"uci, u ime gospodara tvoga koji stvara..."
Muhamed Porča | Saff br/str. 27Uzvišeni Allah prvim ajetom, prve objave, naređuje učenje Svog savršenog i vječnog govora svakom pojedincu među ljudima i usmjerava nas na jedini način plodnog rada po istini, kroz iskreni nijjet (namjeru) kako pri učenju, tako i pri radu. Nema ispravnog rada bez čistog znanja, niti koristi znanje bez rada po njemu. Zatim nas obavještava da je On Uzvišeni naš Odgajatelj, Nadzornik, Dobročinitelj... i da On jedini ima pravo suda (naredbe i zabrane), jer je naš Stvoritelj, te je rad po ovim Njegovim uputama veliki ibadet (Bogu ugodno djelo). To je jedini put do Allahovog zadovoljstva, rahmeta, pa do dženneta. Kaže Resulullah s.a.v.s.: "Nikoga od vas neće njegova djela uvesti u džennet." - "Zar ni tebe Božiji Poslaniče?" - upitaše ashabi, a on im odgovori: "Čak ni mene, ako me Allah ne prekrije Svojom milošću." (muttefekun alejhi)
BLISTAVO SVJETLO OBJAVE
Ima ljudi koji u svome životu istinu nikada i ne saznaju, pa lutaju bespomoćni bez pravog cilja i upute. Štaviše, mnogi od njih misle da dobro rade, te svoje napore i trud ulažu na tom putu. Kaže Uzvišeni: "Reci: "Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti, čiji je trud u životu na ovom svijetu uzaludan bio, a koji misle da je dobro ono što oni rade? To su oni koji u dokaze Gospodara svoga nisu vjerovali i koji su poricali da će pred Njega izaći! Zbog toga će njihov trud uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati. Njima će kazna džehennem biti, zato što su nevjernici bili i što su se dokazima Mojim i poslanicima Mojim rugali." (Prijevod značenja - El-Kehf, 103-107.)
Ima i onih koji, nakon što saznaše istinu, ne krenuše Pravim putem, već se odazvaše svojim strastima koje ih počeše voditi, a oni postaše njihovim robovima. Kaže Uzvišeni: "Vidiš li ti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo i Allah ga je u zabludi učinio, znajući ga, i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će ga, ako neće Allah, na Pravi put uputiti? Zašto se ne urazumite? (Prijevod značenja El-Džasija 23.)
Ima ih koji saznaše istinu, pa je počeše tajiti i postaše preprekom da jasni dokazi i uputa dođu do ljudi. Kaže Uzvišeni: "One koji taje ono što Smo objavili od jasnih dokaza i upute nakon što Smo je jasnim učinili ljudima u Knjizi, njih Allah proklinjao, a proklinju ih i oni koji imaju pravo da proklinju. Oprostiću samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja Sam milostiv. (Prijevod značenja - El-Bekare 159-160.)
A ima i onih koji istinsku vjeru prodaju za male koristi ovog svijeta, pa je kriju ili iskrivljuju, a ti su još najgori. Kaže Uzvišeni: "Oni koji taje ono što je Allah u Knjizi objavio i to zamjenju za nešto što malo vrijedi - oni u trbuhe svoje ne trpaju ništa drugo do vatru i Allah na Sudnjem danu neće s njima razgovarati niti ih očistiti, - njih čeka patnja nesnosna. Oni su umjeso pravog puta izabrali zabludu, a umjesto oprosta patnju". (Prijevod značenja - El-Bekareh, 174-175.)
Ovo blistavo svjetlo Allahove riječi oni nisu vidjeli, a ako su ga i primijetili, nisu ka njemu krenuli, niti su ga slijedili, a to zato što se kod njih ne nađe iskren nijjet - IHLAS da to čine u ime Gospodara svoga. To zato što je ovo uputa samo bogobojaznim i željnim istine i spremnim žrtvovati se za nju. I zato je ovaj Kur'an nazvan Furkanom, tj. onim koji rastavlja istinu od neistine, kako u saznanjima, tako i u događajima i među ljudima. Onome kome Kur'an ne bude uputom i lijekom, zasigurno će mu se povećati dalalet (zabluda) i otići će još dublje u tmine i više nego što je prije bio.
Šejtan nema nimalo sumnje u Allaha, Njegovu Moć, Znanje..., čak je sa Uzvišenim i razgovarao, ali mu to ništa ne koristi kada se nije pokorio i svojim djelima to potvrdio, kada istinski nije priznao Allaha dž.š. za svoga Gospodara (RABBIK).
