ebu hatim ibn hibban el-busti
Šefik Kurdić | Novi Horizonti br/str. 17 Ibn Hibban bio je pouzdan hafiz hadisa, veliki hadiski kriticar i izuzetan strucnjak u svim hadiskim disciplinama. Uz hadis, bio je ekspert i u medicini, astronomiji, arapskom jeziku i još nekim oblastima.
Njegov Sahih sa 7.495 hadisa u vrhu je ljestvice hadiskih zbirki!
Puno ime mu je Ebu Hatim Muhammed b. Hibban b. Ahmed b. Hibban b. Mu'az b. Ma'bed b. Se'id b. Sehid b. Hedijje b. Murre b. Sa'd b. Jezid b. Murre b. Zejd b. Abdullah b. Darim b. Malik b. Hanzala b. Zejd b. Menat b. Temim b. Murr b. Udd b. Tabiha b. Iljas b. Mudar b. Nizar b. Me'add b. Adnan et-Temimi el-Busti ed-Darimi es-Sidžistani.
Et-Temimi nazvan je zbog pripadnosti plemenu Temim, el-Busti po gradu Bustu, gdje je roden a es-Sidžistani po pokrajini Sidžistanu koji se nalazi u današnjem Afganistanu.
Ibn Hibban je roden u gradu Bustu, u istocnom Sidžistanu, koji je poznat po mnoštvu rijeka i prelijepih zelenih bašci. Roden je u današnjem Afganistanu, ali se porijeklom veže za arapsko pleme Temim, tako da neki autori smatraju da se neko od njegovih predaka borio kao mudžahid sa velikim islamskim vojskovodom Muhammedom b. Kasimom es-Sekafijem, pa ga je Sidžistan fascinirao svojom ljepotom, te je odlucio ostati u tom podrucju.
Njegov rodni grad Bust pao je u ruke muslimana još daleke 43. god. po Hidžri, kada ga je oslobodio Abdurrahman b. Semure, iste godine kada je oslobodio i Kabul, današnji glavni grad Afganistana.
Zanimljivo je da je u malom broju izvora spomenuta godina rodenja ovog islamskog znalca. cak i oni koji to spominju, nisu sigurni i precizni. Tako hafiz Ez-Zehebi, jedan od rijetkih koji to spominje, navodi da je roden dvjestosedamdeset i neke godine!
Ibn Hibban puno je putovao u potrazi za hadisom. Ocito je da je njegova porodica bila bogata, pa je sebi mogao priuštiti da putuje, u potrazi za znanjem, od jednog do drugog naucnog centra. Navodi se da je hadis ucio pred više od 2.000 ucitelja, što je, doista, impozantna brojka, koja na najbolji nacin upucuje na njegov entuzijazam i veliku želju u saznavanju i bilježenju hadisa.
cuveni Jakut spominje 43 pokrajine koje je Ibn Hibban obišao u potrazi za znanjem, ne racunajuci gradove i naselja. To jasno govori da je Ibn Hibban obišao citav poznati islamski svijet, koji je tada obuhvatao milione kvadratnih kilometara! Kada se uzme u obzir nacin njegovog putovanja: pješice, na konju, devi i slicno, onda se može pretpostaviti koliko mu je trebalo vremena, strpljenja i samoprijegora, da to sve realizira. Ovakvi svijetli primjeri iz islamske prošlosti treba da budu najbolji podsticaj zaljubljenicima u znanje, da ne dozvole da bude bilo kakav kutak na zemljinoj površini koji im može ponuditi mudrost a da ga oni ne posjete! Ibn Hibban i brojni drugi hadiski velikani najbolji su nam primjer u tome!
U njegovim biografskim podacima ne navodi se decidno da li je njegov odlazak na izucavanje hadisa bio potaknut voljom roditelja ili rodbine, ili, pak, njegovom licnom. Hafiz Ez-Zehebi istice da je Ibn Hibbanovo izucavanje bilo posebno izraženo oko 300. god. po Hidžri, što znaci da je tada imao preko 20 godina i, vjerovatno, je to, onda, bio njegov licni poticaj a ne nagovor bilo kojeg clana njegove porodice.
Ibn Hibban, nakon Sidžistana, obilazi brojne druge islamske naucne centre, kao što su: Herat, Merv, Sendž, Sugd, Šaš, Buhara, Nesa, Nejsabur, Džurdžan, Kerdž, Asker, Mukrem, Ehvaz, Basra, Bagdad, Kufa, Mosul, Rikka, Tarsus, Homs, Damask, Bejrut, Sajda, Remla, Jerusalem, Egipat i dr.
Vec je spomenuto da je na tom svom istraživackom pohodu od Šaša (Taškenta), najistocnijeg, do Aleksandrije, najzapadnijeg naucnog centra gdje se mogao utemeljeno hadis izucavati, slušao preko 2.000 ucitelja!
