Komentar 107. ajeta sure El-Enbija)
Hvala Allahu Uzvišenom, koji je Svoja stvorenja blagodatima nebrojenim obasuo, i put Istine im pokazao, koji ih iz tmina na svjetlo izvodi i koji ih je poslanikom Muhammedom, s.a.v.s, pocastio. Neka su blagoslovi na Vjerovjesnika, s.a.v.s, peceta i odabranika onih koji su mu predhodili, suzbijatelja sile i nepravde, glasnika istine, donosioca radosne vijesti i milosti svjetovima. Blagoslove upucujmo i na njegovu cistu porodicu i iskrene sljedbenike njegova puta.
“A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali”.1
Razmotrimo li poslanicku misiju Resulullaha, s.a.v.s, što ju je kroz 23 godine njenog trajanja demonstrirao u svim sferama života, uvjericemo se da su njegove rijeci i postupci bili sušta milost data ljudima. Ta milost bila je ispunjena trajnim nastojanjem da ljude povede Uputi Sveznajuceg i Svemocnog. Zaista je Uputa konkretni program koji usrecuje cijelo covjecanstvo i vodi ga ka ovodunjaluckom i ahiretskom uspjehu.
Vrijednost tog programa je u njegovoj uravnoteženosti i harmonicnosti, ne kažnjava tijelo da bi se uzdigla duša, niti zanemaruje dušu da bi tijelo uživalo, ne ogranicava sposobnosti pojedinca i njegove zdrave prirodne potrebe da bi ostvario interes zajednice ili države, niti dozvoljava apsolutnu slobodu uzburkanim i devijantnim hirovima i strastima pojedinaca da ugrožavaju život zajednice, ili da je potcine uživanjima pojedinca ili grupe.2
Evidentno je da su sve obaveze u tom programu iskazane u formi naredbe (emr) ili zabrane (nehj) uravnotežene sa covjekovim sklonostima i mogucnostima, odnosno radi zadovoljenja njegovog interesa.
Poput ispucale zemlje koja željno ocekuje i treba kišu, covjecanstvo je išcekivalo i trebalo Allahovog, dž.š, izaslanika koji ce, po Njegovom zakonu, uciniti ljude ravnopravnim u vrijeme kada je konvencionalni nacin života djelio ljude na klase, odredujuci za svaku klasu poseban zakon. Bilo je nezamislivo proklamovati princip apsolutne jednakosti pred zakonom.
To je bilo cudnovato i neprihvatljivo u svijesti tadašnjeg covjecanstva, koje se, tek nakon 13 stoljeca pocelo približavati univerzalnim božanskim vrijednostima i pravdi.
Allahova milost prema ljudima, iskazivana kroz poslanike koji su artikulirali Njegovu rijec, doživjela je svoj vrhunac slanjem Muhammeda, s.a.v.s, kompletnoj ljudskoj populaciji, cak i dijelu duhovnog svijeta, džinima.
Uzvišeni, govoreci o Vjerovjesniku, s.a.v.s, kao milosti, kaže: “Allah je vjernike milošcu Svojom obasuo kad im jednog izmedu njih kao poslanika poslao, da im rijeci Njegove kazuje, da ih ocisti i da ih Knjizi i mudrosti nauci, jer su prije bili u ocitoj zabludi”.3
Resulullah, s.a.v.s, je rekao: “Allah je odabrao Ismaila od Ibrahimove djece, a Ken’ana od Ismailove djece, a Kurejšije od Ken’anove djece, a od Kurejšija je odabrao Benu Hašim, a od Benu Hašima je odabrao mene.”4
Jedna od ukazanih milosti ljudima je i to što je Poslanik, a.s, bio “izmedu njih”. Tako su mu se mogli obracati, pitati ga, s njim se družiti i korist imati od njegove blizine posebno onda kada im ajete Njegove kazuje tj. zapovjeda im dobro, a odvraca od zla, kako bi im se duše oslobodile i ocistile od prljavštine i ružnih stvari vezanih za idolopoklonstvo i paganstvo.5
Još od samog rodenja ljudi su u Muhammedu, a.s, mogli, zahvaljujuci nadnaravnosti nekih detalja iz njegova života, prepoznati milost Allahovu. Ibnu Sa’d prenosi da je njegova majka rekla: “Kada sam ga radala, poradala sam uz njega ogromnu svijetlost, od koje su se, cini mi se, zablistali dvori Šama”.6
Poslanikov djed Abdul Mutalib i amidža Ebu Talib, još od ranog djetinjstva su Muhammeda doživljavali kao nesvakidašnje djete i zbog toga ga respektovali i ponosili se njime. Evo jednog zanimljivog slucaja.
