet osoba povod je objavi ovog ajeta: ja, Alija, Fatima, Hasan i Husejn; “Allah želi da od vas, o Ehlu-l-bejte, grijehe odstrani i da vas potpuno ocisti”.

7. Prenosi Ibnu Džerir od Sa’da, (b. Ebi Vekkasa) r.a, da je rekao: “Allahov poslanik, s.a.v.s, jednom prilikom, kada mu je spušten vahj (objava), uzeo je Aliju, njegova dva sina i Fatimu, radijellahu ’anhum, te ih ogrnuo svojom odjecom. Potom je rekao: - Gospodaru, ovo je moja porodica i moj Ehlu-l-bejt!”

8. Prenosi Ibnu Džerir od Safije bint Šejbe da je rekla: “Rekla je ’Aiša, radijellahu ’anha: - Jednog jutra, Poslanik, s.a.v.s, izašao je, a na sebi je imao vuneni ogrtac prošaran crnim vlasima. Potom je došao Hasan, radijellahu ’anhu, pa ga je ogrnuo tim ogrtacem. Onda je došao Husejn, pa je i njega ogrnuo. Zatim je došla Fatima, pa je i nju ogrnuo. Potom je prispio i Alija, pa je i njega ogrnuo, i onda je rekao: - “Allah želi da od vas, o Ehlu-l-bejte, grijehe odstrani i da vas potpuno ocisti”.

B) Predaje koje u Ehlul-l-bejt uvode, neke od žena, odnosno ashaba Allahovog poslanika, s.a.v.s.

1. Prenosi imam Ibnu Džerir et-Taberi u Tefsiru, od Ummu Seleme, žene Allahovog poslanika i majke pravovjernih, da je rekla: “ Allahov poslanik, s.a.v.s, okupio je Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna, te ih zaogrnuo svojom odjecom. Zatim je skrušeno uputio dovu svome Gospodaru. Potom je rekao: - Ovo je moj Ehlu-l-bejt. -- Rekla sam – prica Ummu Seleme – uvedi me, Allahov poslanice, u svoj Ehlu-l-bejt. – Ti si od mog ehla – odgovorio je”.

2. Prenosi imam Ahmed u Musnedu od Ummu Seleme da je rekla: “ Jednoga dana, Resulullah, s.a.v.s, nalazio se u mojoj kuci. Iznenada, sluga nas je izvijestio kako se na vratima nalaze Fatima i Alija, radijellahu ’anhuma. – Ustani i skloni se negdje u stranu od moga Ehlu-l-bejta – kazao mi je Resulullah, s.a.v.s. – Ustala sam – prica Ummu Seleme – i sklonila se, negdje blizu, u kuci. Potom su ušli Alija i Fatima i sa njima Hasan i Husejn, radijellahu ’anhum. Oni su tada bili mali djecaci. Poslanik je uzeo djecake i stavio ih sebi u krilo. Potom je jednom rukom zagrlio Aliju a drugom Fatimu. Onda je poljubio Fatimu, te Aliju. Zatim je preko njih prebacio crnoobrubljeni ogrtac i rekao: - Allahu, Tebi, a ne tvojoj vatri. – A ja Allahov poslanice? - upitala sam, prica Ummu Seleme. – I ti, takode - odgovorio je.”

