tajna "faraonskog prokletstva"

Od onih stvari koje su povezane sa sihrom i koje su se urezale u svijest ljudi jeste i ono što se zove "faraonsko prokletstvo"

Primjeceno je da mnogi oni koji se bave iskopavanjem faraonskih grobnica, ili ucestvuju u prenošenju njihovih ostataka, bivaju pogodeni razlicitim vrstama nedaca. Za ovu temu se vežu mnoge price tako da neki ljudi vjeruju da ta mrtva tijela nose sa sobom prokletstvo koje zadesi svakog onoga ko im se približi. Poslije dužeg proucavanja ove tajne, jedan njemacki pisac Filip Vandenberg u svojoj knjizi “Prokletstvo faraona” je rekao pitajuci se:

1. Da li je ovo prokletstvo povezano sa nuklearnim zracenjem? Ili su faraoni upotrebljavali neke druge radioaktivne materije kojim bivaju izloženi svi oni koji otvore grobnicu?

2. Da li je to neka vrsta otrovnih gasova koji isparavaju iz biljaka i drveca prilikom otvaranja grobnice?

3. Da li je to neka vrsta sujevjerja koja slijedi svakog onoga ko otkrije grobnicu?

4. Da li je prokletstvo samo koincidencija tako da osoba umre u isto vrijeme kada se otvara grobnica?

5. Da li šišmiši koji se nalaze u katakombama i grobnicama imaju neke veza sa ljudima koji zapadnu u histeriju tako da umru?

6. Da li su pljackaši grobnica i stranci koji su umrli u misterioznim uvjetima došli u dodir sa radioaktivnom zemljom ili otrovom iz biljaka?

Zatim nastavlja sa izlaganjem svoje zbunjenosti onim što se dešava u egipatskim historijskim grobnicama, govoreci: “Kako da objasnimo cinjenicu da na bilo kojem mjestu na kojem se nalazi mumija, mora doci do nekakve nesrece, tako da najveci brod kojeg su ljudi nacinili tj. Titanik sudario se sa santom leda i potonuo, a razlog je što se na njemu nalazila ukradena faraonska mumija.”

Sa istim cudenjem i zbunjenošcu pita se Enis Mensur u svojoj knjizi “Prokletstvo faraona” te kaže: “Veliki broj naucnika vjeruje da ima nešto u unutrašnjosti piramida i faraonskih grobnica što utice na zdravlje covjeka, medutim šta je to? Niko to ne zna.”

Kakva je to prica koja se zove “faraonsko prokletstvo”? Kako je pocela? Kako objasniti sve ono što se dešava onima koji ucestvuju u potrazi za tijelima drevnih egipatskih faraona i njihovim bogatstvom?

Ova prica koja se zove “Faraonsko prokletstvo” je pocela 6. novembra 1922. kada je Hauard Karter poslao telegram lordu Karterfonu obavještavajucI ga o sljedecem: “Otkrio sam nešto velicanstveno u “Kraljevskoj dolini”! Postavio sam prekrivac na vrata i tunel kako bi mogao i ti doci i vidjeti to licno.”

Lord je stigao u El-Aksar 23. novembra, a s njim je bila i njegova kcerka. Kada je došao do “Kraljevske doline” Karter je prišao, slomio katanac i vrata iza kojih je našao tijelo mrtvog faraona Tutankamona koji je tu pocivao 35 vijekova. Svjetske novine su bile preplavljenje ovim vijestima, a ljudi su ih prepricavali, ali odjednom Karterovo srce je pocelo brže da udara i osjetio je panican strah. Medutim, blago, zlato i slava su ga bili zanijeli tako da nije obracao pažnju na ono što osjeca.

Na dan otvaranja bile su prisutne 23 osobe koje je pozvao Karter da prisustvuju otvaranju, medutim odjednom se desilo nešto cudno! Trinaest ljudi koji su bili pozvani na svecanost su poceli umirati jedan poslije drugog i to pod misterioznim okolnostima. Lord Karter je dobio iznenadni napad groznice, te je poceo govoriti: “Vatra je u mom tijelu!!!” Buncao je dok ga je groznica tresla. Došao je i njegov sin iz Indije kako bi ga posjetio, ali je ubrzo umro u hotelu Kontinental u Kairu. Poslije njega umire Karterov pomocnik Vorte Mejs u toku iskopavanja u grobnicama.Njegova smrt je bila neka vrsta samozapaljenja.