Ibnu Asakir je preuzeo hadis od Dželhemet bin Arefata koji kaže: Ušao sam u Mekku, bila je suša, pa Kurejšije rekoše: “O Ebu Talibe, osuši nam se dolina, djeca nam trpe od suše, hajde, zalij je. Izade Ebu Talib sa djecakom, sunce kao da se pomraci, uskovitlaše se oblaci. Djecak je gledao u nebo. Ebu Talib ga uze i prisloni ledima uz Kabu i pokaza prstom na djecaka. Na nebu se desi cudo. Oblaci su nadirali sa svih strana, oluja se digla, a na dolinu se sruci bogata kiša i napoji sve što je trebalo.” (7)
Ili drugi primjer Allahove milosti ocitovane u Resulullahu nalazimo u slucaju njegovog putovanja u Šam sa amidžom Ebu Talibom, prilikom susreta sa svecenikom Behirom. Uzevši djecaka za ruku Behira je rekao: 'Ovo ce biti Poslanik cijelom svijetu. Njega ce Allah poslati kao milost svjetovima.” Ebu Talib rece: 'Odakle to znaš?' On odgovori: 'Kada ste osmatrali sa Akabe, ne osta ni kamen, ni biljka, ni stablo, da sedždu ne uciniše, a oni sedždu cine samo Poslaniku ... Ja sam za njega cuo u našim objavama .'8
S obzirom da je posljednji Poslanik, s.a.v.s, milost svim svjetovima, Objavom koju dostavlja ljudima on obznanjuje uzrok, nacin i cilj njihovog stvaranja, donosi propise za uredenje života odgovarajuceg položaju koji im pripada u odnosu na druga stvorenja na ovom svijetu i otkriva krajnje posljedice pokornosti i nepokornosti htijenju Allaha Uzvišenog.'9
Oni cija srca su opterecena krivovjerstvom, neposlušnošcu, neprijateljstvom, mržnjom i drugim pogubnim osobinama, Poslanika, a.s, ne mogu prepoznati kao milost svijetovima. U komentaru 107. ajeta sure El-Enbija, imami Kurtubi navodi predaju od Seid bin Džubejra, a on od Ibn Abbasa u kojoj se kaže: 'Da je Muhammed, s.a.v.s, milost svim ljudima koji vjeruju u njega, a ko ga potvrdi slijedeci njegov put, sretan je. Dok onaj ko ne povjeruje u njega nije siguran od nedaca što su zadesile prijašnje narode.'10
Ovim ajetom Uzvišeni kao da se obraca Poslaniku rijecima: 'Poslali smo te, o Vjerovjesnice, sa zakonima i propisima samo kao milost i uputu ljudima i džinima, jer ono s cime si poslan rezultira srecu i blagostanje na ovom i buducem svijetu.11
Ti si, Allahov Poslanice, milost svjetovima zbog tvog ahlaka (ponašanja) tvog životnog puta, zakona, nauke i cilja kojemu pozivaš.12
Stoga, onaj ko Milost prihvata i na njoj kao blagodati bude zahvalan, bice sretan na oba svijeta. Ko tu Milost odbije, na oba svijeta je propao, kako to Uzvišeni istice: 'Zar ne vidiš one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima, nazahvalnošcu uzvratili.'13
Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je jednom bilo receno: 'Allahov Poslanice, prokuni mušrike, našto je on odgovorio: 'Nisam poslan da proklinjem, nego sam poslan milosti radi.'14
Imami Ahmed takoder bilježi predaju od Selmana, r.a, koji kaže da je Allahov Poslanik državši govor rekao: 'Kojeg god covjeka da sam izgrdio u srdžbi ili ga, pak, kaznio pa ja sam samo jedan od Ademovih potomaka, rasrdim se kao što se i vi rasrdite. Allah me je poslao kao milost svjetovima i na Danu sudnjem od Allaha cu tražiti milost.