3. Prenosi imam Ahmed od Šedada b. Ebi ’Ammara da je rekao: “Ušao sam kod Vasila b. el-Eska’a, r.a, a kod njega su bili neki ljudi. Spomenuli su Aliju, r.a, pogrdno se izrazivši o njemu. I ja sam o njemu nešto ružno kazao. Nakon što su otišli, rekao mi je (Vasil b. el-Eska’): - I ti si ružno govorio o tom covjeku? – Oni su ružno govorili o njemu, pa sam i ja tako ucinio – kazao sam. – Hoceš li da te obavijestim o onome što sam cuo od Resulullaha, s.a.v.s.? – upitao je. – Svakako – odgovorio sam. – Došao sam jednom prilikom kod Fatime, r.a, – nastavio je on – pitajuci je gdje se nalazi Alija, r.a. – Otišao je kod Allahovog poslanika, s.a.v.s, – rekla mi je. – Sjeo sam da ga pricekam, pa je došao Allahov poslanik, s.a.v.s, u društvu Alije, Hasana i Husejna, r.a. Svakog od njih je držao za ruku. Nakon što je ušao, primakao je sebi Aliju i Fatimu, te ih posadio ispred sebe. Zatim je stavio sebi u krilo Hasana i Husejna. Potom je sve njih prekrio svojom odjecom (ili ogrtacem). Zatim je proucio ovaj ajet: “Allah želi da od vas, o Ehlu-l-bejte, grijehe odstrani i da vas potpuno ocisti”. Onda je rekao: - O Allahu, ovo je moj Ehlu-l-bejt, a moj Ehlu-l-bejt ima više prava…”
Nakon citiranja navedene predaje Ibnu Kesir kaže: “Ovo predanje, takoder, prenosi i imam Ibnu Džerir, i na kraju se nalazi dopuna u kojoj stoji da je Vasile b. el-Eska’, r.a., rekao: - A ja Allahov poslanice, sallallahu ’alejke, da li sam ja od tvoga ehla? - Da, i ti si od moga ehla - odgovorio je. – I doista, to je ono što najviše želim i cemu se najviše nadam – rekao je Vasile, r.a.”

C) Predaje koje Ehlu-l-bejt proširuju i na Poslanikovu, s.a.v.s, rodbinu i familiju

U tom pogledu, Ibnu Kesir bilježi u Tefsiru sljedece predaje:
1. Prenosi Muslim u Sahihu od Jezida b. Hajjana da je rekao: “Ja, Husajn b. Sebre i ’Umer b. Muslim krenuli smo do Zejd b. Erkama, r.a. Kada smo došli i sjeli kod njega, Husajn mu je rekao: - O Zejde, ti si doista doživio mnogo dobra: vidio si Allahovog poslanika, slušao njegove hadise, borio se pored njega, klanjao za njim… Zejde, ti si, zaista, doživio puno dobra! Ispricaj nam našto što si cuo od Allahovog poslanika, s.a.v.s. Zejd rece: - O sine moga brata, tako mi Allaha, ja sam ostario i moj životni put je dugacak. Ponešto što sam saznao od Resulullaha vec sam zaboravio. Ono što vam kažem prihvatite, a ono što ne kažem, ne opterecujte me s tim! Zatim je rekao: - Jednog dana Allahov poslanik nam je držao govor kraj vode koja se zvala Humm, a nalazila se izmedu Mekke i Medine. Nakon što je zahvalio Allahu, dž.š, i o Njemu se pohvalno izrazio, rekao je: - O ljudi! Ja sam samo covjek kojem ce uskoro doci izaslanik njegova Gospodara i ja cu se odazvati (aludira na preseljenje na ahiret, op. S.H.). Ja vam ostavljam dvije velike stvari: prva je Knjiga Uzvišenog Gospodara, u noj je Uputa i Svjetlo, pa je prihvatite i cvrsto je se pridržavajte! Zatim je podsticao na pridržavanje i razvijanje ljubavi prema Allahovoj Knjizi, te je potom rekao: - I druga stvar je moj Ehlu-l-bejt. Podsjecam vas na Allaha u pogledu mog Ehlu-l-bejta! Podsjecam vas na Allaha u pogledu mog Ehlu-l-bejta! To je ponovio tri puta. Husajn ga je upitao: - Zejde, ko pripada Ehlu-l-bejtu? Zar nisu njegove žene od Ehlu-l-bejta?

