bosnjacka pozicija nije nikad bila bolja nego danas
ne poznat | Novi Horizonti br/str. 16Intervju: prof.dr. Šacir Filandra, docent na Fakultetu politickih nauka u Sarajevu
Kroz nacionalno višestranacje Bošnjaci, fakticki prvi put, doživljavaju znacajniju unutarnju politicku artikulaciju. Svi naši autoriteti su manje-više politicki instrumentalizirani. Politicko instrumetaliziranje religije koristi se za grabljenje i jacanje pojedinaca.
Opci izbori u Bosni i Hercegovini su prošli. Korjenite promjene se, ipak, nisu desile. Razgovor sa prof. dr. Šacirom Filandrom zapoceli smo upravo tom konstatacijom. Upitali smo dr. Filandru da li su, po njegovom mišljenju rezultati ovih izbora bili ocekivani?
Politicko višestranacje je nešto što je poželjno. Da li to višestranacje kod Bošnjaka znaci nužno i njihovo politicko profiliranje ili ono, pak, može odvesti u neku drugu nepoželjnu krajnost?
Dr. Šacir Filandra: Teško je ispravno ocijeniti i dati jedan sud koji bi bio trajan i konacan o tome šta to znaci. Ja sam, osobno, pristalica stava da je demokratizacija jedne nacije vrlo bitna pretpostavka za njen artikuliran i normalan razvoj. To znaci, da u okviru jednog naroda postoji više politickih stranaka na jednom podrazumijevajucem konsenzusnom, osnovnom temelju nacionalnih vrijednosti. To je nešto što je poželjno i što je oblik politickog življenja u kojem žive sve savremene nacije. I, ne znam zašto ne bi bila i bošnjacka. Bošnjaci prvi put, danas, fakticki s ovim izborima doživljavaju jednu vidljiviju i znacajniju unutarnju politicku artikulaciju, upravo, kroz to nacionalno višestranacje. Toga nije bilo u 20. stoljecu kada smo u tri slucaja- 1907, 1919, i 1990. godine imali samo po jednu stranku.
Bošnjacke politicke stranke se na globalnom planu nisu znacajnije oglašavale o dešavanjima u Palestini?
Dr. Šacir Filandra: Kako nisam bio u zemlji, ta zbivanja sam mogao pratiti samo preko Interneta. Znam da su se neke politicke stranke oglašavale u vezi sa Cecenijom. Ništa to ne smatram ni ružnim, ni pozitivnim. Smatram da u ovom trenutku najviše trebamo pomoci samima sebi. Sami sebi smo postali problem i od samih sebe sebi pravimo problem. Davanje glasova podrške za bilo koju drugu tešku muslimansku situaciju ne mislim da pomaže i nama i tim drugima.
Dr. Šacir Filandra: Ne bih mogao dati neko mišljenje koje bi znacilo rješenje osim onog nacelnog stava koji podrazumijeva pravo naroda na samoopredjeljenje, odnosno legitimno pravo Palestinaca za uspostavom njihove države. To pravo je legitimno i neosporno. Mislim da je sav miroljubivi svijet i sve njegove institucije na necemu takvome. I, to pravo ce se realizirati.
Dr. Šacir Filandra: Apsolutno!
Dr. Šacir Filandra: Bošnjacka pozicija nikada nije bila bolja. Mi o sebi imamo stavove koji su zasnovani na nacionalnoromanticarskim predrasudama. Nikada na ovome prostoru nismo nešto predstavljali kao Bošnjaci, kao zaseban narod, vec danas. Rezultat to što danas imamo jednu sjajnu poziciju jeste proizvod naše krvave borbe za to. U javnosti preovladava mišljenje da naša pozicija nikada nije bila gora zato što su bile dovedene u opasnost osobne pozicije odredenih ljudi. I, ako se tim ljudima takne nešto što je dio njihove moci, onda se vrši generalizacija njihovog lošeg stanja sa stanjem muslimana u Bosni. Mislim, dakle, da naša pozicija nikada nije bila bolja. Nikada mi nismo u zajednici naroda na ovome prostoru predstavljali samostalni politicki faktor, no danas. Mi treba da se sviknemo na tu novu poziciju, treba da je prepoznamo i sukladno takvome stanju da odredujemo svoje poteze. Mi smo naucili, navikli se da nama vladaju drugi. Jer, mi smo i u Osmanskom Carstvu bili podredeni subjekt i, zapravo, cjelokupni naš savremeni politicki razvoj u zadnja dva stoljeca se odvijao u krajnjoj nepovoljnosti. Mi smo danas slobodan narod.Što cemo uciniti od sebe to zavisi prvenstveno, mada ne i jedino, od nas. Sa tom sviješcu mi se dobro ne snalazimo.