U ovom radu spomenucemo samo one ucitelje od kojih Ibn Hibban prenosi najviše hadisa u svojim djelima a koji su bili hafizi i imamu u hadiskim disciplinama a, uz to su, od strane hadiskih kriticara, ocijenjeni kao iskreni i pozdani! Uz ime njegovog ucitelja spomenucemo i broj hadisa koje Ibn Hibban od njega prenosi:
Što se tice ostalih ucitelja, od njih Ibn Hibban prenosi od jednog do šezdeset hadisa.
Osim hadiskih znanosti, Ibn Hibban je temeljito izucavao i fikh i fikhske znanosti. Toliko se upustio u tu znanost da je vrlo brzo postao jedan od najvecih šafi'ijskih pravnika u toj oblasti. Buduci da je postigao zavidno znanje u toj oblasti, duži period bio je kadija u Semerkandu, Nesau i drugim gradovima.
Najveci uticaj u oblasti šerijatskopravne znanosti izvršio je na njega Ibn Huzejme, od koga je i naucio izvoditi šerijatskopravne propise i zakljucke.
Uz ove znanosti, Ibn Hibban je dostigao vrhunac i u arapskom jeziku, ilmu-l-kelamu, medicini i astronomiji.
Veliki broj ucenika dolazio je ovom velikanu i od njega ucio. On je 337. god. u Nejsaburu izgradio hanikah za te potrebe, u kome su njegovi ucenici ucili hadis i gdje su citana njegova brojna djela. Izmedu ogromnog broja ucenika koji su ga slušali i ucili razne znanosti, istaknucemo samo one koji su kasnije postali izuzetni ucenjaci i veliki hafizi hadisa:
1.- Ebu Abdullah el-Hakim en-Nejsaburi, poznati autor El-Mustedreka,
2.- Ebu Abdullah b. Mendeh el-Abdi el-Asbehani, autor Ma'rifetu-s-sahabe, Et-Tevhid, El-Kuna i drugih djela,
3.- Ebu-l-Hasan Ali b. Omer ed-Darekutni, autor poznatog Sunena,
4.- Ebu Ali Mensur b. Abdullah ez-Zuheli el-Herevi, hafiz hadisa, poznat po izuzetno brojnim putovanjima u potrazi za hadisom,
5.- Ebu Omer Muhammed b. Ahmed en-Nukati, autor brojnih djela,
6.- Ebu-l-Hasan Muhammed b. Ahmed ez-Zevzeni, poznati muhaddis, koji je od Ibn Hibbana prenosio njegov Et-Tekasim.
Zanimljivo je napomenuti da je Ibn Hibban svoju biblioteku uvakufio za svoje studente. Osim toga, on je izgradio, za njihove potrebe, i školu i dom za stanovanje. U tom domu su stanovali siromašni studenti. Ova škola bila je, dakle, preteca prvoj strucnoj hadiskoj školi, koju je izgradio Nuruddin ez-Zenki i pretekla ju je za citava dva i po stoljeca!
Ibn Hibbanov spisateljski angažman bio je izuzetno veliki. Ono što karakterizira njegov spisateljski opus, nije samo pretakanje i prenošenje predaja, vec se u njegovim djelima osjeca jaka misao, racionalna suptilnost i istancano zakljucivanje pri rješavanju odredenih šerijatskopravnih pitanja. Koliki je Ibn Hibbanov doprinos hadiskoj znanosti najbolje ce potvrditi njegov ucenik Hakim en-Najsaburi, poznati hadiski ucenjak, koji istice, da toliki spisateljski opus poput Ibn Hibbanovog u domenu hadisa niko prije nije postigao!
Iz široke lepeze njegovih djela, izdvajamo:
1.- Es-Sahih, o kome ce kasnije biti više govora.
2.- Kitabu-s-sikat, u kojem je Ibn Hibban spomenuo one osobe na cije se predaje u hadiskoj znanosti može osloniti.
3.- Kitabu ma'rifeti-l-medžruhine mine-l-muhaddisine ve-d-du'afai ve-l-metrukine. Pod ovim imenom je djelo štampano, iako ga sam Ibn Hibban u uvodu svog djela Es-Sikat spominje pod nazivom Ed-Du'afau li-l-'ilel. Inace, u ovom djelu Ibn Hibban spominje prenosioce hadisa koji su imali neki nedostatak, pa su od hadiskih kriticara bili ocijenjeni kao nedovoljno pouzdani!
4.- Kitabu mešahiri ulemai-l-emsari, u kojem Ibn Hibban spominje 1.602 biografije najpoznatijih ucenjaka iz Mekke, Medine, Basre, Kufe, Bagdada, Vasita, Horasana, Šama, Egipta i Jemena. Ovo djelo je klasificirao prema generacijama ashaba, zatim tabi'ina a onda etba'i-t-tabi'ina.
5.- Kitabu revdati-l-'ukalai ve nuzheti-l-fudalai, koje tretira moralne vrline, osobine i vrijednosti.
Od ostalih djela koja su ostala u rukopisu, spomenucemo:
6.- Kitabu-s-sahabe,
7.- Kitabu-t-tabi'in,
8.- Kitabu etba'i-t-tabi'in.
