akaid

Zatim autor pojašnjava stavove uleme o pitanju ophodenja prema pripadnicima naše kible, pa kaže:

“Smatramo da se namaz može obaviti za svakim sljedbenikom kible, dobrim i lošim.” jer sustezanje od namaza za njima vodi u novotariju po kojoj se pocinioci velikih grijeha smataraju nevjernicima, što, svakako, nije ispravno. Zato je neko rekao: “Ko ostavi džumu i namaz u džematu za imamom grješnikom taj je novotar (mubtedi’), prema vecini uleme. Ispravno je da za njime klanja i poslije toga ne obnavlja svoj namaz, jer su ashabi klanjali za imamima grešnicima, džumu i ostale namaze, a nisu ih obnavljali.

“Džennazu treba klanjati svakom mu'minu, dobrom ili lošem” Zato što nam je naredeno da cinimo dovu za pripadnike kible, a dženaza namaz umrlom je dova. Poslanik, s.a.v.s, je naredio da se klanja dženaza namaz Maizu koji je pocinio zinaluk i nakon toga kamenovan. A što se tice ne klanjanja dženaze namaza razbojnicima i hajducima, ukoliko se ubiju u tom stanju, to je zbog toga što oni spadaju u one koji su prokleti, a dova je oprecna prokletstvu. Isti tretman ima i onaj koji nered na zemlji cini, te se ni njemu ne klanja dženaza.

“Nikoga”, odredenog po njegovom imenu, “ne smještamo u Džennet niti u Džehennem.” Tj. necemo reci da je taj i taj u Džennetu ili Džehennemu, jer to predstavlja gajb (nepoznato) a gajb se može spoznati samo objavom, a objave, nakon Poslanika, s.a.v.s, nema. Zatim, u obzir se uzima krajnje stanje covjeka s kojim ce završiti na ovom svijetu.
“Nikoga ne proglašavamo nevjernikom, mušrikom i munafikom, ako se od njega tako nešto otvoreno ne pojavi” ili nešto što na to jasno upucuje.

“Prepuštamo, ustvari, njihovu nutrinu Allahu.” Jer Poslanik, s.a.v.s, je rekao: “Mi sudimo po vanjskim pokazateljima, a Allahu pripada nutrina (skriveno).”
Isto tako, nama je zabranjeno da sumnjamo i slijedimo ono za što nemamo dokaza. Allah, dž.š, kaže: “Ne povodi se za onim što ne znaš!” El-Isra’, 36.

“Niko se od sljedbenika Muhammeda, s.a.v.s, ne može kazniti smrcu osim ako to po pravdi zaslužuje” tj. ako to islam nalaže, kao što je kisas (krvna osveta), odmetništvo od vjere, i razbojništvo koje zaslužuje smrtnu kaznu po šerijatu.
Zatim, autor navodi njihove izreke u vezi sa pokornosti vladaru, pa kaže: “Smatramo da se ne treba buniti protiv naših halifa i upravljaca”, osim onih koji se silom nametnu a nisu dobili prisegu odgovarajucih clanova zajednice (ehlu-lhalli ve-l-akdi) “Cak i ako pogriješe.” Jer Poslanik, s.a.v.s, kaže: “Ako neko od vas vidi nešto loše kod svoga emira, neka se strpi, jer ko se odvoji od džemata i u tom stanju umre, umro je džahilijetskom smrcu.” U drugom rivajetu stoji: “...skinuo je ogrlicu islama sa svoga vrata.”

Zatim, otkazivanje poslušnosti emiru grješniku (nepravedniku) prouzrokuje daleko vecu štetu nego što su njegovi grijesi. Pored toga, strpljenjem na njihove greške brišu se grijesi i povecavaju sevapi, jer Allah, dž.š, je dao da oni zavladaju nama zbog naših loših djela. Allah, dž.š, kaže: “Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.” Eš-Šura, 30. “Tako isto Mi prepuštamo vlast jednim silnicima nad drugim zbog onoga što su zaradili.” El-En’am, 129. Zato smo dužni da što više istigfar donosimo, tevbu cinimo i ispravljamo svoja djela, jer ako ljudi hoce da se riješe nepravde nepravednog vladara, neka ostave nepravdu medu sobom. Prenosi od Malika b. Dinara da je u jednoj od Allahovih, dž.š, knjiga stajalo: “Ja sam Allah, vladar svih vladara. Srca vladara su u Mojoj ruci. Ko Meni bude pokoran, Ja cu dati da mu oni budu milost, a ko prema Meni bude neposlušan, Ja cu dati da mu oni budu kazna. Zato, nemojte trošiti vrijeme grdeci vladare, nego se Meni pokajte, pa cu Ja ucniniti da budu naklonjeni prema vama.”

“Ne molimo se allahu protiv njih”, zato što smatramo da u dovi protiv njih nema nikakve koristi. Prenosi se da su neki ljudi otišli do Malik b. Enesa i požalili mu se na Jusufa b. Hadždžadža , a zatim mu rekli: “Zar neceš zamoliti Allaha, dž.š, da nam pomogne protiv njega?” On im tada rece: “Strpite se! Tako mi Allaha, onaj koji ce doci poslije njega još je gori. To sam cuo od vašeg Poslanika” To je uistinu tako i bilo, jer je Hadždžadž, iako je bio nepravedan i fesad cinio, predvodio muslimane na hadždžu, u obavlajnju ibadeta slijedio ashabe, sam vazio za vrijeme džume i imamio klanjacima. Zatim se, nakon njega, raširilo neznanje medu vladarima i namjesnicima, te su poceli oponašati nemuslimane u nošnji i nositi svilu, zlato i slicno, zatim odavati raznim zabavama koje su bile poznate kod vladara silnika, ostavljati hutbe za vrijeme džume namaza i obracanje na Arefatu.