Koja je to milost koja bi trebalo da dopre do onoga koji je nijece! Odgovor je u rijecima koje prenosi Ebu Džafer bin Džerir od ibn Abbasa, povodom rijeci Uzvišenog: 'A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali,' onome koji u Allaha i u Sudnji dan vjeruje, njemu je milost i na ovom i na buducem svijetu propisana, a onaj ko Allaha i Poslanika ne vjeruje, netragom ce od poniženja i stradanja, koja ranije narode zadesiše, nestati.15
Stoga je pokornost Poslaniku, s.a.v.s, i slijedenje njegova puta mjerilo ispravnog vjerovanja. Uzvišeni Allah je rekao: 'Reci - Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas ce Allah voljeti i grijehe vam oprostit!- a Allah prašta i samilostan je.'16
Okrilje ove Allahove, dž.š, milosti rašireno je vec 14 stoljeca za sve koji žele uživati blagodati njegove. Iz tog okrilja ljudskoj civilizaciji darovana je raskošna islamska kultura i civilizacija koja je ostavila neizbrisive tragove u povijesti i udarila cvrste temelje ljudskom progresu. Za sva dostignuca koja su postigli muslimani treba da zahvale, prije svega, Allahu, dž.š, koji im je objavio islam, a koji je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rjecju i djelom pronosio kao savršeni model života na ovom svijetu.
Covjecanstvu je danas najviše potrebno za osjecanje ove milosti i njene svježine, jer je uznemireno, izgubljeno, zalutalo u bespucima materjalizma, paklu ratova i suhoci duša i srca.17
Resulullahove poruke iskazane kroz ljepotu govora, divno ponašanje i, nadasve, plemenitu narav, doimaju se zahtjevom našeg vremena. Utoliko prije što je on govorio samo istinu, izvršavao obecanja i, po svaku cijenu, cuvao emanet. Blagost, ljubaznost i poniznost bile su glavne karakteristike njegovog ahlaka.
'Nosi savršenstvo, stice izgubljeno, ugošcuje gosta i pomaže u nevolji.' Rijeci su, majke pravovjernih, hazreti Hatidže.18
Sve ovo govori da je Muhammed, a.s, naš, kako Kur’an kaže, najbolji uzor, te prema tome njega trebamo slijediti i njega kao primjer uzimati. Samo njegovim metodama možemo upoznati pravi islam.
Gospodaru naš, molimo te za postojanost u vjeri, za korisno znanje, obilnu nafaku, cistu zaradu i hairli potomstvo. Molimo te da poslanika Muhammeda, s.a.v.s, uciniš našim predvodnikom i šefa’adžijom na Sudnjem danu, a na ovom svijetu da nas uciniš dostojnim sljedbenicima njegova puta. Amin.
Bilješke:
1) El Enbija, 107.
2) Sajjid Qutb, 'U okrilju Kur ana' 17/72
3) Alu Imran, 164.
4) Bilježi Muslim od Vail bin el-Eska’a
5) Vidjeti, Tefsir Ibn Kesir, 240.
6) Safijjurrahman el-Mubarekfuri, 'Zapecaceni džennetski napitak, 59.
7) Isto, 64.
8) Vidi, Ibnu Hišam, 1/180, 181, 182, 183.
9) Midhat Celebic 'Suština islama', 15.
10) El-Kurtubi, El-Džamiul-Ahkamil-Kur an, 11-12/368
11) Dr.Vehbe Zuhajli, Et-Tefsirul-Vedžiz, 332
12) Vidjeti Muhammed Dževad Mugnije, Et-Tefsirul Mubin, 432.
13) Ibrahim, 28.
14) Bilježi Muslim
15) Tefsir Ibn Kesir, 858
16) Alu Imran, 31
17) Sajjid Qutb, U okrilju Kur ana, 73.
18) Sahihul Buhari, 1/3