9.- Šu'abu-l-iman,
10.- Ilelu-l-evhami ashabi-t-tevarihi,
11.- Ilelu hadisi-z-Zuhri ,
12.- Ilelu hadisi Malik,
13.- Ilelu ma esnede Ebu Hanife,
14.- Garaibu-l-ahbar,
15.- Ma agrebe-l-kufijjune ani-l-basrijjine,
16.- El-Džem'u bejne-l-ahbari-l-mutedadde,
17.- Vasfu-l-ulumi ve enva'uha,
18.- El-Faslu bejne-n-nekkale,
19.- Ma inferede fihi Ehlu Mekka mine-s-sunen,
20.- Ma inferede fihi Ehlu-l-Medine mine-s-sunen.
Zanimljivo je napomenuti da Mahmud Ibrahim Zajd u svom uvodu na Ibn Hibbanov Kitabu-l-medžruhin spominje preko 40 njegovih djela, a naš najveci muhaddis h. Mehmed ef. Handžic navodi da je napisao stotine djela, koja su, uglavnom, vremenom propala i uništena!
U brojnim izvorima ovo, inace njegovo najpoznatije djelo naziva se Et-Tekasimu ve-l-enva'u. Medutim, potpuni naziv ovog djela je: El-Musnedu-s-sahihu 'ale-t-tekasimi ve-l-enva'i min gajri vudžudi kat'in fi senediha ve la subuti džerhin fi nakiliha. Inace, u širim krugovima djelo je poznatije pod nazivom Sahih Ibn Hibbana.
To je djelo koje u kategoriji hadiskih zbirki koje se nazivaju sahih dolazi zajedno sa Ibn Huzejminim Sahihom, kako tvrdi imam Es-Sehavi, odmah nakon Buharijinog i Muslimovog Sahiha! Neki tvrde da je ovaj Sahih, iako se ne ubraja u El-Kutubi-s-sitte/Šest napoznatijih hadiskih zbirki, autenticniji od Ibn Madžinog Sunena!
Hadiski strucnjaci smatraju da su hadisi u ovome, kao i u Ibn Huzejminom Sahihu autenticni. Medutim, Ibn Hadžer el-Askalani sa dozom skepticnosti gleda na Ibn Hibbanov i Ibn Huzejmin Sahih, kada je u pitanju autenticnost, iz prostog razloga što njih dvojica, kako on smatra, nisu pravili distinkciju izmedu hasen i sahih-predaja, pa im hasen ulaze u sahih-predaje!
Medutim, kada ovo djelo kompariramo sa Hakimovim Mustedrekom, naprimjer, onda primjecujemo da islamski ucenjaci preferiraju Ibn Hibbanov Sahih! To cine, izmedu ostalih, El-Hazimi, Ibn Kesir i Sujuti. Ibn Kesir napominje da su Ibn Hibbanov i Ibn Huzejmin Sahih daleko bolji od Hakimovog Mustedreka i po tome što im je tekst/metn hadisa i lanac prenosilaca/sened autenticniji i cistiji!
Inace, Ibn Hibban je, da bi uvrstio hadis u svoj Sahih, uvjetovao svakom raviji/prenosiocu da mora ispuniti pet elemenata! Ti uvjeti, kako ih on navodi u uvodu Sahiha, su sljedeci:
Jedna od karakteristika ovog znacajnog djela koje u sebi sadrži 7.495 hadisa leži u njegovoj komPliciranosti. Naime, Ibn Hibban, na sebi svojstven nacin, nepoznat kod ranijih hadiskih strucnjaka, klasificira hadise u ovom djelu. On to ne cini, kako su cinili njegovi prethodnici, autori sahiha, sunena i drugih zbirki, na temelju musneda, šerijatskopravnih poglavlja i sl.
On ovu svoju zbirku dijeli na pet cjelina i to sljedecim redoslijedom:
Sam autor u uvodu Sahiha navodi razloge zbog cega je redoslijed navodenja hadisa u ovom djelu postavio tako teškim i zamršenim. On naglašava da je to ucinio namjerno, kako bi primorao ljude da vode što više racuna o pamcenju i hifzu hadisa! Ako bi pronalazak hadisa bio jednostavan i do njih se moglo lahko doci, došlo bi, neosporno je, do zapostavljanja ove bitne komponente u hadisu tj. hifza!
Buduci da je pronalaženje hadisa u ovoj zbirci veoma otežano, neki hadiski strucnjaci su se potrudili da nam olakšaju taj posao.
Tako je Emir Alauddin Ali b. Belban el-Farisi (umro 739. god. po Hidžri) klasificirao kompletan Ibn Hibbanov Sahih shodno fikhskim poglavljima i cjelinama i, na taj nacin, olakšao istraživacima pristup tom djelu.
Uz Ibn Belbana el-Farisija, slicna djela priredili su i hafiz Mugletaj b. Kulejdž (umro 762. god.) i Muhammed b. Abdurrahman b. Muhammed, poznatiji kao Ibn Zurejk (umro 803. god.).
