kuda ide savremena indonezija

Iz islamskog svijeta

Indonezija broji oko 220 miliona stanovnika, vecinom muslimana, pa se po tom osnovu smatra najvecom muslimanskom zemljom na svijetu. Kao najvece otocje na svijetu, koje povezuje dva okeana - Indijski i Tihi, Indonezija je istovremeno i most koji spaja dva kontinenta - Aziju i Australiju. Takav geografski položaj cini je izuzetno važnom i atraktivnom, kako za Zapad tako i za Istok.

podnaslov
Nakon dugogodišnje kolonijalne uprave, prvo holandske, a potom japanske, Indonezija je 1950. dobila nezavisnost i prvog izabranog predsjednika Ahmeda Sukarna, zagovornika doktrine pancasile, zasnovane na pet principa: vjeri u Jedinog Uzvišenog Boga, humanizmu, jedinstvu Indonezije, demokratiji i društvenoj pravdi za sve Indonežane. Sukarno je, medutim, 1957. god. zbog sve snažnijeg uticaja proislamske Mašomi partije, donio odluku o raspuštanju parlamenta i od 1965. god., što se poklapa sa vladavinom Suharta, dolazi do potpune nacionalizacije u politickom životu Indonezije, gdje su rezultati parlamentarnih izbora unaprijed bili poznati i uvijek u korist vladajuce partije Džulkar. Sam Suharto bio je sedam puta uzastopno biran na položaj predsjednika države, dok polovinom maja 1999. godine nije došlo do eksplozije studentskog bunta na ulicama Džakarte, glavnog grada Indonezije.

U avgustu 1999. godine, dva mjeseca nakon parlamentarnih izbora, aktuelni predsjednik Indonezije, Bahruddin Habibi, zvanicno je saopštio rezultate izbora, na kojima je opoziciona Stranka demokratske borbe osvojila najveci broj glasova – 48 posto, vladajuca stranka Džulkar 22 posto, a Stranka nacionalnog preporoda 20 posto. Ostale stranke, medu kojima i Stranka islamskog razvoja, dobile su preostali dio glasova.

Prvi put u historiji savremene Indonezije, a možda i u cijelom islamskom svijetu, opoziciona stranka dobila je vecinu glasova, što zemlju uvodi u novo društveno razdoblje, koje Indonežani nazivaju drugim oslobodenjem.

Pobjeda opozicije i cinjenica da je vladajuca partije priznala poraza, smatra se jedinstvenim dogadajem u najmnogoljudnijoj muslimanskoj zemlji. Neki analiticari Indoneziji vec daju epitet trece, po velicini, demokratske zemlje svijeta, poslije Indije i Amerike.

Parlamentarni izbori, medutim, nisu definitivno razriješili politicku scenu Indonezije, s obzirom da u novembru predstoje predsjednicki izbori, koji su trebalo da budu održani 2003. god., ali je predsjednik, Habibi, zbog novonastalih okolnosti u zemlji, zakazao prijevremene izbore, na kojima ce biti izabran i novi predsjednik Indonezije, koji, po ustavu te zemlje, ima vrlo široka ovlašcenja.

Povratak politickom životu

Eksplozija narodnog bunta zapoceta studentskim pokretom iz maja 1999. godine, ozbiljno je upozorenje, koje nove vlasti ne bi smjele ignorirati.

Predsjednik Habibi, iako nasljednik u narodu nepopularnog Suharta, pokazao je izuzetnu spremnost za uspostavljanje istinskog demokratskog života, posebno u domenu ljudskih prava, slobode usmene i pisane rijeci, prava na osnivanje politickih partija i slicno. Kao prakticnu potvrdu takvih opredjeljenja, Habibi je iz zatvora oslobodio sve politicke zatvorenike, (neminovne žrtve svih diktatorskih režima, kakav je bio i Suhartov). Habibi je uticaj armije na politicki život zemlje sveo na realnije okvire, s obzirom da je armija, medu 238 stalnih clanova parlamenta (od ukupno 700), imala 75 mjesta, sada je dobila 38. Istovremeno, razdvojio je funkcije policije i armije, kao i državnu od partijske administracije. interfile Ono što karakteriše sadašnja idejno-politicka gibanja u Indoneziji, moglo bi se pratiti kroz medunarodnu borbu nekoliko politickih opcija i to:

1. Politicke stranke sa prioritetno svjetovnim usmjerenjem, medu kojima je najznacajnija pobjednicka stranka na parlamentarnim izborima, koju predvodi Medžarali, kcerka Ahmeda Sukarana prvog predsjednika nezavisne Indonezije. Stranka okuplja siromašne slojeve, nacionalne manjine, socijalno ugrožene, komuniste itd. Djeluje u Koaliciji sa katolickom, protestantskom i strankom Kineza. Stranka je nastala 1995. god. odvajanjem od Kršcanske narodne stranke. Inace je Medžarati iz tzv. mješovitog braka, otac musliman (Ahmed Sukarno) i majka budistkinja. Njena nedavna molitva u budistickom hramu na ostrvu Bali ozbiljno je povrijedila osjecanja muslimana, koji su utvrdili da je budistkinja, iako se pravdala da je tamo išla da se pomoli za dušu svoje majke. U zapadnoj štampi toj stranci pridaje se veliki znacaj, smatra se kljucem za rješenje problema Indonezije i sponom zapadnih i interesa jugoistocne Azije.

