kako je spusteno gvozdje

“On je samo Opomena svjetovima.
A sigurno cete saznati vijest njegovu nakon (izvjesnog) vremena.”
(Kur an, 38:87,88)
Kur’an je podsjetnik ljudima sve do dana Sudnjega. On sadrži informacije koje covjek vremenom otkriva.
Energija ranog Suncevog sistema nije bila dovoljna da proizvede elementarno gvožde. U proracunavanju energije potrebne za proizvodnju jednog atoma gvožda utvrdeno je da je ona bila cetiri puta veca od energije Suncevog sistema. Drugim rijecima, ukupna energija Zemlje, ili Mjeseca, ili Marsa, ili bilo koje druge planete, nije dovoljna da formira jedan novi atom gvožda. Cak ni sva energija Suncevog sistema nije to u stanju uciniti. Naucnici vjeruju da je gvožde izvanzemaljskog porijekla, koje je na nju spušteno, a ne u njoj formirano.
U jednonm kur’anskom ajetu citamo:

“Zaista smo slali poslanike Naše sa dokazima jasnim i objavljivali s njima Knjigu i mjerilo, da svijet postupa po pravdi. I SPUSTILI smo GVOŽÐE - u njemu je sila žestoka i koristi za ljude - i da Allah zna ko pomaže Njega i poslanike Njegove u nevidljivom. Uistinu! Allah je Silni, Svemocni.”
(Kur an, 57:25)

Pretpostavke koje govore o formiranju planeta radikalno su se izmijenile. Danas vecina astronoma vjeruje da su Zemlja i druge planete originalno formirane od magline, koja je okruživala Sunce. Smatra se da se to dogodilo prije 5 milijardi godina.
Proucavanje radioaktivnog materijala na Zemlji pokazuje da ne bi mogao biti stariji od ovog, jer da jest, taj materijal bi propao i pretvorio se u olovo.

Ova teorija je poznata kao moderna nebularna hipoteza, nakon modifikacije stare nebularne hipoteze. Ali, kako se maglina sastojala, primarno od vodika i helijuma, ova hipoteza ne nudi zadovoljavajuce objašnjenje, kako su se na Zemlji formirali teži elementi, a takode i na kamenim unutrašnjim planetama (Merkuru, Veneri i Marsu). Vanjske gasne planete (Jupiter, Saturn, Neptun i Uran) su, po sastavu, vrlo slicne Suncu. Najveci dio njihove mase, kao i u slucaju Sunca, sastoji se od vodika i helijuma, tako da je njihovo formiranje u skladu sa nebularnom hipotezom. Upravo prisustvo težih elemenata na kamenitim planetama ono je što još nije objašnjeno na zadovoljavajuci nacin.

O tome Kur’an daje znacajnu informaciju ustvari zagonetku koju nebularna hipoteza nije uspjela riješiti.
U Kur’anu se kaže da je gvožde spušteno na Zemlju u kasnijoj fazi, kada je Zemlja vec bila inicijalno formirana.
Rijec “spustili smo” jasno pokazuje da je Zemlja postojala prije spuštanja gvožda. Ova zapanjujuca informacija potvrduje nebularnu hipotezu i rješava njenu preostalu zagonetku. Znacajna cinjenica ovdje je što Kur’an, ne samo da je u skladu sa modernom teorijom, nego i sama teorija mora potražiti svoju validnost u Kur’anu.

Formiranje teških elemenata namece i druga pitanja. Atomi tih elemenata sastoje se od jezgara oko kojih orbitiraju elektroni. Jezgro ili nukleus, sadrži izvjestan broj protona pozitivno naelektrisanih, i jedan broj neutrona, koji su neutralni po naelektrisanju. Ali, kako se ista naelektrisanja odbijaju, a suprotna uzajamno privlace, možemo ocekivati da se nukleus rascijepi u nastojanju svakog protona da se udalji od drugog protona. Šta je to onda što ih drži zajedno?

Gravitacija, obzirom na masu protona i neutrona, sigurno nije dovoljna. Vjeruje se da postoji jaka vezujuca sila, daleko, daleko jaca od gravitacije. Jezikom brojki receno to je broj deset sa trideset devet nula. Ova vezujuca sila je veca što je element teži i vjeruje se da je ta vezna sila unutar atoma gvožda veca od slobodne energije, koja se nalazi u Suncevom sistemu! To nam, ponovo, izgleda kao sugestija da teži elementi nisu mogli biti formirani u Suncevom sistemu, što je u skladu sa informacijom datom u Kur’anu.

Kako supernove proizvode gvožde?

NASA-in tim astronoma došao je do kljucnih podataka koji rasvjetljavaju kako se gvožde, silicij i drugi elementi formiraju u masivnim eksplozijama supernova.

Naucnici su prvi put jasno identificirali šta nastaje i gdje - duboko unutar eksplodirane zvijezde.
Za vrijeme svog životnog vijeka zvijezde su fabrike koje koriste najprostiji element hidrogen i pretvaraju ga u teži. Nakon što potroše sav hidrogen u svom jezgru, zvijezde pocinju kolapsirati, njihovi centralni dijelovi formiraju crne rupe, a ostatak zvijezde biva raznesen strahovitom supernova eksplozijom. Tako formirano gvožde je, gonjeno eksplozijom, davno nekada dospjelo na Zemlju. Smatra se da jezgro Zemlje cini upravo gvožde, jer je, kao najteže, propalo usljed gravitacije do samog centra Zemlje.

Supernove su rijetke i pojavljuju se jednom u pedeset godina u galaksijama našeg tipa. Jednom oslobodeni sa zvijezda, novostvoreni elementi mogu ucestvovati u formiranju novih zvijezda i planeta u velikom ciklusu koji se ponavljao nekoliko puta. Znacajno je shvatiti da naša planeta - Zemlja, a i samo covjecanstvo, pripadaju tom velikom kosmickom ciklusu.