federalni ministar u borbi protiv zakona

Saff otvara dosje ljudi kojima je ova vlast - u sprezi sa strancima, policijom, novinarima i pravnicima - na najbrutalniji nacin oduzela gotovo sva ljudska prava i protjerala ih daleko od Bosne. Pogadate, svi su Arapi, svi su bili pripadnici odreda “El- Mudžahid” i svima je oduzeto bh. državljanstvo. Za sve njih su rekli da ih ’’neko’’ traži radi nekakvih djela, a umjesto da ih ova država zaštiti kao ravnopravne gradane - ona im, jednostavno, okrece leda. Tako, ponovo, mnoga djeca u ovom postratnom periodu ostaju bez svojih najdražih.

Slucaj prvi: Nastavlja se afera sa šejhom Imadom ili Durmom Eslamom.

Da vas podsjetimo, on je uhapšen prošloga mjeseca radi “osnovane sumnje da je (neutvrdenog dana, na neutvrden nacin) ovoj državi utajio, odnosno prikrio svoj pravi identitet”, koji bi, prema onome što mu ’’država’’ stavlja na teret, trebao biti olicen u Egipcaninu, izvjesnom Armanu Ahmedu el-Hussiniju. Zato mu je opcinska sutkinja Dika Omerovic propisala pritvor u trajanju od mjesec dana, u za to vrijeme je - što je potpuno paradoksalno - odbrana trebala dokazati da Imad nema ništa sa spomenutom osobom. Naravno (to smo vec spomenuli), opcinski tužitelj je trebao dokazati suprotno, a ovako je ispalo da - po ko zna koji put u našoj pravdi - osumnjiceni treba dokazivati svoju nevinost.

Pisane sudije

Ali, nije to jedini gaf kompletnog slucaja u kome su, združenim snagama, nastupali pravnici, novinari, specijalci, pa cak i celnici MUP-a. Dovoljno je spomenuti cinjenicu da je ’’novinar’’ “SB” bez ikakvih dokaza, osim vjerovatno MUP-ovih, poprilicno slobodno vodio dosje u svome tekstu na ime El-Hussinija Armana Ahmeda, a ne na ime Eslama Durme.

Sve ovo možda ne bi bilo toliko cudno da se nije dogodilo prije ikakvih sudskih rješenja koja bi takve kvalifikacije potvrdila, što ukazuje da spomenutom novinarcini i nije nedostajalo ’’povjerljivih’’ podataka. Ništa cudno, navikli smo i gore od slicnih. Još prošli put smo reagirali na neispravnost cjelokupnog postupka, ali i ukazali na cinjenicu da je El-Hussini Arman Ahmed, ustvari, talijanski državljanin te da trenutno živi i radi u Milanu.

El-Hussini iz Milana

Naša redakcija je u meduvremenu uspjela kontaktirati El-Hussinija licno. On je i sam bio veoma iznenaden informacijom da se nekome u drugoj zemlji sudi pod njegovim imenom.

’’Ne znam šta da kažem. Zatecen sam. Sve je to veoma cudno. Danas, u svijetu raznolikih telekomunikaciskih mogucnosti, nekome se poturaju tuda imena. Vjerovatno, postoji debela pozadina svega toga. Pretpostavljam da se egipatska vlada preko mojega imena samo želi dokopati tog covjeka. Ja vam obecavam da cu uciniti sve kako bih tom covjeku olakšao. Evo, poslat cu vam svoje dokumente’’, rekao nam je El-Hussini.

El-Hussini je, kako smo doznali, svoje dokumente predao u bh. konzulat u Milanu, odakle su trebali biti, preko bosanske ambasade, poslati Opcinskom sudu II u Sarajevu. Ali, kako je Imadova odbrana pretpostavljala da ce slanje diplomatskim putem samo odužiti proces, zamolila je El-Hussinija da svoje dokumente (licnu kartu i vozacku) kopira i ovjeri u opcini, a zatim licno pošalje u Bosnu, što je on i ucinio. Medutim, ni ovi dokumentui nisu ništa plaho pomogli.

Proces se, ipak, nastavlja

Imadu je u meduvremenu produžen pritvor na još dva mjeseca, zbog, kako kažu, ’’nedostatka dokaza’’. Ocito je da se stvar maksimalno odugovlaci. Uzalud je, bar za sada, bio i apel Stranke demokratske akcije upucen novim vlastima za pravicnim i, po mogucnosti, transparentnim sudenjem naturaliziranim osobama, kao i poneki prilog na televiziji. Ipak, izvjesnije je da ce ocekivani dokumenti stici protokularnim putem i da ce se sa Imada skinuti optužnica tudeg identiteta, ali neizvjesno je hoce li se u meduvremenu pojaviti nešto novo. Jer, kako stvari sada stoje, nikad se ne zna. Za to vrijeme, on ce truhnuti u zatvoru države kojoj nije ništa skrivio, cak šta-više.

