oporuka

ŠEHID DR. ABDULLAH AZZAM

Sedamnaestog novembra 1989. godine kao šehid u Pešavaru je poginuo jedan od lidera afganistanskih mudžahedina dr Abdullah Azzam, zajedno sa svoja dva sina.
Dr. Azzam je imao jednu od kljucnih uloga u odbrani afganistanske teritorije, pogotovo u koordiniranju sa muslimanima iz raznih dijelova svijeta koji su pomagali pravednu borbu u Afganistanu. Nažalost, on nije docekao oslobodenje Afganistana od crvene pogani, ali je uveliko zaslužan za neuspjeh njihove agresije.

Nekoliko dana prije smrti ostavio je oporuku koja i nama može biti podsticaj da ocuvamo svoju vjeru i ustrajemo na ocuvanju suvereniteta i cjelovitosti drage nam Bosne i Hercegovine.

Inace, dr. Abdullah Azzam roden je 1941. god. u blizini grada Dženin u Palestini. Šerijatsko pravo završio je na Sveucilištu u Damasku 1966. godine. Magistrirao je 1969, a doktorirao 1973. god. iz oblasti usuli-fikha, na poznatom islamskom univerzitetu “Al-Azhar” u Kairu.

Napisao je veliki broj djela. Izmedu ostalih:

1. Fi zilali sureti-t-Tewbe, djelo u dva toma,

2. El-akidetu we eseruha fi binai-l-džili

3. El-Islamu we mustakbelu-l-bešerijje

4. Es-Seretanu-l-ahmer

5. Ajatu-r-Rahman fi džihadi-l-Afgan

6. Ed-Difa’ an eradi-l-muslimin

7. Iberu ve besairu li-l-džihadi fi-l-asri-l-hadir

8. Fi-l-džihadi adabun we ahkamun

9. Džihadu ša’bi muslim

10. Ihlak bi-l-kafile

11. El-Menaretu-l-mefkude i druga.

Ljubav prema džihadu ovladala je mojim životom, srcem i emocijama. Poglavlje “Et-Tewbe” sa svojim jasnim ajetima koji ozakonjuju džihad i cine ga obligatnim do Dana sudnjeg zahvati mi srce bolom, dok duša zacvili osjecajem da sam nemocan i da su muslimani nemocni na putu iskrene borbe u ime Allaha, dž.š..

“Ajetu-s-sejf” (ajet o džihadu) derogirao je 20 i nekoliko – odnosno 40 ajeta - te uz stotinu drugih ajeta koji tretiraju džihad, predstavlja definitivan i konacan odgovor svakom onom koji želi da se poigrava sa sjetima koji se odnose na borbu na Allahovom putu:

“Borite se protiv svih mnogobožaca, kao što se oni svi bore protiv vas; i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone”. (Et-Tewbe, 36.)

“Kada produ sveti mjeseci, onda ubijajte mnogobošce gdje god ih nadete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu docekujte! Pa ako se pokaju i budu molitvu obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Alklah zaista prašta i samilostan je.” (Et-Tewbe, 5.)

Smatram, kao što sam napisao u knjizi “Odbrana muslimanskih zemalja je najvažnija covjekova obaveza”, kao što je smatrao i šejh Ibn Tejmijje prije mene:

“Poslije imana, nema prioritetnije obaveze od borbe protiv neprijatelja koji ruši vjeru i sve što je pozitivno”.

Ne vidim razliku danas – a Allah Jedini zna – izmedu onoga koji zapostavlja borbu na Allahovom putu i onoga koji ostavlja namaz, post ili zekat.

Svi stanovnici Zemlje – bez razlike – stoje pred velikom odgovornošcu pred Gospodarem i pred poviješcu. Otuda smatram da nikoga nece zaobici breme odgovornosti u napuštanju džihada u bilo kojem segmentu njegovog ispoljavanja, svejedno radilo se o da’wi (misionarstvu), pisanoj rijeci, odgoju i slicno.

Svaki musliman snosi posljedice ostavljanja džihada – borbe na Allahovom putu – i svaki musliman koji ispusti pušku iz svojih ruku – bez opravdanog razloga – sresti ce Allaha na Sudnjem danu kao veliki grješnik.

Samo se bolesni, slijepi i nemocni ljudi, žene i djeca mogu pravdati za nepoduzimanje akcija na Allahovom putu.

Svi su ljudi grješnici zbog ostavljanja borbe na Allahovom putu, svejedno gdje se ta borba odvijala: u Palestini, Afganistanu ili bilo kojem dijelu zemaljske kugle gdje je nevjernik svojim terorom zaprljao taj dio zemlje.

Znacajno je napomenuti da dijete od roditelja, muž od žene, ucenik od ucitelja, potcinjeni od pretpostavljenog ne treba tražiti dozvolu da se pridruži oružanim snagama u odbrani osnovnih ljudskih i vjerskih prava. To je jedinstven stav cjelokupne islamske uleme kroz povijest.

