Brak je cista i cvrsta veza u kojoj se vežu zdrave ljudske prirode i u koju poziva mudri šerijat i to je najcišci put za rješavanje seksualnog nagona kod vjernika i vjernica
"Mi smo i prije tebe poslanike slali i davali smo im porod i žene" (Prijevod znacenja - Er-Ra'd, 38.)
Allah, dž.š., nareduje u ovom ajetu starateljima da žene i udaju one koji su pod starateljstvom njihovim, a prije toga i njima samima nareduje ženidbu kako bi bili cestiti i sacuvali se od razvrata. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ukorio ashaba koji se zavjetovao da se nece ženiti samo zbog toga da bi mogao nocu klanjati a danju postiti i rekao je upozoravajuci sve ostale: "Tako mi Allaha, ja sam najbogobojazniji i imam najviše strahopoštovanja prema Allahu, medutim i pored toga nekada postim a nekada ne, nekada klanjam a nekada spavam i ženim se. Onaj ko odstupi od moje prakse (u ovim stvarima) odstupio je od mog sunneta." (Muttefekun alejhi)
Od stvari koje upucuju na velicinu braka u Islamu jeste i to što ga je Allah, dž.š., nazvao "cvrstim ugovorom- zavjetom" (Prijevod znacenja - En-Nisa', 21.)
Naravno, u propisivanju braka, kao i u svim drugim šerijatskim propisima, leže neizmjerne mudrosti, od kojih su nam neke poznate, a neke je Allah, dž.š., zadržao za sebe. Islamski ucenjak Bekr b. Abdullah Ebu Zejd (clan stalne komisije za fetve) spominje u svojoj knjizi "HIRASETU-L-FADILEH" (Zaštita casti) na 120-124-oj strani tri velike mudrosti propisivanja braka: "Brak predstavlja najveci stupanj u formiranju života i ispravnog postavljanja prema njemu zbog toga što sa sobom nosi mnogostrane koristi i sadrži velike mudrosti i uzvišene ciljeve medu kojima su:
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticuci na mnoštvo potomstva, kaže: "Ženite drage rotkinje, zaista cu se ponositi vašim brojem pred ostalim poslanicima na Sudnjem danu." (Ahmed). Ovaj hadis potvrduje vec spomenutu osnovu u zaštiti casti, a to je boravak žena, majki u njihovim kucama. Naime, poznato je da mnoštvo potomstva nije samo sebi cilj, nego je cilj da ono bude popraceno odgojem, ispravnošcu i cistocom, kako bi od tog potomsva dobili dobre ljude, reformatore u njihovom društvu, istinsku radost i lijep spomen roditeljima nakon njihove smrti. Takvo nešto nije lahko postici u porodici u kojoj je majka napustila kucu zanemarujuci na taj nacin svoju glavnu životnu funkciju; odgoj djece i njihovo ispravno usmjeravanje.
3. Ostvarivanje drugih ciljeva medu kojima možemo istaknuti:
- Pogledaj samo kako se brakom spajaju ženska slabašnost i muška snaga i daju prirodan par.
- Brak cuva muža i ženu od svake neozbiljnosti i sramote (grijeha), obezbjeduje im život ispunjen ozbiljnošcu i krepošcu i daje im mogucnost da zadovolje svoje prirodne nagone i osjete slast tjelesnog užitka na dozvoljen nacin.
Propisi braka
a)Videnje (gledanje) osobe koja se želi prositi
Rekao je u drugom hadisu:" Idi i vidi je, time ce vaša veza biti trajnija." (Muslim)
Kaže Imam Nevevi:" Ebu Davud (predvodnik zahirijskog mezheba) smatra da je dozvoljeno vidjeti cijelo žensko tijelo prilikom prosidbe, što je velika pogreška i suprotno je osnovama Poslanikovog sunneta i konsenzusu islamskih ucenjaka" (Sahihu Muslimin mea šerhi-n-nevevi 9/553)
Zabranjeno je na direktan nacin prositi ženu u priceku, npr. da kaže: "Želim se oženiti s tobom ..i sl.", za što su dokaz rijeci Allaha dž.š.: "I nije vam grijeh da ih na indirektan nacin zaprosite" (Prijevod znacenja - El-Bekare, 235.) Ovaj ajet upucuje svojim vanjskim znacenjem da je dozvoljeno zaprositi ženu u priceku na indirektan nacin, kao na primjer da kaže: "Ceznem za ženom poput tebe", dok svojim smislom upucuje na zabranu direktnog prošenja. Razlog tome je što direktna prosidba ne upucuje ni na šta drugo do na brak, što lahko može kod žene stvoriti želju da prosca obavijesti o isteku njenog priceka (iddeta) prije njegovog stvarnog isteka.
Muslimanu nije dozvoljeno prositi ženu koju je isprosio njegov brat musliman sve dok mu ovaj prvi ne dozvoli, ili da se žena predomisli i odbije prvog, nakon što je pristala da se uda za njega.
Iz ovih hadisa vidimo da je muslimanu zabranjen pomenuti postupak, a razlog tome su štete koje proizilaze iz njega, kao što su:
- Narušavanje tudih prava, ...itd.
d)Osamljivanje i izlaženje s djevojkom (ženom) nakon prosidbe, a prije bracnog ugovora
"Allah, dž.š., sinu Ademovom bilježi cak i udio koji ima u zinaluku (bludu) kojeg ce dostici bez imalo sumnje. Blud ociju je pogled i blud jezika je govor. Duša želi i žudi a polni organ to potvrdi ili negira." (Mutefekun alejhi). Šta reci poslije ovako jasnih tekstova? Draga braco i sestre, nemojmo biti kao oni za koje Allah, dž.š., kaže: "A kada im se citaju naši ajeti, okrecu leda svoja oholo, kao da su gluhi. Takve ce Allah, dž.š., kazniti i poniziti." (Prijevod znacenja - Lukman, 7.)
Kaže šejh Muhammed ibn Salih el Usejmin: "Vera je prsten kao i svaki drugi prsten i u osnovi nema nikakve smetnje u njegovom stavljanju na ruku, osim da to stavljanje bude popraceno vjerovanjem (ubjedenjem) da ona donosi ljubav i održava vezu. Možemo vidjeti neke ljude i žene da prilikom poklanjanja vere jedni drugima izgraviraju svoja imena na njima sa vec spomenutim ubjedenjem. U ovom slucaju vera je zabranjena jer je popracena necim što nema veze sa Šerijatom i stvarnošcu. Takoder nije dozvoljeno da prosac stavlja veru na ruku žene koju prosi, jer mu ona još nije postala zakonita (mislimo na Šerijatski zakon) žena sve dok ne sklope bracni ugovor.