ebu hanifin doprinos hadiskoj znanosti 4

Velikani hadiske znanosti

Ebu Hanife bio je poznati imam u fikhu. Malo je poznato da je bio i imam u hadisu! Ovaj tekst pokušaj je da se osvijetli njegovo zanimanje za ovaj drugi izvor šerijatskog prava i potvrdi autoritet koji uživa medu najznacajnijim strucnjacima u toj oblasti!

Neznanje, zavist i mržnja cesto su bili uzrok da se veliki doprinos islamskih ucenjaka prikrije ili da se to pokušava to uciniti. Kada je u pitanju Ebu Hanife, te njegovo zanimanje, znanje i doprinos ovoj izuzetno važnoj islamskoj oblasti, to se posebno može uociti. Sreca pa je u svakom vremenu bilo onih koji su, svojom objektivnošcu i naucnom utemeljenošcu, skidali veo zaborava ili oblake mržnje sa istinskih islamskih ucenjaka. Ovaj tekst pokušaj je da se svijetlim zrakama cinjenica rastjera magla zaborava sa ovog genija.

Ebu Hanifino zanimanje za hadis i hadiske znanosti

Još u mladosti se Ebu Hanife poceo interesovati za za hadis i hadiske znanosti. Veliki muhaddisi i hadiski kriticari spominju njegovo zanimanje za hadis i putovanje u potrazi za novim hadisima. Tako poznati hafiz hadisa Ez-Zehebi tvrdi da je Ebu Hanife pokazao izuzetnu pažnju spram hadiskih predaja i da je, u potrazi za njima, puno putovao.(1)
Na drugom mjestu kaže: Ebu Hanife je, zaista, uložio dosta truda u potrazi za hadisom, a to se posebno primjecivalo nakon 100. god. po Hidžri!(2)

Dakle, posebnu angažiranost u ovoj oblasti iskazao je poslije dvadesete godine života!
U drugom djelu hafiz Ez-Zehebi kaže da je Ebu Hanifin najveci ucitelj u hadisu bio Ata' b. Ebi Rebah, koga je Ebu Hanife slušao u Mekki!(3)

Potrebno je istaci da je Ata b.Ebi Rebah el-Kureši (umro 114. ili 115.god. po H.) bio jedan od najvecih imama i fakiha medu tabi'inima. Ibn Sa'd za njega kaže da je bio pouzdan u hadisu i da je izuzetno dobro poznavao tu oblast. Ibn Abbas, r.a, nakon što je bio upitan za neku fetvu, zacudeno je zapitao: Mekkelije, što se sakupljate oko mene a medu vama je Ata'?! (4 )

Veliki muhaddis Husejn b. Ali es-Sajmiri, ucitelj Hatiba el-Bagdadija, citira Harisa b. Abdurrahmana koji je rekao: Prisustvovali smo halkama Ata'a b. Ebi Rebaha poredani jedni iza drugih. Kada bi došao Ebu Hanife, Ata' je tražio od nas da proširimo naš krug, a onda bi ga pozvao u svoju blizinu i pokazao mu mjesto u procelju halke!(5)
Iz ovog primjera jasno se da primijetiti da je Ebu Hanife bio najcjenjeniji ucenik poznatog Ata'a!

Imam Abdu-l-Vehhab eš-Ša'rani navodi da je Ebu Hanife saznavao hadise preko svog ucitelja Ata'a, a Ata', obzirom da je bio ucenik Ibn Abbasa, r.a., saznavao je hadise od njega. (6)

Koliko se Ebu Hanife angažirao na prikupljanju i proucavanju hadisa najbolje svjedoci primjer Mis'ar b. Kidama, pouzdanog hafiza hadisa iz Iraka, koji, prisjecajuci se, kaže: Izucavali smo hadis zajedno sa Ebu Hanifom pa nas je nadmašio! Natjecali smo se u zuhdu, pa nas je prevazišao! Rješavali smo šerijatsko-pravna pitanja, pa je on dostigao ono što vec znate! (7)

