i oglasi ljudima Hadzdz

Peta islamska dužnost

I OGLASI LJUDIMA HADŽ!

Broj muslimana koji se odazivaju Allahovom pozivu iz godine u godinu se povećava. Sve veće prisustvo omladine na ovom svjetskom okupljanju muslimana daje nadu da je pred nama vrijeme kada će se muslimanska brojnost pretvoriti u respektabilnu snagu na svim poljima života. Želja za hadždžem turskih hadžija te njihova dovitljivost govore da to i nije baš tako daleko…




Uzvišeni Allah kaže: "I oglasi ljudima hadždž! Dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih!"(Prijevod značenja, El-Hadždž, 2.) Ovim kur'anskim ajetom počela je historija masovnog odazivanja na poziv Uzvišenog Allaha dž.š. i masovnog posjećivanja Bejtullaha (Allahove kuće) i obavljanja hadždža. Kao rezultat ovog poziva, kog je uputio Božiji poslanik Ibrahim a.s. nakon gradnje Ka'be, generacije ljudi svjedoče o događaju svjetskih razmjera u kom se svake godine, u jednom malom mjestu, okupi na milione muslimana sa svih strana svijeta, iz gotovo svih naroda, svih boja koža, nošnji, jezika, običaja itd. A kako je počeo ovaj milionski svakogodišnji skup? Šta je to toliko snažno da pokrene ljude iz najudaljenijih dijelova svijeta da ostave svoja rodna mjesta, poslove, plaće, da ostave svoje porodice, rodbinu, prijatelje i da potroše velike svote novca i krenu na put neizvjesnosti, velikog truda i odricanja? Odgovor je kratak: "Hadždž je poziv Uzvišenog Allaha!"

SUSRET ADEMA I HAVE

Sam prostor hodočašća, Harem, vezan je za ljude i za ljudsku sudbinu još od najranijih dana ljudskog postojanja, tačnije, od vremena našeg praoca Adema a.s. i njegove žene Have. Nakon što su prekršili zabranu Allaha dž.š. Adem a.s. i Hava su kažnjeni progonstvom iz Dženneta i spušteni su na Zemlju. Islamski historičar Ibn Džerir et-Taberi navodi predaju od Ibn Abbasa da je Adem a.s. spušten negdje u Indiji, a h. Hava u Džeddi u blizini Mekke. Nakon spuštanja na Zemlju krenuli su u potragu jedno za drugim da bi se konačno susreli na Arefatu ,na brdu koje se i dan danas zove DŽEBELU-R-RAHME (Brdo milosti) i koje nas podsjeća na Allahovu dž.š. neograničenu milost ukazanu ljudskom rodu. Međutim, Ka'ba, tj. Bejtullah, svoj puni značaj, oblik i važnost dobija tek za vrijeme Ibrahima a.s. i njegovog sina Ismaila, o čemu nas Uzvišeni Allah dž.š. obavještava u Kur'anu: "I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo: -Ne smatraj nikoga Nama ravnim i očisti ovaj Hram Moj za one koji će tu u blizini njegovoj stanovati i koji će klanjati." (Prijevod značenja, El-Hadždž, 26.)

O gradnji Ka'be nas obavještava i Resulullah s.a.v.s. u dužem hadisu koji govori o susretu Ibrahima i Ismaila a.s. nakon dužeg vremena, kada je Ibrahim rekao svome sinu: "... Ismaile! Allah mi nešto naređuje. Učini ono što ti naređuje tvoj Gospodar - odgovori sin. - Hoćeš li mi pomoći? Hoću - odgovori Ismail. - Allah mi naređuje da ovdje sagradim Hram, i pokaza rukom na izraženu humku. Kada su podizali temelje Hrama, Ismail je donosio kamen, a Ibrahim zidao. Pošto su ozidali temelje Ismail mu je donio crni kamen. Ibrahim ga uzida i stade na njega. Ibrahim, zidajući, a Ismail, donoseći kamen, učili su: Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš. (Prijevod značenja, El-Bekare, 127.)" (Buhari) Nakon što je Ka'ba bila sagrađena, dolazi naredba od Allaha dž.š. Ibrahimu da pozove ljude na hadždž: "I oglasi ljudima hadždž! Dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih." (Prijevod značenja, Hadždž, 27.) Kada je Ibrahim čuo ovu naredbu odgovorio je: "Gospodaru moj, kako će ljudi saznati za moj poziv, a moj glas ih ne može dostići." Pa mu je odgovoreno: "Ti oglasi, a na Nama je da dostavimo!" Pa je Ibrahim stao na Mekami-Ibrahim (u drugim rivajetima se navodi na kamen, a u trećim na Saffu - obližnji brežuljak) i povikao: "O, ljudi, zaista je vaš Gospodar odredio Bejtullah (Allahovu kuću), pa obavljajte hadždž kod nje." Kaže se da su se u tom momentu sva brda snizila, tako da je njegov glas dopro do najudaljenijih krajeva zemlje. Taj poziv su čuli čak i oni koji su još uvijek bili u kičmama i matericama. Kada su čuli ovaj poziv na njega su odgovorili svi do kojih je dopro, pa čak i kamenje, drveće, zemlja, gradovi i sela i svi oni kojima je Allah dž.š. odredio da će obaviti hadždž do Sudnjeg dana. Svi su odgovorili riječima: "Lebbejke allahumme lebbejk - odazivam ti se Gospodaru, odazivam." (Ovu predaju navodi Ibn Kesir u svom Tefsiru od Ibn Abbasa, Muadžahida, Ikrime, Seida Ibn Džubejra)