Doktor Muhamed Muhamed Dža'fer navodi u svojoj knjizi “Sihr” jedan dio ovih prica te kaže: “U britanskom muzeju se trenutno nalazi jedan tabut (kovceg) veoma precizne izrade u kojoj se nalazi egipatska mumija.

Pricu ovog kovcega, koja sama po sebi izaziva cudenje, bilježe akti britanskog muzeja. Ovaj kovceg je kupio Daglas Mevari kako bi ga prenio u svoju kucu u Londonu. Svi oni koji su imali bilo kakve veze sa ovim kovcegom, zadesile su nekakve nedace tako da su ga se riješili poklonivši ga britanskom muzeju.

Na dan kupovanja kovcega dok je Mr. Daglas cistio svoje oružje, pištolj je odjednom opalio i pogodio ga u lijevo stegno. Izvršena je operacija u toku koje je preminuo.

Prije operacije je oporucio jednom od svojih drugova koji se nalazio u Egiptu a zvao se Mr. Hobli da ako mu se nešto desi u toku operacije, da uruci taj kovceg njegovoj sestri koja je živjela u ulici Bejker u Londonu.

Poslije smrti Mr. Daglasa krenuo je Mr. Hobli da izvrši oporuku te je prenio kovceg u Bur Seid, pripremajuci ga za prijevoz parnjacom do Londona, medutim kad je došao u Bur Seid docekao ga je telegram u kome stoji da je njegov brat ubijen. Kada je stigao u London, predao je kovceg sestri pokojnog Daglasa. Postavila je kovceg u uglu salona i od momenta preuzimanja kovcega, nevolje su pocele da se redaju jedna za drugom. Na dan preuzimanja kovcega, njena kcerka je poginula od udara auta prelazeci cestu dok je išla u školu. Poslije sedam dana, preminuo je muž izvršivši samoubistvo zbog smrti svoje kcerke. Njihovo materijalno stanje se pogoršalo. Pogubila je živce i postala histericna. Pozvala je vracare, sihribaze, astrologe i one koji prizivaju duhove te su se svi složili da ta mumija, koja se nalazi u njenoj kuci, izaziva sve ove probleme koje nije moguce sprijeciti. Nazvala je britanski muzej kako bi uzeli ovu mumiju kao hediju od nje i prenijeli je u muzej. U toku nošenja mumije, poceo je jedan od nosaca da se ismijava i podruguju na racun Engleza koji vjeruju u takva sujevjerja tako da osnivaju posebne muzeje kako bi u njima radili njegovi sunarodnjaci kao sluge. Kovceg još nije ni bio postavljen na svoje mjesto kada ovog radnika uhvatiše strahoviti bolovi od kojih se uvijao i cvilio nekoliko minuta zatim pade mrtav pokraj kovcega.

Svi oni koji su se bavili proucavanjem drevnih egipatskih tragova u Engleskoj su vodili strogog racuna o ovom kovcegu tako da su formirali komisiju koja je istraživala taj problem. Ova komisija je zadužila H.I. Mansela da fotografiše ovaj kovceg iz razlicitih perspektiva. Njegova kompanija je poslala svog izaslanika da uslika kovceg što je on i ucinio. Kada se vratio u ured, docekao ga je drugi zahtjev. Otišao je da ga izvrši i kada se vracao, doživio je saobracajnu nesrecu u kojoj je izgubio prste desne ruke tako da više nije mogao da slika. Kada je razvio film i izradio slike, otkrio je da se na kovcegu nalazi urezbarena slika djevojke ili djevojcice obucenu u vracarsku odoru, na licu joj se odražavao izraz ljutnje i zla.

Kada su pitali sve one koji su vidjeli kovceg ili bili povezani sa njim prije slikanja, svi su potvrdili da nisu vidjeli nikakve slike na njemu niti bilo šta slicno tome.

Ima mnogo prica koje govore o katastrofama i nesrecama koje zadese sve one koji ucestvuju u iskopavanju i otkrivanju faraonskih ostataka, takva je i prica jednog Engleza koji se zove Pol Brejton koji se zatvorio u sobi kralja Hofo i tu proveo citavu noc. Ujutro kada je ustao obavijestio je prisutne kako je vidio duhove i da je vidio ogromnu dženazu, a on je bio mejit, a sve ono što je vidio i osjetio lici u potpunosti na stanje onoga koji uzima drogu koja izaziva halucinaciju, a izdisaji su ga gušili sve dok nije umro.