Kolika je bila njegova želja za saznavanjem hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s, najbolje svjedoci predaja koju sa lancem prenosilaca bilježi Ibn Abdu-l-Berr, u kojoj Ebu Hanife kaže: Kada sam 93. god. po Hidžri sa ocem otišao na hadž imao sam 16 godina. Tom prilikom sam vidio jednog starca oko kojeg su se ljudi okupili. Upitao sam oca: Ko je onaj starac? Odgovorio je: To je Abdullah b. El-Haris b. Džuz', jedan od Poslanikovih, s.a.v.s, ashaba! Upitao sam ga ponovo: Šta bi se od njega moglo iskoristiti? Rekao mi je: Hadisi koje je cuo od Vjerovjesnika, s.a.v.s.! Zamolio sam ga da mu se približimo kako bih nešto cuo. Kada sam mu se približio, cuo sam kako navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Ko razumije vjeru, Allah ce zadovoljiti njegove potrebe i opskrbice ga odakle se ni ne nada! (8)

Ebu Hanifin odnos prema sunnetu

Ebu Hanife je, nakon Kur'ana, svoje fikhske stavove temeljio na drugom izvoru šerijatskog prava – sunnetu! Otkuda, onda, u nekim islamskim izvorima zakljucci da je Ebu Hanife preferirao analogiju u odnosu na sunnet?! To pitanje zahtijeva opsežne analize koje su vec sacinili brojni islamski ucenjaci, medu njima šejh Muhammed Ebu Zehre, dr. Mustafa Es-Siba'i, Muhammed Ebu Zehv i dr.

Takva optužba bila je prisutna još za njegova života. Sam Ebu Hanife o tome kaže: Lažu, tako mi Allaha! Potvaraju nas svi oni koji kažu da preferiramo analogiju nad sunnetom! Zar je potrebno pribjegavati analogiji nakon jasnog teksta hadisa?! (9)

On je pribjegavao analogiji samo kada nije imao teksta hadisa i to kada je bio u krajnjoj nuždi, kako i sam tvrdi: Mi smo se služili analogijom samo u krajnjoj nuždi i to ako nismo mogli naci nikakav dokaz u Kur'anu, sunnetu i praksi ashaba! (10)
Poznata je i njegova izjava u kojoj naglašava da sve što je došlo autenticnom predajom od Vjerovjesnika, s.a.v.s, drage volje je uvažavao i u tome zuopce nije bilo razilaženja. Ono što je došlo od ashaba, izabirali su, a ono što je došlo nakon te generacije, uvažavali su ili odbacivali, jer su i oni ljudi, skloni i pogoditi i pogriješiti! (11)

Tako je Ebu Hanife, na primjedbu Ebu Dža'fera el-Mensura da daje prednost svojim zakljuccima nad sunnetom Allahovog poslanika, s.a.v.s, odgovarao da to nije istina, vec je cinjenica da on preferira Allahovu Knjigu, sunnet Vjerovjesnika, s.a.v.s, a zatim mišljenje Ebu Bekra, Omera, Osmana i Alije, a onda i ostalih ashaba! Medutim, u generacijama nakon njih, kada dode do razilaženja, tek tada je koristio analogiju, jer, kako napominje, izmedu Allaha i Njegovih robova nema rodbinskih niti drugih veza, pa, prema tome, što su generacije nakon ashaba prece ili bliže Allahu od nas! (12)
Ocito je da su napadi na Ebu Hanifu nastali zbog toga što je on uvjetovao strožije kriterije u primanju i prenošenju hadisa, posebno u adaletu /pravednosti i dabtu /preciznosti i to daleko više nego što su uvjetovali ostali muhaddisi i islamski pravnici.

S druge, pak, strane, Ebu Hanife je smatrao da je jaci hadis koji prenosi ravija koji je muhaddis ali i fakih u isto vrijeme, nego onaj hadis koji prenosi samo muhaddis, jer je fakih osoba koja dobro poznaje vjeru i šerijatskopravne propise, pa je, otuda, smatrao da su muhaddisi kao apotekari a fakihi kao ljekari! (13)

Inace, ucenjaci iz Iraka postavili su stroge kriterije u prihvatanju predaja, pa su više voljeli utvrditi da neku predaju sigurno prenosi ashab ili tabi'in, nego da kažu da je došla od Vjerovjesnika, s.a.v.s, ako, doista, nisu sigurni u to! Otuda je izgledalo da Ebu Hanife ne uvažava brojne hadise i da preferira svoje mišljenje. Medutim, razlog je jedino u opreznosti da se na neutemeljenoj predaji ne donose šerijatskopravni zakljucci! (14)