Nemamo dovoljno neinstrumetaliziranih autoriteta
Dr. Šacir Filandra: Mislim da u ovome trenutku nemamo dovoljno nepolitickih i neinstrumentaliziranih autoriteta koji bi radili na harmoniziranju interesa i emocija unutar bošnjackog naroda i profiliranju njegovog duhovnog, politickog i ekonomskog razvoja. Svi naši autoriteti su manje-više politicki instrumentalizirani, odnosno oni su ti koji rade u okviru jedne opcije.
Dr. Šacir Filandra: Pitanje je da li nam one trebaju. Ja ne poznajem dovoljan broj politickih ljudi i centara moci i ne pripadam nijednom centru moci, ni jednom lobiju, ni jednoj politickoj stranci tako da politicka raspoloženja ne poznajem dovoljno. Naravno, nemam mnogo prijatelja zbog toga. Možda, ne poznajem ni situaciju na terenu. Pripadam onoj grupi pojedinaca koji smatraju ,sasvim odgovorno, da buducnost našeg opstanka na ovim prostorima nije u getoiziranju, ni u konzerviranju i odvajanju od Bosne kao povijesnog bica, što je cilj drugih. Vjersko i etnicko, nacionalno, kulturno i svjetonazorsko šarenilo na ovom prostoru postoji vec hiljadu godina, po pisanim tragovima. Naši preci su uspijevali u tom šarenilu održati i modelirati vlastiti identitet, izroditi generacije ciji smo mi sljedbenici. Ne vidim opravdanog razloga zašto bi se taj koncept mijenjao, pogotovo stoga što je on, u svakom smislu, i ljudski i civilizacijski, suvremeni. Ja znam da postoje odredene snage u okviru bošnjackog naroda koje smatraju da je potrebno pristati na podjelu države. To jeste nešto što je zarazno. Taj koncept ne smatram pozitivnim, ne bih ga podržao. Ja sam apsolutno svjestan toga da bi u tom slucaju mi postali jedna lokva, pa jedna bara, a zatim i jedna ledina.Odnosno, nas tada ne bi bilo. Drugi put je daleko teži, zahtijeva daleko više borbe, više znanja, više poštenja, više vizija. A, on je nešto što je po mom uvjerenju za naše dobro bolje.
Dr. Šacir Filandra: Nisam dovoljno kompetentan da na to odgovorim mada se spremam da, ako Bog da, istražim i u knjizi predstavim temu o odnosu izmedu ideologije i religije u svim zajednicama u Bosni. Znate, ima jedna Kantova maksima koja glasi: razum je sluga emocija. Mi se ovdje, uglavnom, tako ponašamo. Svaku stvar možete ubjedljivo teorijski argumetirati, pa i stvar da religija treba da bude apsolutno odvojena ili da bude apsolutno sa politikom. Za sve postoje dovoljno branjivi argumenti. Ono što je sasvim normalno i što je cinjenica u svim savremnim društvima jeste da je religija dominantan faktor oblikovanja ljudskog života ili oblikovanja društvene zajednice. Drugi je nacin kako se ona artikulira na državnoj razini.
Dr. Šacir Filandra: Apsolutno sam protiv instrumentaliziranja religije u politicke svrhe što se, u našem slucaju, koristi samo za grabljenje i jacanje pojedinaca koji, opet, za opce interese zajednice uopce ne mare.
Dr. Šacir Filandra: Uglavnom se to dešava. Zapravo, dešava se negativna politizacija religije ili njena instrumentalizacija. Religija je nešto drugo, ona ima prirodnu vezu.
Dr.Šacir Filandra: Opet zavisi kako kome odgovara. Islam je jezgra, srcika bošnjacke kulture. Kakva je njegova upotreba, transponiranje, pa i zloupotreba to je nešto sasvim drugo, od vremena do vremena.
Bošnjacki intelektualci u bošnjackoj politici nisu imali velikog utjecaja. Vi ste istaknuti bošnjacki intelektualac.