Dva su osnovna uzroka nevjerovanja i griješenja. Neznanje i sumnje (šubuhat) sa jedne i slijeđenje strasti (šehevat) sa druge strane. Ovaj ajet nas upućuje, odmah na početku prve objave, kako se riješiti ovih nedostataka koji čine čovjeka slabim i neodlučnim u pogledu prihvatanja istine i rada po njoj. Put znanja i saznavanja, te rad u ime Allaha, su garant uspjeha, sa Božijom Voljom, da čovjek bude na Pravom putu upućen od Uzvišenog. To je najveće Allahovo odlikovanje čovjeku na ovom svijetu.
Ovdje su jasno zacrtani uslovi koji se moraju naći kod jednog alima da bi bio to što jeste, a to je čisto i čvrsto znanje Kur'ana i Sunneta, kako kaže Uzvišeni: "A tebe smo poslije učinili da u vjeri ideš pravcem određenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju. Zaista te oni nikako ne mogu odbraniti od Allaha, nevjernici jedni druge štite, a Allah je prijatelj bogobojaznim. Ovaj Kur'an je putokaz ljudima i uputstvo i milost onima koji čvrsto vjeruju." (Prijevod značenja El-Džasija, 18-20.) i kaže: "Vas dvojica na pravom putu ostanite i nikako se za neznalicama ne povodite." (Prijevod značenja Junus, 89.)
Drugi uslov je bogobojaznost, koja je garant da će govoriti i raditi po stečenom znanju, te da će emanet ispravno i dosljedno prenijeti. Kaže Uzvišeni: "A slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća. Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti." (Prijevod značenja, Lukman, 15.)
NEZNANJE JE BLIZU NEVJEROVANJA
Danas je islamski ummet, nažalost, najbliži Kur'anskom opisu ehli kitabija u svom odnosu prema Allahovoj Knjizi. Kaže Uzvišeni: "Neki od njih su neuki, oni ne znaju za Knjigu, nego samo za gatke i oni samo nagađaju." (Prijevod značenja El-Bekare 78.) Mnogi muslimani su praktično nepismeni u pogledu Kur'ana, ne znaju ga učiti, čak ni njegov prijevod značenja mnogi cijelog nisu pročitali. Kur'an i zbirke hadisa kod mnogih služe za ukras u vitrinama i po njima pada prašina. Mnogi koji sebe ubrajaju u pobožne samo svojim rječima izražavaju poštovanje prema Kur'anu i Sunnetu, dok njihova djela drugačije govore. Pravo poštivanje se ogleda u radu po uputama Kur'ana i Sunneta, širenju ovih časnih principa, zalaganju i žrtvovanju za njih, njihovoj odbrani od napada zlonamjernika, sprječavanju njihovog iskrivljavanja i krivog tumačenja. Kao posljedica nepoznavanja izvora Islama, nerada po njima i nezalaganja za njih, došlo je do razilaženja među Ummetom, pa smo stekli drugo svojstvo ehli kitabija spomenuto u Kur'anu: "Ti misliš da su oni složni, međutim, srca su njihova razjedinjena." (Prijevod značenja, El-Hašr, 14)
Potom izgubismo snagu pa to iskoristiše din dušmani, te nas kao Ummet razjediniše, uzeše nam dio zemlje, uspostaviše svoje zakone na mjesto Allahovih, zajarmiše nas fesadom (neredom) i strastima nakon što sami izabrasmo put džehla i počesmo tražiti zamjenu za Islam koga svedosmo na najuži krug ibadeta. Kada čujemo da se uči negdje Kur'an mi pomislimo da je tu neko umro, jer nam je postalo strano učenje i tumačenje Allahove Knjige živima, iako Uzvišeni kaže: "Ovo je samo pouka - Kur'an jasni, da opominje onoga ko je živ i da zasluže kaznu nevjernici." (Prijevod značenja, Ja-sin, 69-70.)
Sve ovo i ovom slično bilo je uzrokom da izgubimo svoj ponos i predvodničko mjesto koje Ummetu pripada u svjetu kao onima koji primjenjuju Allahov Zakon, Pravdu i Rahmet. Kada smo ovakvi na Zemlji, pa nismo dosljedno ponijeli emanet dina koji nam prenesoše ashabi, tabiini..., ulema, šehidi, kakvo onda mjesto imamo kod Allaha dž.š. ili se još uvijek zanosimo mišlju da je dovoljno to što nosimo zvanje muslimana i uradimo ponešto od islamskih propisa. Kaže Uzvišeni: "To nije ni po vašim željama, ni po željama sljedbenika Knjige, onaj ko radi zlo biće kažnjen za to i neće naći mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagača." (Prijevod značenja, En-Nisa, 123)
Islamski Ummet ima najbolje preduslove da povede čovječanstvo dobru, pravdi i istini, pod uslovom da primijeni časne principe ove čiste vjere, da živi i umire za njih, da mu je Allah Uzvišeni najpreči i Njegov Poslanik među ljudima najdraži. Prvi korak u tome jeste tevba (iskreno pokajanje i obraćanje Allaha dž.š. za oprost), preispitivanje sebe i čvrsta odluka da smo na Allahovoj strani protiv svih šejtana i zala i krivih puteva koji vode Allahovoj srdžbi i džehennemu.
