ucinite pokajanje allahu iskreno
Halil Mehtic | Novi Horizonti br/str. 28 Hvala Allahu Milostivom Samilosnom, onome koji oprašta grijehe i prima pokajanje, koji strahovito kažnjava i obilno nagraduje; drugog boga osim Njega nema. Njemu se sve vraca. Neka su Allahovi blagoslovi i mir na našega prvaka, odabranika, miljenika i uzora Muhameda, na njegovu porodicu i ashabe i sve one koji se iskrenom tevbom žele uzdržati na putu dini islama.
«Pokajanje od grijeha, obracanjem Onome koji zna sve tajne i oprašta grijehe, pocetak je puta pobožnih, kapital pobjednika, prvi korak onih koji istinu traže, kljuc za izvodenje na pravi put zalutalih, polazište odabranih i pribježište Allahu bliskih» (5).
Pokajanje od grijeha je, dakle, covjekovo priznanje svojih slabosti i zabluda i ponizno obracanje Allahu, dž.š, sa molbom i jakom željom da ih oprosti uz cvrsto obecanje da više nikada nece ici putevima kojim njihov Gospodar nije zadovoljan.
Odlika razumnih i pravovjernih je da su oprezni, da cesto preispituju i koriguju svoje postupke i da se cesto kaju. O njima se u Kur'anu casnom kaže: 'i oni koji se, kada grijeh pocine ili kada se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole, a ko ce oprostiti grijehe ako ne Allah? - i koji svjesno u grijehu ne ustraju'. (6)
Podsticuci vjernike na što cešcu tevbu Vjerovjesnik, a.s, je rekao: 'O ljudi, pokajte se Allahu, jer, tako mi Allaha, i ja Mu se svaki dan kajem preko sedamdeset puta' (7)
Zato je dužnost svakom muslimanu da se kaje Allahu Uzvišenom kad god osvane i omrkne.
Mudžahid je u vezi s cestim kajanjem rekao: 'Ko se ne pokaje kad osvane i omrkne, on je od onih koji sebi nasilje cini' (8)
Uz cesto kajanje u svim prilikama jako je bitno da covjek obavlja propisane namaze, jer grijesi pocinjineni u intervalu izmedu dva vakta brišu se, shodno hadisu: 'Pet namaza i džuma do džume su otkup za ono što je izmedu njih, ako se ne upadne u veliki grijeh'. (9)
Abdullah bin Mesud, r.a, navodi kako je jedan covjek došao Vjerovjesniku, s.a.v.s, i rekao: 'O Allahov poslanice, ja sam susreo jednu ženu u vrtu, prigrlio je i izljubio. Svašta sam sa njom radio, osim bluda'. Vjerovjesnik je zašutio za trenutak da bi mu bio objavljen ajet: - I obavljaj namaz pocetkom i krajem dana, i u prvim casovima noci! Dobra djela zaista poništavaju rdava. To je pouka za one koji pouku žele.- (10) Poslije je tog covjeka pozvao Vjerovjesnik, s.a.v.s, i proucio mu ovaj ajet, a hazreti Omer, r.a, je upitao: - Allahov poslanice, je li se ovo odnosi samo na njega ili na sve ljude? Dakako, na sve ljude, odgovorio je Vjerovjesnik a.s. (11)
Kao Sveopci Dobrocinitelj Milostivi, Allah više voli da nas nagraduje nego da nas kažnjava. Zato se on raduje našem pokajanju i poniznosti pred Njegovom velicinom. Od Ebu Musa el-Eš'arije, r.a, prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Uzvišeni Allah preko noci pruža ruku ne bi li se pokajao onaj ko je griješio preko dana, a preko dana pruža ruku ne bi li se pokajao onaj ko je griješio preko noci. Tako ce ciniti sve dok Sunce ne izade sa Zapada (tj. dok ne nastupi Smak svijeta). (12)
Ebu Bekr, r.a, kaže da je Resulullah, s.a.v.s, jednom rekao: 'Ko god lijepo abdesti pa klanja dva rekata i zamoli Allaha za oprost, Allah ce mu oprostiti, a zatim je proucio ovaj ajet: 'Onaj ko kakvo zlo ucini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti - naci ce da Allah prašta i da je milostiv'. (15)
Ako covjek pokaže iskrenu želju za oprostom cesto moleci svoga Gospodara, kajuci se za grijehe koje je pocinio i meleki Allaha mole da se tom robu smiluje.
'Meleki koji drže prijesto, i oni koji su oko njega, velicaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Njega i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: - Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošcu i znanjem, zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sacuvaj ih patnje u vatri' Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove koje si im obecao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo, - one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silan i mudar.' (16)
Uzvišeni nas poziva na 'pokajanje iskreno', a to znaci da se pokajnik distancira od grijeha iskreno, bježeci Allahu, kao što Allah, subhanehu ve teala, stremi prema njemu oslobadajuci ga od nevaljaština i obveseljavajuci ga Džennetom i užicima u njemu - (17)
Definišuci iskreno pokajanje (tevbetun-nesuh) Hasan Basri kaže: 'Iskreno pokajanje od grijeha je covjekovo kajanje za ono što je prošlo i cvrsta odluka da više nikada nece ciniti grijehe koje je cinio'. El-Kelbi kaže: 'Iskreno pokajanje od grijeha je covjekovo traženje oprosta jezikom, kajanje srcem i odustajanje da ih ubuduce cini bilo kojim svojim organom.' (18)
Vracanje na prvobitni grijeh obezvreduje pokajanje i tevbi oduzima elemente iskrenosti. Medu islamskim ucenjacima vodena je rasprava o tome da li je ponavljanje grijeha dokaz valjane tevbe ili nije?
