ebu hanif doprinos hadiskoj znanosti (1)

Ebu Hanife bio je islamski genije. Superiorna inteligencija, suptilna pobožnost i poslovicna strpljivost svrstavaju ga u najvece umove koje je iznjedrila islamska povijest. Ljubav prema znanju, napose rješavanju šerijatsko-pravnih enigmi, ucinice ga nezaobilaznim izvorom u islamskim naucnim krugovima i s pravom ce biti prozvan El-Imamu-l-a'zam/najveci imam. Ebu Hanifin doprinos hadiskoj znanosti bio je veoma znacajan. Medutim, u islamskoj literaturi nalazimo na kontradiktorne stavove kada je u pitanju njegov doprinos ovoj znacajnoj islamskoj disciplini. Zato cemo u ovom radu, uz podatke o njegovoj biografiji, jasno potctrati i njegov ogroman doprinos hadisu i hadiskoj znanosti.

Puno ime mu je Nu'man b. Sabit b. Zuta b. Mah et-Tejmi el-Kufi. Izuzetno je postao poznat po nadimku Ebu Hanife. Takode je prozvan El-Imamu-l-A'zam/najveci imam, ili kako ga El-Kettani naziva Imamu-l-eimme/Imam imama, Hafiz Ez-Zehebi nazvao ga je Fekihu-l-milleti/Pravnik vjere, a šejh El-Kasimi Fekihu-l-ummeti/Pravnik ummeta.
Rodenje i porijeklo

Ebu Hanife roden je 80. god. po Hidžri. To je, naime, godina rodenja koju spominju gotovo svi autori koji su pisali o ovom islamskom geniju. Doduše, u nekim djelima se kao moguca navode 61. god. po Hidžri, 63. god. a u nekim, opet, 70. god. po Hidžri. Medutim, gotovo svi preferiraju 80. god. kao godinu njegovog rodenja.
Roden je u Kufi, u današnjem Iraku. Bio je perzijskog porijekla. Historicari navode da je Ebu Hanifin djed prihvatio islam. Njegov unuk Isma'il tvrdi da je Ebu Hanifin otac Sabit otišao Aliji, r.a, dok je još bio dijete, pa je, tom prilikom, Alija, r.a, molio Allaha, dž.š, za bereket njemu i njegovom potomstvu. Pa se nada Isma'il da se dova Alije, r.a, uslišala!
Inace, postoje razlicita mišljenja o porijeklu Ebu Hanifinog oca Sabita. Neki smatraju da je porijeklom iz Nesaa, odakle je Imam En-Nesai, drugi iz Tirmiza, odakle je imam Et-Tirmizi, a treci tvrde da je iz Enbara.

Obrazovanje i ucitelji

Ebu Hanife živi u veoma bremenitom vremenu, punom politickih i drugih nesuglasica. Živio je u vremenu halife Abdul-Melika, kada je u Iraku namjesnik bio Hadždžadž b. Jusuf, poznat po represijama. Medutim, dolaskom pravednog vladara Omera b. Abdulaziza situacija se uveliko mijenja, pa se takvom promjenom uveliko otvaraju vrata svestranijem obrazovanju ovog nadarenog mladica.
Kufa, mjesto u kome je roden ovaj velikan postala je u vrijeme Ebu Hanife jedan od najvecih i najpoznatijih islamskih naucnih centara. Ako se zna da je grad utemeljen tek 17. god. po Hidžri onda se, doista, zadivljujuce doima da je grad za samo stotinjak godina postojanja postao jedan od najjacih islamskih centara toga vremena. Kako i ne bi kada se bilježi da je samo u ovom gradu stanovalo i boravilo oko 1.500 ashaba. Cak su dvadeset cetverica ucesnika Bedra posjetila Kufu a neki su je uzeli za mjesto stanovanja. Za vrijeme hilafeta Alije, r.a, ovaj grad postao je prijestonica islamske države.