BLISTAVO SVJETLO OBJAVE
Ima ljudi koji u svome životu istinu nikada i ne saznaju, pa lutaju bespomoćni bez pravog cilja i upute. Štaviše, mnogi od njih misle da dobro rade, te svoje napore i trud ulažu na tom putu. Kaže Uzvišeni: "Reci: "Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti, čiji je trud u životu na ovom svijetu uzaludan bio, a koji misle da je dobro ono što oni rade? To su oni koji u dokaze Gospodara svoga nisu vjerovali i koji su poricali da će pred Njega izaći! Zbog toga će njihov trud uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati. Njima će kazna džehennem biti, zato što su nevjernici bili i što su se dokazima Mojim i poslanicima Mojim rugali." (Prijevod značenja - El-Kehf, 103-107.)
Ima i onih koji, nakon što saznaše istinu, ne krenuše Pravim putem, već se odazvaše svojim strastima koje ih počeše voditi, a oni postaše njihovim robovima. Kaže Uzvišeni: "Vidiš li ti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo i Allah ga je u zabludi učinio, znajući ga, i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će ga, ako neće Allah, na Pravi put uputiti? Zašto se ne urazumite? (Prijevod značenja El-Džasija 23.)
Ima ih koji saznaše istinu, pa je počeše tajiti i postaše preprekom da jasni dokazi i uputa dođu do ljudi. Kaže Uzvišeni: "One koji taje ono što Smo objavili od jasnih dokaza i upute nakon što Smo je jasnim učinili ljudima u Knjizi, njih Allah proklinjao, a proklinju ih i oni koji imaju pravo da proklinju. Oprostiću samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja Sam milostiv. (Prijevod značenja - El-Bekare 159-160.)
A ima i onih koji istinsku vjeru prodaju za male koristi ovog svijeta, pa je kriju ili iskrivljuju, a ti su još najgori. Kaže Uzvišeni: "Oni koji taje ono što je Allah u Knjizi objavio i to zamjenju za nešto što malo vrijedi - oni u trbuhe svoje ne trpaju ništa drugo do vatru i Allah na Sudnjem danu neće s njima razgovarati niti ih očistiti, - njih čeka patnja nesnosna. Oni su umjeso pravog puta izabrali zabludu, a umjesto oprosta patnju". (Prijevod značenja - El-Bekareh, 174-175.)
Ovo blistavo svjetlo Allahove riječi oni nisu vidjeli, a ako su ga i primijetili, nisu ka njemu krenuli, niti su ga slijedili, a to zato što se kod njih ne nađe iskren nijjet - IHLAS da to čine u ime Gospodara svoga. To zato što je ovo uputa samo bogobojaznim i željnim istine i spremnim žrtvovati se za nju. I zato je ovaj Kur'an nazvan Furkanom, tj. onim koji rastavlja istinu od neistine, kako u saznanjima, tako i u događajima i među ljudima. Onome kome Kur'an ne bude uputom i lijekom, zasigurno će mu se povećati dalalet (zabluda) i otići će još dublje u tmine i više nego što je prije bio.
Šejtan nema nimalo sumnje u Allaha, Njegovu Moć, Znanje..., čak je sa Uzvišenim i razgovarao, ali mu to ništa ne koristi kada se nije pokorio i svojim djelima to potvrdio, kada istinski nije priznao Allaha dž.š. za svoga Gospodara (RABBIK).
Dva su osnovna uzroka nevjerovanja i griješenja. Neznanje i sumnje (šubuhat) sa jedne i slijeđenje strasti (šehevat) sa druge strane. Ovaj ajet nas upućuje, odmah na početku prve objave, kako se riješiti ovih nedostataka koji čine čovjeka slabim i neodlučnim u pogledu prihvatanja istine i rada po njoj. Put znanja i saznavanja, te rad u ime Allaha, su garant uspjeha, sa Božijom Voljom, da čovjek bude na Pravom putu upućen od Uzvišenog. To je najveće Allahovo odlikovanje čovjeku na ovom svijetu.
