islam je vjera i drzava

Na imanju Benu Seide, ashabi, r.a., na "demokratski" nacin biraju onoga za koga smatraju da je najbolji i najzaslužniji za tu funkciju i svi priznaju Ebu Bekra es-Sidika, r.a., za prvog halifu muslimana. Daju mu bej'u (prisegu) na vjernost do smrti

U doba Poslanika, s.a.v.s, Objava je silazila i za mnogo konkretnih situacija davala direktni odgovor. Muhamed, a.s., kao posljednji Allahov poslanik ljudskom rodu, bio je poslanik milosti i poslanik sablje. Sva njegova misija sadržana je izmedu ove dvije stvari. Islam je država i vjera. Politika i život opcenito. Zbog svega ovoga kažemo da je duh Islama u prirodnosti, te da je Islam vjera prirode ili prirodna vjera.

Stoga, svi oni koji su dobronamjerni vidjet ce u siri - životopisu Allahove ajete i u nacinu organiziranja islamske države, koja za vrlo kratko vrijeme uspostavlja potpunu pravdu i harmoniju medu svojim stanovništvom. Narod je zadovoljan. Covjek je ostvario ideal: pomirio je duh i tijelo, ideju i materiju, dunjaluk i Ahiret. Allahova mudrost je htjela da Poslanik, s.a.v.s, umire u svojoj 63. godini života. Objava je upotpunjena. Poslanik, s.a.v.s, je rekao:"Ostavljam vam dvije stvari, necete nikada zalutati ako ih se budete držali: Allahovu knjigu i sunnet Njegova Poslanika, s.a.v.s. (sahih hadis). Ashabi, r.a., pristupaju izboru svoga novog vode prije nego što spuštaju tijelo plemenitog Poslanika, s.a.v.s, u zemlju. Na imanju Benu Seide, ashabi, r.a., biraju onoga za koga smatraju da je najbolji i najzaslužniji za tu funkciju i svi priznaju Ebu Bekra es-Sidika, r.a., za prvog halifu muslimana. Daju mu bej'u (prisegu) na vjernost do smrti. Ovo postaje obicaj svih hulefai-rašidina poslije njega. U nacinu izbora Ebu Bekra, r.a., vidimo da je, u osnovi, izbor vode u Islamu demokratski princip slobodnog izbora. Ebu Bekr, r.a., je nakon izbora na mjesto Halife nastavio svoj dotadašnji, skromni život. On nastavlja da živi u predgradu Medine, zvanom Šunh, i nastavio se baviti svojim svakidašnjim poslovima. Jutrom bi pješke ili jašuci došao rano u Poslanikov mesdžid na sabah - namaz, gdje bi, kao imam, klanjao muslimanima, a zatim bi se zabavio državnim poslovima halife. Tek pred vece vracao se svojoj kuci. Nakon sedam mjeseci, kada se ukazala nužna potreba, preselio je u Medinu, ali je nastavio živjeti kao i prije. Nije primao nikakve plate, a svoju porodicu je izdržavao svojim sredstvima.

Neposredno nakon smrti Poslanika, s.a.v.s, islamska država nije imala nikakvih prihoda. Mnoga arapska plemena su se odmetnula i prestala davati zekat u bejtul-mal (državnu blagajnu). Pojavljuju se i lažni vjerovjesnici koje je Poslanik, s.a.v.s, nagovijestio. Medutim, cvrsta volja i oslonac na Allaha, dž.š., rezultirala je skorim povratom stanja u potpunu normalu.

DRŽAVNI PRIHODI

Državni prihodi su bili, uglavnom, iz slijedeceg:

a) Zekat - koji je obavezan za sve muslimane koji su imucni da daju 2,5% od onoga što godišnje pretece od visine "nisaba". Dužnost je islamske države da organizirano pristupi sakupljanju obaveznog zekata.

b) 1/5 ratnog plijena na osnovu poznatog kur'anskog propisa. Ratni plijen je dozvoljen muslimanima te se jedna petina odvaja u državnu blagajnu kako bi bilo u stalnoj pripravnosti za cinjenje dobra.

c) Sadaka - materijalno dobrovoljno potpomaganje Islama, muslimana i islamske države opcenito.

d) Sadekatul - fitr. To je godišnje davanje koje se daje u mjesecu ramazanu kada bi svi muslimani svijeta trebali da se ukljuce u humanitarne akcije pomaganja onih koji nemaju.

e) Džizja.