Bilježi se da u Kufi prakticno nije bilo ni jednog muhaddisa od koga Ebu Hanife nije bilježio hadis. Medu njegove ucitelje, samo iz oblasti hadisa koje je slušao u rodnoj Kufi, Ebu-l-Mehasin eš-Šafi'i, spominje devedeset tri. Spomenimo samo neke: Eš-Ša'bi, Amr b. Murre, Mensur b. Ma'mer, El-A'meš, Alkame i dr. Samo Eš-Ša'bi, koji je i prvi probudio Ebu Hanifin interes za izucavanje hadiskih disciplina, sreo je pet stotina ashaba, a od velikog broja njih prenosi i hadise. Katade, jedan od Ebu Hanifinih ucitelja, bio je jedan od dvojice najpoznatijih ucenika cuvenog ashaba Enesa b. Malika, r.a.

Ucitelj od koga je Ebu Hanife najviše naucio u rodnoj Kufi i covjek koji je najviše utjecao na ovog velikana islamske misli bio je, nesumnjivo, Hammad b. Ebi Sulejman, o kojem se Ebu Hanife, u mnogim prigodama, na najljepši nacin izražavao i za njega dove upucivao!

Nakon što je slušao predavanja u Kufi, a potom u Basri, Ebu Hanife, u namjeri da upotpuni svoj znanstveni opus, odlazi u Mekku i Medinu i tamo nalazi brojne ucitelje u hadisu i fikhu i sluša njihova predavanja. Veliki broj priznatih hadiskih autoriteta osnovali su kružoke iz navedenih oblasti u Mekki i Medini, koji su postali svojevrsne škole hadisa i hadiskih znanosti. Najveca i najuglednija škola takve vrste u Mekki bila je škola Ata' b. Ebi Rebaha, covjeka koji je sreo oko dvije stotine ashaba. Cak su i sami ashabi priznali njegovu ucenost. Tako je Abdullah b. Omer, r.a, poznati i uceni ashab, imao obicaj kazati: 'Zašto ljudi dolaze meni kada je tu Ata' b. Ebi Rebah'?! Slicno je izrekao i Abdullah b. Abbas, r.a, kako bilježe drugi izvori. Od ostalih muhaddisa u Mekki Ebu Hanife sluša predavanja Ikrime, koji je bio ucenik Abdullaha b. Abbasa, r.a. Hafiz Ez-Zehebi tvrdi da je Ata' bio ucitelj od koga se Ebu Hanife najviše okoristio.

U Medini Ebu Hanife uci od dvojice istaknutih tabi'ina Sulejmana i Salima. Sulejman je bio sluga Mejmune, r.a, casne supruge Allahovog Poslanika, s.a.v.s, a Salim je bio sin Abdullaha, a unuk Omera b. el-Hattaba, r.a. Od njih Ebu Hanife prenosi brojne hadise.
Nakon pocetnih saznanja i vezanosti za ova dva sveta mjesta i brojne ucitelje koje je u njima sreo, Ebu Hanife ce cesto koristiti odlaske na hadž kao metodu susreta sa svojim uciteljima, kako bi se što više družio s njima, ucio od njih i razmjenjivao mišljenja. Zna se, kako navode brojni autori, da je Ebu Hanife 55 puta obavio hadž! Nije, onda, ni cudo što je sreo toliki broj ucitelja i od njih crpio znanje! Neki navode da je broj njegovih ucitelja dosezao cifru od 4.000!!!

Spomenimo neke od brojnih ucitelja: Meharib b. Desar, Semmak b. Harb ez-Zuheli, covjek koji je sreo 80 ashaba i od koga prenose svi autori poznatih šest zbirki hadisa/El-Kutubi-s-sitte, Seleme b. Kuhajl, Ali b. el-Akmer, Se'id b. Mesruk, Atijje b. Sa'd el-Kufi, Musa b. ebi Aiša iz Kufe; Ebu Sufjan Sa'di, Abdulkerim b. Umejje, Katade, Šeddad b. Abdurrahman i dr. iz Basre; Amr b. Dinar, Ismai'il b.Abdulmelik, Haris b. Abdurrahman i dr. iz Mekke; Nafi' mevla Abdullah b. Omer, Jahja b. Se'id, Hišam b. Urve, Abdurrahman b. Hurmuz El-A'redž, Muhammed El-Munkedir, Abdullah b. Omer b. Hafs, Šejban b. Abdullah b. Dinar i dr. iz Medine; Mekhul iz Šama; Ata' b. Ebi Muslim iz Horasana; Rebi'a iz Rejja i brojni drugi. Samo Ebu-l-Mehasin eš-Šafi'i spominje 319 ucitelja od kojih je Ebu Hanife ucio!
Najduže se zadržao, kako tvrde brojni autori, uz Hammada b. Ebi Sulejmana, velikog pravnika Kufe, pred kojim je redovno slušao predavanja punih 18 godina! Ebu Hanife zadržao se nekoliko godina u Hidžazu, na kraju vladavine Umejevica i pocetka vladavine Abbasovica, raspravljajuci sa najvecim autoritetima iz druge generacije muslimana – tabi'inima.