Ovdje su jasno zacrtani uslovi koji se moraju naći kod jednog alima da bi bio to što jeste, a to je čisto i čvrsto znanje Kur'ana i Sunneta, kako kaže Uzvišeni: "A tebe smo poslije učinili da u vjeri ideš pravcem određenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju. Zaista te oni nikako ne mogu odbraniti od Allaha, nevjernici jedni druge štite, a Allah je prijatelj bogobojaznim. Ovaj Kur'an je putokaz ljudima i uputstvo i milost onima koji čvrsto vjeruju." (Prijevod značenja El-Džasija, 18-20.) i kaže: "Vas dvojica na pravom putu ostanite i nikako se za neznalicama ne povodite." (Prijevod značenja Junus, 89.)
Drugi uslov je bogobojaznost, koja je garant da će govoriti i raditi po stečenom znanju, te da će emanet ispravno i dosljedno prenijeti. Kaže Uzvišeni: "A slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća. Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti." (Prijevod značenja, Lukman, 15.)
NEZNANJE JE BLIZU NEVJEROVANJA
Danas je islamski ummet, nažalost, najbliži Kur'anskom opisu ehli kitabija u svom odnosu prema Allahovoj Knjizi. Kaže Uzvišeni: "Neki od njih su neuki, oni ne znaju za Knjigu, nego samo za gatke i oni samo nagađaju." (Prijevod značenja El-Bekare 78.) Mnogi muslimani su praktično nepismeni u pogledu Kur'ana, ne znaju ga učiti, čak ni njegov prijevod značenja mnogi cijelog nisu pročitali. Kur'an i zbirke hadisa kod mnogih služe za ukras u vitrinama i po njima pada prašina. Mnogi koji sebe ubrajaju u pobožne samo svojim rječima izražavaju poštovanje prema Kur'anu i Sunnetu, dok njihova djela drugačije govore. Pravo poštivanje se ogleda u radu po uputama Kur'ana i Sunneta, širenju ovih časnih principa, zalaganju i žrtvovanju za njih, njihovoj odbrani od napada zlonamjernika, sprječavanju njihovog iskrivljavanja i krivog tumačenja. Kao posljedica nepoznavanja izvora Islama, nerada po njima i nezalaganja za njih, došlo je do razilaženja među Ummetom, pa smo stekli drugo svojstvo ehli kitabija spomenuto u Kur'anu: "Ti misliš da su oni složni, međutim, srca su njihova razjedinjena." (Prijevod značenja, El-Hašr, 14)
Potom izgubismo snagu pa to iskoristiše din dušmani, te nas kao Ummet razjediniše, uzeše nam dio zemlje, uspostaviše svoje zakone na mjesto Allahovih, zajarmiše nas fesadom (neredom) i strastima nakon što sami izabrasmo put džehla i počesmo tražiti zamjenu za Islam koga svedosmo na najuži krug ibadeta. Kada čujemo da se uči negdje Kur'an mi pomislimo da je tu neko umro, jer nam je postalo strano učenje i tumačenje Allahove Knjige živima, iako Uzvišeni kaže: "Ovo je samo pouka - Kur'an jasni, da opominje onoga ko je živ i da zasluže kaznu nevjernici." (Prijevod značenja, Ja-sin, 69-70.)
Sve ovo i ovom slično bilo je uzrokom da izgubimo svoj ponos i predvodničko mjesto koje Ummetu pripada u svjetu kao onima koji primjenjuju Allahov Zakon, Pravdu i Rahmet. Kada smo ovakvi na Zemlji, pa nismo dosljedno ponijeli emanet dina koji nam prenesoše ashabi, tabiini..., ulema, šehidi, kakvo onda mjesto imamo kod Allaha dž.š. ili se još uvijek zanosimo mišlju da je dovoljno to što nosimo zvanje muslimana i uradimo ponešto od islamskih propisa. Kaže Uzvišeni: "To nije ni po vašim željama, ni po željama sljedbenika Knjige, onaj ko radi zlo biće kažnjen za to i neće naći mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagača." (Prijevod značenja, En-Nisa, 123)
Islamski Ummet ima najbolje preduslove da povede čovječanstvo dobru, pravdi i istini, pod uslovom da primijeni časne principe ove čiste vjere, da živi i umire za njih, da mu je Allah Uzvišeni najpreči i Njegov Poslanik među ljudima najdraži. Prvi korak u tome jeste tevba (iskreno pokajanje i obraćanje Allaha dž.š. za oprost), preispitivanje sebe i čvrsta odluka da smo na Allahovoj strani protiv svih šejtana i zala i krivih puteva koji vode Allahovoj srdžbi i džehennemu.
(sura Et-Tewba 111. ajet)