Hafiz Nuruddin Ali b. ebi Bekr el-Hejsemi (umro 807. god.) je u djelu Mevaridu-z-zem'an ila zevaidi Ibn Hibban izostavio sve predaje koje se nalaze u Sahihu Buharije i Muslima, a ostavio samo one predaje koje ova dva velikana ne spominju! El-Hejsemi je hadise u ovom djelu klasificirao prema fikhskim pitanjima, sa navedenim senedima, kako bi olakšao pronalaženje hadisa!
Hafiz Zejnuddin el-Iraki (umro 806.god.) je u djelu Atrafu Sahih Ibn Hibban klasificirao hadise iz ovog djela shodno pocetnim dijelovima hadisa, u cemu ga je slijedio i Ibn Hadžer el-Askalani u svom poznatom djelu Ithafu-l-mehere, bi-l-fevaidi-l-mubtekere, min atrafi-l-ašere.
Postoje i skracene verzije ovog djela. Najpoznatiji rezime ovog Sahiha sacinio je Hafiz Siradžuddin Ebu Ali b. el-Mulekkin (umro 804. god.).
Ibn Hibban bio je briljantan islamski ucenjak. Uceci pred više od 2.000 ucitelja stekao je široko i zavidno znanje. Brojni autori spominju njegove neosporne kvalitete. Medutim neki iznose i velike optužbe na racun ovog velikana, koje idu dotle da ga cak proglašavaju otpadnikom od vjere! Zbog te optužbe umalo da nije i glavu izgubio, pa je, zbog toga, bio primoran da napusti Semerkand i tako sacuva živu glavu!
Imam el-Hazimi tvrdi da je Ibn Hibban utemeljeniji i vecih intelektualnih mogucnosti od cuvenog Hakima en-Nejsaburija!
Jakut el-Hamevi o njemu veli: Ibn Hibban je izuzetno dobro poznavao hadis, puno je putovao u potrazi za hadisom i slušao je ogroman broj ucitelja. Uz to je bio izuzetno veliki znalac i teksta hadisa i njegovog seneda. Uradio je u hadiskoj znanosti ono što drugima nije pošlo za rukom! Bio je, doista, uplovio duboko u brojne znanosti!
Ebu Sa'd el-Idrisi istice da je Ibn Hibban bio jedan od velikih pravnika ove vjere, hafiz hadisa i veliki znalac u domenu medicine, astronomije i drugih znanosti!
Naš Mehmed-ef. Handžic, takode, istice ove Ibn Hibbanove vrline, naglasivši, da on nije bio samo ucenjak i hafiz hadisa, nego da je bio pravi ucenjak u punom smislu te rijeci. Uz hadis, primjecuje Handžic, isticao se u fikhu, znanostima arapskog jezika, medicini, astronomiji i ostalim tada poznatim znanostima!
Ibn Hibban umro je, kako isticu svi izvori, 354. god. po Hidžri, u rodnom Bustu, u Sidžistanu.
Ukopan je u blizini svoje kuce, a po nekim autorima, ukopan je u svojoj kuci, koja ce postati škola za njegove ucenike, mjesto stanovanja siromašnim ucenicima i biblioteka koju je uvakufio onima koji su žedni znanja!
Njegov Sahih sa 7.495 hadisa u vrhu je ljestvice hadiskih zbirki!
Puno ime mu je Ebu Hatim Muhammed b. Hibban b. Ahmed b. Hibban b. Mu'az b. Ma'bed b. Se'id b. Sehid b. Hedijje b. Murre b. Sa'd b. Jezid b. Murre b. Zejd b. Abdullah b. Darim b. Malik b. Hanzala b. Zejd b. Menat b. Temim b. Murr b. Udd b. Tabiha b. Iljas b. Mudar b. Nizar b. Me'add b. Adnan et-Temimi el-Busti ed-Darimi es-Sidžistani.
Et-Temimi nazvan je zbog pripadnosti plemenu Temim, el-Busti po gradu Bustu, gdje je roden a es-Sidžistani po pokrajini Sidžistanu koji se nalazi u današnjem Afganistanu.
Rodenje
Ibn Hibban je roden u gradu Bustu, u istocnom Sidžistanu, koji je poznat po mnoštvu rijeka i prelijepih zelenih bašci. Roden je u današnjem Afganistanu, ali se porijeklom veže za arapsko pleme Temim, tako da neki autori smatraju da se neko od njegovih predaka borio kao mudžahid sa velikim islamskim vojskovodom Muhammedom b. Kasimom es-Sekafijem, pa ga je Sidžistan fascinirao svojom ljepotom, te je odlucio ostati u tom podrucju.
Njegov rodni grad Bust pao je u ruke muslimana još daleke 43. god. po Hidžri, kada ga je oslobodio Abdurrahman b. Semure, iste godine kada je oslobodio i Kabul, današnji glavni grad Afganistana.
Zanimljivo je da je u malom broju izvora spomenuta godina rodenja ovog islamskog znalca. cak i oni koji to spominju, nisu sigurni i precizni. Tako hafiz Ez-Zehebi, jedan od rijetkih koji to spominje, navodi da je roden dvjestosedamdeset i neke godine!