Medutim, vecina islamskih ucenjaka smatra da ponavljanje grijeha nije preduvjet za valjanost pokajanja navodeci kao primjer izreku: - Koliko je samo onih koji, iako vole svoje zdravlje, jedu ono što im šteti.' (19)
Od Poslanika, a.s, navodi se da je rekao: 'Onaj ko se jezikom pokajao a zatim se ponovo na grijeh vratio je kao onaj koji se izigrava sa svojim Gospodarem.' (20)
Ebul-Lejs es-Semerkandi, rahimehullah, kaže: 'Istinski mu'min nikada ne ide svjesno i namjerno u grijeh, zbog toga što je Uzvišeni govoreci o vjernicima i njihovoj naravi kazao: «a nevjerovanje, raskalašenost i neposlušnost vam omrazio' (21)
Jednom su pitali Aliju bin Ebi Taliba, r.a, hoce li se Allah smilovati onom ko ucini iskrenu tevbu. Odgovorio je: 'Pa Allah mu se vec smilovao, cim ga je nadahnuo i naputio na cinjenje tevbe.'
Doista ljudski um ne može pojmiti tu beskrajnu Allahovu, dž.š, milost, dobrotu i blagodarnost prema ljudima koji mu se iskreno pokaju. On Uzvišeni, je u stanju naše grijehove i nevaljale postupke u dobra djela pretvoriti kao što kaže: 'Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela cine, Allah ce njihova rdava djela u dobra promjeniti, a Allah prašta i samilostan je.' (22)
Od Ebu Hurejre, r.a, prenosi se da je rekao: 'Nakon što sam klanjao jaciju s Resulullahom, s.a.v.s, izašao sam jedne noci kad sretoh na putu ženu sa nikabom. Rece mi: - O Ebu Hurejre, ucinila sam ogroman grijeh, šta misliš važi li za mene tevba? Upitao sam je: - A šta si ucinila - Rekla je: - Ucinila sam zinaluk i poslije rodila dijete koje sam ubila. Rekao sam joj: - Propala si, tako mi Allaha, za tebe ne važi tevba! Plakala je tužno ridajuci a ja sam produžio i pomislio, dadoh joj odgovor, a Allahov poslanik, s.a.v.s, bio je blizu, iza nas. Sutradan ujutro zaputio sam se Resulullahu i rekao mu: - Allahov poslanice, jedna je žena jucer od mene tražila odgovor na jedno pitanje i ja sam joj odgovorio tako i tako. Poslanik, a.s, je rekao: - Svi smo Allahovi i Njemu se vracamo. - Ti si, tako mi Allaha, o Ebu Hurejre, propao! A gdje ti je bio ovaj kur'anski ajet: 'i oni koji su mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji one koje je Allah zabranio ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva, i koji ne bludnice, - a ko to radi iskusice kaznu, ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela cine, Allah ce njihova rdava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je'. Ebu Hurejre dalje prica: - Otišao sam od Allahovog poslanika, s.a.v.s, hodajuci po medinskim sokacima i toliko se raspitujuci ko bi me mogao uputiti do one kojoj sam juce dao takvu i takvu fetvu, da su djeca pocela uzvikivati: 'Ebu Hurejre poludio.' Tako sam sve do noci hodao dok je nisam pronašao i dok joj nisam saopcio da je Resulullah rekao da za nju itekako važi tevba. Ponovo je ridala iz sveg glasa ali ovaj put od srece rekavši: - Ja imam jednu bašcu koju poklanjam za potrebe siromaha kao iskupljenje za moj grijeh.' (23)
Stoga, dragi brate i sestro, znaj da, bez obzira koliko naša leda bila natovarena grijesima, ne smijemo gubiti nadu u Allahovu milost koja je neizmjerna i koja obuhvata sve. Uzvišeni, subhanehu ve teala, kaže: 'Reci: O robovi Moji, koji ste u grijesima pretjerivali, ne gubite nadu u Allahovu milost' Allah ce sigurno sve grijehe oprostiti. On doista mnogo prašta i On je milostiv. I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dode, poslije vam niko u pomoc nece priskociti.' (24)
Ovaj plemeniti ajet je poziv svim gešnicima, nevjernicima i drugima na tevbu i pokajanje. To je obavijest od Allaha Uzvišenog da ce on oprostiti sve grijehe onome ko se pokaje od njih pa makar ih bilo kao morske pjene. (25)
U najvece grijehe ubraja se kufr - nevjerovanje a Uzvišeni kaže da ce poslije tevbe i za njega biti oprošteno. 'Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane bice im oprošteno ono što je prije bilo' (27)
Ako je ovako za kufr, kako ce tek biti praštanja za manje od toga.
