Bošnjaci pod suncanom stranom Alpa
Danas uopce nije cudno govoriti o tome da su Bošnjaci postali pravi Evropljani. Što ratom i progonom, što "trbuhom za kruhom", naš narod se raselio u sve evropske zemlje u kojima, nažalost, ne predstavljaju neki mocni lobi, vec obicno skupinu ljudi suocenu sa brojnim problemima, a najviše onim koji podrazumijevaju potrebu da se prilagode sa bosanskog na neki drugi društveni kod.
Nedavno sam sreo ljude koji su mi jedva povjerovali da tamo ikako i ima Bosanaca koji su citav, ili vecinu svog života, proveli u toj Republici a kada sam im rekao da se ta cifra krece oko sto hiljada, samo su odmahnuli rukom. Sve to govori, a sigurno nije usamljen slucaj, da se o Bošnjacima u Sloveniji jako malo zna i da je medijska deblokada u tom smislu neophodna ako hocemo, makar i malo bolje, saznati kako žive naši sunarodnjaci.
Slovenija je u u onoj bivšoj državi bila nekako država za sebe. Obicno smo o Sloveniji znali puno manje nego o drugim republikama Jugoslavije. Razlog tome je, prema mnogima, ta posebnost i zalutalost Slovenaca u jugoslavensku federaciju kako po mentalitetu tako i opcem odnosu spram traženja identiteta koji je nekako uvijek bio, kako to Slovenci vole reci, evropski. Za nas, u Bosni, Slovenija je oduvijek bila i ostala pojam dobro uredene zemlje, visokih placa i dobrog standarda pa je Bosancima, i dan-danas, ideal da spoje svoj bosanski sevdah sa slovenskom poslovnošcu. Možda je to i bio uzrok da su mnogi Bošnjaci u vrijeme Titovog vakta odlucili da žive u toj Republici, koju su još nazivali i jugo-kalifornijom. Tamo su dobijali posao, osnivali porodice jer su Sloveniju osjecali kao neku vrstu domovine, narocito ako se podrazumijevalo da je bila u sastavu iste države kao i Bosna. Medutim, vremena se mijenjaju. Umjesto da im se danas prizna status punopravnih gradana, bez onog predznaka dijaspora, oni to baš i jesu danas u Sloveniji, dijaspora. To, ali i mnogi drugi problemi danas medu Bošnjacima izazivaju sjetu i pomalo nelagodu. Rastrgani izmedu žala za domovinom, o cijoj su vrijednosti kao i svi mi saznali tek tokom agresije, i s druge strane, neminovnošcu da ce svoj život provesti u Sloveniji, kod njih proizvodi poseban osjecaj gorcine, ali i srece, jer tek su sada, kako kažu, spoznali istinsku vrijednost u sebi samima koja svoj vrhunac ima u osjecaju vjerske i nacionalne pripadnosti što ih danas u Sloveniji izdvaja kao samosvjestan dio društva. Ustvari, danas Bošnjacima najveci problem predstavlja osjetljivo pitanje državljanstva. Trenutno svi imaju dvojno državljanstvo, medutim, kako je odluceno u slovenackoj vlasti, za par godina oni ce se morati opredijeliti samo za jedno, što stvara onu nelagodu za šta se opredijeliti i za koje državljanstvo, bosansko ili slovenacko. Tamošnji Bošnjaci sa kojima sam razgovarao o tome tvrde da to nije samo njihov problem vec da bi se o tome trebala brinuti i vlast u Sarajevu prije svega zato što i oni cine integralan dio bošnjackog naroda. Ako se još doda da se Bošnjaci u Sloveniji tretiraju kao neka vrsta vjerske skupine, a ne nacionalne manjine,(kakav joj status i pripada), onda je svakako potrebno reagovati da se naša Vlada diplomatskim sredstvima izbori za njihov što bolji status. Kriza ovakvog tipa, nažalost, samo je jedna od mnogih a kojima kumuje i slaba organizovanost i nesinhronizovanost brojnih kulturnih i politickih subjekata sa bošnjackim predznakom. Tako u Sloveniji, vec duže vremena, svoj aktivan rad pružaju Stranka demokratske akcije Slovenije, Humanitarno društvo Merhamet kao i Islamska zajednica. Medutim, komentari brojnih Bošnjaka na njihov rad svodi se da su sve te aktivnosti samo pucanj u prazno koji ne vodi opipljivijoj borbi za bošnjacke interese u Sloveniji. U svoj toj situaciji uvida se velika posustalost kako zbog sopstvenog nemara tako i zbog neadekvatne pomoci zemlje matice-BiH. To se narocito vidi iz aktivnosti SDA Slovenije koja predstavlja potpuno zasebnu stranku spram one u Bosni. O njenom politickom djelovanju zna malo koji Bošnjak a što najbolje pokazuju slucajevi da su mnogi Bošnjaci, na nedavno završenim izborima, glasali za tipicne slovenacke stranke iz prostog razloga što nisu bili informirani da je SDA ikako izlazila na slovenacke izbore. Na svu srecu vaninstitucionalne aktivnosti muslimana u Sloveniji imaju puno bolje rezultate, a to se prije svega odnosi na brojne džemate širom Slovenije koji svojim aktivnostima održavaju koliko-toliko podnošljivu situaciju u pogleda razvoja vjerske i nacionalne svijesti kod tamošnjih Bošnjaka.
U gotovo svakom gradu Slovenije postoji islamski džemat kojeg sacinjavaju uglavnom Bošnjaci i manjim brojem autohtoni Slovenci koji su primili Islam. Ti džemati predstavljaju spontano organizovane grupe ljudi koji obavljaju islamske vjerske dužnosti te izvršavaju dogovorene zadatke a koji se svode na omogucavanje što slobodnijeg i punopravnijeg rada na svim poljima društva. Nažalost, u Sloveniji je Islam još velika nepoznanica tako da su brojne predrasude glavna kocnica u normalnom prihvatanju muslimana u društvo. U Sloveniji je danas nošenje mahrame od strane muslimanki gotovo polulegalan cin, koji je diskriminisan od domaceg stanovništva ili se bar gleda sa cudenjem. Medutim, bez obzira na to Islam, malo pomalo, ulazi u sve pore slovenackog društva, što je primjetno u svakodnevnom ophodenju, ali i mogucnosti nesmetanog zapošljavanja kao i normalnog školovanja.