- Njegove žene pripadaju Ehlu-l-bejtu. Medutim, Ehlu-l-bejtom se smatraju i oni kojima je zabranjeno uzimanje sadake poslije njega - odgovorio je. - A ko su ti? – upitao je. – To je porodica ’Alije, ’Akila, Dža’fera i Abbasa – rekao je. – Zar je svima njima zabranjeno uzimanje sadake – upitao je. – Da, – odgovorio je Zejd.”
Nakon navodenja ove predaje, Ibnu Kesir kaže da ju je prenio Muslim sa drugim lancem prenosilaca, od Zejd b. Erkama, r.a, s istim sadržajem, s tim što se na kraju nalazi nešto drugaciji podatak. Na upit,” jesu li Poslanikove žene od Ehlu-l-bejta?”, Zejd je odgovorio da nisu, obrazlažuci to cinjenicom da “žena može provesti živeci sa svojim mužem puno vremena, a potom se desi da je on razvjenca, pa se ona vrati svome ocu”. Potom je Zejd potvrdio ono što je istaknuto u prvoj predaji, a to je da “Ehlu-l-bejt obuhvata Poslanikovu familiju i bliže rodake kojima je zabranjeno uzimati sadaku.”

Nakon toga, Ibnu Kesir konstatuje da je sadržaj prve predaje svrsishodniji i da to treba uzeti u obzir prilikom sagledavanja ove dvije predaje. “Druga predaja je – kaže on – vjerovatno imala za cilj da pojasni kako se Ehlu-l-bejt ne može svoditi samo na Poslanikove žene, vec obuhvata i druge kategorije, a takvo shvatanje hadisa potrebno je zbog nužnosti njegovog usaglašavanja sa ranije citiranim predajama, kao i porukom kur’anskog konteksta.”

Zakljucak

Na kraju, nakon navodenja brojnih tradicijskih predanja od kojih smo vecinu spomenuli, Ibnu Kesir u zakljucku kaže: “Nema ni najmanje sumnje da ce svako ko razmišlja o Kur’anu doci do zakljucka da su Poslanikove, s.a.v.s, žene obuhvacene rijecima Uzvišenog: “Allah želi da od vas, o Ehlu-l-bejte, grijehe odstrani, i da vas potpuno ocisti.” U prilog tome ide kontekst u kojem se spominje Ehlu-l-bejt (a on je u cijelosti posvecen Poslanikovim ženama). Zato Svevišnji nakon svega spomenutog, kaže: “I pamtite (o vi žene Vjerovjesnikove) ajete i mudrost, koji se kazuju u domovima vašim” , tj. pamtite onu blagodat s kojom ste obdarene mimo drugih ljudi, a to je da je Objava (Vahj) spuštana u vašim domovima. A, Aiša, kcerka Siddikova, radijellahu ’anhuma, je najsretnija kada je u pitanju ova velika milost i blagodat. Poslanik je, pored svih ostalih žena koje je imao, samo u njenoj postelji primao Objavu, kako je i sam to potvrdio, s.a.v.s.”

Ehlu-l-bejt u nekim drugim tefsirima

Ovdje nas posebno zanimaju stavovi onih mufessira koji su u svojim komentarima Kur’ana preferirali tradicijski nacin razmišljanja.
Interesantan je podatak da su s takvim shvacanjem Ehlul-l-bejta, tj. da Ehlul-l-bejt, pored Poslanika, s.a.v.s., i njegove uže porodice (h. Fatime, h. Alije, h. Hasana i Husejna, r.a.), obuhvata i njegove supruge, kao i rodake kojima je zabranjeno uzimanje sadake (zekjata), saglasni brojni komentatori Kur’ana, koji su živjeli i prije i poslije imama Ibnu Kesira. Mi cemo spomenuti samo neke od njih.
Od prijašnjih, važno je istaci imama Muhammeda b. Džerira et-Taberija (umro 310.h.), autora ogromne enciklopedije tradicionalnog tefsira poznate kao Džamiu-l-bejan ’an te’vili aji-l-Kur’an. On u toj zbirci opširno citira tradicijska predanja, koja je imam Ibnu Kesir uglavnom spomenuo u Tefsiru, a koja se ticu povoda objave ajeta u kojem se spominje Ehlu-l-bejt. Ibnu Džerir se, doduše, jasno ne opredjeljuje po pitanju da li je taj ajet objavljen zbog Poslanikove uže porodice, ili zbog njegovih žena, ali iz njegovog komentara sljedeceg, tj. 34. ajeta sure El-Ahzab jasno je da on smatra da su i žene Allahovog poslanika, s.a.v.s, u sklopu njegovog Ehlu-l-bejta.