Od Abdullah bin Mes'uda se navodi da je rekao: Kapija pokajanja je otvorena i tevba se prima od svih osim trojice: Iblisa poglavara nevjerovanja, Kabila sina Ademova, poglavara grešnika i od ubice jednog od vjerovjesnika. (28)
Od Alije bin Ebi Taliba, r.a, se prenosi da je Poslanik, a.s, rekao: ' Oko Arša je bilo ispisano prije na cetiri hiljade godina negoli je Allah stvorio stvorenja: (29) 'Ja cu sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela cini, i koji zatim na pravom putu ustraje. (30)
I pored toga što Svevišnji daje beskrajne mogucnosti za oprost, mnogo je ljudi koje zavara lažna nada u dug život i užici na ovom svijetu pa propuste priliku za iskreno pokajanje. To je ocita propast za svakog ko tako postupa shodno rijecima Alejhisselama: HELEKEL-MUSEVVIFUN - Propali su oni što odgadaju.' (31)
Ako je Allahov poslanik molio za oprost svakodnevno 70 do 100 puta iako mu je Allah dž.š. oprostio i u prošlosti i u buducnosti, koliko se mi tek treba da kajemo svome Stvoritelju. cak i kada se kajemo ne možemo biti potpuno sigurni je li nam kajanje Uzvišeni uvažio ili nije. Zašto onda da ne zabavimo svoje jezike izgovaranjem istifhara, kajuci se i moleci za oprost, umjesto beskorisnih poslova i prica.
Spominje se da je Ebu Bekr el-Vasiti rekao: U svemu je dobro malo pricekati, osim u tri slucaja: kad nastupi namaz, prilikom sahranjivanja umrlog i u cinjenju tevbe nakon neposluha Allahu dž.š. (32).
Uzvišeni, subhanehu ve teala, kaže: 'Allah prima pokajanje samo od onih koji ucine kakvo hrdavo djelo iz neznanja, a potom se brzo pokaju. Njima ce Allah oprostiti, a Allah sve dobro zna i mudar je. Nema (prihvacanja) pokajanja od onih koji cine hrdava djela sve dok im se ne približi smrt, pa onda govore: 'Sad se doista kajem!' niti za one koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu kaznu pripremili.' (33)
Iz navedenih ajeta da se razumjeti da Allah, dž.š, prima pokajanje onih koji se pokaju za svoja nevaljala djela koja su nesvjesno pocinili, pa makar to pokajanje došlo pred samu smrt. Imami Mudžahid kao i neki drugi komentatori Kur'ana, zastupaju stav da je svako griješenje prema Allahu, bilo namjerno ili nenamjerno, stvar neznanja. Kada bi covjek bio svjestan posljedica koje proizilaze iz njegovog griješenja, nikad se namjerno ne bi upuštao u grijeh.
Ebu Salih navodi od Ibn Abbasa da je rekao: 'Zbog neznanja, ljudi cine hrdava djela.' Sintagmu 'onda se uskoro pokaju' Ibn Abbas razumijeva da to znaci: 'prije nego ugleda meleka smrti.' Ed-Dahhak kaže: 'Sve što je prije smrti; uskoro je.' Hasan el-Basri navodi da je to 'prije nego se zagrcne pri ispuštanju duše' a Ikrime je na stanovištu: 'Cio život na ovom svijetu je uskoro.' (34)
Ebu Said prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s, da je rekao: 'Iblis je rekao: 'Gospodaru moj, tako mi Tvoje velicine i Uzvišenosti, ja ih zavodim sve dok su im duše u tijelima!' pa je Allah Uzvišeni rekao: 'Tako mi moje Velicine i Uzvišenosti, ja im praštam dokle god oni od Mene oproste traže. (35)
Ovaj hadis, kao i neki drugi, pokazuje da ce onome koji Allahu Uzvišenom izrazi pokajanje, dok se nada životu, pokajanje biti primljeno.
Kroz pokajanje covjek mora osjecati postidenost, poniznost i skrhanost srca. U trenutku obracanja mora biti svjestan da je opkoljen sa svih strana i savladan i da ne preostaje ništa drugo, nego da skrušeno i ponizno padne pred svoga Gospodara, zavapi i postiden zamoli za oprost.
«Njegov položaj je poput položaja odbjeglog roba, kada ga uhvate i ponovo dovedu pred njegovog gospodara od cije ga ljutnje nema ko zaštiti niti ponovo od njega može pobjeci, pa mu nema drugog izlaza nego da se pomiri sa tim da su njegov život, sreca, uspjeh i spas u gospodarovim rukama i zadovoljstvu, jer je svjestan da njegov gospodar zna težinu greške koju je prema njemu napravio. Najljepše što bi rob svome Gospodaru u momentu kajanja mogao reci jeste: 'Preklinjem te Tvojim velicanstvom i mojom poniznošcu da mi oprostiš! Tako ti Tvoje moci i moje nemoci! Tako ti Tvoga bogatstva i moga siromaštva! Eto, moj lažni i grješni uvojak kose je u Tvojim rukama! Ti mimo mene imaš još mnogo robova, a ja mimo Tebe nemam drugog gospodara. Od Tebe se drugacije ne mogu spasiti, nego da se od Tebe sklonim kod Tebe.