Muhammed Ebu Zehv tvrdi da je apsolutna laž optužba na racun Ebu Hanife da je preferirao svoje mišljenje u odnosu na hadis! On tvrdi da je svoje stavove temeljio na mišljenjima ashaba, ako bi nedostajali autenticni hadisi koji tretiraju odredenu šerijatskopravnu oblast. cak je uvažavao i temeljio svoje stavove na mursel-predajama, dok su brojni islamski pravnici to odbacivali! (15)

Inace, poznata je praksa velikih imama da svoje fikhske zakljucke nisu temeljili na nesigurnim predajama. Tako se bilježi da Imam Malik oponira na 70 mjesta sunnetu koji nije autentican, a svoje stavove temelji na analogiji, pa, i pored toga, nije optužen da preferiara svoje mišljenje nad sunnetom! (16)

Ebu Hanifin ugled u hadiskoj znanosti

Vecina ucenjaka u svojim djelima potvrduje imamet ovog genija u hadisu i hadiskoj znanosti. Tako Ebu Davud es-Sidžistani, poznati autor Sunena, jedne od šest najpoznatijih hadiskih zbirki, tvrdi: Allah se smilovao Maliku, Šafiji i Ebu Hanifi koji su bili imami u hadisu! (17)

Hafiz ez-Zehebi u svom Mizanu-l-i'tidalu, u kojem je kritikovao brojne muahaddise zbog nekon nedostataka: nepreciznosti, slabosti, laži i sl., u uvodu ovog djela napominje da u njemu nije kritikovao, niti je spomenuo imena cuvenih imama, koji se stoljecima slijede zbog njihove iskrenosti, utemeljenosti i ucenosti, kao što su Ebu Hanife, Šafija i Buhari, a ako ih i spomene, kako napominje, onda je to u pozitivnom kontekstu! Medutim, i pored toga, neko je u izdanju Daru-l-fikra ubacio da se na Ebu Hanifu Ez-Zehebi kriticki osvrce, što oponira upravo onome što je sam Ez-Zehebi naveo u uvodu ove svoje knjige! (18)

Ocito je da je neko iz pristranosti i mezhebske zaslijepljenosti ubacio tekst koji uopce nije napisao hafiz Ez-Zehebi! Može se slobodno konstatirati da ta osoba iz svoje fanaticnosti i zaslijepljene mržnje nije uspjela primijetiti da je hafiz Ez-Zehebi vec u uvodu ovog svog znacajnog djela eksplicite napomenuo da se nece kriticki osvrtati na cuvene imame kakvi su Ebu Hanife, Šafija i Buhari! (19) Iz tog postupka vidi se da mržnja ociju nema, a i kada ima oci – vida nema!!!

Ebu Hanifino izuzetno poznavanje hadiske discipline El-Džerhu ve-t-ta'dilu /o povredivosti i nepovredivosti prenosilaca hadisa, jasno raspoznaje cuveni hafiz u hadisu imam El-Bejheki, koji uvažavajuci njegovu ocjenu o nepovredivosti i autenticnosti Ata b. Ebi Rebaha i povredivosti i slabosti Džabira El-Džu'fija, priznaje Ebu Hanifi posebnost u ovoj hadiskoj oblasti! (20)

Imam Ez-Zehebi, kada spominje Džabira b. Jezida el-Džu'fija el-Kufija, jednog od ši'ijskih muhaddisa, uz ostale, takode uvažava Ebu Hanifinu kritiku ovog muhaddisa, za koga je Ebu Hanife ustvrdio od njega nije vidio veceg lašca. (21)