Putovanje u potrazi za hadisom
Ibn Hibban puno je putovao u potrazi za hadisom. Ocito je da je njegova porodica bila bogata, pa je sebi mogao priuštiti da putuje, u potrazi za znanjem, od jednog do drugog naucnog centra. Navodi se da je hadis ucio pred više od 2.000 ucitelja, što je, doista, impozantna brojka, koja na najbolji nacin upucuje na njegov entuzijazam i veliku želju u saznavanju i bilježenju hadisa.
cuveni Jakut spominje 43 pokrajine koje je Ibn Hibban obišao u potrazi za znanjem, ne racunajuci gradove i naselja. To jasno govori da je Ibn Hibban obišao citav poznati islamski svijet, koji je tada obuhvatao milione kvadratnih kilometara! Kada se uzme u obzir nacin njegovog putovanja: pješice, na konju, devi i slicno, onda se može pretpostaviti koliko mu je trebalo vremena, strpljenja i samoprijegora, da to sve realizira. Ovakvi svijetli primjeri iz islamske prošlosti treba da budu najbolji podsticaj zaljubljenicima u znanje, da ne dozvole da bude bilo kakav kutak na zemljinoj površini koji im može ponuditi mudrost a da ga oni ne posjete! Ibn Hibban i brojni drugi hadiski velikani najbolji su nam primjer u tome!
U njegovim biografskim podacima ne navodi se decidno da li je njegov odlazak na izucavanje hadisa bio potaknut voljom roditelja ili rodbine, ili, pak, njegovom licnom. Hafiz Ez-Zehebi istice da je Ibn Hibbanovo izucavanje bilo posebno izraženo oko 300. god. po Hidžri, što znaci da je tada imao preko 20 godina i, vjerovatno, je to, onda, bio njegov licni poticaj a ne nagovor bilo kojeg clana njegove porodice.
Ibn Hibban, nakon Sidžistana, obilazi brojne druge islamske naucne centre, kao što su: Herat, Merv, Sendž, Sugd, Šaš, Buhara, Nesa, Nejsabur, Džurdžan, Kerdž, Asker, Mukrem, Ehvaz, Basra, Bagdad, Kufa, Mosul, Rikka, Tarsus, Homs, Damask, Bejrut, Sajda, Remla, Jerusalem, Egipat i dr.
Ucitelji
Vec je spomenuto da je na tom svom istraživackom pohodu od Šaša (Taškenta), najistocnijeg, do Aleksandrije, najzapadnijeg naucnog centra gdje se mogao utemeljeno hadis izucavati, slušao preko 2.000 ucitelja!
U ovom radu spomenucemo samo one ucitelje od kojih Ibn Hibban prenosi najviše hadisa u svojim djelima a koji su bili hafizi i imamu u hadiskim disciplinama a, uz to su, od strane hadiskih kriticara, ocijenjeni kao iskreni i pozdani! Uz ime njegovog ucitelja spomenucemo i broj hadisa koje Ibn Hibban od njega prenosi:
1.- Ebu Ja'la el-Mevsili, autor poznatog Musneda, 1.174 hadisa,
2.- Hasan b. Sufjan en-Nesevi, autor Musneda, 815 hadisa,
3.- Ebu Halifa Fadl b. Hubab el-Džumehi el-Basri, 732 hadisa,
4.- Ebu-l-Abbas el-Lahmi el-Askalani, 464 hadisa,
5.- Ebu Muhammed Abdullah b. Muhammed el-Ezdi, autor brojnih djela, 463 hadisa,
6.- Ebu Hafs Omer b. Muhammed el-Hemedani, autor Musneda i Sahiha, 357 hadisa,
7.- Abdullah b. Muhammed el-Makdisi el-Firjabi, 313 hadisa,
8.- Ebu Bekr Muhammed b. Ishak b. Huzejme, autor cuvenog Sahiha, 301 hadis,
9.- Ebu Bekr Omer b. Se'id et-Tai, 281 hadis,
10.-Ebu Ishak Imran b. Musa el-Džurdžani es-Sihtijani, autor Musneda, 232 hadisa,
11.-Muhammed b. Ishak el-Horasani en-Nejsaburi, autor Musneda, 173 hadisa,
12.-Ebu Arube Husejn b. Muhammed el-Harrani el-Džezeri, autor Et-Tabekata, 167 hadisa,
13.-Husejn b. Idris el-Herevi, 136 hadisa,
14.-Muhammed b. Abdurrahman es-Sami el-Herevi, 112 hadisa,
15.-Ebu Dža'fer Muhammed b. Ahmed en-Nesevi er-Rejjani, 99 hadisa,
16.-Ebu-l-Husejn Muhammed b. Abdullah er-Razi, 91 hadis,
17.-Ebu 'Ali Husejn b. Abdullah er-Rekki, 90 hadisa,
18.-Ebu Dža'fer Ahmed b. Jahja et-Tusteri, 75 hadisa,
19.-Abdan Abdullah b. Ahmed el-Ehvazi, 73 hadisa,
20.-Ebu Abdullah Ahmed b. Hasan el-Bagdadi, 70 hadisa,
21.-Ishak b. Ibrahim b. Isma'il el-Busti, 69 hadisa.