Molim Te molbom prosjaka i preklinjem skrušenošcu sluge poniznog i poslušnog! Molim Te dovom uplašenog i nemocnog, koji je pred Tobom svoj vrat povio i nos oborio, cije se oci pred Tobom u suzama kupaju, a srce strepi.» (36)
Eto, brate i sestro, Allah ti se smilovao, kako ce postupiti onaj ko je svjestan težine svoga položaja naspram njegova Gospodara. Oci su uplakane, duša nemirna, srce ispunjeno tugom, a tijelo skrhano. Takvoga Allah Svemilosni nece odbiti, jer on se iskreno vratio svome Gospodaru.
Upitan je jedan islamski mudrac kako se može znati da li je tevba primljena ili nije, a on je odgovorio da se pouzdano ne može znati je li tevba primljena ili odbijena, ali za to postoje ipak znaci a neki od njih su:
Hasan el-Basri, rahimehullah, je u vezi s iskrenom tevbom kazao i ovo: 'Prava tevba je da mrziš grijeh kao što si ga nekad volio i da uvijek moliš Allaha za oprost, kad god ti taj grijeh naumpadne.
Gospodaru naš, smiluj nam se i oprosti nam. Mi smo, doista, sebi mnogo nasilja nanijeli, pa ako nam ne oprostiš i ne smiluješ nam se, mi smo od onih koji su nastradali.
H. Mehtic
1. Prenose, Muslim i Tirmizi
2. En-Nur, 31
3. El-Hudžurat
4. 'Bistro more pobožnosti i suptilnosti' Ahmed Ferid, str.149
5. Alu Imran, 135
6. Prenosi Buhari
7. Tenbihul Gafilin, Ebul-Lejs es-Semerkandi, str.116
8. Prenosi Muslim
9. Hud, 114
10. Prenose Buhari i Muslim
11. Prenosi Muslim
12. Prenosi Muslim
13. Et-Tahrim, 8
14. Prenose Ebu Davud i Tirmizi
15. El-Mu'min, 7-8
16. Vidi, Et-Tefsiral mubin, Mumed Dževad Mugnijeh, str. 752
17. Vidi, Bistro more pobožnosti, str. 154
18. Vidi, Bistro more pobožcnosti, str. 150
19. Durretun-Nasibin, Osman bin Hasan bin Ahmed eš-Šakir, str. 46
20. Vidi, Tenbihul-Gafilin, str. 110
21. El-Furkan, 70
22. Ovu zgodu navodi Es-Sujuti u djelu Eddurrul-Mensur, 6/279
23. Ez-Zumer, 53-54
24. Vidi Tefsir ibn Kesir, skraceno izdanje, str. 1164
25. Prenosi Ahmed bin Hanbel
26. El-Enfal, 38
27. Vidi Tenbihul-gafilin, str. 113
28. Vidi Tenbihul-gafilin, str. 111
29. Taha, 82
30. Durretun-Nasibin, 42
31. Tenbihul Gafilin, 109
32. En-Nisa', 17-18
33. Vidi Tefsir ibn Kesir, str. 262
34. Prenosi Ahmed bin Hanbel
35. Bistro more pobožnosti, 157-158
36. Tenbihul-gafilin, str. 109
Grijeh koji je pocinio Adem, a.s, kao predstavnik ljudske vrste, upucuje na prirodnu sklonost covjeka ka griješenju. Stoga, ma koliko se ustezao od kršenja normi islamskog ponašanja, covjek ce upadati u pogreške. Dakle, 'svi su ljudi grešnici' kako rece Resulullah, s.a.v.s, ali 'medu njima su najbolji oni koji se najcešce kaju'. U drugom hadisu Allahov poslanik, s.a.v.s, u tom smislu takode je kazao i 'kad vi ne biste griješili, Allah bi stvorio druga bica koja bi griješila i koja bi se Allahu kajala'. (2) Stoga nas Uzvišeni, subhanehu ve teala, poziva tevbu rekavši: 'I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite'. (3).
Imajuci na umu da je ovaj ajet objavljen u Medini, da se zakljuciti da se Allah, dž.š, obraca svojim odabranim vjernicima, muhadžirima i ensarijama koji su zbog svog dina vec toliko trpjeli cineci hidžru, žrtvujuci se i boreci se na Njegovom putu. Iz ajeta takode razumijemo da je put do uspjeha pokajanje za ucinjene grijehe, dok je sustezanje od tevbe, odnosno ignorisanja pokajanja, nepravda koju covjek sam sebi cini, kako to Svemoguci kaže: 'A oni koji se ne pokaju sami sebi cine nepravdu' (4). Na taj nacin Allah Uzvišeni je podijelio ljude na one koji se kaju za svoje grijehe, a to su oni koji žele postici srecu i one koji se ne kaju, a to su oni koji sebi nepravdu cine.
«Pokajanje od grijeha, obracanjem Onome koji zna sve tajne i oprašta grijehe, pocetak je puta pobožnih, kapital pobjednika, prvi korak onih koji istinu traže, kljuc za izvodenje na pravi put zalutalih, polazište odabranih i pribježište Allahu bliskih» (5).
