Operacije u Šamu su nastavljene nakon velike bitke na Jermuku. Iracki front je i dalje bio izrazito težak i neprohodan. Sve je bilo u znaku odlucujuce borbe izmedu muslimana i obožavaoca vatre.Manje bitke su stalno trajale, a ratni uspjesi se bilježili cas na jednoj cas na drugoj strani. Halifa Omer, r.a., razmišlja da se licno zaputi u Perziju, ali nakon vijecanja Šure - Vrhovnog vijeca, odustaje od toga. On šalje Sad bin Ebi Vekkasa, r.a., kao vrhovnog zapovjednika u Irak
Prije nego što je Sa'd krenuo ka Iraku, Omer, r.a., mu rece: "O Sa'de, sine Vehibov, neka te ne zavaraju spletke u kojima se govori: "Prošlo je vrijeme Poslanika i njegovih drugova." Pa Allah nece loše izbrisati lošim, nego loše se briše dobrim djelom. A izmedu Allaha i ljudi nema ništa sem pokornosti. A svi ljudi, i ugledni i neugledni su pred Njim isti. On im je Gospodar i oni su Mu robovi. Vrednuju se prema stepenu oprosta a ono što je kod Njega, postižu svojom pokornošcu Njemu. Gledaj u djelo Poslanika, s.a.v.s., od vremena poslanstva pa do njegove smrti i pridržavaj se toga. Ovo ti je moj savjet, ako ga odbiješ i ne prihvatiš, propade ti djelo i izgubio si. Ti se upuštaš u tešku stvar, zato budi strpljiv na svemu što te zadesi, pa ceš zadobiti strah od Allaha. A strahopoštovanje prema Allahu se ogleda u dvije stvari: u pokornosti Njemu i udaljavanju od griješenja. A pokornost Njemu je sa prezirom prema dunjaluku a ljubavi prema ahiretu, a gnjev Njegov je sa ljubavi prema dunjaluku a mržnji prema ahiretu. (...) Kada Allah zavoli roba, ucini da on bude voljen, a kada ga zamrzi, ucini da on bude omražen. Pa promišljaj svoju situaciju kod Allaha preko svoje situacije kod ljudi."
Na dan Kadisije u Sa'dovoj vojsci je bilo preko 30 000 mudžahida. Vojska je podijeljena po plemenima, a unutar plemena po vodovima od po deset ljudi. Takoder se precizno napravio raspored izvidnica, desnog i lijevog krila, podrške, središnjice ... sve po Omerovim, r.a., uputama. Pisar zadužen za stanje na terenu je bio Zijad bin Ebi Sufjan, a glavni za raspored i moral je bio Selman Perzijanac. U vojsci je bilo preko 300 ashaba, od toga preko 70 ucesnika Bedra, a ucestovalo je i oko 700 sinova od ashaba. Omer, r.a., je poslao pismo Sa'du u kom mu nareduje da zauzme pozicije na Kadisiji, koja prestavlja vrata Perzije. Naredio im je da ociste svoje nijete, da budu strpljivi, a da Allahova pomoc dolazi po jacini nijeta, da nagrada biva po kolicini truda...
Sa'd, r.a., je cinio kako mu je Omer, r.a., nalagao. Ostao je mjesec dana u stalnoj pripravnosti a da nije vidio nijednog Perzijanca. Naime, oni su tada imali mnoštvo unutrašnjih nemira, te su bili ranjivi, nejedinstveni i izbezumljeni. Ipak Perzijanci odluciše da pošalju svog najboljeg vojskovodu Rustema sa vojskom od oko 120 000 vojnika. Na ovaj potez Omer, r.a., savjetuje Sa'da da ostane u stalnoj vezi s Medinom te da ga i dalje obavještava. Stanje rata ni mira ukupno je trajala oko cetiri mjeseca. U pocetku su Perzijanci željeli da opadne moral kod muslimana te da im ponestane namirnica, ali poslije su uvidjeli da je, ustvari, odgadanje bitke na njihovu štetu, jer su muslimanima stalno stizale pomoci. A nakon što su u ratnoj situaciji odbili Islam, odbili placanje džizije jedino što je ostalo je bio sukob. Poslali su svoje najistaknutije vojskovode s Rustemom na celu, a tu su bili i Hurmuzan koji je zapovijedao desnim krilom ove ogromne vojske, Džalinus koji je komandovao centrom u kom je bilo oko 40 000 ljudi, potom Ibn Behram komandant lijevog krila i drugi velikani... S obzirom da su do ove bitke imali veoma malo iskustva sa muslimanima, Perzijanci su vojsku rasporedili klasicnim rasporedom.