Tu Ebu Hanifinu ocjenu uvažava i imam Tirmizi, iznosi je i slaže se s njim! (22)
Hakim En-Nejsaburi u svom poznatom djelu Ma'rifetu ulumi-l-hadisi, u poglavlju koje tretira poznate i pouzdane imame u hadisu iz generacije tabi'ina i etba'i-t-tabi'ina, izmedu ostalih, navodi i Ebu Hanifu, što eksplicite govori o njegovoj izuzetnoj poziciji kao imamu u hadisu, medu najvecim autoritetima hadiske znanosti. (23)
Ibn Tejmijje sa velikim respektom govori o Ebu Hanifi (24) nazivajuci ga jednim od najpoznatijih imama, napominjuci da je znaniji i veci fakih od Tahavija i slicnih!( 25) Na drugom mjestu Ibn Tejmijje spominje da su cetverica velikih imama bili imami i u hadisu, i u tefsiru, i u tesavvufu i u fikhu! (26)

Ibnu-l-Kajjim el-Dževzijje, takode, sa izuzetnim respektom, uporeduje Ebu Hanifu sa Šafijom, Ahmedom, Malikom, Ebu Jusufom, Buharijom i dr. (207)

Dakle, svi navedeni velikani hadiske i, uopce, islamske znanosti, kao što su Ebu Davud, Tirmizi, Hakim, Bejheki, Ibn Abdu-l-Berr, Ibn Tejmijje, Ibnu-l-Kajjim i brojni drugi, složili su se da je Ebu Hanife bio jedan od poznatih imama i u hadisu, cije su mišljenje i ocjena bili izvor kasnijim generacijama za oblast povredivosti i nepovredivosti prenosilaca hadisa, u slucaju skrivenih mahana u hadisu, u ocjeni teksta hadisa i drugim segmentima ove znanosti!

Veliki broj hadiskih strucnjaka, i u prošlosti i u novije vrijeme, priznaju mu preciznost, memoriju i utemeljenost prilikom prenošenja hadisa. Tako Abdullah b. Davud el-Hurejbi zakljucuje: Muslimani u svojim namazima treba da uce dove za Ebu Hanifu, zbog njegove brige, cuvanja i doprinosa sunnetu i fikhu! (28)

Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje zakljucuje: Ucenjaci kao što su Se'id b. Musejjeb, Urve b. Zubejr, Hasan el-Basri, Ebu Hanife, Ebu Jusuf, Muhammed b. Hasan, Malik, Šafi', Ahmed, Ibn Džerir et-Taberi i dr. danonocno su tražili znanje i ništa drugo ih nije zaokupljalo. Oni su nekada preferirali stav jednog, a nekada drugog ashaba, onako kako su smatrali na temeljima šerijata! (29)

Ibn Tejmijje, spominjuci islamske ucenjake koji su bili predvodnici u brojnim islamskim disciplinama, svaki put navodi i Ebu Hanifu kao jednog od nezaobilaznih islamskih autoriteta koji je bio i ostao izvor i inspiracija generacijama muslimana poslije njega!(30)

Njegovo izuzetno poznavanje hadisa jasno potcrtava Imam es-Serhasi, kada kaže: Ebu Hanife bio je najveci poznavalac hadisa u svoje vrijeme! Medutim, zbog njegovog rigoroznog kriterija u pogledu preciznosti ravija i prevelike opreznosti da se slabe predaje ne pomiješaju sa autenticnim, malo je prenosio hadis! (31)
Otuda, kako tvrdi imam Alauddin el-Kasani, hadisu koji je Ebu Hanife, na temelju svojih kriterija, proglasio autenticnim, niko nakon njega nije uspio naci mahanu i nedostatak! (32)

Imam Šemsuddin es-Salihi eš-Šafi'i tvrdi da Ebu Hanife spada u najvece hafize hadisa! On zakljucuje da je on prvi izvlacio šerijatskopravna rješenja iz hadisa, i sa cudenjem se pita: Kako bi mogao izvuci toliko zakljucaka i riješiti toliko šerijatsko-pravnih pitanja da nije dužnu pažnju posvetio hadisu!? (33)

Imam El-Adžluni tvrdi da je Ebu Hanife bio najveci znalac Kur'ana i sunneta, jer se, naprosto, o šerijatskopravnim rješenjima ne može ni raspravljati bez decidnog poznavanja ova dva fundamentalna izvora islama! On je u svoje djelo Igdu-l-dževheri-s-semin, koje sadrži 40 hadisa iz najpoznatijih hadiskih zbirki, uvrstio, izmedu ostalih, i hadis iz Ebu Hanifinog Musneda, priznavši tako da ga smatra strucnjakom i u oblasti hadiskih znanosti! (34)