Pokajanje od grijeha je, dakle, covjekovo priznanje svojih slabosti i zabluda i ponizno obracanje Allahu, dž.š, sa molbom i jakom željom da ih oprosti uz cvrsto obecanje da više nikada nece ici putevima kojim njihov Gospodar nije zadovoljan.
KOLIKO CESTO SE KAJATI
Odlika razumnih i pravovjernih je da su oprezni, da cesto preispituju i koriguju svoje postupke i da se cesto kaju. O njima se u Kur'anu casnom kaže: 'i oni koji se, kada grijeh pocine ili kada se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole, a ko ce oprostiti grijehe ako ne Allah? - i koji svjesno u grijehu ne ustraju'. (6)
Podsticuci vjernike na što cešcu tevbu Vjerovjesnik, a.s, je rekao: 'O ljudi, pokajte se Allahu, jer, tako mi Allaha, i ja Mu se svaki dan kajem preko sedamdeset puta' (7)
Zato je dužnost svakom muslimanu da se kaje Allahu Uzvišenom kad god osvane i omrkne.
Mudžahid je u vezi s cestim kajanjem rekao: 'Ko se ne pokaje kad osvane i omrkne, on je od onih koji sebi nasilje cini' (8)
Uz cesto kajanje u svim prilikama jako je bitno da covjek obavlja propisane namaze, jer grijesi pocinjineni u intervalu izmedu dva vakta brišu se, shodno hadisu: 'Pet namaza i džuma do džume su otkup za ono što je izmedu njih, ako se ne upadne u veliki grijeh'. (9)
Abdullah bin Mesud, r.a, navodi kako je jedan covjek došao Vjerovjesniku, s.a.v.s, i rekao: 'O Allahov poslanice, ja sam susreo jednu ženu u vrtu, prigrlio je i izljubio. Svašta sam sa njom radio, osim bluda'. Vjerovjesnik je zašutio za trenutak da bi mu bio objavljen ajet: - I obavljaj namaz pocetkom i krajem dana, i u prvim casovima noci! Dobra djela zaista poništavaju rdava. To je pouka za one koji pouku žele.- (10) Poslije je tog covjeka pozvao Vjerovjesnik, s.a.v.s, i proucio mu ovaj ajet, a hazreti Omer, r.a, je upitao: - Allahov poslanice, je li se ovo odnosi samo na njega ili na sve ljude? Dakako, na sve ljude, odgovorio je Vjerovjesnik a.s. (11)
ALLAH SE RADUJE NAŠOJ TEVBI
Kao Sveopci Dobrocinitelj Milostivi, Allah više voli da nas nagraduje nego da nas kažnjava. Zato se on raduje našem pokajanju i poniznosti pred Njegovom velicinom. Od Ebu Musa el-Eš'arije, r.a, prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Uzvišeni Allah preko noci pruža ruku ne bi li se pokajao onaj ko je griješio preko dana, a preko dana pruža ruku ne bi li se pokajao onaj ko je griješio preko noci. Tako ce ciniti sve dok Sunce ne izade sa Zapada (tj. dok ne nastupi Smak svijeta). (12)
Njegovu svemilost, blagost i dobrotu posebno razumijemo iz hadisa koji prenosi Enes bin Malik u kome Allahov poslanik (savs) kaže: 'Allah se više obraduje kada se neko od njegovih robova Njemu pokaje, nego neko od vas ko na jahalici putuje kroz pustinju, pa mu ona pobjegne odnijevši na sebi svu njegovu hranu i pice, pa se, izgubivši svaku nadu da ce je naci, uputi prema drvetu i skrhan, ocajan da ce naci svoju jahalicu, legne u njegov hlad, i dok je u takvom položaju, odjednom ugleda da ona stoji pored njega, pa je uhvati za ular i od prevelike radosti kaže: Bože, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj Gospodar' tj. zbuni se od silne radosti pa pogriješi' (13)
U Svojoj Knjizi Uzvišeni nas podstice na tevbu rekavši: 'O vi koji vjerujete, ucinite pokajanje Allahu iskreno da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u dženetske bašce, kroz koje ce rijeke teci, uveo' (14)
Ebu Bekr, r.a, kaže da je Resulullah, s.a.v.s, jednom rekao: 'Ko god lijepo abdesti pa klanja dva rekata i zamoli Allaha za oprost, Allah ce mu oprostiti, a zatim je proucio ovaj ajet: 'Onaj ko kakvo zlo ucini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti - naci ce da Allah prašta i da je milostiv'. (15)
Ako covjek pokaže iskrenu želju za oprostom cesto moleci svoga Gospodara, kajuci se za grijehe koje je pocinio i meleki Allaha mole da se tom robu smiluje.
