samo naprijed - sve do dna

Sa cudenjem posmatramo Seatle, Ðenovu i demonstarcije povodom sastanka Medunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke i predstavnika svih država svijeta... Nisu nam baš jasni ti ljudi koji, u ljutnji, razbijaju izloge, pale automobile i sukobljavaju se sa policijom. Je li to ponovno pojavljivanje komunizma? Ili su to mladi anarhisti puni energije pa se prazne? Ili nacionalisti? Ili, ili...? Istina je da su oni sve ovo po malo. Bijeli nacionalisti, crnacke sindikalne organizacije, liberalne organizacije koje se bave zaštitom covjekove okoline, svi su se našli na jednom mjestu, na istoj barikadi

Slobodna trgovina, multikultura, trgovinski ugovori, ujedinjena Evropa, NAFTA, WTO, Svjetska banka (WT... sve su to termini na koje smo se cak i mi navikli. I taman kad smo pomislili da je konacno ugušena (raketama, nuklearnim oružijem, gladu, izolacijom i sa cime je još god potrebno) opozicija, pojavio se pokret unutar izvorišta svih tih svjetskih integracija i intriga, medu timprotagonistima multikulture i slobodne trgovine. Sa cudenjem posmatramo Seatle, Ðenovu i demonstarcije povodom sastanka Medunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke i predstavnika svih država svijeta...

Nisu nam baš jasni ljudi koji, u ljutnji, razbijaju izloge, pale automobile i sukobljavaju se sa policijom. Je li to ponovno pojavljivanje komunizma? Ili su to mladi anarhisti puni energije pa se prazne? Ili nacionalisti? Ili, ili...? Istina je da su oni sve ovo po malo. Bijeli nacionalisti, crnacke sindikalne organizacije, liberalne organizacije koje se bave zaštitom covjekove okoline, svi su se našli na jednom mjestu, na istoj barikadi.

Da bismo njihove stavove približli citaocima Saffa, ekskluzivno objavljujemo 10 tacaka kojima oni pokušavaju sumirati svoje zahtjeve.

Novo porobljavanje

Tokom poslednje decnije transnacionalne korporacije su koristile internacionalne komercijalne trgovinske ugovore da uvecavaju svoj profit na uštrb nacionalnih interesa.

Implementacijom sjevernoamerickog slobodnotrgovinskog ugovora (North American Free Trade Agreement – NAFTA), 1994. godine, i uspostavljanjem Svjetske trgovinske organizacije (World Trade Organization – WTO), 1995. godine, kao dijelova GATT-a, dogovori iz Urugvaja su prezentirani kao nacin da se stvori globalni prosperitet – veliki val koji ce uzdici sve brodice otvaranjem marketa, omugucavanjem i ohrabrivanjem slobodnog protoka robe i kapitala medu državama. Ipak, dosadašnje iskustvo je pokazalo da je trgovina upravljanja velikim korporacijama samo model koji je inicirao trku ka dnu kad su u pitanju standardi radnika, javni, zdravstveni i preventivni standardi u oblasti zaštite i ocuvanja covjekove okoline. Povecao se pritisak na prirodne resurse, što je rezultiralo narušavnjem balansa koji postoji u prirodi, kao i gubljenjem radnickih sindikata i zarada koje podmiruju životne potrebe.

Povecani su i napadi na standarde koji odrešuju zdravstveni kvaltitet hrane, uvecane su ekonomske i klasne razlike, šire se ekonomske krize (naprimjer, kriza meksicke valute ili krah ekonomskog sistema Indonezije). Insistiranje na privatizaciji svega što onemogucava uposlene da ostvare zdravstvenu i socijalnu zaštitu te pravo na državno školstvo. I, naravno, potpuno marginaliziranje demokratskog sudjelovanja u donošenju odluka, kao i nestajanje odgovornosti onih koji odluke donose.

I, sada, 34 lidera iz svih zemalja zapadne hemisfere (osim Kube) dogovaraju se kako da prošire ovaj truhli i neprihvatljivi model na citav svjet kroz Slobodnu trgovinsku zonu Amerike (FTAA – Free Trade Area of America). Prijedlog FTAA bi kombinirao najkontraverznije aspekte NAFTA-a, WTO-a, i MAI-a (Multiratelarni ugovor o investiranju), cime bi se vrlo efikasno svezale ruke u donošenju odluka od državnog i javnog interesa.

Uprkos tajnosti i nedemokraticnosti, ukljucene vlade rade na tome da se FTAA-ugovor kompletira do 2005. godine. Takoder, razmatraju neke od ugovora koji bi bili kao “rana žetva”, a to znaci da ce dio provizije ugovora stupiti na snagu znatno ranije. To bi moglo izazvati haos, jer ce parlamenti ukljucenih zemalja biti prinudeni mijenjati zakone i regulirati javna dobra da bi ih prilagodili prioritetima velikih korporacija.