Iz svih ovih prihoda se podmirivale potrebe vojske i ratovanja, a ostatak je dijeljen muslimanima i opcenito svima koji su toga potrebni. NarocIto onima koji su bili "socijalno ugroženi": jetimi, udovice, starci, bolesni. Ovakav pristup potpomaganja zajednice i nacina preraspodjele sredstava bio je poznat i u vrijeme Poslanika, s.a.v.s, a u vrijeme Omera, r.a., prihvacen je kao državni zakon. Državni prihod je bio u prvoj godini Ebu Bekrovog hilafeta, oko 10 dirhema, u drugoj godini 20 po stanovniku. Djeca, robovi i odrasli su imali ista primanja.

Izbor Omera, r.a., desio se u vrijeme velikih osvajanja, po preporuci Ebu Bekra, r.a., a nakon obaveznih konsultacija sa uglednim muhadžirima i ensarijama.

OMER, r.a. - VELIKI DRŽAVNIK

Hilafet Islama - ljudska vlast, uskladena po propisima Stvoritelja ljudi, postao je svjetskom silom u doba Omera, r.a., i njegovih krupnih reformi državnog uredenja. On organizira "divane" ili administraciju ili nešto poput savremenih ministarstava. Takoder, preureduje finansije.

Vojnicima uvodi stalnu platu. S tim u vezi, važan je i popis svog stanovništva, a odvio se po plemenima, rodovima i familijama. S obaveznim pogledom na zasluge za Islam i vrijeme primanja Islama.On je odmjerio porez od svih pokorenih pokrajina, a koje su zadržale svoju vjeru. Za džizju - porez za neucestvovanje u vojsci, koju daju nevjernici u islamskoj državi odredio je:

U Egiptu i Siriji, gdje je bila zlatna valuta - dinar - 4 dinara po odraslom muškarcu. U Mesopotamiji, istocnoj Arabiji (Bahrejn) i Perziji - gdje je vladala srebrena valuta - dirhem, po 40 dirhema. To je maksimum koji su placali bogataši, dok je srednja klasa placala upola manja (po 2 dinara, odnosno 20 dirhema), a siromašni po jedan dinar ili dirhem. Omer. r.a., je po jedinstvenim i pravednim kriterijima, svim stanovnicima islamske države uveo odredena primanja. Tako naprimjer: on je na prvo mjesto stavio Majke vjernika (Poslanikove supruge) koje su imale (godišnji prihod) od po 10000 dirhema. Zatim oni koji su ucestvovali u bici na Bedru dobijali po 5000 dirhema - medu ovima je bio i sam halifa Omer. Oni koji su rano primili Islam, nisu sudjelovali na Bedru, i oni koji su bili muhadžiri u Abesiniji su dobili po 4000 dirhema. Sinovi ucesnika Bedra su imali po 2000, oni koji su primili Islam prije osvajanja Mekke po 2000 što i sinovi muhadžira i ensarija. Najmanja primanja su bila od po 300 dirhema. Ono što je vrlo važno istaknuti je to da nije bilo nikakve razlike po boji kože, nacionalnosti ili bilo cemu slicnom. Kao muslimani svi su jednaki. Familije boraca su mjesecno primale i dobivale i odredene kolicIne namirnica koje su bile iste i za vojnika i za komandira, odnosno oficira.

Ovo je vrlo važan dogadaj u historiji covjecanstva. Zbog cega? Zbog toga što su dotadašnja kraljevstva, carevine, tiranije, i svi drugi oblici vlasti, popise stanovništva koristili radi svrhe uzimanja raznih nameta i dadžbina. Ovaj Omerov, r.a., popis je imao obrnutu svrhu. On je proveden da iz državne kase svako dobije svoj dio koji mu po tadašnjim kulturno - historijskim dogadanjima i vladajucem mišljenju, pripada.

ADMINISTRATIVNA PODJELA DRŽAVE

Za vrijeme Omera, r.a., provedena je i administrativna podjela hilafeta, a radi lakšeg i efikasnijeg upravljanja i veceg stepena pravde, odnosno "demokraticnosti". U tome se rukovodio nekim dotadašnjim primjerima ovakvih "podjela", kao u novoosvojenim krajevima Palestine, Egipta, Sirije i Perzije gdje je u mnogo cemu prihvatio bizantijsku, odnosno perzijsku podjelu tih pokrajina. Arapsko poluostrvo je posebno uredeno.