'Meleki koji drže prijesto, i oni koji su oko njega, velicaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Njega i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: - Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošcu i znanjem, zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sacuvaj ih patnje u vatri' Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove koje si im obecao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo, - one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silan i mudar.' (16)
ISKRENO POKAJANJE
Uzvišeni nas poziva na 'pokajanje iskreno', a to znaci da se pokajnik distancira od grijeha iskreno, bježeci Allahu, kao što Allah, subhanehu ve teala, stremi prema njemu oslobadajuci ga od nevaljaština i obveseljavajuci ga Džennetom i užicima u njemu - (17)
Definišuci iskreno pokajanje (tevbetun-nesuh) Hasan Basri kaže: 'Iskreno pokajanje od grijeha je covjekovo kajanje za ono što je prošlo i cvrsta odluka da više nikada nece ciniti grijehe koje je cinio'. El-Kelbi kaže: 'Iskreno pokajanje od grijeha je covjekovo traženje oprosta jezikom, kajanje srcem i odustajanje da ih ubuduce cini bilo kojim svojim organom.' (18)
Vracanje na prvobitni grijeh obezvreduje pokajanje i tevbi oduzima elemente iskrenosti. Medu islamskim ucenjacima vodena je rasprava o tome da li je ponavljanje grijeha dokaz valjane tevbe ili nije?
Medutim, vecina islamskih ucenjaka smatra da ponavljanje grijeha nije preduvjet za valjanost pokajanja navodeci kao primjer izreku: - Koliko je samo onih koji, iako vole svoje zdravlje, jedu ono što im šteti.' (19)
Od Poslanika, a.s, navodi se da je rekao: 'Onaj ko se jezikom pokajao a zatim se ponovo na grijeh vratio je kao onaj koji se izigrava sa svojim Gospodarem.' (20)
Ebul-Lejs es-Semerkandi, rahimehullah, kaže: 'Istinski mu'min nikada ne ide svjesno i namjerno u grijeh, zbog toga što je Uzvišeni govoreci o vjernicima i njihovoj naravi kazao: «a nevjerovanje, raskalašenost i neposlušnost vam omrazio' (21)
PLODOVI ISKRENE TEVBE
Jednom su pitali Aliju bin Ebi Taliba, r.a, hoce li se Allah smilovati onom ko ucini iskrenu tevbu. Odgovorio je: 'Pa Allah mu se vec smilovao, cim ga je nadahnuo i naputio na cinjenje tevbe.'
Doista ljudski um ne može pojmiti tu beskrajnu Allahovu, dž.š, milost, dobrotu i blagodarnost prema ljudima koji mu se iskreno pokaju. On Uzvišeni, je u stanju naše grijehove i nevaljale postupke u dobra djela pretvoriti kao što kaže: 'Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela cine, Allah ce njihova rdava djela u dobra promjeniti, a Allah prašta i samilostan je.' (22)
Od Ebu Hurejre, r.a, prenosi se da je rekao: 'Nakon što sam klanjao jaciju s Resulullahom, s.a.v.s, izašao sam jedne noci kad sretoh na putu ženu sa nikabom. Rece mi: - O Ebu Hurejre, ucinila sam ogroman grijeh, šta misliš važi li za mene tevba? Upitao sam je: - A šta si ucinila - Rekla je: - Ucinila sam zinaluk i poslije rodila dijete koje sam ubila. Rekao sam joj: - Propala si, tako mi Allaha, za tebe ne važi tevba! Plakala je tužno ridajuci a ja sam produžio i pomislio, dadoh joj odgovor, a Allahov poslanik, s.a.v.s, bio je blizu, iza nas. Sutradan ujutro zaputio sam se Resulullahu i rekao mu: - Allahov poslanice, jedna je žena jucer od mene tražila odgovor na jedno pitanje i ja sam joj odgovorio tako i tako. Poslanik, a.s, je rekao: - Svi smo Allahovi i Njemu se vracamo. - Ti si, tako mi Allaha, o Ebu Hurejre, propao! A gdje ti je bio ovaj kur'anski ajet: 'i oni koji su mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji one koje je Allah zabranio ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva, i koji ne bludnice, - a ko to radi iskusice kaznu, ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela cine, Allah ce njihova rdava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je'. Ebu Hurejre dalje prica: - Otišao sam od Allahovog poslanika, s.a.v.s, hodajuci po medinskim sokacima i toliko se raspitujuci ko bi me mogao uputiti do one kojoj sam juce dao takvu i takvu fetvu, da su djeca pocela uzvikivati: 'Ebu Hurejre poludio.' Tako sam sve do noci hodao dok je nisam pronašao i dok joj nisam saopcio da je Resulullah rekao da za nju itekako važi tevba. Ponovo je ridala iz sveg glasa ali ovaj put od srece rekavši: - Ja imam jednu bašcu koju poklanjam za potrebe siromaha kao iskupljenje za moj grijeh.' (23)
GUBLJENJE NADE U ALLAHOVU MILOST
Stoga, dragi brate i sestro, znaj da, bez obzira koliko naša leda bila natovarena grijesima, ne smijemo gubiti nadu u Allahovu milost koja je neizmjerna i koja obuhvata sve. Uzvišeni, subhanehu ve teala, kaže: 'Reci: O robovi Moji, koji ste u grijesima pretjerivali, ne gubite nadu u Allahovu milost' Allah ce sigurno sve grijehe oprostiti. On doista mnogo prašta i On je milostiv. I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dode, poslije vam niko u pomoc nece priskociti.' (24)
Ovaj plemeniti ajet je poziv svim gešnicima, nevjernicima i drugima na tevbu i pokajanje. To je obavijest od Allaha Uzvišenog da ce on oprostiti sve grijehe onome ko se pokaje od njih pa makar ih bilo kao morske pjene. (25)
Od Amra bin Anbese se prenosi da je 'došao Vjerovjesniku, s.a.v.s, oronuli starac koji se oslanjao o svoj štap i upitao ga: - O Allahov poslanice, kod mene je puno grijeha i prijevara, pa hoce li meni biti oprošteno? Poslanik, s.a.v.s, rece: - zar ne svjedociš da nema boga osim Allaha? Da, odgovorio je. I svjedocim da si ti Allahov poslanik. 'Vec su ti oprošteni grijesi i prijevare, odgovori Poslanik, s.a.v.s. (26)
Iz navedenog se da razumjeti da ce Allah, dž.š, oprostiti sve grijehe nakon tevbe i zbog toga vjernik ne smije gubiti nadu u Allahovu milost, jer samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.