Dr. Šacir Filandra: Naša inteligencija je uvijek bila sa narodom, i narod je bio sa inteligencijom. Inteligencija nikada nije u potpunosti bila sa bošnjackim politicarima. Ne zato što to intelektualci nisu htjeli, vec što su bošnjacki politicari imali druge poglede. Mi smo prihvatljivi kao intelektualci bošnjackoj politici samo kao legitimacija i pokrice vec donesenih odluka. Bošnjacki intelektualci u profiliranju bošnjacke politike nikada nisu imali neku veliku ulogu. Niti to imaju danas. Praksa je uvijek bila da se uzme odredeni broj ljudi koji se dobro materijalno situiraju i koji se u tom slucaju prikazuju kao bošnjacki intelektualci. Intelektualac ne mora biti direktno angažiran u politici. To je stvar individualna htijenja. Medutim, savremena politika u razvijenim društvima, u društvima materijalnog blagostanja, pociva na upotrebi znanosti. Da smo mi to koristili mnogo toga negativnog nam se ne bi desilo.
Dr. Šacir Filandra: Mi sve politiziramo. To je nešto sasvim normalno. Mi danas živimo u svijetu znanstvenih migracija. Znastveni centri time privlace mlade. Ta privlacenja su sasvim normalna na intelektualnoj ravni. Recimo, na doktorskim studijama u Americi uglavnom su ljudi iz inozemstva. Jer, to su trenutno centri najveceg ljudskog razvoja znanja. U potrazi za znanjem, radije se opredjeljuju za Harvard ili Jel, a ne za npr. Univerzitet u Bjelorusiji. Mi, danas, u Sjedinjenim Americkim državama imamo od 3.000 do 5.000 studenata. Nema univerziteta na kojima nema Bošnjaka. To je povijesna realnost. Drugo su odlasci ekonomske naravi.
Dr.Šacir Filandra: To pitanje nije upitno. Vjeronauka ima pravo da bude u školi u svakome društvu pa i ovome. To nije upitno. Ono što za mene koji ima troje djece jeste upitno je da to nije dostatno. Normalno, moja djeca idu u mekteb. Medutim, u ovim prilikama se pokazuje da i to nije dostatno tako da cu morati angažovati privatnog vjerocitelja u kuci. S obzirom da sam malo konzervativan i poticem iz porodice s tradicijom da se osnovno vjersko znanje dobivalo u mektebu- nisam za razaranje mekteba kao bošnjacke institucije o kojoj licno imam pozitivno iskustvo. Ujedno, nisam ni siguran da je ovaj nacin izvodenja vjeronauke u školi najbolji. Bojim se da djeca ne dobivaju dovoljno cisto vjerskog znanja koje smo im mi kao roditelji dužni omoguciti. Da li ce oni biti u životu muslimani ili ne – to ne zavisi od mene vec od dragog Boga. Hocu reci da se bojim za svoju djecu, u njihovom razvoju, da nemaju dovoljno vjerskog znanja. Dakle, vjeronauka je normalno pravo u svim demokratskim društvima pa tako i kod nas. O njenim modalitetima treba tek pricati.
Kroz nacionalno višestranacje Bošnjaci, fakticki prvi put, doživljavaju znacajniju unutarnju politicku artikulaciju. Svi naši autoriteti su manje-više politicki instrumentalizirani. Politicko instrumetaliziranje religije koristi se za grabljenje i jacanje pojedinaca.
Opci izbori u Bosni i Hercegovini su prošli. Korjenite promjene se, ipak, nisu desile. Razgovor sa prof. dr. Šacirom Filandrom zapoceli smo upravo tom konstatacijom. Upitali smo dr. Filandru da li su, po njegovom mišljenju rezultati ovih izbora bili ocekivani?
Dr. Šacir Filandra: Nije bilo realno ocekivati nikakve dramaticne promjene, s obzirom da je bosansko društveno bice apsolutno podijeljeno, što je opet, naravno, rezultat sasvim divergentnih politickih ciljeva odredenih nacional-politickih pokreta profiliranih, uglavnom, u okviru hrvatskog i srpskog korpusa. Naivna su bila ocekivanja da se u ovakvoj situaciji nešto moglo korjenito desiti. Ocekivanja, zapravo, nisu ni bila, osim od strane medunarodne zajednice koja taj posao društvene tranzicije misli da vodi na ispravan nacin, a s cime se ja na bih mogao složiti. Ta ocekivanja su, možda, bila i od nekih unutarnjih bosanskih liberalnih ili opozicionih krugova. No, u bošnjackom bicu se jeste desila dobra stvar, s obzirom da u tom, politickom smislu imamo, u ovome trenutku, jednu demonopolizaciju izrastanjem tri manje-više ravnopravne politicke snage.