On je, kao i svaki drugi musliman, izuzetno volio i respektirao casnu porodicu Muhammeda, s.a.v.s, pa je, otuda, sa velikim zadovoljstvom slušao predavanja i razmjenjivao mišljenja sa imamima iz ove casne porodice. Tako je Ebu Hanife jedno vrijeme slušao predavanja imama Muhammeda Bakira, unuka Husejna, r.a, i njegovog brata imama Zejda, uz koga je proveo pune dvije godine slušajuci predavanja u Hidžazu, nakon cega je izjavio: 'Nisam vidio veceg fakiha, ni znanijeg, ni bržeg u odgovoru, niti argumentovanijeg u nastupu od Imama Zejda b.Alija b. Husejna b. Alija b. Ebi Taliba'!

Uz njih je Ebu Hanife slušao Abdullaha b. Hasana b. Hasana b. Alija b. Ebi Taliba i imama Dža'fera b. Muhammeda es-Sadika, sina Muhammeda Bakira, koji je umro 148. god. po Hidžri, dakle, samo dvije godine prije Ebu Hanife. Mnogi autori tvrde da Abdullah nije bio na stepenu njegovog ucitelja, vec da je Ebu Hanife s njim razmjenjivao mišljenja i da su se medusobno dopunjavali u fikhskim i hadiskim pitanjima. U svakom slucaju, Ebu Hanife je, družeci se sa imamima iz casne porodice Allahovog Poslanika, s.a.v.s, dosta naucio, saznao i prihvatio. Uz to, saosjecao je u njihovim patnjama uzrokovanih ponašanjem tadašnjih vladara.

Ako, dakle, analiziramo njegovo angažirano putovanje u potrazi za znanjem, u Basru – deset puta, u Medinu – više desetina puta, zatim njegov boravak u Mekki od šest godina, kako navodi dr. Mustafa es-Siba'i, i to u periodu od 130 do 136. god. po Hidžri, onda se s pravom, može konstatovati da je ovaj velikan, doista, imao priliku apsorbirati ogromno znanje iz hadisa, fikha i dr. islamskih disciplina od poznatih autoriteta toga vremena!

Ebu Hanifin kružok i njegovi ucenici

Ebu Hanife, iz poštovanja prema svome uvaženom profesoru Hammad b. Ebi Sulejmanu, sve do njegove smrti nije organizirao zasebna predavanja niti je predvodio naucne kružoke prepoznatljive za to vrijeme. To je ucinio 120. god., nakon smrti svoga profesora, dakle, kada je Ebu Hanife napunio 40 godina života.
Inace, u velikoj kufskoj džamiji bilo je više organiziranih kružoka iz raznih islamskih disciplina. Tako su cuveni El-A'meš Sulejman b. Mihran (umro 148.god. po H.), Mis'ar b. Kidam, zvani El-Mushaf, zbog svoje izuzetne memorije (umro 152.god.), Sufjan Es-Sevri (umro 161.god.), Šu'be b. Ajjaš el-Ezdi (umro 193. god.), Asim b. Ebi-n-Nudžud i dr. imali redovne kružoke i predavanja iz tefsira, hadisa, fikha, kiraeta, arapskog jezika i dr. disciplina. Medutim, Ebu Hanifina predavanja u toj džamiji su bila daleko najposjecenija. Ona su, naime, odisala posebnom atmosferom, u kojoj su, uz izlaganje ovog imama, posebno dolazile do izražaja sklonosti i kvaliteti samih ucenika, kroz pitanja, sugestije, prijedloge i rasprave. Svako predavanje i obradivanje neke tematske cjeline bilo je svojevrsna naucna rasprava!

