politicar i reformator koji je znao kako uspjeti-2

Halifa Omer b. Abdul-Aziz

Izbor poštenih i moralnih saradnika i savjetnika (el-bitane es-saliha)
Allahova volja je odredila da se samo Allah posjeduje svršene i potpune atribute i svojstva, te da su sva ostala stvorenja, a medu njima i covjek - ma koliko bio inteligentan, pobožan, mudar, ucen i genijalan - nesavršen i nepotpun. Upravo njegova nesavršenost i nepotpunost upucuju ga na nužno vezivanje, saradnju i potpomaganje sa drugim ljudima.

Najpotrebniji pomoci i savjetu drugih su oni ljudi koji imaju najveca zaduženja i obaveze, i koji su na sebe preuzeli najvece emanete - a to su upravo vladari.
Cak su i poslanicima, i pored toga što su imali direktnu Allahovu podršku, bili potrebni pomagaci i iskreni prijatelji koji ce stati uz njih i pomoci njihovu ideju i misiju.
Buhari prenosi hadis od Ebu Se'ida i Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, a.s, rekao: 'Nijednog poslanika Allah nije poslao, niti halifu ustolicio a da nije imao dvije vrste savjetnika. Jedne koji su mu predlagali i motivisali ga na dobro i druge koji su mu predlagali i motivisali ga na zlo.' ( )

Ebu Davud u Sunenu, sa dobrim lancem prenosilaca, od Aiše prenosi hadis gdje je Poslanik, a.s, rekao: 'Kada Allah želi nekom vodi, vladaru dobro, dadne mu iskrena ministra, koji ga kada nešto zaboravi podsjeti, a kada se tog sjeti pomogne mu da ga realizuje. A kada Allah nekom vladaru želi zlo dadne mu lošeg vezira, koji ga, kada nešto zaboravi, ne podsjeti, a ako se toga i sjeti, ne pomogne mu da ga realizuje.'( )
Prema tome, onima koji se brinu o problemima ummeta potrebni su ljudi koji ce im pomoci ponijeti to breme i odgovornost, koji ce im osvijetliti put istine i koji ce ih sprijeciti od ponora i stranputice, i ponuditi im mudar i iskren savjet.

Medutim, licemjerni i loši savjetnici, koji oguliše ruke pljeskajuci vladarima, cije su se glasne žice skoro pokidale od neprestanog govora i isticanja njihova uspjeha, vladarima i vodama donose samo nesrecu, propast i ništa više. Oni ih vode lošim i neispravnim putem, neprestano ih varaju i obmanjuju govoreci im ono što im dušama godi, laskajuci i dodvoravajuci im se i to sve dotle dok se vladari ne osvijeste i shvate njihove obmane, ali obicno to bude kasno, jer vec sve bude gotovo i upropašteno.

Omer b. Abdul Aziz bio je svjestan iskrenih i pravih savjetnika i zato je od pocetka preuzimanja vlasti radio na tome da sebi obezbjedi prave savjetnike. Prenosi se u njegovoj biografiji da je rekao Amru b. Muhadžiru: 'Kada me vidiš da sam skrenuo sa puta istine, tada me uzmi za okovratnik, prodrmaj me i reci: 'O Omere, šta to radiš!'( )
Takoder se prenosi da je rekao, kada je preuzeo hilafet, sljedece: 'Nadite mi dva najbolja covjeka izmedu vas! 'Nakon cega su mu dovedeni, pa kada bi sjeo rješavati pitanja ummeta dao bi im stolicu da sjednu ispred njega govoreci im: 'Ovo je sjednica zla i fitne. Vaš posao je samo da me kontrolišete, pa kada kod mene primijetite nešto što nije u skladu sa istinom, zastrašite me Allahom i podsjetite me na Njega.'( )