Što se tice ostalih ucitelja, od njih Ibn Hibban prenosi od jednog do šezdeset hadisa.
Osim hadiskih znanosti, Ibn Hibban je temeljito izucavao i fikh i fikhske znanosti. Toliko se upustio u tu znanost da je vrlo brzo postao jedan od najvecih šafi'ijskih pravnika u toj oblasti. Buduci da je postigao zavidno znanje u toj oblasti, duži period bio je kadija u Semerkandu, Nesau i drugim gradovima.
Najveci uticaj u oblasti šerijatskopravne znanosti izvršio je na njega Ibn Huzejme, od koga je i naucio izvoditi šerijatskopravne propise i zakljucke.
Uz ove znanosti, Ibn Hibban je dostigao vrhunac i u arapskom jeziku, ilmu-l-kelamu, medicini i astronomiji.
Ucenici
Veliki broj ucenika dolazio je ovom velikanu i od njega ucio. On je 337. god. u Nejsaburu izgradio hanikah za te potrebe, u kome su njegovi ucenici ucili hadis i gdje su citana njegova brojna djela. Izmedu ogromnog broja ucenika koji su ga slušali i ucili razne znanosti, istaknucemo samo one koji su kasnije postali izuzetni ucenjaci i veliki hafizi hadisa:
1.- Ebu Abdullah el-Hakim en-Nejsaburi, poznati autor El-Mustedreka,
2.- Ebu Abdullah b. Mendeh el-Abdi el-Asbehani, autor Ma'rifetu-s-sahabe, Et-Tevhid, El-Kuna i drugih djela,
3.- Ebu-l-Hasan Ali b. Omer ed-Darekutni, autor poznatog Sunena,
4.- Ebu Ali Mensur b. Abdullah ez-Zuheli el-Herevi, hafiz hadisa, poznat po izuzetno brojnim putovanjima u potrazi za hadisom,
5.- Ebu Omer Muhammed b. Ahmed en-Nukati, autor brojnih djela,
6.- Ebu-l-Hasan Muhammed b. Ahmed ez-Zevzeni, poznati muhaddis, koji je od Ibn Hibbana prenosio njegov Et-Tekasim.
Zanimljivo je napomenuti da je Ibn Hibban svoju biblioteku uvakufio za svoje studente. Osim toga, on je izgradio, za njihove potrebe, i školu i dom za stanovanje. U tom domu su stanovali siromašni studenti. Ova škola bila je, dakle, preteca prvoj strucnoj hadiskoj školi, koju je izgradio Nuruddin ez-Zenki i pretekla ju je za citava dva i po stoljeca!
Djela
Ibn Hibbanov spisateljski angažman bio je izuzetno veliki. Ono što karakterizira njegov spisateljski opus, nije samo pretakanje i prenošenje predaja, vec se u njegovim djelima osjeca jaka misao, racionalna suptilnost i istancano zakljucivanje pri rješavanju odredenih šerijatskopravnih pitanja. Koliki je Ibn Hibbanov doprinos hadiskoj znanosti najbolje ce potvrditi njegov ucenik Hakim en-Najsaburi, poznati hadiski ucenjak, koji istice, da toliki spisateljski opus poput Ibn Hibbanovog u domenu hadisa niko prije nije postigao!
Iz široke lepeze njegovih djela, izdvajamo:
1.- Es-Sahih, o kome ce kasnije biti više govora.
2.- Kitabu-s-sikat, u kojem je Ibn Hibban spomenuo one osobe na cije se predaje u hadiskoj znanosti može osloniti.
3.- Kitabu ma'rifeti-l-medžruhine mine-l-muhaddisine ve-d-du'afai ve-l-metrukine. Pod ovim imenom je djelo štampano, iako ga sam Ibn Hibban u uvodu svog djela Es-Sikat spominje pod nazivom Ed-Du'afau li-l-'ilel. Inace, u ovom djelu Ibn Hibban spominje prenosioce hadisa koji su imali neki nedostatak, pa su od hadiskih kriticara bili ocijenjeni kao nedovoljno pouzdani!
4.- Kitabu mešahiri ulemai-l-emsari, u kojem Ibn Hibban spominje 1.602 biografije najpoznatijih ucenjaka iz Mekke, Medine, Basre, Kufe, Bagdada, Vasita, Horasana, Šama, Egipta i Jemena. Ovo djelo je klasificirao prema generacijama ashaba, zatim tabi'ina a onda etba'i-t-tabi'ina.
5.- Kitabu revdati-l-'ukalai ve nuzheti-l-fudalai, koje tretira moralne vrline, osobine i vrijednosti.
Od ostalih djela koja su ostala u rukopisu, spomenucemo:
6.- Kitabu-s-sahabe,
7.- Kitabu-t-tabi'in,
8.- Kitabu etba'i-t-tabi'in.
