alzirski rat i mir

Tokom 150 godina francuske okupacije Alžira narod je u dobroj mjeri izgubio vezu sa svojim islamskim korijenima, najviše zahvaljuci diktaturi koja je provodena. U Alžiru je sada trenutno obustavljen projekat klanja a od Buteflike, prvog civilnog predsjednika u historiji Alžira (prvi je trebao biti Abbas Medeni) ocekuje se da formira novu vladu.

Alžir je sjeverno-africka država sa površinom od 2.381.741 km2, sa preko 20 miliona stanovnika i burnom historijom koja ga je pratila proteklih stoljeca. Vec u 7. stoljecu njegovo stanovništvo prihvata Islam i u okrilju i miru hilafeta bio je sve do 1830.g. kada su ga francuske trupe okupirale. Od tada nastupaju i pocinju nevolje na ovim prostorima. Francuzi ostaju sve do 1962.g. pošto su u ratu za nezavisnost sa Alžircima bili primorani na povlacenje. Taj rat (1954. - 1962.) je formalno završen, ali su ostali mnogobrojni i ogromni problemi kako materijalne tako i ideološke prirode. Islam je bio glavna pokretacka snaga u ratu za nezavisnost Alžira, uostalom tako je i bilo proklamovano u Manifestu kojeg je donijelo rukovodstvo Alžira 1954.g. gdje je definirana borba za NEZAVISNI SOCIJALISTICKO-DEMOKRATSKI ALŽIR NA TEMELJIMA ISLAMSKIH NACELA, a koji je imao za cilj da zamijeni, kako se tada zvao, "FRANCUSKI ALŽIR". Tokom 150 godina francuske okupacije Alžira narod je bio dobro izgubio vezu sa svojim islamskim korijenima, najviše zahvaljujuci diktaturi koja je provodena. Arapski jezik je ukinut, a službenim je proglašen francuski, vršena su masovna i nasilna pokrštavanja, rušene su džamije i medrese a opismenjavani su samo lojalni, i to po programima francuskih škola itd. Tako dezorijentiran narod mislio je da ce spas pronaci u socijalizmu koji je u to vrijeme bio svježa i atraktivna ideja. Francuzi su tada okrenuli list i poceli da igraju drugu igru. I dalje su imali ogroman uticaj (kao i danas) te su uz pomoc domacih marioneta, koje su odgajali i pripremali godinama, vukli poteze koje su željeli i koji su bili u njihovom interesu. Prvi zadatak je bio da se zabrani ulazak islamskom uticaju u bilo koju poru društva. Na sceni je bio kruti socijalisticko - sekularni program ekonomskog i politickog razvitka Alžira kojim je upravljala vojska i generali iz francuskih škola. Krajem 70-tih i pocetkom 80-tih pocinje ponovno budenje islamskih vrijednosti, posebno medu studentima i omladinom, a na njih su najviše uticale ideje Muslimanske brace iz Egipta. Vojska nije bila sposobna da vodi ekonomsku politiku tako da je 1988.g. došlo do vala demonstracija u citavoj zemlji zbog vrlo lošeg ekonomskog i politickog stanja. Revidiran je Ustav i 1989. proklamovan višepartijski sistem u cilju alžirskog otvaranja prema svijetu. Kao rezultat tog poteza, odmah se pojavilo oko 60-tak opozicionih partija. U takvim okolnostima je nastao i FIS tj. Front islamskog spasa (El-Džebhetul islamijjetu lil-inqadh) koji je, pored nekoliko drugih opozicionih partija sa islamskim predznakom, predstavljao krovnu organizaciju ili koaliciju tih stranaka. Na celu FIS-a bili su šejh dr. Ali Abbas Medeni i Ali Belhadž, dvojica izuzetno cijenjenih i poštovanih alima. Za kratko vrijeme od svog osnivanja FIS je pokazao izuzetnu sposobnost u organiziranju i rješavanju svakodnevnih problema obicnog naroda. Aktivisti FIS-a su uglavno bili iz narodnih masa, tako da su poznavali svaku bolnu tacku u narodu. Gradili su džamije, škole, bolnice, imali su razne projekte kojim su pomagali narodu. Tako su, kada je 1989.g. Alžir zadesio zemljotres, bili prvi koji su narodu pritekli u pomoc i to veoma efikasno i kvalitetno dok je Vlada stajala po strani. Pored toga radili su na razvoju projekata trgovine, industrije, bankarstva, ekonomije, a koji su bili u interesu Alžira i na islamskim principima.