Pored toga Allah mu je u krugu porodice podario one koji su mu pomagali da realizuje i reformira stanje muslimana. Njegova žena Fatima bila je strpljiva, radila nadajuci se samo Allahovoj nagradi i sve je od sebe žrtvovala na tom putu. Sin Abdul Melik, od svih clanova porodice, najviše mu je bio na usluzi i najviše mu pomagao, pružajuci mu savjete, motivišuci ga podržavajuci ga na dobru i istini.
Prenosi se slucaj koji se desio na pocetku hilafeta Omera b. Abdul Aziza. Nakon što je Omer obznanio da ce svakom biti vracena bespravno oduzeta prava, otišao je da malo odmori. Tada mu je sin Abdul Melik rekao: 'Odmaraš se, a ne vracaš ljudima njihova prava?! 'Omer je odgovorio: 'Da, moj sincicu, jer sam sinoc cijelu noc bio zauzet problemima tvoga amidže Sulejmana. Zato, kada klanjam podne pocecu vracati ljudima njihova uzurpirana prava.' Sin mu je na to rekao: 'Kako znaš da ceš živjeti to podne?!' Omer je tada izišao iz kuce i naredio telalu da progalsi u narodu, da svako onaj kome su uzurpirana prava dode halifi i povrati ih.'( )

Takoder je Omer b. Abdul Aziz zatražio od naroda, kada je preuzeo vlast, da ga pomogne u dobru i da mu ponudi mišljenja i prijedloge, obecavajuci im za te postupke velike nagrade. On im je, izmedu ostalog, napisao: 'Koji god nam covjek pomogne da vratimo ljudima uzurpirana im prava ili u nekoj stvari kojom cemo pomoci licni ili opci interes vjere, imace nagradu ciji ce iznos biti izmedu sto i tri stotine dinara, sukladno vrijednosti te stvari i teškoci koja se uloži u nju. Neka se Allah smiluje svakom covjeku koga daljina puta ne odvrati da nam ponudi neki prijedlog ili ukaže na ono cime ce se vratiti necije pravo, iskorijeniti zlo ili otvoriti vrata dobra.'( )

Odabiranje sposobnih i povjerljivih namjesnika

Zagovornici reformatorskih politika moraju uvijek biti osnova i temelj svakog reformatorskog procesa. Nijedna reformatorska politika ne može biti uspješna te dati i ostvariti ocekivane rezultate ako se ne bude oslanjala na ljude koji su sposobni i ako se ne budu u tim procesima dodjeljivale i primarne i sekundarne funkcije jakim, sposobnim, poštenim i povjerljivim ljudima, a posebno kada se ta zaduženja budu ticala finansija i budžeta. Kako li je divan primjer koji je naveo Uzvišeni u suri Jusuf, gdje se kaže: 'Postavi me'- rece - 'da vodim brigu o stovarištima u zemlji, ja sam zaista cuvaran i znan' (Jusuf, 55).
Ovdje se ne misli da se na te funkcije treba postaviti onaj ko je na prvi pogled pobožan, ali je pred izazovima imetka slab i žudi da preuzme neku funkciju, niti mislimo na skromna i poštena pobožnjaka koji ne posjeduje odgovarajuce znanje i iskustvo za te funkcije, niti mislimo na jakog covjeka kojem manjka bogobojaznosti koja bi ga sprecavala od nedolicnih poslova. Ovdje se misli na povjerljiva, sposobna i bogobojazna muslimana ciji se javni život ne razlikuje od privatnog.

Tome je halifa Omer posvetio veliku pažnju. Na kraju je, uz Allahovu pomoc, uspio u tome primjenjujuci sljedece metode:
a. Razriješio je loše namjesnike.
b. Postavio je sposobne i poštene.
c. Provjeravao je a zatim kontrolisao.
d. Placao je u skladu sa potrebama.