Tu je i prica Engleza Emerija koji je nadgledao iskopavanje u selu Sekare 10. marta 1971. godine, kada je, odjednom, vrisnuo jedan radnik te poceo da mjauce kao macka, zatim da laje kao pas, zatim da zavija kao vuk. Njegova supruga je bila pored njega u bolnici sve dok nije preminuo 11. marta.

Iako se ono što nazivamo "faraonsko prokletstvo" pojavilo prije sedamdeset godina, u stvarnosti nalazimo da su naši prethodnici govorili o ovome kao što je Šihabuddin Ahmed Abdulvehab en-Nuvejrij preminuo 733. h.g. tj. prije sedamsto godina gdje spominje u svojoj knjizi "Nihajetul irbi fi fununi el-edebi" podatke vezane za izgradnju piramida i neke neobicnosti vezane za nju.

"Kada je El-Me'mun otvorio piramidu, ljudi su godinama dolazili do piramide ulazili u njenu unutrašnjost spuštajuci se u njene komore, neki su se vracali, a neki su tu umirali. Tu je bila i jedna skupina ljudi koja se odlucila da ude u piramidu i da se ne vrate sve dok ne saznaju kakva se to tajna krije tu ispod zemlje. Uzeli su sa sobom hrane i pica za dva mjeseca. Ponijeli su konopce, žice, svijece, sjekire. Ušli su u piramidu gdje je vecina njih sišla u prvu i drugu komoru, dok su tako koracali ugledali su šišmiše velicine orlova koji su ih udarali po licima. Došli su do jednog tjesnaca iz kojeg je dopirao hladan vazduh. Kada su pokušali da udu unutra, svijeca im se ugasila pa su je stavili u staklenu posudu. Pokušali su ponovo da udu, medutim, prolaz je bio veoma uzak, te rece jedan od njih: Zavežite me preko pojasa pa ako se tjesnac bude htio da zatvori, izvucite me vani. Zavezali su ga oko pojasa i poceli spuštati u taj procjep, medutim, procjep je poceo da se zatvara, povukli su konopac, ali nisu mogli da ga izvuku, zaculi su kako mu kosti krckaju, zatim su culi jedan užasan krik tako da su pali na zemlju ne znajuci ni za šta. Kada su došli sebi, potražili su izlaz. Njihovi drugovi koji su ostali pred ulazom u komore su ih, na jedvite jade, izvukli, neki su pali dok su se uspinjali izlazeci iz komore. Kada su izašli, sjeli su zacudeno gledajuci jedni u druge. Dok su tako sjedili, odjednom zemlja izbaci njihovog druga koji je bio zapao u procjep, govorio je jezikom vracara, pa su im neki preveli ono što je govorio da je to nagrada za onoga koji traži ono što nije njegovo, izrekavši to pade mrtav na zemlju.

Price koje se navode vezane za piramide su mnogobrojne tako da njihova brojnost dostiže stepen (istinosti) tevatura, što je ucinilo neke da vjeruju da je prokletstvo nerazdvojivo od tih mrtvih mumija koje zadesi svakog onoga koji ucestvuje u traženju i iskopavanju tijela, ostataka ili faraonskog blaga, medutim ovo uvjerenje je pogrešno. Ovdje se namece jedno pitanje: Da li mrtvac ima sposobnost da utice na one koji su oko njega? Svakako da nema, jer mrtvac ne može niti korist pribaviti niti štetu nanijeti i u ovome su jednaka tijela faraona i tijela drugih ljudi.

Kaže Allah Uzvišeni: "A oni kojima se oni, umjesto Allaha, klanjaju ništa ne stvaraju; oni su sami stvoreni." (Prijevod znacenja - En-Nahl, 20.-21.)

"Reci: Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima, ali vas oni nece moci nevolje osloboditi niti je izmijeniti." (Prijevod znacenja - El-Isra', 56.)

Mrtva osoba ne može sebi naškoditi, niti može korist pribaviti shodno rijecima Božijeg Poslanika s.a.v.s., gdje kaže: "Kada covjek umre, njegova djela se prekidaju..., i uvjerenje da faraonska tijela imaju moc da nanesu zlo svakom onom koji im se približi pogrešno je što negira i Kur'an i sunnet, a navodenje tih prica u novinama nije ništa drugo do li cista obmana.

Kakvo je onda objašnjenje onoga što se dešava onima koji pljackaju faraonske grobnice?

Sihra ima razlicitih vrsta. Neki od njih mogu trajati nekoliko dana, neki traju sedmicama, neki mjesecima a neki mogu trajati i stotinama pa cak i hiljadama godina sve dok se ne uništi. Vrijeme trajanja sihra je povezano sa vremenom trajanja materijala na kojem je sihr ispisan tako ako bude sihr napisan na komadu papira ili platna ili necijoj slici pa kasnije neki od ovih materijala se oštete sihr biva pokvaren.