“Niti se povlacimo od poslušnosti prema njima.” Jer to vodi u totalnu neposlušnost ostalog svijeta i može prouzrokovati veliki nered i oslabiti snagu muslimana, što njihovi neprijatelji vrlo lahko mogu iskoristiti.
“Smatramo da je poslušnost prema njima dio pokornosti prema Allahu i stroga obaveza.” Allah, dž.š, kaže: “O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim.” (En-Nisa’, 59) Poslanik, s.a.v.s, kaže: “Ko se pokori meni pokorio se je Allahu, a ko prema meni bude neposlušan, on je neposlušan prema Allahu. Ko se pokori namjesniku (emiru), pokorio se meni, a ko bude neposlušan prema namjesniku, on je neposlušan prema meni.”

“Molimo se Allahu za njih, njihovo popravljanje i upucivanje, te za njihovo zdravlje.” Ta dova ima višestruk znacaj i ako bude uslišana, onda ce se taj hajr proširiti sa vladara i na njegove podanike, on ce ih zavoljeti i nece moci dozvoliti nepravdu nad njima.
Ukoliko se vladari i namjesnici poprave u vjeri, to ce prouzrokovati povratak vjeri od strane ostalih muslimana, jer ce to oni od njih tražiti i tako zaraditi veliku nagradu kod Allaha, dž.š, i lijepu spomen kod ljudi. A ukoliko njihovo zdravlje bude dobro, to ce im pomoci da lakše obave emanet kojim ih je Allah, dž.š, zadužio povjeravanjem uprave nad drugima. Poslanik, s.a.v.s, kaže: “Vladar je cuvar naroda i on je odgovoran za njih.”

“Pristajemo uz sunnet i džema’at.” Jer je u slijedenju sunneta i džema’ata uputa, a u odstupanju od njih zabluda.

“Cuvamo se skretanja, razilaženja i podvajanja.” Jer je Allah, dž.š, je rekao: “Onoga ko se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je pravi put, i koji pode putem koji nije put vjernika, pusticemo da cini šta hoce, i bacicemo ga u Džehennem, - a užasno je on boravište!” (En-Nisa’, 115) A Poslanik, s.a.v.s, je rekao: “Ko odstupi od džema’ata makar pedalj, on je skinuo ogrlicu islama sa svoga vrata.” “Allahova je pomoc sa džema’atom, a ko se odvoji on ce odvojen biti i u vatri.” To zbog toga što je pravac pripadnika sunneta i džema’ata jedan od Allahovih, dž.š, dokaza koji upucuju na sigurno znanje. Poslanik, s.a.v.s, kaže: “Moj ummet se nikada nece složiti u zabludi.” Zato je odstupanje od sunneta i džema’ata novotarija i zabluda.

“Volimo pravedne i povjerljive”, a oni su pripadnici ehli sunneta i džema’ata, zatim oni, od ummeta, koji ih budu slijedili, te pravedni vladari. Zato je ljubav prema njima znak potpunog imana i iskrene predanosti Allahu, dž.š, jer ona u sebi sadrži ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku. A Allah voli dobrocinitelje, one koji se kaju i one koji se redovno ciste. A u potpunu ljubav prema Allahu, dž.š, spada i voljeti one koje Allah, dž.š, voli, jer onaj koji nekog voli, voli i ono što on voli, mrzi ono što on mrzi, prijateljuje sa onim s kojim on prijateljuje i mrzi onoga koga on mrzi. On je, dakle, saglasan sa svojim voljenim u svakoj situaciji.

“Ne volimo nasilnike i izdajnike.” To su oni koji vole razlaz i neposlušnost i nepravedni vladari. Allah, dž.š, ne voli izdajnike, niti one koji nered cine i one koji se ohole. Mi ih, isto tako, ne volimo i mrzimo, kako bismo udovoljili Allahu, dž.š. Ljubav i mržnja prema njima zavisi od njihovih pozitivnih i negativnih osobina. Tako se u jednom covjeku može nalaziti uzrok ljubavi i mržnje, prijateljstva i neprijateljstva, te se on može voljeti iz jednog razloga, a mrziti iz drugog, a prevladava ono što je jace. Isto tako, Allah, dž.š, nešto kod svog roba voli a drugo ne voli. Poslanik, s.a.v.s, prenoseci od svoga Gospodara, kaže: “Ni u cemu se ne dvoumim kao u pogledu uzimanja duše Mome robu vjerniku koji ne voli smrt, a ja ne volim da ga uznemirim, ali to mu se mora dogoditi.”

“Tvrdimo da Allah zna istinu i onoga što je nama nejasno po našem znanju.” Ove rijeci su potvrda i pojašnjenje onoga što je vec receno, da je ispravan u vjeri samo onaj ko se u potpunosti preda Allahu i Njegovom Poslaniku i znanje o necemu što mu nije jasno prepusti onome ko ga zna, jer onaj koji govori o necemu bez znanja, slijedi samo svoje strasti. A Allah, dž.š, kaže: “A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu?” (El-Kasas, 50)

“Reci: “Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna.” (El-Kehf, 26) “Reci; “Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo njih to zna.” (El-Kehf, 22) To zbog toga što rješavanje svih problema nije moguce, zato je neophodne znanje o tome prepustiti Allahu i cvrsto vjerovati u istinitost svega onoga što se prenosi od Allaha i Poslanika. Svi znamo da je ljudski razum nemocan da spozna sve ljudske tajne i mudrosti, a kako je tek sa Allahovim, dž.š, tajnama i mudrostima?