9.- Šu'abu-l-iman,
10.- Ilelu-l-evhami ashabi-t-tevarihi,
11.- Ilelu hadisi-z-Zuhri ,
12.- Ilelu hadisi Malik,
13.- Ilelu ma esnede Ebu Hanife,
14.- Garaibu-l-ahbar,
15.- Ma agrebe-l-kufijjune ani-l-basrijjine,
16.- El-Džem'u bejne-l-ahbari-l-mutedadde,
17.- Vasfu-l-ulumi ve enva'uha,
18.- El-Faslu bejne-n-nekkale,
19.- Ma inferede fihi Ehlu Mekka mine-s-sunen,
20.- Ma inferede fihi Ehlu-l-Medine mine-s-sunen.
Zanimljivo je napomenuti da Mahmud Ibrahim Zajd u svom uvodu na Ibn Hibbanov Kitabu-l-medžruhin spominje preko 40 njegovih djela, a naš najveci muhaddis h. Mehmed ef. Handžic navodi da je napisao stotine djela, koja su, uglavnom, vremenom propala i uništena!
Njegov Sahih
U brojnim izvorima ovo, inace njegovo najpoznatije djelo naziva se Et-Tekasimu ve-l-enva'u. Medutim, potpuni naziv ovog djela je: El-Musnedu-s-sahihu 'ale-t-tekasimi ve-l-enva'i min gajri vudžudi kat'in fi senediha ve la subuti džerhin fi nakiliha. Inace, u širim krugovima djelo je poznatije pod nazivom Sahih Ibn Hibbana.
To je djelo koje u kategoriji hadiskih zbirki koje se nazivaju sahih dolazi zajedno sa Ibn Huzejminim Sahihom, kako tvrdi imam Es-Sehavi, odmah nakon Buharijinog i Muslimovog Sahiha! Neki tvrde da je ovaj Sahih, iako se ne ubraja u El-Kutubi-s-sitte/Šest napoznatijih hadiskih zbirki, autenticniji od Ibn Madžinog Sunena!
Hadiski strucnjaci smatraju da su hadisi u ovome, kao i u Ibn Huzejminom Sahihu autenticni. Medutim, Ibn Hadžer el-Askalani sa dozom skepticnosti gleda na Ibn Hibbanov i Ibn Huzejmin Sahih, kada je u pitanju autenticnost, iz prostog razloga što njih dvojica, kako on smatra, nisu pravili distinkciju izmedu hasen i sahih-predaja, pa im hasen ulaze u sahih-predaje!
Medutim, kada ovo djelo kompariramo sa Hakimovim Mustedrekom, naprimjer, onda primjecujemo da islamski ucenjaci preferiraju Ibn Hibbanov Sahih! To cine, izmedu ostalih, El-Hazimi, Ibn Kesir i Sujuti. Ibn Kesir napominje da su Ibn Hibbanov i Ibn Huzejmin Sahih daleko bolji od Hakimovog Mustedreka i po tome što im je tekst/metn hadisa i lanac prenosilaca/sened autenticniji i cistiji!
Inace, Ibn Hibban je, da bi uvrstio hadis u svoj Sahih, uvjetovao svakom raviji/prenosiocu da mora ispuniti pet elemenata! Ti uvjeti, kako ih on navodi u uvodu Sahiha, su sljedeci:
1.- Da je ravija bogobojazan i pokoran Allahu,
2.- Da je iskren u hadisu i poznat po toj vrlini,
3.- Da je u potpunosti shvatio ono što prenosi,
4.- Da poznaje sva znacenja (fikhska) onoga što prenosi, i
5.- Da je prenošenje oslobodeno svake vrste obmane/tedlis.
Jedna od karakteristika ovog znacajnog djela koje u sebi sadrži 7.495 hadisa leži u njegovoj komPliciranosti. Naime, Ibn Hibban, na sebi svojstven nacin, nepoznat kod ranijih hadiskih strucnjaka, klasificira hadise u ovom djelu. On to ne cini, kako su cinili njegovi prethodnici, autori sahiha, sunena i drugih zbirki, na temelju musneda, šerijatskopravnih poglavlja i sl.
On ovu svoju zbirku dijeli na pet cjelina i to sljedecim redoslijedom:
1.- Naredbe, koje sadrže 110 poglavlja,
2.- Zabrane, koje sadrže, takode, 110 poglavlja,
3.- Predaje, koje sadrže 80 poglavlja,
4.- Dopuštene stvari, koje sadrže 50 poglavlja, i
5.- Postupci Vjerovjesnika, s.a.v.s, koji sadrže, takode, 50 poglavlja.
Sam autor u uvodu Sahiha navodi razloge zbog cega je redoslijed navodenja hadisa u ovom djelu postavio tako teškim i zamršenim. On naglašava da je to ucinio namjerno, kako bi primorao ljude da vode što više racuna o pamcenju i hifzu hadisa! Ako bi pronalazak hadisa bio jednostavan i do njih se moglo lahko doci, došlo bi, neosporno je, do zapostavljanja ove bitne komponente u hadisu tj. hifza!