Politicko višestranacje je nešto što je poželjno. Da li to višestranacje kod Bošnjaka znaci nužno i njihovo politicko profiliranje ili ono, pak, može odvesti u neku drugu nepoželjnu krajnost?
Dr. Šacir Filandra: Teško je ispravno ocijeniti i dati jedan sud koji bi bio trajan i konacan o tome šta to znaci. Ja sam, osobno, pristalica stava da je demokratizacija jedne nacije vrlo bitna pretpostavka za njen artikuliran i normalan razvoj. To znaci, da u okviru jednog naroda postoji više politickih stranaka na jednom podrazumijevajucem konsenzusnom, osnovnom temelju nacionalnih vrijednosti. To je nešto što je poželjno i što je oblik politickog življenja u kojem žive sve savremene nacije. I, ne znam zašto ne bi bila i bošnjacka. Bošnjaci prvi put, danas, fakticki s ovim izborima doživljavaju jednu vidljiviju i znacajniju unutarnju politicku artikulaciju, upravo, kroz to nacionalno višestranacje. Toga nije bilo u 20. stoljecu kada smo u tri slucaja- 1907, 1919, i 1990. godine imali samo po jednu stranku.
Pošto je naša pozicija, danas, u povijesnom smislu, sasvim drugacija, ona je, po meni, znatno bolja od ranije, mada je i izazovnija. I, normalno je da imamo te tri stranke. Druga je sada stvar nekih dubljih ocjena toga procesa, s obzirom da se može isto tako tvrditi da je tekuce višestranacje bošnjackog bica u mnogim svojim aspektima gola borba za vlast izmedu razlicitih interesno-politickih grupacija. Te, uvjetno receno prljave borbe za vlast, u prethodnoj politickoj kompanji bilo je mnogo, što je prateca pojava mnogih izbora. Medutim, ja ipak smatram da politicka pluralizacija, koja se u ovom trenutku dešava, za pretpostavku ima jedan konsenzus u okviru bošnjackog politickog bica o temeljnim ciljevima. A, to su: Bosna kao država, Bošnjaci kao narod, jedna autonomija vjere islama kao njihove religije, spremnost na politicku realnost suživota sa drugima religioznostima i narodnostima na ovom podrucju.
Bošnjacke politicke stranke se na globalnom planu nisu znacajnije oglašavale o dešavanjima u Palestini?
Dr. Šacir Filandra: Kako nisam bio u zemlji, ta zbivanja sam mogao pratiti samo preko Interneta. Znam da su se neke politicke stranke oglašavale u vezi sa Cecenijom. Ništa to ne smatram ni ružnim, ni pozitivnim. Smatram da u ovom trenutku najviše trebamo pomoci samima sebi. Sami sebi smo postali problem i od samih sebe sebi pravimo problem. Davanje glasova podrške za bilo koju drugu tešku muslimansku situaciju ne mislim da pomaže i nama i tim drugima.
A, koje je, po vama rješenje situacije u Palestini?
Dr. Šacir Filandra: Ne bih mogao dati neko mišljenje koje bi znacilo rješenje osim onog nacelnog stava koji podrazumijeva pravo naroda na samoopredjeljenje, odnosno legitimno pravo Palestinaca za uspostavom njihove države. To pravo je legitimno i neosporno. Mislim da je sav miroljubivi svijet i sve njegove institucije na necemu takvome. I, to pravo ce se realizirati.
Jesu li se Bošnjaci izborili za to svoje pravo?
Dr. Šacir Filandra: Apsolutno!
Kako trenutno ocjenjujete stanje bošnjackog duha?