PRAVO LICE "DEMOKRATIJE"

Jednostavno FIS je srastao sa narodom i njegovim problemima, tako da nije nikakvo cudo što su na prvim višepartijskim lokalnim i regionalnim izborima, izlaskom 65% birackog tijela na glasanje, osvojili 55% glasova. Gotovo svi veci gradovi su došli pod vlast FIS-a. Bendžedidova vlada i vladajuca partija FLN ostali su zateceni ovim rezultatima, desilo se da islamska partija može demokratskim putem uzeti vlast. Tada su pocele mracne radnje instruirane izvana, a sve je odradivano preko FLN-a i njegovih poslušnika. Prvo su ukinuti fondovi onim opcinama u kojima je FIS pobijedio, kako bi ih onemogucili da i dalje pomažu narodu i skupljaju simpatije. Pošto su se približavali svenarodni izbori, Vlada je donijela novi izborni zakon o prekrajanju izbornih jedinica, kako bi oslabila pozicije FIS-a. Taj vladin potez rezultirao je masovnim demonstracijama koje je poveo FIS, a vlada je to jedva docekala, proglasila je vanredno stanje i silom pocela da guši demonstracije. Vode FIS-a su zatvorene kao i 5000 aktivista FIS-a. Abbas Medeni i Ali Belhadž su osudeni na po 12 godina zatvora a izbori su odgodeni za decembar 1991.g. Pod parolom "Islam je rješenje", FIS je 26. XII 1991.g. na prvim narodnim višepartijskim izborima u historiji Alžira, ponovo odnio uvjerljivu pobjedu, kao i na lokalnim izborima Od 59% biraca, koliko je izašlo na glasanje, FIS je dobio 47,54% glasova, ili 188 od 231 mjesta u parlamentu. Proklamovani zapadnjacki borci za demokratiju su se uhvatili za glavu: nema više upravljanja Alžirom, nema više besplatne alžirske nafte, "fundamentalisti" su dobili vlast itd. Izbornim zakonom bio je predviden i drugi krug izbora za januar 1992.g., ali su Vlada i vojska, plašeci se totalne pobjede FIS-a prije tog drugog kruga izbora, proglasili vanredno stanje. Dotadašnji predsjednik Bendžedid je skinut zbog toga što se spremao da prizna rezultate izbora. Tada su poceli progoni, mucenja, zatvaranja i nevidena zvjerstva. Svi vodeci ljudi FIS-a su odmah pohapšeni, preko 10.000 aktivista FIS-a je deportovano u konc. logore u Sahari, zatvarane su džamije itd. FIS je pozivao svoje glasace da se suzdrže od nasilja jer je glavni cilj vojne hunte bio da ih što više pobije i pohapsi. Vlada je uspjela u jednom, FIS je poceo da se raspada na više struja, jedni su bili za vracanje silom oduzetog prava, a drugi su bili za mirnije rješenje. Kasnije ce doci do novih podjela. Došlo je do formiranja raznih oružanih grupa. Kako je vecina voda FIS-a bila u zatvorima, te grupe su djelovale nesinhronizovano jer su bile obezglavljene. Konflikt je prerastao u oružani sukob. Vlada i vojska su po instrukcijama iz Francuske sve dublje gazili u krvi vlastitog naroda. Predsjednik Liamin Zerual je dao zeleno svjetlo za istrebljivanje islamista i svega što je asociralo na njih. Svi ti zlocini su, zbog pritisaka raznih medunarodnih organizacija radeni iza kulisa, uz pomoc francuskih i alžirskih medija, pripisivani islamistima. Vec su poznate slike zlocina koje su stizale od 1992.g. pa sve do 1999.g. Uništavana su citava sela sa cjelokupnim stanovništvom. To su bila sve ona podrucja u kojima je FIS na izborima pobijedio. Hiljade je dokaza koji upucuju na to da je te zlocine pocinila vladina vojna hunta. Ti zlocini su kulminirali u 1996. i 1997.g. Za tih sedam godina klanja vlastitog naroda ubijeno je preko sto hiljada muslimana u Alžiru, mahom žena i djece. Ono što je posebno bolno kod ovih dešavanja je to da su mediji vecinom nasjedali na francusku propagandu da to cine militantne grupe FIS-a.

Sigurno se još nešto može procitati izmedu redova, jer dok se i kod nas dešavalo slicno zlo, neki mediji u BiH su slali poruke kako to cine "islamisti", "fundamentalisti", "radikalne islamske grupe" itd. Slicno su i svjetski mediji nastupali, a sve sa jednim ciljem, da se kaže: "To vam je islamska vlast, pa narode, bujrum"!