U najvece grijehe ubraja se kufr - nevjerovanje a Uzvišeni kaže da ce poslije tevbe i za njega biti oprošteno. 'Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane bice im oprošteno ono što je prije bilo' (27)
Ako je ovako za kufr, kako ce tek biti praštanja za manje od toga.
Od Abdullah bin Mes'uda se navodi da je rekao: Kapija pokajanja je otvorena i tevba se prima od svih osim trojice: Iblisa poglavara nevjerovanja, Kabila sina Ademova, poglavara grešnika i od ubice jednog od vjerovjesnika. (28)
Od Alije bin Ebi Taliba, r.a, se prenosi da je Poslanik, a.s, rekao: ' Oko Arša je bilo ispisano prije na cetiri hiljade godina negoli je Allah stvorio stvorenja: (29) 'Ja cu sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela cini, i koji zatim na pravom putu ustraje. (30)
ODGAÐANJE TEVBE
I pored toga što Svevišnji daje beskrajne mogucnosti za oprost, mnogo je ljudi koje zavara lažna nada u dug život i užici na ovom svijetu pa propuste priliku za iskreno pokajanje. To je ocita propast za svakog ko tako postupa shodno rijecima Alejhisselama: HELEKEL-MUSEVVIFUN - Propali su oni što odgadaju.' (31)
Ako je Allahov poslanik molio za oprost svakodnevno 70 do 100 puta iako mu je Allah dž.š. oprostio i u prošlosti i u buducnosti, koliko se mi tek treba da kajemo svome Stvoritelju. cak i kada se kajemo ne možemo biti potpuno sigurni je li nam kajanje Uzvišeni uvažio ili nije. Zašto onda da ne zabavimo svoje jezike izgovaranjem istifhara, kajuci se i moleci za oprost, umjesto beskorisnih poslova i prica.
Spominje se da je Ebu Bekr el-Vasiti rekao: U svemu je dobro malo pricekati, osim u tri slucaja: kad nastupi namaz, prilikom sahranjivanja umrlog i u cinjenju tevbe nakon neposluha Allahu dž.š. (32).
DO KADA VAŽI POKAJANJE
Uzvišeni, subhanehu ve teala, kaže: 'Allah prima pokajanje samo od onih koji ucine kakvo hrdavo djelo iz neznanja, a potom se brzo pokaju. Njima ce Allah oprostiti, a Allah sve dobro zna i mudar je. Nema (prihvacanja) pokajanja od onih koji cine hrdava djela sve dok im se ne približi smrt, pa onda govore: 'Sad se doista kajem!' niti za one koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu kaznu pripremili.' (33)
Iz navedenih ajeta da se razumjeti da Allah, dž.š, prima pokajanje onih koji se pokaju za svoja nevaljala djela koja su nesvjesno pocinili, pa makar to pokajanje došlo pred samu smrt. Imami Mudžahid kao i neki drugi komentatori Kur'ana, zastupaju stav da je svako griješenje prema Allahu, bilo namjerno ili nenamjerno, stvar neznanja. Kada bi covjek bio svjestan posljedica koje proizilaze iz njegovog griješenja, nikad se namjerno ne bi upuštao u grijeh.
Ebu Salih navodi od Ibn Abbasa da je rekao: 'Zbog neznanja, ljudi cine hrdava djela.' Sintagmu 'onda se uskoro pokaju' Ibn Abbas razumijeva da to znaci: 'prije nego ugleda meleka smrti.' Ed-Dahhak kaže: 'Sve što je prije smrti; uskoro je.' Hasan el-Basri navodi da je to 'prije nego se zagrcne pri ispuštanju duše' a Ikrime je na stanovištu: 'Cio život na ovom svijetu je uskoro.' (34)
Ebu Said prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s, da je rekao: 'Iblis je rekao: 'Gospodaru moj, tako mi Tvoje velicine i Uzvišenosti, ja ih zavodim sve dok su im duše u tijelima!' pa je Allah Uzvišeni rekao: 'Tako mi moje Velicine i Uzvišenosti, ja im praštam dokle god oni od Mene oproste traže. (35)
Ovaj hadis, kao i neki drugi, pokazuje da ce onome koji Allahu Uzvišenom izrazi pokajanje, dok se nada životu, pokajanje biti primljeno.
NACIN KAJANJA
Kroz pokajanje covjek mora osjecati postidenost, poniznost i skrhanost srca. U trenutku obracanja mora biti svjestan da je opkoljen sa svih strana i savladan i da ne preostaje ništa drugo, nego da skrušeno i ponizno padne pred svoga Gospodara, zavapi i postiden zamoli za oprost.