Slucaj drugi: U aprilu ove godine pripadnici Federalnog MUP-a uhapsili su Saida Atmanija, alias Abu-Hišama, a na osnovu Interpolove potjernice, kojom se tereti za djelo terorizma. Odmah nakon hapšenja, 27. juna 2001. godine, ministar FMUP-a Muhammed Bešic oduzima državljanstvo Bosne i Hercegovine Saidu Atmaniju.

U obrazloženju rješenja za oduzimanje državljanstva Saidu Atmaniju, stoje navodi francuskih vlasti da je uhapšeni Atmani tokom 1996. godine sudjelovao u pripremanju teroristickih djela tako što je telefonom iz Bosne kontaktirao neke osobe u Francuskoj i Turskoj.

Telefonski terorizam

U spisu koji su francuske vlasti dostavile sudskim organima naše zemlje, osim spomenutih navoda, nema nikakvih drugih dokaza o umiješanosti Saida Atmanija u pripremanju teroristickih djela. Nema ni broja telefona doticne osobe u Francuskoj ili Turskoj. Nema ni dokaza na osnovu cega Francuzi znaju da je Atmani telefonom kontaktirao spomenute osobe, jer Atmani nije imao prijavljen broj u bh. pošti.

Odgovor na ova pitanja vjerovatno ne zna ni ministar FMUP-a Bešic, i nije se ni trudio da ih sazna. Ipak, to ga nije sprijecilo da, bez obzira je li uhapšeni kriv ili nije, Atmaniju oduzme državljanstvo.

Na ovu odluku Muhameda Bešica, uhapšeni Atmani je uložio tužbu Vrhovnom sudu Federacije BiH, koji je, svojom odlukom od 19. juna 2001. Godine, uvažio tužbu i poništio rješenje o oduzimanju državljanstva.

Treba podsjetiti da MUP, prema zakonu BiH, nije nadležan za ovu problematiku, vec Ministarstvo za civilna pitanja. To ministarstvo je u nekoliko navrata izdalo sopcenje da osuduje nelegalne poteze FMUP-a te da oštecene - u ovom slucaju Atmanija, Schoula i druge - idalje smatraju bh. državljanima.

Ministar ponovo napada

Ali, ne predaje se ministar tako lahko. Gotovo istoga dana, ministar Bešic donosi novo rješenje o oduzimanju bh. državljanstva Saidu Atmaniju, ali ovaj put uz sasvim drugo obrazloženje. Naime, u obrazloženju novog rješenja o oduzimanju državljanstva Saidu Atmaniju, stoje navodi da je Said, nekada davno, u Norveškoj, osuden na pet godina zatvora zbog napada na policajca te da je državljanin Maroka. Naravno, Bešic ne navodi da je Atmani uredno, bez problema, odležao tih dosudenih pet godina. A i što bi? Kao da ce neko u to povjerovati?! Taman posla.

I na ovu ministrovu odluku uhapšeni je uložio tužbu Vrhovnom sudu Federacije BiH. Ali, ovaj put Bešic nije cekao odluku Vrhovnog suda, vec je, naprotiv, u saradnji sa nekolicinom iz Ministarstava za civilne poslove BiH, isporucio Saida Atmanija francuskim vlastima.

I, dok Vrhovni sud “raspravlja” o novoj tužbi Atmanija protiv odluke ministra Bešica, ministar, revnosno i u po bijela dana, na Sarajevskom aerodromu Atmanija isporucuje Francuzima, “pravim” (anti)teroristima. Vec na ulazu u avion, francuski inspektori su pokazali Atmaniju šta ga ceka u Francuskoj. Naime, jedan od inspektora, Francuz, pesnicom je udario Atmanija u glavu, nakon cega su ga drugi ugurali u avion. Za to vrijeme su Bešicevi specijalni policajci, koji su dovezli Atmanija na aerodrom, sve nijemo posmatrali.

Ko zna? Možda su negdje u sebi sve nijemo komentrali i govorili kako sa ovim Francuzima nema šale i da im je sada jasno zašto je Bešic tako brzo isporucio Atmanija.

I, dok je Said Atmani istjeran iz ove zemlje, njegova porodica, žena i djeca, ostavljeni su bez ikakve zaštite. Osnovno je ljudsko pravo da porodica ima pravo živjeti u istoj zemlji. Ali koga je to još u ovoj državi briga za time? Bešica, sigurno, nije. Njemu je važno da je njegova porodica dobro…