a. Razrješenje loših namjesnika
Prvo s cim je Omer poceo svoju vladavinu bila je smjena dvojice loših namjesnika. Prenosi se da je odmah nakon što je ukopan prethodni halifa napisao dva razrješenja. Prvi kojeg je smijenio bio je Usame b. Zejd et-Tenuhi, koji je bio zadužen za prikupljanje poreza na zemlju (haradža) u Egiptu. Ne samo da ga je smijenio nego ga je i kaznio - naredujuci da se zatvori u svakoj kasarni po godinu dana - zato što je bio nasilnik, tiranin i nepravedan.
Nakon njega je smijenio i Jezida b. Ebi Muslima, koji je provodio nasilnicku politiku i koji je radio suprotno istini - iako se prikazivao kao pobožnjak i asketa.( )

b. Postavljanje odgovarajuceg kadra na odgovarajuce mjesto
U Omerovoj podsvijesti bilo je uvjerenje da su najbolji namjesnici - ucenjaci koji poznaju šerijatske propise. Pa ako nije bilo ucenjaka koji su bili kompetentni za odredene funkcije, tada bi odabirao poštene, povjerljive, inteligentne i mudre osobe. Imao je mnogo povjerenja u islamske pravnike (fakihe). Prenosi se da bi uvijek govorio: 'Postavite na položaje fakihe.' Pa ako mu se kaže: 'Postavili smo ih pa su povjerenje pronevjerili,' odgovorio bi im: 'Ako su fakihi nepovjerljivi drugi su još nepovjerljiviji.' U provincijskoj vlasti mnogo se oslanjao na kadije (sudije). Vjerovao je da je kadija po važnosti odmah iza namjesnika. Za ubiranje poreza na zemlju (haradža) izabrao je dobre i poštene ljude.

c. Provjera a zatim pracenje i kontrola
Halifu Omera nije obmanjivao prvi pogled, vanjska forma i djela ljudi. Otprije je naucio da prvi pogled i vanjska djela cesto varaju. Zato je prilikom odabiranja ljudi imao sistem provjere prije prihvatanja. Taj mu je metod omogucio da se oslobodi nekih dvolicnjaka. Prenosi šejh Ebu Hafs slucaj u kojem se kaže da je Bilal b. Ebi Burde došao kod Omera u odjeci dobrih i pobožnjaka. Kada je halifa poceo razgovarati s njim zapazio je da je pred njim inteligentan covjek sa zdravim poimanjima stvari. Odlucio je da ga primi u državnu službu, ali je ipak odlucio prvo da mu da prijemni ispit. Za prijemni ispit zadužio je svog namjesnika Mezahima. Mezahim je došao spomenutom covjeku govoreci mu da bi on mogao urgirati kod halife da ga postavi za namjesnika jedne pokrajine, ali bi za to tražio veliku svotu novca. Covjek mu je odmah ponudio isplatiti veliki iznos tražene svote s tim da mu ostatak isplati kada postane namjesnik. Mezahim je nakon toga otišao halifi i rekao mu: 'Allahov neprijatelj je lopov.' Nakon toga mu je ispricao kako je pao na ispitu. Omer je tada rekao: 'Tako mi Allaha, skoro da me je prevario svojom sedždom i sarukom.' Poslije toga je upozorio namjesnike da ga se pricuvaju.( )

Kontrolu i pracenje namjesnika obavljao je i sam Omer za vrijeme posjeta raznim provincijama, kao i postavljanjem pitanja kojima je obasipao one koji su iz provincija dolazili kod njega. Te metode pomogle su mu da se riješi nekih namjesnika koji su ga na prvi pogled obmanuli, kao što je bio slucaj sa namjesnikom Mekke U'rvetom b. I'jadom, na kojeg se narod žalio da im uzurpira imetak i da ih zastrašuje. Kada je to Omer sve provjerio i uvjerio se u istinitost optužbi, rekao mu je da ga je njegova pobožnost obmanula, zatim ga je smijenio i vratio sva prava onima koje je spomenuti namjesnik uskratio.( )
Slicna stvar desila se i sa namjesnikom Medine koji je pronevjerio gorivo i papir.( )

d. Isplacivanje placa namjesnicima shodno njihovim potrebama
Prenosi se u njegovim biografijama da je svojim namjesnicima isplacivao placu u iznosu tristo dinara. Pa kada je bio upitan zbog cega im daje tako visoke place odgovorio je: 'Želim da im placa može pokriti sve njihove potrebe kako ne bi pribjegli pronevjeri i korupciji.'( )

