tumacenje kur*anskih ajeta…

Rijeci Uzvišenog Allaha: "One koji su vjerovali i one koji su bili Jehudije, i nasranije, i Sabejci - one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela cinili, - doista ceka nagrada od Gospodara njihova: nicega se oni nece bojati i ni za cim nece tugovati!"

(Prijevod znacenja - El-Bekare, 62.)

Cini se nekima na prvi pogled da ovaj ajet obznanjuje prihvacenost svih razlicitih vjerovanja i rada posjednika nebeskih Knjiga kod Uzvišenog Stvoritelja i da je prakticno svejedno, po ovome shvatanju, koje ce covjek vjere biti danas pripadnik. Bez posebnog razmišljanja covjek sebi postavlja pitanje: Kako može biti da razlicito i jedno drugome suprotstavljeno bude jednako i isto tretirano, i kako da se danas covjek snade u moru proturjecnosti i kojim putem da krene, te kako da zna i provjeri ispravnost doticne vjere i pravca?

Nesumnjivo je prihvatljiva cinjenica da Uzvišeni Stvoritelj nebesa i Zemlje šaljuci svoje poslanike i vjerovjesnike da ukazuju ljudskom rodu na Pravi put od prve do posljednje Svoje Objave, poucavao je jednom te istom vjerovanju koje se nije mijenjalo promjenom vremena i mjesta. To zato što je Gospodar jedan jedini i što u propisivanju vjere niko sa Njim Uzvišenim ne ucestvuje, bio to bliski melek ili poslani vjerovjesnik. Sama cinjenica da Svevišnji ima Svoja savršena svojstva i najljepša imena i da je Uzvišen od bilo kakvih mahana ukazuje nam na jednak kontinuitet Njegovih Objava i Njihovo slaganje jednih sa drugima, bez obzira na razlicita vremena i periode u kojima su ljudima dostavljene. Nema istinskih bogova sem jednog Stvoritelja, tako da je u potpunosti iskljucena mogucnost da sa više izvora ljudima Objava dolazi, pa da tako bude medusobno razlicita. Za Uzvišenog nema nepoznatog, tako da Mu se Svevišnjem ne može desiti da necemu od vjere pouci jedan narod, a onda promjeni Svoje mišljenje i drugi narod nauci necem drugom potpuno suprostavljenom onom prvom. Kako bi onda po Njegovoj savršenoj pravdi jedni bili za nešto obilno nagradeni, za što isto bi drugi bili žestoko kažnjeni? Ovako jednostavno zakljucujemo da je gore spomenuto shvatanje jednakosti vjera kod Uzvišenog Stvoritelja potpuno pogrešno i da citirani casni kur’anski ajet ima svoje drugacije znacenje zasnovano na cvrstim temeljima i dokazima, a ne na ljudskim pretpostavkama i slijedenju strasti.

Poslanici kao Allahovi odabranici dosljedno i vjerno su prenosili i dostavili Božije Objave tako da su u orginalnom obliku došle ljudima. Ovakva je situacija sa principima vjerovanja koji su nepromjenjivi i stalni i kod svih objava isti. Kakvo je onda obrazloženje za ovolike suprotnosti koje nalazimo kod posjednika Božijih Objava i kako je bilo moguce da dode do njih ako je izvor isti?

Odgovor je da su neke od njih pretrpjele iskrivljavanja od strane ljudske ruke, tako da je neminovno da se suprotstave orginalnoj Božijoj Objavi. Mudrost i Milost Uzvišenog Allaha, tebareke ve te’ala, bila je da šalje svoje poslanike i vjerovjesnike ljudima s vremena na vrijeme kako bi ih upoznali sa Božijom voljom time što njihova djela, a prije svega vjerovanje od toga ovise, a cesto se gubilo ili krivo tumacilo ili mjenjalo slovo Objave. Dešavalo se da posjednici ranijih Božijih Poruka nisu htjeli primati nove, iako kod sebe nisu imali osim vrlo malo orginalnog njima objavljenog. Tako Židovi ne priznaju Isaa alejhisselam, koji dolazi nakon Musaa alejhisselam, dok kršcani prave istu grešku ne priznavajuci Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, time što je došao poslije Isaa alejhisselam. I jedni i drugi time gube legitimnost u svojim vjerama i postaju protivnici istinske Božije Vjere. I pored ocite zablude u koju srljaju oni sve više gaze u stranputicu i uspostavljaju dokaz protiv sebe pred Uzvišenim Bogom, dželle ve ’ala, a zatim pred ljudima. Kaže Uzvišeni: "A kada im se kaže: "Vjerujte u ono što Allah objavljuje!" - oni odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u ono što je nama objavljeno"- a nece da vjeruju u ono što se poslije objavljuje, a to je istina koja potvrduje ono što oni imaju. Reci: "Pa zašto ste ubijali Allahove vjerovjesnike još od prije ako ste vjernici bili?" (Prijevod znacenja - El-Bekare, 91.)