Svaka pokrajina je imala svog posebnog vojnog zapovjednika, što je cesto bivao i sam velija. Administraciju pokrajina je imenovao halifa ili velija. Uz postavljanje odredenog velije pisao se i dekret za istog, a nerijetko se na tim dekretima nalaze i imena istaknutih ashaba, koji su bili savjetnici za odredena pitanja. Velija bi se predstavio narodu u džamiji (centru kulturnog života tog vremena!) citanjem samog dekreta. A pri samom dolasku velije, on je morao ispuniti i dati odredena obecanja narodu poput: da ce se pridržavati islamskih normi ponašanja, da nece postavljati suvišnu administraciju, da ce uvijek biti spreman da prima strane i sl.

U djelu "Futuhul-buldan" se spominje da je halifa Omer, r.a., dao da se sva imovina novopostavljenog velije popiše i da se taj popis cuva kod samog halife, te ako bi se poslije posumnjalo da se on na nedozvoljen nacin obogatio, pristupalo se oduzimanju "viška" od glavnice.

Takoder je postavljen istražni sudija te posebna institucija u tu svrhu. U to vrijeme ovu odgovornu funkciju obavljao je Muhamed bin Mesleme. Njegov posebni zadatak je bio da istražuje navodne krivice cInovnika i namjesnika. Ovim je odvojena sudska od izvršne vlasti. Da bi ocuvao pravdu i sprijecio mogucnost korumpiranja, halifa uvodi državne place svim službenicima u novcu i naturi. Da bi pospješio priliv žita za Mekku i Medinu, kao i druga neplodna podrucja, ukida porez na iste. Takoder je mudrim i dalekosežnim potezom naredio da se procisti, odnosno nanovo iskopa kanal koji je vezivao Nil sa Crvenim morem. Ovim se postiglo da se mnoštvo potrebnih roba nilskim barkama prevozilo do Džidde i Janboa, što je uravnotežilo odnos cijena u cijeloj državi.

Zanimljiva i nadasve politicka odluka bila je i ta da je zabranio ashabima da se nekontrolisano raseljavaju, kako se ne bi izgubio arapski jezik i sve osobenosti ovoga naroda. On je otkupio i zemljišta od nemuslimana koji su živjeli na arapskom poluostrvu te im dao odgovarajucu zamjenu u drugim podrucjima islamske države (npr. okolina Kufe).

Njegova politika naspram kršcana i židova odisala je posebnom promišljenošcu, što je nerijetko uzrokovalo prihvatanjem Islama od istih.

Vojna organizacija

Politika koju je vodio Omer, r.a., svakako je bila u uskoj povezanosti i sa nacinom organiziranja vojske. Vojska je bila podijeljena po plemenima i plemenskim savezima, a imala je dva glavna roda: konjicu i pješadiju. Pješak je bio naoružan macem, kopljem i štitom, ili samo lukom i strijelama. Koristile su se dvije vrste štitova TERS - veliki od drveta, presvucen kožom ili metalnom prevlakom i DEREKA - manji štit opce namjene. Ova vrsta odbrambenog oružja se zadržala kod Arapa i Turaka do kasno u srednjem vijeku. Glavno oružje konjanika je bilo koplje, dugo oko pet metara, najcešce pravljeno od bambusa sa gvozdenim vrhom. Bilo je i manjih kopalja (džerir) koja su se u borbi bacala na neprijatelja. Ovakvim kopljem je ubijen Hamza, r.a., kasnije i lažni poslanik Musejlema Kezzab. Najpoznatija koplja pravila su se u Bahrejnu. Maceva je bilo raznih vrsta. To nam govori i cinjenica da je iza Poslanika, s.a.v.s., ostalo devet razlicitih maceva, odnosno sablji. Bilo je jemenskih, sirijskih, indijskih. Mac je nošen s lijeve strane, a vezan pojasom preko ramena. Panciri su uglavnom bili rijetki zbog njihove skupoce za tadašnje prilike. Najcjenjeniji panciri su bili južno-arabijski. Luk je bio, zajedno sa kopljem neka vrsta "narodnog oružja, a s dobrim lukom se gadalo i do pedesetak metara, a vještina gadanja je posebno bila cijenjena na što je i Poslanik, s.a.v.s., sam podsticao. Vojska je u borbi imala centar, lijevo i desno krilo, rezervu i komanda. Svako pleme je imalo svoju zastavu. Zastavu je uvijek nosio jedan od najvecih junaka tog plemena. Poslanikov, s.a.v.s., bajrak je bio crn i zvao se Ukab - Orao, a kasnije ga je nosio Halid ibn Velid u Siriji. Takoder su tada bile poznate i ratne mašine: katapulti i ovnovi. Vjerovatno je to preuzeto od Perzijanaca i Bizantinaca, ta vještina se kasnije usavršava. Ono što je posebno karakterisalo muslimanske borce je cvrsta vjera u Allaha, dž.š. Iako su u skoro svim znacajnijim bitkama bili malobrojniji, postizali su zadivljujuce podvige. Krasila ih je bogobojaznost, izdržljivost, pokornost emiru, hrabrost i mnoge druge osobine prekaljenih mudžahida na Allahovom, dž.š., putu.

