razonoda koja odvodi s allahovog puta razonoda koja odvodi s allahovo

Post mjeseca ramazana jedan je od pet stubova na kojima stoji Islam. Njegovi sastavni dijelovi su namjera (nijjet) i uzdržavanje od hrane, pica i seksualnih kontakata od pojave zore do zalaska sunca. Medutim, svakom je jasno da se u tome ne iscrpljuje smisao posta. Post nesumnjivo ima i svoje duhovne, socijalne pa i zdravstvene aspekte. On podstice na bogobojaznost. "O vjernici, propisan vam je post, kao što je propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni." (Prijevod znacenja - El-Bekare, 181.). Biti bogobojazan su ucenjaci definirali kao "staviti štit izmedu sebe i Allahove kazne, cineci naredeno i kloneci se zabranjenog." Covjek koji se vec ustegnuo od jela i pica, iako su mu na dohvat ruke, treba da razmisli i o ostalim aspektima posta kako bi postigao cilj zadat propisivanjem posta, a udaljio se od onih koji od posta nemaju ništa do glad i žed. No, naša praksa ipak je nešto drugacija. Ogovaranje, laži, slušanje i gledanje zabranjenog su cesti saputnici postaca. Cinjenica da vecina ljudi poslije ramazana napušta pokornost Uzvišenom Allahu, govori da post nije polucio rezultate zacrtane Objavom. Primjer prvih generacija muslimana je, naravno, suprotan. Njih je post ponukao da se što više Allahu približe iz straha i želje. Otuda su nam ostavili primjere koji kao da su sa drugog svijeta. Prenosi se da je majci pravovjernih Aiši, r.a., dok je postila pristiglo 100 hiljada dirhema. Ona ih je brže - bolje podijelila siromasima, a iftarila komadom kruha. Na to joj rece njena služavka: "Da si i nama ostavila jedan dirhem da sebi kupimo mesa?!" Aiša, r.a. joj odgovori: "Da si me podsjetila na to, ostavila bih." Jaz izmedu prakse prvih generacija muslimana i prakse današnjih generacija upucuje da postoje razlike u samom shvacanju posta, odnosno u shvacanju vjere u cjelini. Dr. Šefik Kurdic govori o tim razlikama i njihovim uzrocima: "Prva generacija muslimana je prihvatanjem Islama, istog momenta prekidala sve veze sa predislamskom (džahilijjetskom) prošlošcu. Svaki od njih je, prihvatanjem Islama, duboko osjecao da ulazi u sasvim novi život, potpuno odvojen i drugaciji od prethodnog koga je ranije živio. On je definitivno raskidao sa predislamskim vjerovanjima, obredima, nacinu mišljenja i komuniciranja, i zauvijek se utapao, citavim svojim bicem, u novo ucenje i novu životnu - islamsku sredinu! Medutim, ako analiziramo generacije koje su slijedile prvu generaciju ashaba, a posebno našu generaciju, uocicemo da smo u istom ili još crnjem džahilijjetu. Mnogo toga oko nas i u nama samima je džahilijjet: promišljanje ljudi i njihovo vjerovanje, navike i obicaji, izvori obrazovanja, umjetnost i književnost, pravo i zakoni…" (Putokazi Islama 165.-166. str.). Naš misaono-emocionalni sklop je brodolomnik u moru džahilijjeta. Svaki put kad mu se ukaže prilika za spas, zapljusne ga novi val džahilijjeta. Primjer tome je tekuci ramazan. Zar ramazan nije idealna prilika za novi, islamski pocetak? To je mjesec u kome se šejtani u okove stavljaju, sužavaju im se putevi kolanja kroz organizam; džehennemska vrata se zatvaraju, a džennetska otvaraju, isušene usne i izblijedjela lica preplave ulice i sokake naše. Da, ramazan je prilika za povratak vjeri, ali tu priliku treba znati i htjeti iskoristiti!