Dakle kod takvih se ne radi o principu nužnosti prihvatanja ove casne Poruke upravo zato što je ona od Uzvišenog Stvoritelja, vec im je važnije njihovo nasljede makar ono bilo u mnogome iskrivljeno i ljudskim hirovima prilagodeno, pored ocitog dokaza u novoj objavi time što ona potvrduje istinu koja je ostala sacuvana u njihovim izvorima. Kur’an ih podsjeca i poziva na zajednicke principe jedne i jedine ispravne vjere Uzvišenog Stvoritelja želeci im ukazati na greške u kojima su se našli i pokazati im put spasa sa koga su skrenuli. Kaže Uzvišeni: "O posjednici Knjige, dodite da se okupimo oko jedne rijeci i nama i vama zajednicke: da ne obožavamo nikoga osim Allaha, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!" Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani (Njemu Uzvišenom predani)" (Prijevod znacenja - Ali-Imran, 64.)

Njihovo okretanje od Objave Allah, dželle šanuhu, naziva kufrom-nevjerstvom, a ima i onih medu njima koji druge odvode sa Pravog puta i krivim ga prikazuju miješajuci neistinu sa istinom. Kaže Uzvišeni: "Reci: "O posjednici Knjige, zašto nijecete Allahove dokaze, a Allah je svjedok svega što radite? - Reci: "O posjednici Knjige, zašto odvracate onoga koji vjeruje sa Allahovog puta, želeci da ga krivim ucinite, a vi ste svjedoci (njegove istinitosti)? A Allah nije u nemaru od onoga što vi radite! O vjernici, ako se budete pokoravali nekoj od skupina posjednika Knjige, oni ce vas nakon vašeg vjerovanja ponovo vratiti u nevjernike. A kako možete nevjernici postati kad vam se kazuju Allahovi ajeti i kad je medu vama Njegov Poslanik? A ko je cvrsto uz Allaha, taj je upucen na Pravi put." (Prijevod znacenja - Ali-Imran, 98.-101.) I kaže: "Neke skupine posjednika Knjige jedva bi docekali da vas na stranputicu odvedu. Oni nikog drugog ne odvode na krivi put do sami sebe, a i ne osjecaju. O posjednici Knjige, zašto ne vjerujete u Allahove znakove, a da su istina vi dobro znate? O posjednici Knjige zašto istinu sa neistinom miješate a krijete istinu dok je znate? (Prijevod znacenja - Ali-Imran, 69.-71.)

Kaže hafiz Ibnul Kesir, rahimehullah, tumaceci ajet spomenut na pocetku, kroz princip konteksta u kome se našao: "Nakon što je Uzvišeni pojasnio stanje onih koji su prekršili Njegove naredbe i uradili zabrane i prešli granice u cinjenju onoga što im nije odobreno, i koji su svetinje pogazili i nakon opisa onoga što ih je snašlo od kazni, upozorava Uzvišeni da oni koji su radili dobro i pokorni bili od prošlih naroda (sljedbenika Allahovih Objava) njima pripada najljepša nagrada, a tako je do Sudnjeg dana sa onim koji bude slijedio Poslanika, Vjerovjesnika, koji nije znao citati niti pisati (Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem), takvome pripada vjecna sreca i za takve nema straha u pogledu onog što im predstoji niti su oni zabrinuti za onim što ostavljaju i napustaju." (Tefsir Ibni Kesir,1/138-139) Dakle, ajet kojim se obecava nagrada posjednicima Knjige dolazi u kontekstu govora o onima medu njima koji su prekršili zadatu rijec, i odbili pokornost i odali se najgorim grijesima. Takve je zaslužena kazna stigla, a onima koji su vjerovali i dobra djela cinili njihova nagrada kod Uzvišenog im Gospodara je garantovana i nece im škoditi grijesi griješnika i odmetnika od Božije, dželle ve 'ala, vjere medu njihovim narodom.