Njegovu izuzetnu nadarenost kao kriticara hadisa u poznatoj hadiskoj disciplini povredivosti i nepovredivosti prenosilaca hadisa/*Ilmu-l-džerhi ve-t-ta'dili*, isticu hafiz Abdul-Kadir el-Kureši, Imam Tirmizi, Hafiz Bejheki, Es-Sehavi, Ibn Hibban, Ibn Adijj, Ibn Abdu-l-Berr, Ibn Hazm, Hakim en-Nejasuburi, Ez-Zehebi, Ebu Hajjan el-Endelusi, Ibn Kesir i brojni drugi. (35)

Brojni muhaddisi su vremenom pokušali skinuti etiketu sa Ebu Hanife, kao nedovoljno upucenog u hadisku znanost, što mu je od strane neznalica, zavidnika i mezhebskih fanatika nalijepljena. Tako su hafizi hadisa: El-Mizzi, Ez-Zehebi, Et-Turkmani, Ebu-l-Mehasin el-Husejni eEt-Tarabulsi, Ibn Kesir, En-Nevevi, Es-Sem'ani i dr. potrošili puno vremena da dokažu da ovaj genije nije ništa manji strucnjak u hadisu, nego što je npr. bio u fikhu! (36) Svi oni slažu se da je bio izuzetno strog u prenošenju hadisa, oslanjajuci se na konstataciju Jahja b. Me'ina, koji je rekao: Ebu Hanife bio je pouzdan u hadisu! On je prenosio samo onaj hadis koji je precizno zapamtio a nije prenosio one u koje nije siguran! (37)

Nakon procišcavanja brojnih tekstova koji negativno tretiraju ovog ucenjaka, mali broj autora kasnijih generacija navodi optužbe na njegov racun. Jedan od rijetkih koji ga optužuju za slabost je šejh Muhammed Nasiruddin el-Albani. Kada on citira hadis: Kada se pojavi zvijezda /Surejja, podigne se nesreca sa stanovnika svakog podrucja! (38) Taj hadis prenosi Ebu Hanifin ucenik Muhammed b. Hasan, od Ebu Hanife, on od Ata' b. Ebi Rebaha, a on od Ebu Hurejre, r.a, merfu'-predajom. Inace, posredstvom Ebu Hanife ovaj hadis bilježe Es-Sekafi u El-Fevaidu, Taberani u El-Mu'džemu-l-evsatu i El-Mu'džemu-s-sagiru i Ebu Nu'ajm u Ahbaru Asbehan. (39)

Šejh El-Albani tvrdi da su sve ravije citiranog hadisa pouzdane, izuzev Ebu Hanife, koji se, uprkos utemeljenosti u fikhu, smatra slabim u pogledu pamcenja. On navodi da to smatraju Buhari, Muslim, Nesai, Ibn Adijj i drugi, pa zbog toga Ibn Hadžer u Takribu-t-tehzibu, spominjuci Ebu Hanifinu biografiju istice samo da je bio poznati fakih! (40)

Medutim, Ibn Hadžer nigdje ne optužuje Ebu Hanifu za lošu memoriju, niti za neku drugu slabost u hadisu, pa se, otuda, šejh Muhammed Abdu-r-Rešid en-Nu'mani pita: Kako je muhaddis, kakav je bio šejh El-Albani, zakljuciti iz Ibn Hadžerovih rijeci: poznati fakih, da je slab prenosilac hadisa???!!! (41)

Šejh En-Nu'mani dalje se pita: Kako ga je Jahja b. Me'in, jedan od najvecih hadiskih kriticara svih vremena, mogao nazvati pouzdanim (42) a šejh El-Albani slabim???!!!
Ocito je da su neki hadiski kriticari opovrgli svoju prethodnu ocjenu o nekom prenosiocu. Tako Nesai u svom djelu o slabim prenosiocima kaže: Ebu Hanife nije jak u hadisu! (43) Medutim, ocito je, da je vremenom Nesai promijenio svoju ocjenu, što jasno potvrduje hadis koji navodi u Es-Sunenu-l-kubra, a ciji sened smatra slabim zbog Asima b. Omera, jednog od prenlosilaca ovog hadisa. Iako se u ovom rivajetu spominje i Ebu Hanife, kao prenosilac ovog hadisa, Nesai ga ne uvrštava u red slabih prenosilaca, što jasno upucuje na promijenjen stav spram Ebu Hanife! (44)