6. Korištenje prethodnih iskustava

Ne može nikako biti logicno da reformatori pocnu sa reformama s istog polazišta odakle su krenuli njihovi prethodnici, vec moraju poceti tamo gdje su prethodnici stali. To zato što se trud, uspjesi i iskustva ovih reformatorskih politika gomilaju, formirajuci tako bogatu baštinu i nasljedstvo koje se ne ogranicava samo na islamski svijet, nego obuhvata iskustva cijelo covjecanstvo, jer upravljanje državama i zajednicama smatra se vještinom i mudrušcu - a mudrost je izgubljena stvar vjernika i gdje god je nade on je najpreci da je uzme.
Mudar je samo onaj covjek koji se koristi iskustvima prethodnika, prvo od svoje brace u vjeri, a zatim i od ostalih ljudi. U dugoj povijesti islama postoje jasni i nedvosmisleni dokazi koji upucuju da su se muslimani koristili ljudskom spoznajom svejedno bila ona bizantijska, perzijska ili necija drugo. Prema tome, muslimanima je dozvoljeno da uzmu i okoriste se svim ucenjima.

Nije uvjet da se iskustva prethodnika moraju uzeti u cijelosti i u potpunosti ih slijediti, nego je dozvoljeno i moguce okoristiti se jednim dijelom tog iskustva, ili jednom njegovom stranom.
U biografiji halife Omera b. Abdul Aziza primjecujemo da je on toga bio potpuno svjestan i da je nastojao da se okoristi genijalnim uzorom koji mu je bio relativno blizak, a to je uzor i primjer njegova djeda Omera b. el-Hattaba.

Prenosi imam Ahmed u svom djelu «Ez-Zuhd» da je Omer b. Abdul Aziz napisao Salimu b. Abdullahu b. Omeru sljedece pismo: 'Uzvišeni Allah me je iskušao onim cime me je iskušao, tj. vlašcu, bez mog konsultovanja i traženja. Medutim, desilo se je ono što je Allah odredio. Zato molim Allaha, koji me je iskušao onim cime me je iskušao, da mi pomogne u tome. Kada ti dode ovo pismo odmah mi pošalji spise Omera b. el-Hattaba, njegove presude i postupke koji se odnose na podanike nemuslimane, kako bi se mogao povoditi za njima - ako mi Allah pomogne u tome. Selam.'( )

7. Osvješcivanje i obrazovanje

Svi se slažu da su znanje, zdravo poimanje i svijest osnova uspješnih djelovanja i pravilnih postupaka. Zbog svega toga naci cemo u islamu mnogobrojne kur'anske i hadiske tekstove koji podsticu na traženja znanja i pravilnog promišljanja, smatrajuci to osnovnim ruknom istinskog slijedenja i poimanja islama i njegovih ucenja.
Napredne države shvatile su važnost znanja pa su ga cak stavile na mjesto Boga. Shvatile su i ulogu i uticaj medija i educiranja na oblikovanje opceg mnijenja i manipulaciju masa da prihvate i primijene koju god politiku žele.

Zato je neophodno onima koji zagovaraju reformatorsku politiku da joj pripreme teren potpunim, jasnim i uvjerljivim programom u kojem bi trebalo da se objasne svi razlozi i opravdanja te politike, te njene dobre strane i rezultate koji se ocekuju od njene primjene - kako bi narod s njom bio potpuno upoznat i kako bi joj dao potpunu podršku - i sa punim uvjerenjem u njenu ispravnost krenuo zajedno sa svojim vodama u njenu realizaciju.
Što se tice procesa primjene reformatorske politike koju prate prisila i obaveznosti, gdje se nude narodu obmanjujuci podaci i informacije, neistinita opravdanja, gdje se vlast u njenoj primjeni oslanja na silu i zastrašivanja, takva reformatorska politika unaprijed je osudena na propast i na neuspjeh.

