moze li se, u globaliziranom svijetu, mijenjati ista osim retorike

Kravlje ludilo, bruceloza, slinavka, šap, ali i Pentium IV, Nokia 8210, PALM… razlicite su asocijacije tekucih procesa. U svoj toj konfuznosti izvjesna konstanta cini se da je jedino: protivrjecnost. Globalizacija koncentriše i decentralizira, objedinjava i fragmentizira, proizvodi pretpostavke razvoja ali i destabilizira, zbližava i otuduje. Izgleda komplikovano, ali kako primjecuje Antony Giddens ' i u dobru i u zlu bivamo gonjeni prema globalnom poretku koji niko u potpunosti ne razumije, ali cije djelovanje svi osjecamo.'
Sve navedeno opredijelilo nas je da na stranicama našeg casopisa pokušamo, inša-Allah, podrobnije sagledati ovu temu.

Piše: Amer Džihana

'cuveno Meklaunovo selo, referenca svima vec dodijala, kojim se svi analiticari komunikacija bave vec trideset godina, nije više stvar sutrašnjice. Mi smo vec u njemu.'11 Informacija je kapital, iako nematerijalna sada postaje osnovni pokretac uspostavljanje finansijskih tokova. Konvergencijom kapitala i komunikacija stižemo do onoga što futurolozi oznacavaju imenom 'globalna komunikacija'22.

Satelitske antene, ocit pokazatelj 'malenog svijeta', svoje su tanjire zakacile po nastambama ljudskim, bez obzira na kojoj tacki zemaljske kugle živjeli. Filmovi, muzika, a poglavito “sapunice” igraju se emocijama ljudi kako u Latinskoj Americi, tako i u Hrvatskoj, Turskoj, Španiji; finansijska poslovanja preko 'mreže svih mreža' postaju nužnost, a upoznavanja i caskanja putem Interneta nerijetko su tek uvod za nešto ozbiljnije. Pitanja za ili protiv globalizacije postaju izlišna ako se zna da je ona vec tu. Svijet je vec toliko isprepleten raznim vezama da je vracanje nazad prosto nezamislivo.

'Kupovinom jednog automobila tipa pontiac, koji proizvodi gigant General Motors, kupac Amerikanac nije ni svjestan da je zapravo ušao u okvire lanca medunarodnih sporazuma. Naime, od 20.000 dolara, koliko je platio za svoj automobil, 6.000 je otišlo u Južnu Koreju gdje je vozilo montirano, 3.500 dolara pripada Japanu koji je prodao tehnološki razvijene dijelove za vozilo, 1.500 dolara otišlo je u Njemacku, koja je razradila dizajn, 800 dolara je za male zemlje koje, takoder, proizvode neke dijelove, 500 dolara otišlo je u Veliku Britaniju koja je razradila marketinški pristup. Ostatak (6.700 dolara) ostalo je dionicarima General Motorsa, od kojih su opet mnogi stranci.'33 Stoga se mnogo smislenijim cini pitati o mogucnostima zadovoljavanja potreba svih ucesnika u procesu globalizacije.

PREDNOSTI GLOBALIZACIJE?

O prednostima koje globalizacija donosi bogatima ne treba posebno ni govoriti, to se samo po sebi razumije. Tržište njihovih transnacionalnih kompanija je sada neuporedivo vece, to je cijeli svijet. Zahvaljujuci svojoj velicini te korporacije su uveliko stekle monopolski položaj što im omogucuje ubiranje višetruko višeg profita nego u normalnim okolnostima. Znatno niža cijena serijski proizvedenih proizvoda je takoder produkt aktivnosti ovakvih kompanija a to, u krajnjoj liniji, osjecaju na svojim džpovima i konzumenti. Medutim, proces globalizacije ima svoje 'ljudsko lice' i za male narode i zemlje, i mi cemo iznijeti neke od procesa koji imaju tu tendenciju.

Može se, opcenito, reci da je zahvaljujuci komunikacijskim tehnologijama omoguceno jedno normalno stanje na Globusu, a to je da ljudi imaju mogucnost medusobnog komuniciranja bez obzira na sve razlike koje ih dijele, a obzirom na jednakost porijekla, i cinjenicu da svakim danom sve više imaju zajednicke interese a posebno probleme.