Ima sahira - da nas Allah sacuva od njih - koji stavljaju sihr u bakrene posude koje zatvaraju topljenim olovom kako bi na taj nacin sacuvali sihr od propadanja. Stari egipatski faraoni su bili najpoznatiji ljudi po sihru i najupuceniji u njegove tajne. A Allah je opisao njihov sihr sa Musa a.s., da je to velika vradžbina rijecima: "Bacite vi"- rece on. I kada oni baciše, oci ljudima zacaraše i jako ih prestrašiše, i vradžbinu veliku prirediše." (Prijevod znacenja - El-E'raf, 116.)

Historijska i arheološka istraživanja pokazuju da su faraoni bili najvještiji ljudi u upotrebljavanju sihra. Ocito je iz kur'anskih ajeta u vezi Musa a.s., i faraonovih sihribaza (carobnjaka) da oni nisu imali nikakvu vjeru, nego se njihova vjera sastojala u obožavanju svojih kraljeva koji su govorili za sebe da su božanstva. Kaže Allah dž.š., govoreci o faraonu: "Ja sam gospodar vaš najveci!" (Prijevod znacenja - En-Naziat, 24.)

Kaže Uzvišeni: "O velikaši", - rece faraon - "ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene." (Prijevod znacenja - El-Kasas, 38.)

Zato su ovi sihirbazi podredili svoje vještine ovim vladarima u toku njihovog života a isto tako i poslije njihove smrti, što je bio razlog da se ovi vladari približe ovim vracarima davajuci im razlicite poklone. Navodi se kako je faraon Ramzes treci (1165.-1197.) p.n.e., darovao jednom od velikih vracara 88786 zarobljenika s kojima je mogao da radi šta želi, ili da ih ubije ili da ih proda, niko ga nije u tome kontrolisao. Navodi se da mu je dao i 32 tone zlata. Veza izmedu faraona i njihovih vladara je bila veoma bliska. Musa a.s., mudžize su došle iz onog domena u kojim su oni bili najvještiji, ali i pored toga nisu mogli da se mjere sa Allahovom moci i snagom.

Faraoni su vjerovali u proživljenje i vjecnost duše smatrajuci da ce se proživjeti iz mrtvih te naci svoje bogatstvo i poslugu koju su ostavili, zato su naredivali sihribazima da upotrijebe sve vještine sihra prilikom balzamovanja te da cuvaju njihova tijela, grobnice i njihovo blago putem sihra koji može da se odupre vremenskim faktorima i da njegovo trajanje bude veoma dugo. Zato su sihirbazi uklesavali rijeci sihra na zidove grobnica, a vjerovatno je da su te drevne rezbarije koje se nalaze u grobnicama farona sadržavale u sebi formule sihra koje su tu uradene kako bi cuvale grobnicu ili blago. Isto tako su koristili cvrste metale na kojima su uklesavali vradžbine. Istraživaci su nalazili izmedu ostalog nakita i komade metala u obliku hamajlije koja je bila okacena za tijelo balzamovanog faraona u njegovom tabutu. Kada je otkrivena grobnica Tutankamona pronadeno je 143 primjerka skupocjenog nakita, ali ono što je zbunilo naucnike jeste jedan komad metala cudnog izgleda na kojem su bili ispisani faraonski simboli. Kada su potražili njihovo objašnjenje u "Knjizi mrtvih" našli su da je znacenje tih simbola sljedece: "Svaka ruka koja te dotakne ce biti odsjecena, svaki nos koji te pomiriše ce biti otkinut, svako oko koje te vidi ce se ugasiti, ustani u miru o ti velicanstveni." Ovim biva jasno da ono što se naziva "faraonsko prokletstvo" nije ništa drugo do li korištenje vradžbina za cuvanje ovih tijela i blaga putem korištenja veoma jakog sihra, i da taj džin koji je naslijedio taj posao od svojih djedova i oceva ne dozvoljava nikome da se približi tom podrucju a da mu se nešto loše ne desi. Svi oni opisi koje su upotrijebili lijecnici kako bi opisali stanja onih kojima se nešto desilo u toku otkrivanja faraonskih grobnica, kao što su nesvjestica, buncanje, ludilo, nisu ništa drugo do li jedno od stanja u koje covjek dode kada ga džin dotakne i svojim dodirom izbezumi.