Imam Ebu ‘Abdillah el-Kurtubi (umro 671.h. god.), autor cuvenog komentara Kur’ana koji nosi naziv El-Džami’u li ahkami-l-Kur’an, takoder je saglasan s Ibnu Kesirom. On u svome El-Džami’u kaže: “Svi ajeti (sure El-Ahzab), pocevši od Rijeci Uzvišenog: “O Vjerovjesnice, reci ženama svojim…”, pa do: “Allah je, uistinu, dobar i sve zna”, su kontekstualno povezani, pa kako se onda može reci da usred tih ajeta ima govor koji je odvojen od njih, Vjerovjesnikovih žena! Iz onoga što se navodi u tradicijskim predanjima razumije se da je Poslanik, s.a.v.s, nakon što mu je objavljen ovaj ajet, pozvao Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna, pa je, prekrivši ih svojim ogrtacem, kazao: - O Allahu, ovo je moj Ehlu-l-bejt, pa otkloni od njih grijehe i potpuno ih ocisti. To je dova Poslanika, s.a.v.s, za njih nakon objave tog ajeta, što znaci da je Poslanik htio da i njih uvede u znacenje ajeta koji je upucen njegovim ženama…”

Od komentatora Kur’ana koji su živjeli poslije imama Ibnu Kesira, svakako je znacajno spomenuti imama Eš-Ševkanija (Muhammed b, ‘Ali b. Muhammed eš-Ševkani, umro 1250.h. god.), autora poznatog tradicionalno-racionalnog komentara Kur’ana koji se zove Fethu-l-Kadir. Neki njegovi stavovi se podudaraju sa ši’itskim, ali se slaže sa imamom Ibnu Kesirom u vezi sa razumijevanjem Ehlu-l-bejta, te kaže “da drugaciji pristupi vode ka uvažavanju dijela onoga što treba da se u cijelosti uvaži, odnosno neutraliziranju i eliminisanju onoga što nije dozvoljeno da se neutrališe.”

SAŽETAK

Tradicionalni tefsir (et-tefsiru bi-l-me’sur) podrazumijeva tumacenje Kur’ana Kur’anom, zatim hadisima Allahovog poslanika, s.a.v.s, te izrekama ashaba i tabi’ina. Tradicionalni tefsir smatra se osnovom svih drugih tefsira, jer svaki komentator Kur’ana mora prvenstveno tražiti utemeljenost za svoje stavove prvo u samome Kur’anu, koji je glavni izvor vjere islama, te u hadisima Allahovog poslanika, s.a.v.s, koji je u sklopu svoje poslanicke misije zadužen da ljudima (pro)tumaci Kur’an. Razumijevanje Kur’ana od strane prvih generacija muslimana, ashaba i tabi’ina, takoder, vrlo je bitno, pogotovo ako se ima u vidu jedinstveni preobražaj na ideološkom, intelektualnom, moralnom, kulturnom i svakom drugom planu, koji je nastao kao rezultat njihovog pravilnog razumijevanja kur’anske poruke.

Imam Ibnu Kesir smatra se autenticnim predstavnikom islamske tradicije. Dovoljno je baciti makar i letimican pogled u njegovu bogatu biografiju, pa uociti velicinu njegovog naucnog lika i djela, koja se, ponajviše, manifestira kroz perfektno poznavanje islamske tradicije, vješto ukomponovane u razumijevanje i tumacenje Allahove, dž.š, Rijeci i Poruke. Njegov Tefsir Kur’ana casnog, svojom širinom i utemeljenošcu, uz lahkocu stila, najbolji je dokaz te autenticnosti.
Tematika vezana za Ehlu-l-bejt je vrlo važna za sve muslimane i pripadnike ummeta Muhammedovog, s.a.v.s. Jer bejt o kojem je rijec je bejt (kuca) Poslanika, sallallahu ’alejhi ve alihi ve selleme, koji je posljednji dostavitelj Allahove Rijeci i Upute ljudskome rodu. Nema ni najmanje sumnje da njegov ehl (porodica) predstavlja potomstvo najcasnije kuce koja se na Zemlji pojavila; slavom, ljepotom i porijeklom.
Ova studija imala je za cilj da ukratko iznese kako je jedan autentican predstavnik islamske tradicije, imam Ibnu Kesir ed-Dimiški u svome Tefsiru, razmatrao tematiku Ehlu-l-bejta.