Buduci da je pronalaženje hadisa u ovoj zbirci veoma otežano, neki hadiski strucnjaci su se potrudili da nam olakšaju taj posao.
Tako je Emir Alauddin Ali b. Belban el-Farisi (umro 739. god. po Hidžri) klasificirao kompletan Ibn Hibbanov Sahih shodno fikhskim poglavljima i cjelinama i, na taj nacin, olakšao istraživacima pristup tom djelu.
Uz Ibn Belbana el-Farisija, slicna djela priredili su i hafiz Mugletaj b. Kulejdž (umro 762. god.) i Muhammed b. Abdurrahman b. Muhammed, poznatiji kao Ibn Zurejk (umro 803. god.).
Hafiz Nuruddin Ali b. ebi Bekr el-Hejsemi (umro 807. god.) je u djelu Mevaridu-z-zem'an ila zevaidi Ibn Hibban izostavio sve predaje koje se nalaze u Sahihu Buharije i Muslima, a ostavio samo one predaje koje ova dva velikana ne spominju! El-Hejsemi je hadise u ovom djelu klasificirao prema fikhskim pitanjima, sa navedenim senedima, kako bi olakšao pronalaženje hadisa!
Hafiz Zejnuddin el-Iraki (umro 806.god.) je u djelu Atrafu Sahih Ibn Hibban klasificirao hadise iz ovog djela shodno pocetnim dijelovima hadisa, u cemu ga je slijedio i Ibn Hadžer el-Askalani u svom poznatom djelu Ithafu-l-mehere, bi-l-fevaidi-l-mubtekere, min atrafi-l-ašere.
Postoje i skracene verzije ovog djela. Najpoznatiji rezime ovog Sahiha sacinio je Hafiz Siradžuddin Ebu Ali b. el-Mulekkin (umro 804. god.).
Drugi o Ibn Hibbanu
Ibn Hibban bio je briljantan islamski ucenjak. Uceci pred više od 2.000 ucitelja stekao je široko i zavidno znanje. Brojni autori spominju njegove neosporne kvalitete. Medutim neki iznose i velike optužbe na racun ovog velikana, koje idu dotle da ga cak proglašavaju otpadnikom od vjere! Zbog te optužbe umalo da nije i glavu izgubio, pa je, zbog toga, bio primoran da napusti Semerkand i tako sacuva živu glavu!
Ocito je da, u svakom vremenu, uceni ljudi imaju iskušenja iste vrste: zavist i zlobu onih koji manje znaju od njih! To jasno zakljucujemo iz rijeci poznatog hadiskog strucnjaka Hakima en-Nejsaburija, koji je rekao: Ibn Hibban bio je briljantan ucenjak u brojnim znanostima, pa su mu zbog toga puno zavidjeli!
Ibnu-s-Sem'ani i Ibn Hadžer za njega kažu da je bio imam svog vremena, a Hatib el-Bagdadi da je bio pouzdan, izuzetno pronicljiv i da je autor brojnih djela!
Hakim en-Nejsaburi imao je veoma visoko mišljenje o ovom ucenjaku. Brojni izvori citiraju njegove rijeci o Ibn Hibbanu, u kojima kaže: Ibn Hibban bio je rezervoar znanja iz oblasti šerijatskog prava, jezika, hadisa i retorike. On je bio jedan od najpametnijih ljudi!
Imam el-Hazimi tvrdi da je Ibn Hibban utemeljeniji i vecih intelektualnih mogucnosti od cuvenog Hakima en-Nejsaburija!
Jakut el-Hamevi o njemu veli: Ibn Hibban je izuzetno dobro poznavao hadis, puno je putovao u potrazi za hadisom i slušao je ogroman broj ucitelja. Uz to je bio izuzetno veliki znalac i teksta hadisa i njegovog seneda. Uradio je u hadiskoj znanosti ono što drugima nije pošlo za rukom! Bio je, doista, uplovio duboko u brojne znanosti!
Ebu Sa'd el-Idrisi istice da je Ibn Hibban bio jedan od velikih pravnika ove vjere, hafiz hadisa i veliki znalac u domenu medicine, astronomije i drugih znanosti!
Naš Mehmed-ef. Handžic, takode, istice ove Ibn Hibbanove vrline, naglasivši, da on nije bio samo ucenjak i hafiz hadisa, nego da je bio pravi ucenjak u punom smislu te rijeci. Uz hadis, primjecuje Handžic, isticao se u fikhu, znanostima arapskog jezika, medicini, astronomiji i ostalim tada poznatim znanostima!
Smrt
Ibn Hibban umro je, kako isticu svi izvori, 354. god. po Hidžri, u rodnom Bustu, u Sidžistanu.
Ukopan je u blizini svoje kuce, a po nekim autorima, ukopan je u svojoj kuci, koja ce postati škola za njegove ucenike, mjesto stanovanja siromašnim ucenicima i biblioteka koju je uvakufio onima koji su žedni znanja!
(sura Et-Tewba 111. ajet)