«Njegov položaj je poput položaja odbjeglog roba, kada ga uhvate i ponovo dovedu pred njegovog gospodara od cije ga ljutnje nema ko zaštiti niti ponovo od njega može pobjeci, pa mu nema drugog izlaza nego da se pomiri sa tim da su njegov život, sreca, uspjeh i spas u gospodarovim rukama i zadovoljstvu, jer je svjestan da njegov gospodar zna težinu greške koju je prema njemu napravio. Najljepše što bi rob svome Gospodaru u momentu kajanja mogao reci jeste: 'Preklinjem te Tvojim velicanstvom i mojom poniznošcu da mi oprostiš! Tako ti Tvoje moci i moje nemoci! Tako ti Tvoga bogatstva i moga siromaštva! Eto, moj lažni i grješni uvojak kose je u Tvojim rukama! Ti mimo mene imaš još mnogo robova, a ja mimo Tebe nemam drugog gospodara. Od Tebe se drugacije ne mogu spasiti, nego da se od Tebe sklonim kod Tebe.
Molim Te molbom prosjaka i preklinjem skrušenošcu sluge poniznog i poslušnog! Molim Te dovom uplašenog i nemocnog, koji je pred Tobom svoj vrat povio i nos oborio, cije se oci pred Tobom u suzama kupaju, a srce strepi.» (36)
ZNACI PRIMLJENE TEVBE
Eto, brate i sestro, Allah ti se smilovao, kako ce postupiti onaj ko je svjestan težine svoga položaja naspram njegova Gospodara. Oci su uplakane, duša nemirna, srce ispunjeno tugom, a tijelo skrhano. Takvoga Allah Svemilosni nece odbiti, jer on se iskreno vratio svome Gospodaru.
Upitan je jedan islamski mudrac kako se može znati da li je tevba primljena ili nije, a on je odgovorio da se pouzdano ne može znati je li tevba primljena ili odbijena, ali za to postoje ipak znaci a neki od njih su:
- prvo, da covjek cuva svoj jezik od pretjeranog zapitkivanja, laži i ogovaranja,
- drugo, da ni prema kome u srcu ne osjeca zavist i neprijateljstvo,
- trece, da se kloni nevaljalih a da se druži sa dobrim i iskrenim Allahovim robovima,
- cetvrto, da bude spreman za smrt, živeci s osjecajem kajanja za prošle grijehe, trudeci se da ostatak života provede u pokornosti Allahu,
- peto, da mu srce, umjesto ovosvjetskim radostima bude ispunjeno zabrinutošcu za ahiret, i
- šesto, da mu srce bude bezbrižno i neoptereceno opskbom a zauzeto izvršenjem onoga s cim ga je Allah zadužio. (37)
Hasan el-Basri, rahimehullah, je u vezi s iskrenom tevbom kazao i ovo: 'Prava tevba je da mrziš grijeh kao što si ga nekad volio i da uvijek moliš Allaha za oprost, kad god ti taj grijeh naumpadne.
Gospodaru naš, smiluj nam se i oprosti nam. Mi smo, doista, sebi mnogo nasilja nanijeli, pa ako nam ne oprostiš i ne smiluješ nam se, mi smo od onih koji su nastradali.
H. Mehtic
1. Prenose, Muslim i Tirmizi
2. En-Nur, 31
3. El-Hudžurat
4. 'Bistro more pobožnosti i suptilnosti' Ahmed Ferid, str.149
5. Alu Imran, 135
6. Prenosi Buhari
7. Tenbihul Gafilin, Ebul-Lejs es-Semerkandi, str.116
8. Prenosi Muslim
9. Hud, 114
10. Prenose Buhari i Muslim
11. Prenosi Muslim
12. Prenosi Muslim
13. Et-Tahrim, 8
14. Prenose Ebu Davud i Tirmizi
15. El-Mu'min, 7-8
16. Vidi, Et-Tefsiral mubin, Mumed Dževad Mugnijeh, str. 752
17. Vidi, Bistro more pobožnosti, str. 154
18. Vidi, Bistro more pobožcnosti, str. 150
19. Durretun-Nasibin, Osman bin Hasan bin Ahmed eš-Šakir, str. 46
20. Vidi, Tenbihul-Gafilin, str. 110
21. El-Furkan, 70
22. Ovu zgodu navodi Es-Sujuti u djelu Eddurrul-Mensur, 6/279
23. Ez-Zumer, 53-54
24. Vidi Tefsir ibn Kesir, skraceno izdanje, str. 1164
25. Prenosi Ahmed bin Hanbel
26. El-Enfal, 38
27. Vidi Tenbihul-gafilin, str. 113
28. Vidi Tenbihul-gafilin, str. 111
29. Taha, 82
30. Durretun-Nasibin, 42
31. Tenbihul Gafilin, 109
32. En-Nisa', 17-18
33. Vidi Tefsir ibn Kesir, str. 262
34. Prenosi Ahmed bin Hanbel
35. Bistro more pobožnosti, 157-158
36. Tenbihul-gafilin, str. 109
(sura Et-Tewba 111. ajet)