Upravo ovaj odgovor na Allahov poziv potvrdili su brojni muslimani prije nas,a svjedoci smo kako ga svake godine potvrđuju milioni muslimana danas i potvrđivaće ga sve do Sudnjeg dana svi oni kojima je određeno da obave hadždž.

HADŽdŽ JE PEČAT OSTALIM ISlaMSKIM ŠARTIMA

Hadždž spada u jedan od propisa koji su najkasnije propisani. Naređen je devete godine po Hidžri, sljedećim kur'anskim ajetom: "Hodočastiti hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj ko je u mogućnosti". (Prijevod značenja, Ali-Imran, 97.) Nakon što je objavljen ovaj ajet prenosi se od Alije r.a. da je Resulullah s.a.v.s. održao hutbu i rekao: "O ljudi, Allah vas je obavezao posjećivanjem Ka'be..." (Ahmed). Ibn Abbas r.a. tumačeći riječi Uzvišenog Allaha (... svaki onaj koji je u mogućnosti...) kaže da se ovo odnosi na svaku osobu koja ima prevozno sredstvo i financijsku mogućnost. Razlozi ovako kasnog propisivanja hadždža su mnogobrojni, a jedan od njih je i činjenica da se hadždž mora obaviti samo jednom u životu. Možemo reći da je on šart i ibadet koji je pečat svim prijašnjim ibadetima i šartima i čovjek ga treba obaviti i ispuniti tek kada ispuni predhodna četiri islamska šarta. Međutim, vidjećemo da neki ljudi čine potpuno suprotno, tako da se oni prepuštaju griješenju i čekanju starosti da obave hadždž, a nakon toga da počnu dosljedno primjenjivati i prva četiri islamska šarta. Tako, umjesto da im hadž bude kruna i pečat svih ranijih djela, oni hadždž uzimaju za temelj i početak činjenja dobrih djela. A taj svoj "početak", kao po nekom nepisanom pravilu, svjesno odgađaju za starost, kada će im - po njihovom mišljenju - biti lakše sačuvati se od grijeha, tako da na kraju mnogi ostaju i bez hadždža i bez svih ostalih dobrih djela, jer je smrt i bolest bila brža od njihovih promašenih planova.

NEMA DRUGE NAGRADE OSIM DŽENNETA

Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Vjerovjesnik s.a.v.s. upitan koji je najvredniji posao? On je odgovorio: "Iman (vjerovanje) u Allaha i Njegova Poslanika." Zatim je upitan, a koji poslije njega? On reče: "Džihad (borba) na Allahovom putu." Zatim je ponovo upitan, a koji poslije njega? On reče: "Hadždž mebrur (tj. hadždž za vrijeme kojeg onaj ko ga obavlja ne učini ni jedan prestup)." (Muttefekun alejhi) Od Aiše r.a. se prenosi da je rekla: "O Allahov Poslaniče, vidimo da je džihad najvrijedniji posao, a zar nećemo i mi žene ići u džihad?" On je odgovorio: "Najvrjedniji džihad za vas je hadždž mebrur (primljeni hadždž)." (Buharija). Od Ebu Hurejre se prenosi da je rekao: "Čuo sam Allahova Poslanika s.a.v.s. kako kaže: "Ko obavi hadždž a ne bude nepristojne i ružne riječi govorio, te ne bude kršio Allahove propise vratiće se bez grijeha kao na dan kada ga je majka rodila." (Muttefekun alejhi) Od Ibn Mes'uda r.a. se prenosi da je Resulullah s.a.v.s. rekao: "Obavljajte hadž i umru, jer vam oni odstranjuju grijehe i siromaštvo, kao što kovački mijeh odstranjuje u kovnici trosku od rude željeza, zlata i srebra. Za primljen hadždž kod Allaha nema druge nagrade osim Dženneta." (Tirmizi)