Otuda smatram da su muslimani danas odgovorni za svaku prolivenu kap krvi i svaku oskrnavljenu cast u Afganistanu ili bilo na kojem drugom dijelu zemlje gdje žive muslimani. Oni su – Allah zna – saucesnici u prolivanju njihove krvi, jer je zbog njihove nemarnosti i tromosti izostalo dostavljanje pomoci u oružju koje bi ih uveliko zaštitilo od užasa i tiranije.

Muslimani!

Vaš život je džihad! Vaše dostojanstvo je džihad! Vaše opstojanje i vaša sudbina vezani su cvrstom niti za džihad.

Nema vam spomena sve dok ne uzmete oružje i ne upotrijebite ga protiv zla, nasilnika i tirana. Oni koji misle da se Allahova vjera može potpomoci bez džihada i prolijevanja krvi, oni, uistinu, ne shvataju prirodu ove vjere.

Bez borbe se dostojanstvo muslimana ne može postici. To se jasno razaznaje iz Poslanikovih s.a.v.s. rijeci:

“Allah ce iz srca vaših neprijatelja izbaciti kukavicluk a u vaša srca ubaciti “vehn”. “A šta je to vehn, Allahov Poslanice?”, upitaše ashabi. Alejhisselam odgovori: “To je ljubav prema dunjaluku i bojazan od smrti”. U drugoj predaji stoji: “… i bojazan od borbe”.
Džihad je jedina garancija za uspostavljanje harmonije i reda na Zemlji:
'A da Allah ne suzbija ljude, jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao.'
(el-Bekare).

Misionari islama!

Žudite za smrcu - poklonice vam se život! Nemojte se zavaravati lažnim nadama. Nemojte se zavaravati lažnim nadama. Nemojte biti licemjerni prema knjigama koje citate, niti prema nafilama koje obavljate i nemojte da vas primamljive dunjalucke stvari okupiraju pa da zapostavite velike i casne zadatke. Ne slušajte nikoga ko vas odvraca od džihada, jer je džihad suština misionarstva, tvrdava vaše vjere i štit vašeg šerijata - zakona.
Ucenjaci islama!

Ustanite i predvodite ovu generaciju koja žudi povratku svome Gospodaru!

Muslimani!

Vec se oduljio vaš san, dok vam razvratnici komadaju zemlju.
Drage sestre!

Cuvajte se raskoša, jer je raskoš neprijatelj džihadu. Zadovoljite se nužnim i neophodnim. Odgajajte svoju djecu u svjetlu odvažnosti, hrabrosti i džihada, tako da vaše kuce budu mejdan odvažnosti i smionosti a ne polje na kome ce se pripremati kokoši koje ce debljati i cekati klanje tiranina i zlikovaca! Usadujte u vaše sinove ljubav spram džihada, viteštva i pravedne borbe.

Pokušavajte da se saživite sa problemima muslimana u svijetu. Nastojte da vam bar jedan dan u sedmici bude slican životu mudžahida i muhadžira i neka vam taj dan obrok vašeg jela ne prelazi sadržaj suhog hljeba i šoljice kahve.

Djeco!

Odgajajte se i navikavajte na zvuk granata, grmljenje topova, zujanje aviona i tutnjavu tenkova!

Draga moja ženo!

Puno si trpjela zajedno samnom i ispijala i slatke i gorke caše života a uz to si bila moj najbolji pomagac na ovom blagoslovljenom putu džihada.

Ostavio sam te sa dvije kcerke i malim sinom u skromnoj sobici od gline, bez kuhinje i prozora, a uz to si trudna bila i cetvrto nam dijete nosila. Da nije bilo tebe, tvog strpljenja i razumijevanja, ne bih i ja izdržao ovaj teret koga sam preuzeo. Materijalno uživanje ti nije ništa predstavljalo u tvome životu, niti si se ikada jadala za nedostatak materijalnih sredstava. Uvijek si se zadovoljavala sa nužnim i vec postojecim. Znala si da je život u džihadu - najsladi život.

A što se tice vas moja djeco, vi ste imali vrlo malo prilike družiti se sa mnom i vrlo malo ste iskoristili od moga znanja i iskustva. Da, djeco moja, nisam bio puno s vama. A kako i da budem kada sam vidio nesrecu muslimana i genocid koji se nad njima sprovodi; takav užas od kojeg dojilja zaboravi dojence i zbog cega dijete u kolijevci obijeli. Tako mi Allaha, nisam imao snage da živim hladno i mirne duše uz vas, dok vatra kušnje cijepa srca muslimana.

Oporucujem vam da živite vjerom pravih muslimana. Ostavljam vam u oporuku da ucite, pamtite i prakticirate Kur'an, cuvate namaz i post, cuvate svoj jezik, družite se sa dobrim i plemenitim ljudima i radite sa svim islamskim pokretima, ali neka znate da vam ni jedan voda bilo kojeg pokreta ne može zabraniti džihad.

Oporucujem vam, djeco moja, šerijatski korisnu nauku. Oporucujem vam da slušate vašu majku i poštujete vaše sestre. Takode vam oporucujem da slušate najstarijeg brata Muhammeda i da se medusobno volite i poštujete, kao i da posvetite dužnu pažnju citavoj rodbini.