2. Stranke svjetovnog usmjerenja, ali sa islamskim etickim principima: Vodeca stranka takvog opredjeljenja je Stranka narodnog preporoda, koju predvodi Abdurrahman Abdul-Vehid, stranka je na posljednjim izborima dobila 20 posto glasova. Pripadnike Stranke karakterišu: islamska etika, sufijsko ucenje i šafijska pravna škola.

3. Stranke islamskog usmjerenja: Vodeca stranka takve orijentacije je Ujedinjena stranka islamskog razvoja, koja je u savezu sa osam slicnih stranaka. U koaliciji sa slicnim strankama, namjerava da se na predsjednickim izborima u novembru ove godine suprotstavi pobjednickoj stranci i za predsjednika Indonezije dovede kandidata proislamske orijentacije. Polarizacija na stranke sa svjetovnom, i staranke sa islamskom orjentacijom postaje sve izraženija, posebno nakon odlaska Sukarta i dolaska Habibija, cija se gledišta u dobroj mjeri poklapaju sa proislamskom orijentacijom. Habibi je, naime, inicijator i osnivac muslimanske intelektualne asocijacije Išmi, koja okuplja muslimane - tehnicke strucnjake, koji, svojim projektima treba da odgovore recidivima holandske imperijalne prošlosti, koja je muslimane ucinila gradanima treceg reda, dok su Kinezi, koji cine pet posto indonežanske populacije, držali najuticajnija mjesta u privredi i administraciji države. Pored Kineza, kljucnu ulogu imali su katolici, protestanti i budisti. Svojevremeno se društveni ugled Indonežana cijenio po tome da li je neko katolik, protestant ili Kinez, dok je biti musliman bilo nepopularno. Tu stvarnost je Habibi dobro uocio, kad je kroz navedeno udruženje krenuo u energicnu reformu društvenog i ekonomskog života zemlje. Jedan od zapaženih programa islamista je pokretanje malih privrednih projekata uz finansijsku podršku države, kako bi se izbjegla društvena eksplozija, s obzirom da se oko 60 posto privrednih potencijala države nalazi u rukama Kineza. Od 42 miliona privrednih jedinica u rukama nemuslimana nalazi se 65 posto.
To su bitni razlozi koji dovode do sve snažnije polarizacije indonežanskog društva, koje brzo mora da se oslobada kolonijalnog nasljedstva i stvara realnije parametre za raspodjelu nacionalnog dohotka zemlje.

Ko je buduci predsjednik Indonezije?

U novembru ove godine nacionalni parlament izabrace novog predsjednika države. Najozbiljniji kandidati su: gospoda Medžarati, voda Stranke demokratske borbe i sadašnji predsjednik Habibi. Treci potencijalni kandidat, Abdurrahman Abdulvahid ce, vjerovatno, zbog zdravstvenih razloga (neuspjela operacija oka) morati izostati iz izborne trke. Po mnogim, ozbiljnim procjenama, islamisti bi mogli biti kriticna masa na vagi za izbore predsjednika države. Otuda se smatra izuzetno važnim objedinjavanje svih proislamskih stranaka i formiranje jedinstvenog proislamskog saveza u cilju podrške, za sada najozbiljnijem kandidatu, Bahruddinu Habibiju. Gospoda Medžarati, takoder ozbiljan predsjednicki kandidat, uživa simpatije naroda zbog cinjenice, da je bila u opoziciji Suhartu, ali je i kcerka u narodu popularnog Ahmeda Sukarna, prvog predsjednika nezavisne Indonezije. Uz to, ona je uvijek zastupala interese siromašnog i socijalno obespravljenog dijela stanovništa. Otuda i cesti proklici u narodu Medžarati ili revolucija! Njoj u prilog ne ide cinjenica što je žena i što joj vecine islamske uleme osporava pravo da vodi tako mocnu naciju. Uz to, ona ne posjeduje univerzitetsko obrazovanje, (neuspjeli je student agronomije, a potom i tehnologije) pa cak ni dovoljne intelektualne i politicke sposobnosti, koje zahtjeva predsjednicki položaj, zbog cega cesto izbjegava susrete sa novinarima i javne nastupe. Habibi, takoder, ima slabih strana. Narod mu, prije svega, zamjeri što je bio Sukartov ljubimac (cije ime narod ne želi da spomene), s kojim je bio u izuzetno bliskim vezama i koga je, cak, nazivao ocem. Nemuslimani, ga, takoder, ne žele zbog otvorene proislamske orijentacije. I najnovija dogadanja u Istocnom Timoru, referendum o nezavisnosti i dolazak medunarodnih snaga u to podrucje, bez sumnje ce imati odraza na rezultate predstojecih predsjednickih izbora.
Na koncu, ne treba zaboraviti cinjenicu da je i armija izuzetno snažan faktor u Zemlji i da ce, takoder, imati snažnog uticaja na izbor prvog covjeka Indonezije, ne samo indirektno, nego i direktno preko svojih stalnih zastupnika u državnom parlamentu. Predsjednicki izbori, nema sumnje, pokazace suštinsko opredjeljenje Indonezije i oznaciti buduci trend njenog ekonomskog razvoja.