Nužno je istaci da educiranje ummeta mora prvo poceti njegovim osvješcenjem i upoznavanjem sa ucenjima njegove vjere, zatim sa naukama i dostignucima koja zahtijeva vrijeme i prostor u kojem živimo - pod uvjetom da se to ne suprotstavlja vjeri i njenim ucenjima, i da se to ne ogranici samo na dužnosti, bez ikakvih prava, niti da to osvješcivanje bude povezano i ograniceno samo na uvjete koji su nam nametnuti. Politika osvješcavanja mora biti stalna i kontinuirana, politika u kojoj ce se ummet stalno odgajati i osvješcivati, i gdje ce se moci neprestano razvijati i podizati, kako bi mogao zauzeti mjesto koje mu pripada i izvršiti ulogu kojom ga je Allah zadužio.
Halifa Omer b. Abdul Aziz posjedovao je dosta šerijatskog znanja i znanja o upravljanju državom koje ga je upozorilo na ta vitalna pitanja, da ih prihvati i primijeni.
Zbog toga je uveliko bio zainteresovan da osvijesti i educira ummet i da proširi znanje u njemu. Zato je u sve pokrajine islamske države slao ucenjake da poducavaju ljude islamu. Naredio je namjesnicima i narodu da paze na te stvari. Naredio je ucenjacima da sjede u džamijama i propovijedaju znanje. Stalno je potencirao i podvlacio da znanje nece umrijeti sve dok se propovijeda i ne taji.

8. Odlucanost prema protivnicima

Ne postoji nijedno društvo niti zajednica bez oporbe i bez onih cija su srca bolesna, pa se zbog toga protive pa cak i bore protiv svake reformatorske politike. Oni to rade iz cisto svojih prohtjeva i želja te iz straha za svoje egoisticke interese, za koje smatraju da su važniji od opcih. S velikim brojem spomenutih ne koriste metode osvješcavanja, uvjeravanja, donošenja i pokazivanja uzora, jer oni vide i mjere istinu samo preko svojih strasti i pohlepa. Zbog toga je neophodno s njima biti odlucan, natjerati ih fakticki da prihvate istinu i obavezati ih da slijede ispravan put, sankcionišuci ih raznim sredstvima, od prijetnje, zastrašivanja i cak, ako bude potrebno, i odgovarajucim kažnjavanjem.

Ovako je postupio i halifa Omer b. Abdul Aziz s oportunistima koji se nisu htjeli povinovati njegovoj politici i primijeniti je. On je to najprije primijenio na svojim najbližima.
Prenosi se u djelima koja govore o njegovoj biografiji, da mu je jednom prilikom došlo pismo od nekih Mervanovih sinova sa kojima nije bio zadovoljan, nakon cega je rekao: 'Tako mi Allaha, neke od njih treba zaklati u ime Allaha, pa taman kada bih ja to ucinio.' Pa nakon što im je dospio halifin odgovor, okanili su se svojih namjera, jer su znali njegovu odlucnost i da on kada nešto odluci to neizostavno i izvrši.( )
Zgodu koja se desila sa halifom Omerom b. Abdul Azizom i njegovim amidžicem, prenosi Ibn Abdul Hakem. On pripovijeda da se njegov amidžic po imenu Ruh b. el-Velid b. Abdul Melik, posvadao s nekim muslimanom iz Himsa zbog nekih ducana koje mu je dodjelio njegov otac El-Velid b. Abdul Melik. Nakon presude, halifa Omer vratio je te ducane muslimanu iz Himsa. Kada je Ruh izlazio iz sudnice zaprijetio je Himsliji. On se vratio halifi i obavijestio ga o tome. Omer je tada rekao svom cuvaru K'abu b. Hamidu: 'Otidi kod Ruha, pa ako preda ducane tom covjeku dobro je, a ako ih ne preda, donesi mi njegovu glavu.'