Prenosi se da je Omer, r.a., obišao mnoge vojske te da im je odredio i stalna boravišta i garnizonska mjesta. Iz takvih naselja cesto su nastajali i gradovi, poput: Himsa, Damask, Uzdun, Tiberias, Lidda, Basra... Ubrzo se zatim prave kuce od cerpica, te nastaju pravi gradovi. Cinovi su bili sljedeci:

ARIF je bio vodnik sa 10 ljudi, EMIR je starješina 10 ovakvih arifa a KAID je najstariji zapovjednik u operativnoj vojsci. Posebno se vodilo racuna o moralu vojnika. Imam u namazu je bio glavnokomandujuci svih snaga. Takoder je važno napomenuti da je Islam civilizacija koja ima za cilj da napravi potpunu razliku izmedu dobra i zla, istine i neistine, te da se ona, iako se koristila dotadašnjim civilizacijskim, te kulturno - historijskim dostignucima prijašnjih civilizacija i kultura; odlikuje svojom posebnom karakteristikom, a to je potpuni uvid u covjeka i svijet koji ga okružuje. Mir duha i tijela. Kao takav, Islam se vrlo brzo udomaci u dušama ljudi. Omer, r.a., je uz konsultaciju sa najuglednijim ashabima, uveo još jedan presedan u historiji Islama: uveo je kalendar po lunarnom racunanju vremena u kojem je kao pocetni dogadaj uzeta prekretnica islamskog misionarstva - da've, HIDŽRA Poslanika, s.a.v.s., iz Mekke u Medinu. Ovaj kalendar ne samo da je tacniji i prakticniji, odgovara i samom duhu islamske misli i kulture.

Sudstvo

Vec smo pomenuli da je u hilafetu, vrlo brzo odvojena sudska vlast od administrativne. Ovo se prije svega ogleda u tome da je kadija bio potpuno neovisan od velije - namjesnika, s tim da je spona i osnov svakog kontakta bio Islam i medusobno cinjenje dobrocinstva. Kadija je cesto bio i savjetnik, ili pak kriticar namjesnika. Sudija se morao odlikovati podrobnim poznavanjem fikha - islamskog prava, te je morao biti dostojanstven, ugledan, pošten jednom rijecju.

FAKIHI

Njima se odredila posebna plata, imali su velike ovlasti, slobodu i zaštitu u svome radu i izvršavanju povjerenog emaneta, ali je imao i veliku odgovornost. Takoder, sudija se postavljao javnim dekretom. Poznat je dekret koji je Omer, r.a., dao Ebu Musa el-Ešariju, r.a., kada ga je imenovao kadijom Kufe. Uz dekret su obicno zapisivani i principi njegovog sudenja. Sam halifa je morao imati uvid u sudske presude, narocito ako su one bile strožije.

Halifa Omer je bio na ovoj odgovornoj funkciji od 13. god. do 23. god. po Hidžri (634. do 644. god po Isa, a.s.) Nakon Omera, nacinom spoja seniorata i slobodnog izbora halifom biva proglašen Osman bin Affan, r.a., o cemu je vec bilo govora. Njegova vladavina je trajala od 23. do 35. god. po Hidžri.

Opcenito gledajuci halifa Osman je nastavio istu vanjsku politiku sa skoro istim uspjehom kao i halifa Omer, ali na unutrašnjoj politici su jasno vidljivi znaci degradacije i zaostajanja. Nakon kobnih dogadaja prvih pobuna, te prvih gradanskih ratova u islamskoj državi, i nakon ubistva halife, novoizabrani halifa Alija se nije mogao posvetiti dodatnom napretku države, nego je sav svoj trud usmjerio na vracanje stabilnosti u islamsku državu i njenim stanovnicima, te stoga historija ne bilježi novi razvoj, napredak i prosperitet, kao u prethodnim godinama, ali ovo nikako se ne može pripisati Aliji, r.a., niti njegovom casnom prethodniku, nego ukupnoj globalno - politickoj situaciji.