BJEŽANJE OD ISTINE

Igra i zabava su osnovni asortimani koji se nude covjeku na tržištu savremenog džahilijjeta. Elektronski i informaticki mediji prednjace u proizvodnji i ponudi igre i zabave. Ljudima koji nemaju nade u vjecni život i njegove užitke, oni prave privid koji postaje utjeha i svjetlija strana života. Naši elektronski mediji su odlicno shvatili da mi živimo u Evropi pa su se dali na posao pravljenja programskih sadržaja slicnih onima u Evropi, a koji obiluju besposlicama. Istovremeno, naši elektronski mediji su previdili cinjenicu da se mi od ostatka Evrope razlikujemo bar u jednoj bitnoj cinjenici - njihova vjera je kršcanstvo, a naša Islam. Iz tog njihovog nerazumijevanja razumijemo što ti mediji nimalo ne lice na narod za koga prave programe i od koga traže novac. "Ima ljudi koji kupuju price za razonodu da bi, ne znajuci koliki je to grijeh, s Allahovog puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih ceka sramna kazna." (Prijevod znacenja - Lukman, 6.). Ovo je slika naših elektronskih medija. Zar vecina programskih sadržaja nisu upravo "price za razonodu" koje odvode sa Allahovog puta? Pocetak ramazana to zorno potvrduje. Dvije minute ucenja Kur'ana, ezan, te pokoji crtic ne mogu sprati ljagu sa njihovih ekrana. Postacu koji želi da se kloni grijeha i da poveca bogobojaznost svakako se preporucuje da pored jela, pica i polnih odnosa apstinira i od ovakvih programa, jer ce ga samo udaljiti od njegovog cilja. Može se samo nagadati, ali vrlo je vjerovatno, da je islamski program koji oni nude ustvari pjevanje sevdalinki, s obzirom da su postale svakodnevnica. Govor o postu, njegovim propisima, aspektima, ciljevima i govor o vjeri uopce, u ovom mubarek mjesecu, ostavljen je za neka druga vremena. Dok se katolicki biskup dr. Franjo Komarica žali na vanjsko blještavilo, a duhovnu prazninu katolickih praznika u Hrvatskoj, bošnjackim vjerskim vodama takva prilika se vjerovatno nece ni ukazati.

RAZONODA KOJA ODVODI S ALLAHOVOG PUTA

Post mjeseca ramazana jedan je od pet stubova na kojima stoji Islam. Njegovi sastavni dijelovi su namjera (nijjet) i uzdržavanje od hrane, pica i seksualnih kontakata od pojave zore do zalaska sunca. Medutim, svakom je jasno da se u tome ne iscrpljuje smisao posta. Post nesumnjivo ima i svoje duhovne, socijalne pa i zdravstvene aspekte. On podstice na bogobojaznost. "O vjernici, propisan vam je post, kao što je propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni." (Prijevod znacenja - El-Bekare, 181.). Biti bogobojazan su ucenjaci definirali kao "staviti štit izmedu sebe i Allahove kazne, cineci naredeno i kloneci se zabranjenog." Covjek koji se vec ustegnuo od jela i pica, iako su mu na dohvat ruke, treba da razmisli i o ostalim aspektima posta kako bi postigao cilj zadat propisivanjem posta, a udaljio se od onih koji od posta nemaju ništa do glad i žed. No, naša praksa ipak je nešto drugacija. Ogovaranje, laži, slušanje i gledanje zabranjenog su cesti saputnici postaca. Cinjenica da vecina ljudi poslije ramazana napušta pokornost Uzvišenom Allahu, govori da post nije polucio rezultate zacrtane Objavom. Primjer prvih generacija muslimana je, naravno, suprotan. Njih je post ponukao da se što više Allahu približe iz straha i želje. Otuda su nam ostavili primjere koji kao da su sa drugog svijeta. Prenosi se da je majci pravovjernih Aiši, r.a., dok je postila pristiglo 100 hiljada dirhema. Ona ih je brže - bolje podijelila siromasima, a iftarila komadom kruha. Na to joj rece njena služavka: "Da si i nama ostavila jedan dirhem da sebi kupimo mesa?!" Aiša, r.a. joj odgovori: "Da si me podsjetila na to, ostavila bih." Jaz izmedu prakse prvih generacija muslimana i prakse današnjih generacija upucuje da postoje razlike u samom shvacanju posta, odnosno u shvacanju vjere u cjelini. Dr. Šefik Kurdic govori o tim razlikama i njihovim uzrocima: "Prva generacija muslimana je prihvatanjem Islama, istog momenta prekidala sve veze sa predislamskom (džahilijjetskom) prošlošcu. Svaki od njih je, prihvatanjem Islama, duboko osjecao da ulazi u sasvim novi život, potpuno odvojen i drugaciji od prethodnog koga je ranije živio. On je definitivno raskidao sa predislamskim vjerovanjima, obredima, nacinu mišljenja i komuniciranja, i zauvijek se utapao, citavim svojim bicem, u novo ucenje i novu životnu - islamsku sredinu! Medutim, ako analiziramo generacije koje su slijedile prvu generaciju ashaba, a posebno našu generaciju, uocicemo da smo u istom ili još crnjem džahilijjetu. Mnogo toga oko nas i u nama samima je džahilijjet: promišljanje ljudi i njihovo vjerovanje, navike i obicaji, izvori obrazovanja, umjetnost i književnost, pravo i zakoni…" (Putokazi Islama 165.-166. str.). Naš misaono-emocionalni sklop je brodolomnik u moru džahilijjeta. Svaki put kad mu se ukaže prilika za spas, zapljusne ga novi val džahilijjeta. Primjer tome je tekuci ramazan. Zar ramazan nije idealna prilika za novi, islamski pocetak? To je mjesec u kome se šejtani u okove stavljaju, sužavaju im se putevi kolanja kroz organizam; džehennemska vrata se zatvaraju, a džennetska otvaraju, isušene usne i izblijedjela lica preplave ulice i sokake naše. Da, ramazan je prilika za povratak vjeri, ali tu priliku treba znati i htjeti iskoristiti!