Nakon što je o tome Ruh obaviješten, srce samo što mu nije puklo od straha. Kada je Ka'b došao, izvadio pedalj svoje sablje i rekao mu: 'Ustaj i predaj mu ducane!' Ruh je odgovorio: 'Hocu, hocu.' Nakon cega mu ih je zaista i predao.( )
Ovako se Omer odnosio sa zlocincima i uzurpatorima. Jedan pjesnik je za njega rekao: 'Sprecava od raskoši namjesnike oštricom sablje, i to im je dovoljna zapreka i zabrana.'
Kamo srece kada bi se naši politicari, domaci i medunarodni, ugledali na tog halifu i tako se poceli odnositi prema zlocincima, uzurpatorima i ratnim profiterima.
Vjerujemo da bi zlocinci vec davno bili tamo gdje treba da budu, uzuraptori bi vec odavno vratili besparavno otetu tudu imovinu a ratni profiteri bili bi pravedno osudeni i tako bi mogli poceti normalno ljudski živjeti - a ne nastanjivati kolibe i štale, i stješnjavati, ni krivim ni dužnim, prostor domacim životinjama.

9. Ispravljanje prošlih propusta i grešaka

Halifa Omer b. Abdul Aziz nije moga sebe obmanuti poznatim frazama i sloganima da su za prošle greške krivi oni koji su ih napravili - i prema tome on ne snosi njihove posljedice i nije kriv za njih. On je naprotiv smatrao da ih je on preuzeo od prethodnika i da je prema tome sada on odgovoran za njih.
Hafiz Ebu Ne'im el-Esfehani prenosi njegovu diskusiju sa onima koji su tražili da se on distancira od svega što mu je prethodilo - bilo to dobro ili loše. On je na to odgovorio: 'Ja sam našao da je Allahova Knjiga najstarija. Prema tome, ja cu po njoj suditi svakome ko je pod mojom vlašcu. Primijetio sam da su mnogi prethodni namjesnici cinili nasilje ljudima svojom silom i vlašcu. Pa kada sam ja preuzeo vlast, došli su mi ljudi da se žale na to. Ja nemam drugog izbora nego da od jakog uzmem pravo nejakog, a od plemica pravo obicnog podanika.'( )
Prema tome, halifa Omer nije htio da gradi nestabilnu politiku na ivici provalije, nego je odlucio da prethodne greške i nedostatke ispravi, a svoju poltiku sagradi na cvrstim temeljima pravde i pravicnosti.
Pored toga, on je vršio i reformu na idejnom planu. Pokušao je da ispravi pogrešna mišljenja koja su bila raširena medu muslimanima toga vremena, a posebno haridžijska. To je radio direktnim kontaktima sa haridžijama na raznim nivoima. Takoder se borio protiv džahilijetskog fanatizma, koji se bio pojavio, kao i protiv svakog vida nemorala i poroka.( )

Rezultati uspješne politike

Na prvom mjestu treba zahvaliti na ovako velikim rezultatima koji su ostvareni za relativno kratko vrijeme, u periodu od 99-101. godine po H, u društvu koje je bilo u to vrijeme korumpirano i zahvaceno raznim vrstama nereda i fesada, Allahovoj, dž.š, milosti i pomoci, a zatim provedbi uspješne politike vodenja islamske države tog halife, Allah mu se smilovao.
Od tih ostvarenja su:
1. Država je više davala narodu nego što je uzimala od njega, što je donijelo srecu i blagostanje narodu.
2. Za tako kratko vrijeme iskorijenjeno je siromaštvo u islamskoj državi.
3. Postavljena je za to vrijeme izvrsna infrastruktura.
4. Kod namjesnika je bilo toliko imetka da nisu znali gdje da ga troše, pa su pitali halifu za savjet.

Prenosi Ibn Abul Hakem da je halifa Omer b. Abdul Aziz napisao i poslao svom namjesniku u Kufi pismo sljedeceg sadržaja: 'Napisao si mi pismo u kojem me podsjecaš da je kod tebe ostalo mnogo imetka nakon što si podijelio place vojnicima. Zato dadni od tog imetka onim vojnicima koji imaju po šerijatu legalan dug ili koji su se oženili a nisu mogli platiti mehr. Selam.!'
Nakon što je namjesnik izvršio halifinu naredbu napisao mu je opet pismo obavještavajuci ga da mu je i nakon toga ostalo mnogo imetka. Halifa mu je napisao sljedece: 'Podijeli taj imetak i s njim zbrini nemuslimane - gradane islamske države.'( )
Siromasi, u to vrijeme, kada bi im se dao zekjat govorili bi: 'Allah nas je Svojom dobrotom ucinio nepotrebnim tome,' a tako su govorili i prosjaci kada bi im se ponudila pomoc.