Dr. Šacir Filandra: Bošnjacka pozicija nikada nije bila bolja. Mi o sebi imamo stavove koji su zasnovani na nacionalnoromanticarskim predrasudama. Nikada na ovome prostoru nismo nešto predstavljali kao Bošnjaci, kao zaseban narod, vec danas. Rezultat to što danas imamo jednu sjajnu poziciju jeste proizvod naše krvave borbe za to. U javnosti preovladava mišljenje da naša pozicija nikada nije bila gora zato što su bile dovedene u opasnost osobne pozicije odredenih ljudi. I, ako se tim ljudima takne nešto što je dio njihove moci, onda se vrši generalizacija njihovog lošeg stanja sa stanjem muslimana u Bosni. Mislim, dakle, da naša pozicija nikada nije bila bolja. Nikada mi nismo u zajednici naroda na ovome prostoru predstavljali samostalni politicki faktor, no danas. Mi treba da se sviknemo na tu novu poziciju, treba da je prepoznamo i sukladno takvome stanju da odredujemo svoje poteze. Mi smo naucili, navikli se da nama vladaju drugi. Jer, mi smo i u Osmanskom Carstvu bili podredeni subjekt i, zapravo, cjelokupni naš savremeni politicki razvoj u zadnja dva stoljeca se odvijao u krajnjoj nepovoljnosti. Mi smo danas slobodan narod.Što cemo uciniti od sebe to zavisi prvenstveno, mada ne i jedino, od nas. Sa tom sviješcu mi se dobro ne snalazimo.
Nemamo dovoljno neinstrumetaliziranih autoriteta
Šta u tom smislu treba preduzeti?
Dr. Šacir Filandra: Mislim da u ovome trenutku nemamo dovoljno nepolitickih i neinstrumentaliziranih autoriteta koji bi radili na harmoniziranju interesa i emocija unutar bošnjackog naroda i profiliranju njegovog duhovnog, politickog i ekonomskog razvoja. Svi naši autoriteti su manje-više politicki instrumentalizirani, odnosno oni su ti koji rade u okviru jedne opcije.
Jesu li nam neophodne institucije s nacionalnim predznakom?
Dr. Šacir Filandra: Pitanje je da li nam one trebaju. Ja ne poznajem dovoljan broj politickih ljudi i centara moci i ne pripadam nijednom centru moci, ni jednom lobiju, ni jednoj politickoj stranci tako da politicka raspoloženja ne poznajem dovoljno. Naravno, nemam mnogo prijatelja zbog toga. Možda, ne poznajem ni situaciju na terenu. Pripadam onoj grupi pojedinaca koji smatraju ,sasvim odgovorno, da buducnost našeg opstanka na ovim prostorima nije u getoiziranju, ni u konzerviranju i odvajanju od Bosne kao povijesnog bica, što je cilj drugih. Vjersko i etnicko, nacionalno, kulturno i svjetonazorsko šarenilo na ovom prostoru postoji vec hiljadu godina, po pisanim tragovima. Naši preci su uspijevali u tom šarenilu održati i modelirati vlastiti identitet, izroditi generacije ciji smo mi sljedbenici. Ne vidim opravdanog razloga zašto bi se taj koncept mijenjao, pogotovo stoga što je on, u svakom smislu, i ljudski i civilizacijski, suvremeni. Ja znam da postoje odredene snage u okviru bošnjackog naroda koje smatraju da je potrebno pristati na podjelu države. To jeste nešto što je zarazno. Taj koncept ne smatram pozitivnim, ne bih ga podržao. Ja sam apsolutno svjestan toga da bi u tom slucaju mi postali jedna lokva, pa jedna bara, a zatim i jedna ledina.Odnosno, nas tada ne bi bilo. Drugi put je daleko teži, zahtijeva daleko više borbe, više znanja, više poštenja, više vizija. A, on je nešto što je po mom uvjerenju za naše dobro bolje.
Odnos politike i religije? Kako gledate na sve veci utjecaj politike na religiju?
Dr. Šacir Filandra: Nisam dovoljno kompetentan da na to odgovorim mada se spremam da, ako Bog da, istražim i u knjizi predstavim temu o odnosu izmedu ideologije i religije u svim zajednicama u Bosni. Znate, ima jedna Kantova maksima koja glasi: razum je sluga emocija. Mi se ovdje, uglavnom, tako ponašamo. Svaku stvar možete ubjedljivo teorijski argumetirati, pa i stvar da religija treba da bude apsolutno odvojena ili da bude apsolutno sa politikom. Za sve postoje dovoljno branjivi argumenti. Ono što je sasvim normalno i što je cinjenica u svim savremnim društvima jeste da je religija dominantan faktor oblikovanja ljudskog života ili oblikovanja društvene zajednice. Drugi je nacin kako se ona artikulira na državnoj razini.
Da budemo uporni, da li onda opravdavate upotrebu religije u politicke svrhe?