PONOVO "CIRKUS" U FRANCUSKOJ REŽIJI

Izgleda da je broj islamista u Alžiru sveden na podnošljivu mjeru. Nalogodavci su pocetkom 1999.g. zakazali za 15. IV 1999.g. predsjednicke izbore na kojima je bilo prijavljeno sedam kandidata gdje su svi, osim Abdelaziza Buteflike, odustali u posljednji cas. Normalno, pošto je bio jedini na listi, pobijedio je. Dovoljno govori to da je on bivši ministar vanjskih poslova. Kako se i moglo pretpostaviti, sada je na redu predstava o pomirenju, amnestiji, prosperitetu alžirskog društva i sl. Tako je Buteflika, po ovom scenariju, raspisao referendum o nacionalnom pomirenju, rijec je o njegovom vlastitom projektu. Da cirkus bude interesantniji, izjavio je da ako narod na referendumu ne podrži njegov projekat o pomirenju da ce odstupiti sa vlasti. Na tom referendumu glasaci su trebali sa "da" ili "ne" odgovoriti na pitanje: "Da li odobravate pristup predsjednika Republike u pravcu obnove mira i izgradnji gradanske sloge?" Normalno je bilo da na takvo pitanje vecina odgovori pozitivno. Cak 98% onih koji su izašli na izbore je odgovorilo pozitivno. Samo im nije trebao referendum, jer narod je uvijek bio za mir, trebali su ga organizovati za one koji su otpoceli rat i pocinili zlocine. Da bi pokazao svoje predsjednicke kvalitete i osjecaj "milosti i pravde", 5. VII 1999.g. na 37. godišnjicu nezavisnosti Alžira, pustio je iz zatvora oko 5 hiljada nevinih aktivista FIS-a, dok su još u zatvoru Abbas Medeni i Ali Belhadž. Navodno, bice oslobodeni svi oni koji nisu pocinili zlocine. Cirkus potvrduje i to da niko ne spominje bivšu vladu i vojsku, te šta su oni radili proteklih sedam godina. Sa ovim projektom ponovo uz pomoc medija pokušavaju da operu ljagu i krv sto hiljada ubijenih muslimana i gradana Alžira, glumeci dušebrižnike i mirotvorce. Kakav ce to biti mir i pravda kada Buteflikinim projektom nije predvidena nikakva politicka uloga za FIS, cak je na snazi još stara zabrana o radu i djelovanju iz 1992.g. Više je i vrapcima na grani jasno kakav stav i koje metode koriste bjelosvjetski centri srama i moci, kada su u pitanju muslimani, samo je još preostalo da to shvate sami muslimani.

Eventualni pocetak razrješenja alžirske krize nagovješten je vladinom ponudom amnestije svim pripadnicima naoružanih grupa koji nisu okrvavili ruke u sukobima. Ovakvi pokušaji predsjednika Abdelaziza Buteflika idu ka tome da stekne politicki uticaj kao mirotvorac i pravi covjek alžirske buducnosti, s druge strane time želi neutralizovati oružane grupe i onemoguciti njihovo egzistiranje. Buteflika je upozorio sve koji se ne predaju da ce protiv njih sprovesti mjere “bez milosti.” Datum 13. 1. 2000. bio je rok do kojeg su se “islamski militanti” trebali predati i dobiti amnestiju, medutim GIA i Dawa Wal Džihad odbile su tu ponudu. Koliko je ovaj pokušaj amnestije bio beznadežan, govori i podatak da je od tog perioda do danas ubijeno 150 ljudi.

Indikativne su i optužbe Buteflkine vlade na racun susjednog Maroka kojeg optužuju za pružanje utocišta "teroristima" nakon što je u augustu, na granici ove dvije zemlje ubije no 30 civila.

Medutim, u sjeni ponude amnestije i optuživanja Maroka interesantne su diplomatske aktivnosti Buteflika. Tako ovaj vješti agitator traži koordiniranu politiku od strane arapskih zemalja, pokušavajuci time dobiti politicke poene i trajni legitimitet sadašnjeg alžirskog režima. Trenutna alžirska vlada traži veliku pomoc i od Francuske koju je 25.01.2000. posjetio ministar vanjskih poslova, prvi put nakon '95. god. Ovim su dvije Vlade izrazile želju za što boljom saradnjom na svim poljima. Ne govoreci direktno o francuskom uplitanju u alžirsku krizu, izražena je želja alžirske vlade u uspostavljanje direktne avio-linije izmedu ove dvije zemlje i lakše dobivanje viza, dok je francuska Vlada bila zainteresirana za dobit u bankarstvu, rudarstvu i nafti. Ovi pregovori predstavljaju sekundarni dogadaj u u sjeni globalnog francuskog uticaja na Alžir, koji je najbolje predstavljen izjavom francuske Vlade da ce vojno intervenirati u slucaju da FIS dode na vlast u ovoj zemlji.