BJEŽANJE OD ISTINE

Igra i zabava su osnovni asortimani koji se nude covjeku na tržištu savremenog džahilijjeta. Elektronski i informaticki mediji prednjace u proizvodnji i ponudi igre i zabave. Ljudima koji nemaju nade u vjecni život i njegove užitke, oni prave privid koji postaje utjeha i svjetlija strana života. Naši elektronski mediji su odlicno shvatili da mi živimo u Evropi pa su se dali na posao pravljenja programskih sadržaja slicnih onima u Evropi, a koji obiluju besposlicama. Istovremeno, naši elektronski mediji su previdili cinjenicu da se mi od ostatka Evrope razlikujemo bar u jednoj bitnoj cinjenici - njihova vjera je kršcanstvo, a naša Islam. Iz tog njihovog nerazumijevanja razumijemo što ti mediji nimalo ne lice na narod za koga prave programe i od koga traže novac. "Ima ljudi koji kupuju price za razonodu da bi, ne znajuci koliki je to grijeh, s Allahovog puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih ceka sramna kazna." (Prijevod znacenja - Lukman, 6.). Ovo je slika naših elektronskih medija. Zar vecina programskih sadržaja nisu upravo "price za razonodu" koje odvode sa Allahovog puta? Pocetak ramazana to zorno potvrduje. Dvije minute ucenja Kur'ana, ezan, te pokoji crtic ne mogu sprati ljagu sa njihovih ekrana. Postacu koji želi da se kloni grijeha i da poveca bogobojaznost svakako se preporucuje da pored jela, pica i polnih odnosa apstinira i od ovakvih programa, jer ce ga samo udaljiti od njegovog cilja. Može se samo nagadati, ali vrlo je vjerovatno, da je islamski program koji oni nude ustvari pjevanje sevdalinki, s obzirom da su postale svakodnevnica. Govor o postu, njegovim propisima, aspektima, ciljevima i govor o vjeri uopce, u ovom mubarek mjesecu, ostavljen je za neka druga vremena. Dok se katolicki biskup dr. Franjo Komarica žali na vanjsko blještavilo, a duhovnu prazninu katolickih praznika u Hrvatskoj, bošnjackim vjerskim vodama takva prilika se vjerovatno nece ni ukazati.