ODGAĐANJE I OSTAVLJANJE HADŽdŽA

Hadždž je peti islamski šart i ne smije se odgađati. On postaje obavezan za čovjeka čim stekne materijalne i druge potrebne mogućnosti da ga obavi, kao što namaz postaje obavezan za čovjeka čim postane punoljetan. Ebu Hanife i Jusuf kažu da čovjek čim stekne mogućnost za hadždž treba ga učiniti i ne smije ga odgađati. Onaj čovjek koji i pored toga odgađa hadždž za starost spada u ljude o kojima govori Muhammed a.s. u garib (manje poznatom) hadisu, koji bilježi Tirmizija od Alije r.a.: "Musliman koji je materijalno opskrbljen i ima jahaću životinju (prevozno sredstvo), a nije obavio hadždž, za njega je svejedno umro on kao Jevrej ili kršćanin, jer Allah je rekao: "Hodočastiti hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj ko je u mogućnosti..." Pored ovog garib hadisa prenosi se da je Omer r.a. rekao: "Ko je u mogućnosti da obavi hadždž, pa ga ne obavi, svejedno je za njega umro on kao Jevrej ili kršćanin." Ovo se odnosi na čovjeka koji je u mogućnosti da obavi hadždž ali to svjesno bez opravdanja odlaže, a što se tiče onoga ko zaniječe obavezu hadža (npr. kaže da hadždž nije farz, ili da ga je samo lijepo obaviti a da se to ne mora ili nešto slično što negira njegovu obaveznost), o njemu su Ibn Abbas i Mudžahid rekli: "Nevjernik je onaj ko ne vjeruje u obaveznost obavljanja hadždža." Jedna od naših najvećih zabluda i prepreka u odlasku na hadždž je ono što se kod našeg naroda naziva "čuvanjem hadža". O čemu se, zapravo, radi? Mnogi ljudi, iako su stekli uslove za odlazak na hadždž i time postali obavezni da ga izvrše, svoje neizvršenje te obaveze pravdaju time što neće moći da očuvaju svoj hadždž, jer oni, eto, hoće i svašta rijet', hoće ponekad nešto i opsovat, pa i ponekad pogledat' neko žensko itd. Svi ovi govori i pojave su rezultat samo jednog velikog neznanja i, kao rezultat tog neznanja, pogrešnog razumijevanja Allahove vjere. Naši ljudi nikako da shvate da su loš govor, psovke, alkohol i dr. zabranjene za čovjeka i prije nego što ode na hadždž isto onako kako su zabranjene i kada se vrati sa hadždža. Čovjek se treba ponašati i prije hadždža isto onako kako se mora ponašati i nakon hadždža. Moramo izvršavati sve naredbe i kloniti se svih zabrana i po tom pitanju nema kompromisa. Jedina razlika je to što se čovjek nakon primljenog hadždža vraća kući potpuno čist od grijeha i po tom pitanju, uistinu, nije isto kada se na čisto ogledalo nanese trag prljavštine i kada se trag prljavštine nanese na zamazano i prljavo ogledalo. Pa ipak, teza o čuvanju hadža je postavljena na pogrešnoj osnovi. Daleko pravilnije bi bilo da se čuvamo neodlaska na hadždž.

JAZ IZMEĐU BROJNoSTI I UČINKOVITOSTI

Svjedoci smo vremena u kome svake godine slušamo podatke o sve većem i većem broju hadžija u Mekki. Međutim, te podatke moramo prihvatiti sa rezervom ne zbog njihovog pretjerivanja, već zbog njihove manjkavosti. Jer, zvanični podaci govore o broju evidentiranih hadžija koji su uredno prošli sve carine i punktove. Međutim, tom broju trebamo pridodati i hiljade onih hadžija koje nikakve administrativne prepreke nisu mogle spriječiti da se odazovu pozivu Uzvišenog Allaha i koji su na hadždž došli mimo zvaničnih kanala, te tome broju treba pridodati i one hadžije koji hadždž obavljaju u "svojoj avliji", tj. stanovnike Mekke, a Mekka danas ima oko dva miliona stanovnika. U toj milionskoj masi možete naći ljude svih uzrasta (u zadnje vrijeme je posebno izražena tendencija porasta broja omladine), svih boja koža, jezika, naroda, svih nivoa obrazovanja, položaja u društvu, pa čak i svih ideologija.