Bitka je na pomolu. Sa'd, r.a., je okupio ljude i obratio im se: "Vrijeme je na našoj strani. Ništa ne cinite dok ne klanjate podne namaz. A nakon što klanjamo, ja cu poviknuti tekbirom, a vi za mnom i pripremite se! Znajte da tekbir nije dat nikome prije vas a on vam je dat kao podrška. Potom kada cujete drugi tekbir, cinite ga i vi. Vaš ce se neprijatelj prepasti. A kada cujete mene da treci put donosim tekbir, donesite i vi, a konjanici neka istupe i budu spremni za napad. A kada cujete cetvrti, svi u napad dok se ne izmiješate s neprijateljem, i govorite: "Nema snage ni moci osim sa Allahom!"
TOK BITKE
Nakon cetvrtog tekbira, bitka je pocela. Trajala je tri puna dana i trecu noc je završena. U prvom danu Asimova družina je odmah nasrnula na perzijske slonove kojih je bilo trideset tri, a koji su kao i u Bici na Mostu bili velika nada i podršaka perzijske armije. Naime, arapski konji su panicno bježali od ovih stvorenja, a pješaci im nisu mogli skoro ništa. S njima je bio i jedan ogroman bijeli slon. Medutim, Sa'd bin Ebi Vekkas, r.a., se savjetuje s jednim muslimanom Perzijancom i pita ga šta je slaba tacka ovih životinja, jer ih Arapi muslimani, uopce ne poznaju. Ovaj mu odgovori: "Oci i surle." Potom su muslimani uspjeli da ih oslobode, potjeraju i poodsijecaju im surle. Izbezumljeni slonovi su unosili paniku u perzijske redove. Bitka je trajala do kasno u noc a cijeli dan se cuše gromki tekbiri "Allah je najveci!". Sa padanjem prvog mraka sve je utihlo. Hiljade mrtvih Perzijanaca je ostalo na poprištu bitke. Bitka je nastavljena istom žestinom, vec nakon prvih sati zore. A borba se još više rasplamsa kada je Ka'ka bin Amr, r.a., stigao sa konjicom od oko 1000 ljudi i sa strane poceo tuci neprijatelja. Konjica je podigla veliku prašinu koja je stvarala paniku u redovima Rustemove vojske. Ka'kaov prvi potez na bojišnici je bio da je izazvao Ibn Hadžiba - jednog od vojskovoda Perzijanaca na dvoboj, koji je bio voda Perzijanaca u Bici na Mostu, te ga nakon krace borbe ubi. Ovo je donijelo novi duh i elan mudžahidima. Kada je sunce zašlo bitka je ponovo utihla. Šehidi su prikupljeni i dostojanstveno pokopani. Ka'ka je primijetio da je njegovo pristizanje izazvalo pometnju kod neprijatelja te on hitno zatraži od Hašima bin Utbe, r.a., da mu pošalje pomoc koja ce pristizati konstantno. Hašim se odmah odaziva i šalje ukupno 5 000 ljudi, podjeljenih u skupine od po 100 ljudi koji pristizaše u toku treceg dana ogorcenih borbi. Ova pomoc je bila odlucujuca u tome da se povecao moral kod muslimana, a opao kod njihovih neprijatelja. Bitka je ponovo utihla s padanjem noci. Medutim, Sa'd bin Ebi Vekkas, r.a., šalje dio svoje vojske na južni dio poprišta bitke, nocu, kako bi se sacuvao od novih napada neprijatelja i pristizanja pomoci u slonovima. Konjica na celu sa Talhom i Amrom, r.a., izvršava uspješno zadatak i prilazi sa strane Perzijancima. Umorni i iscrpljeni njihovi neprijatelji pokušavaju da se vrate na bojište, a muslimani pohitaše ka njima misleci da su oni napadnuti. Tako svi smogoše snage da zajednickim napadom udare na Rustemovu vojsku. Ovaj zadnji udarac je bio odlucujuci za ovu bitku. Kasnije se pokazalo da je on bio odlucujuci i za pad ovog ogromnog carstva. U nemogucnosti da organizuju odbranu, Rustemova vojska se povlaci preko pontonskog mosta ali mnogi krenuše preko rijeke koja im bi kobna. Neki historicari biljaže da ih je samo u rijeci stradalo nekoliko desetina hiljada. A sam Rustem biva ubijen na ovoj rijeci od ruke ponosnog ratnika Hilala bin Alkame, r.a., koji je uzviknuo: "Ubio sam Rustema, tako mi Gospodara Ka'be!!!"
Na bojištu je ostalo oko 30 000 mrtvih Perzijanaca, a šehida je bilo oko 10 000. Samo u posljednjoj noci je bilo šest hiljada šehida. Poraz perzijske vojske je bio i poraz Perzije. Otvorena su vrata Perzije, a vojnici koji su pobjegli s ratišta, povukli su se ka Ktesifonu, koji je osvojen nekoliko mjeseci poslije i u kom je zapecacena sudbina Perzijskog carstva.