Gradanski vapaji

Iako su civilna udruženja i organizacije uložile napore da usaglase svoja mišljenja i sporna pitanja iz razlicitih zemalja, još nema znakova i dokaza da ih se ikako i cuje a kamoli da se njihovi stavovi razmatraju.

Organizacije potpisnice ovog apela ce vrlo pažljivo pratiti ponašanje svojih vlada i uciniti sve što je u njihovoj moci da se FTAA-dogovori, bazirani na NAFTA, MAI i WTO, ne nastave i da se prekinu.

Spomenut cemo neke od specificnih indikatora:

Smanjivanje moci u rukama korporacija: Ekstremni mehanizam u NAFTA omogucava korporacijama da tuže vlade i države nedemokratskim sudovima za novcane nadoknade zbog lokanih domacih regulacija za koje korporacije ustanove da kvare i umanjuju njihov buduci ocekivani profit. U ovom procesu država iz svoje kase mora platiti financijsku odštetu “pobjednickoj” korporaciji, a mora i nastavljati placati otkupninu ako zadrži i ne promijeni zakonsku normu koja smeta korporaciji.

Dalje ruke od osnovnih socijalnih prava i interesa: Potpuno je neprihvatljivo da socijalna prava i norme, kao i osnovne ljudske potrebe budu ogranicavani i odredivani trgovinskim ugovorima. Ono što je od kriticne važnosti za dobrobit citave Planete (hrana, voda, osnovne socijalne, zdravstvene i preventivne norme) ne smije biti uskraceno i ograniceno komercijalnim ugovorima. Neprihvatljivo miješanje trgovinskih regulativa vec je izazvalo velike javne kampanje o geneticki proizvedenoj hrani, zaštiti starih šuma, kao i nereguliranom reklamiranju duhana i duhanskih proizvoda.

Servisi od važnosti za preživljavanje: Ovi servisi (zdravstveni, obrazovni, voda i hrana, energija...) ne smiju biti predmet reguliranja trgovinskih ugovora. Strukturalno podešavanje tih servisa i normi u na americkom kontinentu i Karibima, koje su uslovljavali MMF i WB, vec su doveli do alarmantnog nivoa s neadekvatnom zdravstvenom zaštitom, u školstvu, pa cak i tragicno velikog nivoa zagadenosti vode.

Zaustavljanje korporacija u trci na ekskluzivna prava na patente koji su od osnovne važnosti za ljude a nisu nikakav luksuz (lijekovi, biljno sjeme - hibridni kukuruzi, pšenica, riža...). Svaka država mora ogranicavati prava na patente da bi se zaštitilo zdravlje. Patentiranje bilo kakvih oblika života (mikroorganizmi i slicno) mora se zabraniti svim, kako nacionalnim tako i internacionalnim normama. Trenutne norme koje tretiraju patentna sprjecavaju pristup esencijalnim lijekovima i medikamentima (najdrasticniji primjer je Južna Afrika i lijekovi koji tretiraju AIDS).

Pravo na hranu je osnovno ljudsko pravo, a ne luksuz: Trgovinski ugovori ne smiju i ne mogu ogranicavati prava i mogucnosti zaštite tzv. malih farmi, seoskih ekonomija i proizvodnje hrane.

Kontrola nad nacionalnim resursima: Gradani i njihove vlade – a ne korporacije – moraju imati pravo donošenja odluka kako ce koristiti i zaštiti svoje nacionalne resurse. Sve te odluke i zakone treba pažljivo balansirati izmedu socijalnih dobitaka u kreiranju novih radnih mjesta i ekonomske ekspanzije. Tako i komercijalne stavke, kao one koje dozvoljavaju korporacijama da, radi svojih interesa, potkopavaju prava zemalja na reguliranje vlastitih resursa (kao što su minerali, nafta, plin, šume, rijeke i druga prirodna bogatstva) neprihvatljive su.

Sprijeciti vecu štetu: I NAFTA i WTO sadrže provizije koje podrivaju domace zakone kojima se ureduju agrikultura, zdavstvo, sigurnost, radnicka prava.

Stavljanje u podreden položaj žena, djece i domaceg stanovništva Internacionalni ugovori ne mogu i ne smiju zabranjivati i ciniti smetnje državama potpisnicima da specijalno tretiraju žene, manjine i domace stanovništvo.

Propagirati razvoj naspram kontrole korporacija: Internacionalni komercijalni ugovori ne smiju nametati šta vlade država mogu uciniti da se njihovi gradani okoriste stranim investicijama.

Postaviti prepreke protiv spekulativnih investicija: Da bi se moglo preventivno djelovati protiv širenja financijskih kriza, države moraju zadžati moc da poduzimaju mjere protiv spekulativnih investicija. Nasuprot tome, NAFTA je potpuno pogrešan model koji onemugucava države da ustanovljavaju bazicne zaštitne mjere.