Dr. Šacir Filandra: Apsolutno sam protiv instrumentaliziranja religije u politicke svrhe što se, u našem slucaju, koristi samo za grabljenje i jacanje pojedinaca koji, opet, za opce interese zajednice uopce ne mare.
A, to se dešava?
Dr. Šacir Filandra: Uglavnom se to dešava. Zapravo, dešava se negativna politizacija religije ili njena instrumentalizacija. Religija je nešto drugo, ona ima prirodnu vezu.
Koliko vjera utice na stasavanje Bošnjaka?
Dr.Šacir Filandra: Opet zavisi kako kome odgovara. Islam je jezgra, srcika bošnjacke kulture. Kakva je njegova upotreba, transponiranje, pa i zloupotreba to je nešto sasvim drugo, od vremena do vremena.
Bošnjacki intelektualci u bošnjackoj politici nisu imali velikog utjecaja. Vi ste istaknuti bošnjacki intelektualac.
Koliko, inace, naši intelektualci predstavljaju svoj narod?
Dr. Šacir Filandra: Naša inteligencija je uvijek bila sa narodom, i narod je bio sa inteligencijom. Inteligencija nikada nije u potpunosti bila sa bošnjackim politicarima. Ne zato što to intelektualci nisu htjeli, vec što su bošnjacki politicari imali druge poglede. Mi smo prihvatljivi kao intelektualci bošnjackoj politici samo kao legitimacija i pokrice vec donesenih odluka. Bošnjacki intelektualci u profiliranju bošnjacke politike nikada nisu imali neku veliku ulogu. Niti to imaju danas. Praksa je uvijek bila da se uzme odredeni broj ljudi koji se dobro materijalno situiraju i koji se u tom slucaju prikazuju kao bošnjacki intelektualci. Intelektualac ne mora biti direktno angažiran u politici. To je stvar individualna htijenja. Medutim, savremena politika u razvijenim društvima, u društvima materijalnog blagostanja, pociva na upotrebi znanosti. Da smo mi to koristili mnogo toga negativnog nam se ne bi desilo.
Odlaze mladi i strucni kadrovi iz BiH. Koji je vaš komentar?
Dr. Šacir Filandra: Mi sve politiziramo. To je nešto sasvim normalno. Mi danas živimo u svijetu znanstvenih migracija. Znastveni centri time privlace mlade. Ta privlacenja su sasvim normalna na intelektualnoj ravni. Recimo, na doktorskim studijama u Americi uglavnom su ljudi iz inozemstva. Jer, to su trenutno centri najveceg ljudskog razvoja znanja. U potrazi za znanjem, radije se opredjeljuju za Harvard ili Jel, a ne za npr. Univerzitet u Bjelorusiji. Mi, danas, u Sjedinjenim Americkim državama imamo od 3.000 do 5.000 studenata. Nema univerziteta na kojima nema Bošnjaka. To je povijesna realnost. Drugo su odlasci ekonomske naravi.
U našem obrazovnom sistemu “nevjerne Tome” dovode u pitanje postojanja vjeronauke u školama?
Dr.Šacir Filandra: To pitanje nije upitno. Vjeronauka ima pravo da bude u školi u svakome društvu pa i ovome. To nije upitno. Ono što za mene koji ima troje djece jeste upitno je da to nije dostatno. Normalno, moja djeca idu u mekteb. Medutim, u ovim prilikama se pokazuje da i to nije dostatno tako da cu morati angažovati privatnog vjerocitelja u kuci. S obzirom da sam malo konzervativan i poticem iz porodice s tradicijom da se osnovno vjersko znanje dobivalo u mektebu- nisam za razaranje mekteba kao bošnjacke institucije o kojoj licno imam pozitivno iskustvo. Ujedno, nisam ni siguran da je ovaj nacin izvodenja vjeronauke u školi najbolji. Bojim se da djeca ne dobivaju dovoljno cisto vjerskog znanja koje smo im mi kao roditelji dužni omoguciti. Da li ce oni biti u životu muslimani ili ne – to ne zavisi od mene vec od dragog Boga. Hocu reci da se bojim za svoju djecu, u njihovom razvoju, da nemaju dovoljno vjerskog znanja. Dakle, vjeronauka je normalno pravo u svim demokratskim društvima pa tako i kod nas. O njenim modalitetima treba tek pricati.
(sura Et-Tewba 111. ajet)