Po Ibnu Kesiru, pojam Ehlu-l-bejt, koji se spominje na kraju 33. ajeta sure El-Ahzab, ne odnosi se samo na Poslanikovu, s.a.v.s, užu porodicu (njega, njegovu kcerku h. Fatimu, zeta h. Aliju i njihove sinove, h. Hasana i Husejna, radijellahu ’anhum), vec obuhvata i Poslanikove, s.a.v.s, žene. U prilog tome Ibnu Kesir navodi tradicijska predanja koja su u vezi sa sebebi-nuzulom, tj. povodom objave navedenog ajeta. Dalje, smatra on, o tome, takoder, svjedoci i kontekst u kojem se taj pojam spominje. Navedenim Ibnu Kesir aludira na jedno od opcih pravila kojeg se mora pridržavati prilikom tumacenja Kur’ana, a to je uvažavanje konteksta (mulahazat es-sijak) u kojem odredeni ajet dolazi. A ajet u kojem se spominje Ehlu-l-bejt nalazi se u kontekstu koji je u cijelosti posvecen ženama Allahovog poslanika, s.a.v.s, pocevši od rijeci Uzvišenog, u 28. ajetu ove sure: “ O Vjerovjesnice, reci ženama svojim: - Ako želite život na ovom svijetu i njegov sjaj, onda se odlucite…”, pa preko 32. ajeta u kojem se naglašava: “O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene!”, i zakljucno sa 34. ajetom u kojem Svevišnji kaže: “I pamtite (o vi žene Vjerovjesnikove) ajete i mudrost, koji se kazuju u domovima vašim”.
Shodno tome, smatra Ibnu Kesir, žene Allahovog poslanika, s.a.v.s., ulaze u sastav njegove porodice (Ehlu-l-bejta). Medutim, pojam Ehlu-l-bejta je opcenitiji od toga da se svodi samo na Poslanikove žene. U prilog tome dolazi mnoštvo tradicijskih predanja koja prenose autori poznatih hadiskih dijela, i u njihovu autenticnost i vjerodostojnost nema ni najmanje sumnje.

S takvim shvacanjem Ehlul-l-bejta, tj. da Ehlul-l-bejt, pored njega, Poslanika, s.a.vs., i njegove uže porodice (h. Fatime, h. Alije, h. Hasana i Husejna, r.a.), obuhvata i njegove supruge, kao i rodake kojima je zabranjeno uzimanje sadake (s obzirom da im je propisana petina ratnog plijena), saglasni su brojni komentatori Kur’ana, koji su živjeli i prije i poslije imama Ibnu Kesira. Od ranijih, spomenuli smo imama Et-Taberija (umro 310.h. god.), autora ogromne enciklopedije tradicionalnog tefsira poznate kao Džamiu-l-bejan ’an te’vili aji-l-Kur’an, zatim imama El-Kurtubija (umro 671.h. god.), autora cuvenog El-Džami’u li ahkami-l-Kur’an, i dr. Od kasnijih, spomenut je imam Eš-Ševkani (umro 1250 h. god.), autor tradicionalno-racionalnog komentara Fethu-l-Kadir-a.
Ovakvo shvacanje Ehlu-l-bejta, ne samo da je potrebno zbog nužnosti poštovanja i respekta onih koje Allah Uzvišeni naziva “ummehatu-l-mu’minine” (majke pravovjernih), vec ovakvo shvacanje uveliko nudi i omogucava, bar djelimicno postizanje toliko ocekivanog muslimanskog jedinstva koje predstavlja jednu od glavnih pretpostavki za ostvarenje opceg muslimanskog preporoda i napretka.