Pozitivnom stranom smatra se to što globalizacija razbija onaj vid državnog suvereniteta koji negira citav set ljudskih prava svojim gradanima. Uopce, može se reci da globalizacija potice (ili ti namece) demokraciju, a narocito u slucaju malih zemalja jer su primorane da bezrezervno prihvate pravila otvorenog svijeta (liberalizam, demokracija, ljudska prava). U suprotnom, troškovi zatvaranja u današnjem svijetu su isuviše visoki, pa se na takav korak usuduje samo nekolicina malih zemalja. Samuel Huntington predvida da ce 'Burma i Sjeverna Koreja pokušat da se zadrže u izolaciji i da ocuvaju taj kurs, da izoliraju svoja društva od prodiranja ili 'korupcije' koju prouzrocuje Zapad, te da, ustvari, izaberu opciju izvan ucešca/participiranja u globalnoj zajednici kojom dominira Zapad.'44 No, mora se primijetiti da je to put samo nekolicine i suviše je skup.

Kao pozitivna strana cesto se navodi i mogucnost problematiziranja odredenih lokalnih sukoba i ratova u internacionalnim okvirima. U tom smislu sasvim je jasno da bi tok agresije na Bosnu i Hercegovinu bio posve drugaciji da Mejdžor, Miteran, Klinton i drugi svjetski državnici nisu morali objašnjavati svojim gradanima nedopustivu ravnodušnost spram planetarnog zlocina koji se zbivao u Bosni. Nažalost, neka iskustva govore da globalni mediji opravdavaju ovaj naziv samo po svome rasprostiranju ali ne i po nacinu razmišljanja. Takva su iskustva vezana za sramnu šutnju americkih medija o ulozi SAD u podržavanju vojnih hunti u Latinskoj Americi, kao što je sraman i vokabular onih globalnih medija u slucaju Palestine koji uvijek unaprijed nedvosmisleno ukazuje na terorizam jedne strane, dok se sve vojne akcije druge strane (ustvari vrlo cesto brutalni zlocini protiv civila) uvijek skrivaju iza razlicitih eufemisticki fraza. (Operacije ogranicenog dometa, itd)

Bitan element globalizacije, koji narocito ide u prilog malim narodima i zemljama, jeste prilika da se direktno prikljuce na svjetsko tržište bez prethodnog prikljucenja nekoj vecoj politickoj zajednici koja je dovoljno velika da može koristiti prednosti velicine tržišta.'Ovo je argument koji je prije nekoliko godina promovirao harvardski ekonomist Alberto Alesina… Mala država ne može osigurati privredni rast oslanjajuci se samo na domace tržište i u nedostatku svjetskog tržišta morala bi se prikloniti nekoj velikoj državnoj zajednici. U eri globalizacije, to nije neophodno, jer je cijeli svijet (ili relevantni dio tog svijeta) jedno tržište'55.

To, naravno, nije iskljucivo ekonomski argument, jer se odnosi i na ostale aspekte ovog fenomena. Globalizacija je, kako to tvrdi Antoni Giddens 'i politicka i tehnološka i kulturna isto koliko je ekonomska. Više od svega ona je pod uticajem razvoja sistema komunikacija koji je zapoceo tek krajem šezdesetih.'66U tom smislu mnoge regije, manjinski narodi i manje države sve više se usmjeravaju ka regionalnim, nadregionalnim i svjetskim integracijama jer nova “pravila igre” koja im se nude pružaju više prostora za izražavanje njihovih posebnosti nego što je to slucaj sa u njihovim maticnim državama ili neposrednim državnim okruženjem.

Bitna pozitivnost globalizacije za male narode i zemlje proistice i iz potrebe da se ona medunarodno regulira. Vladimir Gligorov trvrdi da 'globalizacija ne donosi samo ustanove koje nisu nacionalne, nego i potrebu da se one medunarodno reguliraju. Znaci, da donose potrebu za jacanjem uloge medunarodnog prava. Ništa nije važnije za opstanak male države od vladavine prava u medudržavnim odnosima. Alternativa tome je vladavina sile, a u tom kontekstu je nedostatak velicine ozbiljan problem.'77
(nastavice se, inša-Allah)