Uspjeh Omerove reformatorske politike nije bio ogranicen samo na njenu ekonomsku sferu. On se, takoder, primjecivao i na moralnom planu. U mnogim pokrajinima zavladali su pravda, sigurnost i poštenje, nakon nepravde, nasilja i straha. Takav je slucaj, npr. bio i sa pokrajinom Musol. Namjesnik te pokrajine požalio se halifi pa mu je halifa preporucio da slijedi šerijat prilikom provodenje reformi u toj pokrajini.
Namjesnik je prihvatio halifin savjet i rezultat toga bio je ono što je sam rekao: 'Napustio sam Musol onda kada je bio najbolja pokrajina - sa najmanje krade, otimacine i kriminala.'

Toliki uspjeh u vodenju državne politike, uspostavljanju pravde i zaštiti nemocnih muslimana i nemuslimana, taj halifa je postigao da su ga cak žalili i oni koje je njegova reforma najviše pogodila. Cak su ga žalili i bizantijski vladari, te su se veoma lijepo o njemu izjasnili.
Prenosi Ebu Ne'im el-Esfehani da je neki covjek došao Hišamu b. Abdul Meliku (halifi koji je naslijedio Omera b. Abdul Aziza) i rekao mu: 'O vodo pravovjernih! Abdul Melik je dao komad zemlje mom djedu, i to su priznali i prihvatili i Velid i Sulejman.

Medutim, kada je na vlast došao Omer, Allah mu se smilovao, oduzeo mi ga je.' Hišam je od njega zatražio da ponovi šta je rekao, pa je covjek ponovio svoj govor tražeci ponovo od Allaha da se smiluje halifi Omeru. Hišam je tada rekao: 'Tako mi Allaha zaista si cudan covjek! Spominješ onoga koji je dao tvom djedu zemlju i one koji su to priznali, ne tražiš milost za njih, dok tražiš milost za onoga koji ti je oduzeo!'( )

Ebu Ne'im, takoder, prenosi da je jednom prilikom halifa Omer poslao nekog muslimana da izvrši razmjenu muslimanskih zarobljenika za bizanatijske. Kada je ušao kod bizantijskog kralja, sjedio je na zemlji tužan i potišten. Upitao ga je. 'Šta je kralju?' Odgovorio je: 'Zar ne znaš šta se desilo?' Upitao je: 'Šta se desilo?' Rekao je: 'Umro je dobri covjek.' Upitao je: 'Koji?' Rekao je: 'Omer b. Abdul Aziz.' A zatim je kralj rekao: 'Da je iko poslije Isaa, a.s, oživljavao mrtve, to bi bio Omer b. Abdul Aziz. Ja se ne divim sveceniku koji se zatvori u neku kapelu, odbaci dunjaluk i posveti se pobožnosti, nego se divim covjeku pod cijim nogama je bio cijeli ovaj svijet, ali ga je on odbio i postao zahid (asketa).( )

I drugi nemuslimani uveliko su izražavali poštovanje prema tom islamskom velikanu. Tomas Arnold, u djelu «Poziv ka islamu», spominje da je jedan od nestorijanaca uvijek pridodavao rijeci slave i hvale pored imena Poslanika i cetverice prvih halifa kad god bi se spomenula njihova imena, a kada bi se spomenulo ime Omera b. Abdul Aziza - tražio bi od Allaha milost za njega.( )

Umjesto zakljucka

Na kraju, nakon što smo ukratko istakli samo mali dio uspjeha koje je ovaj islamski velikan za tako kratko vrijeme postigao, ne preostaje nam ništa drugo nego da zamolimo Uzvišenog Allaha, dž.š, da ga nagradi Svojim neizmjernim blagodatima, kao i sve ostale pravedne islamske vladare. Molimo Allaha, dž.š, da pomogne današnjim vladarima da se ugledaju na ovog iskrenog Allahovog roba i da pocnu vladati i suditi muslimanima po zakonu njihova Gospodara.