Otuda, šejh En-Nu'mani ne može shvatiti pretjerivanje pojedine uleme u napadima na ovog genija. (45) To, takode, nije mogao shvatiti ni veliki hafiz hadisa Ibn Abdu-l-Berr, koji je konstatirao: Pretjerali su muhaddisi u kritici Ebu Hanife i prešli su svaku mjeru u tom pogledu! (46) Slicno konstatira i Jahja b. Me'in, savremenik Ahmeda b. Hanbela, kada kaže: Doista su neki od nas pretjerali u kritici Ebu Hanife i ucenjaka iz njegovog mezheba! (47)

Otuda šejhu En-Nu'maniju ne preostaje ništa drugo, nego da zakljuci ustima El-Hurejbija, jednog od poznatih muhaddisa, da je negativan stav spram Ebu Hanife rezultat neznanja ili zavisti!!! (48)

Ebu Hanifina smrt

Ebu Hanife umro je kao šehid,pošto je otrovan! To tvrde Ez-Zehebi i brojni drugi autori. (49)Naime, halifa El-Mensur pribojavao se Ebu Hanifinog djelovanja cak i iz zatvora, gdje ga je strpao još 146. god. po Hidžri, pa je odlucio otrovati ga, kako bi ga se riješio, 150. god. po H. (50)

Postoje razilaženja u pogledu godine njegove smrti. Neki navode 150, neki 151, a neki 153. Godinu po Hidžri. Najveci broj autora slaže se da je, prema dostupnim podacima, umro 150. god. po Hidžri i da je bio napunio 70 godina života. (51) Na vijest o smrti ljudi su u grupama pristizali na njegovu dženazu. Prvu dženazu mu je klanjalo 50.000 ljudi! (52) Nakon toga, još pet puta mu je klanjana dženaza, kako tvrdi Ibn Kesir, zbog ogromne gužve i velikog broja ljudi koji su stalno pristizali. (53) cak postoje predaje da mu je dženaza klanjana narednih dvadeset dana! (54)
Ebu Hanife je – Allah mu se smilovao - ukopan u Bagdau, što navode brojni autori.(55)

Bilješke:

1 Vidi: Sijeru a’lami-n-nubela’, 6/392.
2 Isti izvor, 6/396.
3 Duvelu-l-islam, 1/79. (Izdanje: Daru-l-me’arifi-n-nizamijje, Hajderabad, Indija, 1337.god. po H.)
4 El-Kasimi, Fadlu-l-mubin, str.253.
5 En-Nu’mani, cit. djelo, str. 18.
6 Vidi o tome: Eš-Ša’rani, El-Mizanu-l-kubra, str. 83 (Izdanje, Hajderabad, Indija, 1394. god. po H.)
7 Ez-Zehebi, Menakibu Ebi Hanife, str. 27. (egipatsko izdanje).
8 Ibn Abdu-l-Berr, Džami’u bejani-l-ilmi ve fadlihi, 1/45. (Izdanje: Daru-l-kitabi-ilmijji, Bejrut, bez godine izdanja).
9 Ebu Zehre, cit. djelo, str. 273.
10 Isto djelo i stranica.
11 Cit. djelo, str. 274.
12 Isto djelo i strana. Uporedi: Eš-Ša’rani, El-mizanu-l-kubra, 1/52.
13 Vidi: Ibn Abdu-l-Berr, cit. djelo, 2/131; dr. M. Es-Siba’I, cit. djelo, str. 421 i Ebu Zehre, spomenuto djelo, str. 283.
14 Vidi o tome detaljnu analizu koju je sacinio Imam Ebu Zehre u spomenutoj knjizi, str.272-303.
15 Vidi šire: El-Hadisu ve-l-muhaddisune, str. 285-286.
16 Pogledaj zanimljive zakljucke: El-Hadisu ve-l-muhaddisune, str. 286.
17 Ibn Abdu-l-Berr, cit. djelo, 2/163.
18 Uporedi: Mizanu-l-I’tidal, 4/265.
19 Uporedi ovu cinjenicu u istom djelu: 1/ 2-3.
20 Vidi: El-Bejheki, Delailu-n-nubuvve, 1/43-46. (Bejrutsko izdanje, 1405. god. po H.).
21 Provjeri: Mizanu-l-I’tidal, 1/380.
22 Tirmizi, Kitabu-l-ilel, 5/696. (Štampana zajedno sa njegovim Sunenom).
23 Vidi: Ma’rifetu ulumi-l-hadisi, str. 240-249.
24 Minhadžu-s-sunneti-n-nebevijje, 4/194-195.
25 Ebu Dža’fer Et-Tahavi bio je hafiz hadisa i jedan od najvecih pravnika hanefijske pravne škole. Umro je 321. god. po Hidžri.
26 Minhadžu-s-sunneti-n-nbebevijje, 1/172-173.
27 Provjeri: I’lamu-l-muvekki’in, 1/35.
28 En-Nnu’mani, Mekanetu-l-Imam Ebi Hanife fi-l-hadisi, str. 32.
29 Ibn Tejmijje, spomenuto djelo, 3/142. Uporedi: Prethodni izvor, str. 47-48.
30 Uporedi: Minhadžu-s-sunne, 1/167-168; 1/172-173 i 1/215-216.
31 Es-Serhasi, Usulu-l-fikh, 1/350. (Izdanje: Daru-l-kitabi-l-arebi, 1372. god. po H.). Uporedi, takode: En-Nu’mani, cit. djelo, str. 57.
32 El-Kasani, Beda’i-sana’i fi tertibi-š-šera’i, 2/97. (Egipatsko izdanje, 1327. god. po H.). Uporedi: Mekanetu-l-Imam Ebi Hanife, str. 58..
33 Vidi: En-Nu’mani, cit. djelo, str. 66.
34 Vidi: Ikdu-l-dževheri-s-semin, fi erbe’ine hadisen, min ehadisi sejjidi-l-murselin, str. 4-6. (egipatsko izdanje, 1322. god. po Hidžri).
35 Pogledaj: Mekanetu-l-Imam Ebi Hanife, str. 66-67.
36 Vidi o tome opširniju studiju: Mekanetu-l-Imam Ebi Hanife, str. 87-116.
37 Vidi: cit. djelo, str. 88.
38 Hadis bilježi Imam Muhammed b. Hasan u Kitabu-l-asaru, str. 159.
39 El-Albani, Silsiletu-l-ehadisi-d-da’ife, 1/572.
40 Vidi: cit. izvor i strana.
41 Vidi, En-Nu’mani, cit. izvor, str. 119-122.
42 Ibn Hadžer, Tehzibu-t-tehzib, 4/229.
43 Ed-Du’afa’ ve-l-metrukin, str. 226. (Izdanje: Daru-l-kalem, Bejrut, 1985. godine).
44 Provjeri: Es-Sunenu-l-kubra, poglavlje: Men veka’a ala behimetin, 4/322-323.
45 Vidi, En-Nu’mani, isti izvor, str. 128.
46 Džami’u bejani-l-ilmi ve fadlihi, 2/148.
47 En-Nu’mani, str. 131-132.
48 Isti izvor, str. 123.
49 Uporedi: Sijeru a’lami-n-nubela’, 6/403.
50 Vidi o tome: Shibli Nu’mani, str. 56 i El-Kasimi, Fadlu-l-mubin, str. 250.
51 Uporedi: Tarihu Bagdad, 13/452-453; Sijeru a’lami-n-nubela’, 6/403; El-Bidaje ve-n-nihaje, 10/116.
52 Shibli Nu’mani, str. 57.
53 El-Bidaje ve-n-nihaje, 10/116.
54 Shibli Nu’mani, str.57.
55 Sijeru a’lami-n-nubela’, 6/403; El-Bidaje ve-n-nihaje, 10/116 i Ebu Zehre, cit. djelo, str. 53.