Imam Ebu Hanife nikada nije donosio gotovo rješenje niti konacak zakljucak dok nije kolsultirao sve clanove kružoka, koji su, iako mladi, bili izuzetno inteligentni i nadareni. U njegovom kružoku raspravljalo je, uz ostale, 40 eksperata iz razlicitih islamskih disciplina. Nakon konsultacija sa svakim clanom Ebu Hanife bi naložio jednom od svojih ucenika, to bi obicno bio Ebu Jusuf, da zapiše rješenje do kojeg se došlo timskim radom.

Njegov kružok u velikoj kufskoj džamiji bio je, bez sumnje, svojevrsna akademija islamskih znanosti, ili, da tako kažemo, institut za islamska istraživanja, u kojem je Ebu Hanifa samo inicirao rasprave i upucivao na pitanja koja ce se razmatrati! Buduci da je u toj svojevrsnoj akademiji islamskih znanosti bilo vrsnih predstavnika iz svih islamskih disciplina, onda ne treba cuditi što su ta šerijatsko-pravna pitanja bila tako kvalitetno rješavana!
H

atib El-Bagdadi prenosi sa senedom od Ibn Kerame, koji kaže da su jednom prilikom sjedili kod Veki'a b. El-Džerraha, velikog islamskog ucenjaka, kada je jedan od prisutnih konstatirao da je u nekom pitanju Ebu Hanife pogriješio! Veki' je, tada, primijetio: 'Kako je mogao pogriješiti Ebu Hanife u cijem su prisustvu bili Ebu Jusuf, Zufer i Muhammed sa svojom analogijom i idžtihadom; Jahja b. Zekerijja b. Ebi Zaide, Hafs b. Gijas, Hibban, Mendel b. Ali, sa svojim pamcenjem hadisa i ogromnom strucnošcu i preciznošcu u ovoj disciplini; Kasim b. Ma'n sa izuzetnim poznavanjem arapskog i drugih jezika, Davud b. Nusajr et-Tai i Fudajl b. Ijad sa svojim zuhdom i duhovnom prefinjenošcu?! U cije, kružoku budu navedeni znalci, on ne može praviti greške, a ako ih i napravi – oni ce ga ispraviti'!!!

Imam Et-Tahavi bilježi predaju od Esed b. Furata, velikog islamskog ucenjaka i mudžahida (svoj plemeniti život položio je prilikom fetha Sicilije), koji istice: 'Ebu Hanife imao je 40 ucenika – ucenjaka koji su bilježili njegove knjige. Medu prvu desetoricu spadaju: Ebu Jusuf, Zufer, Davud Et-Tai, Esed b. Amr, Jusuf b. Halid es-Semti i Jahja b. Zekerijja b. Ebi Zaide, koji je te knjige i rasprave bilježio punih 30 godina'!
O

vi primjeri na najbolji nacin govore o dalekovidosti ovog islamskogh genija. On je pokazao da je preteca suvremenih pedagoških metoda, kada je za rješavanje brojnih šerijatsko-pravnih normi koristio timove eksperata iz razlicitih oblasti, što se, tek u posljednje vrijeme, prakticira u naucnim krugovima. Otuda nije ni cudo što je Ebu Hanife bio oštro kritikovan od onih koji nisu mogli izici iz logike individualnog razmišljanja i donošenja zakljucaka i preusmjeriti se na timski nacin rada, kako ga je demonstrirao ovaj veliki Imam!

Znacajno bi bilo spomenuti da je Ebu Hanifin kružok, kada bi boravio u svetim mjestima – naglasili smo da je cak 55 puta obavio hadždž, bio u Haremi-šerifu ili Revdai-mutahheri, gdje je na naucnom nivou raspravljao sa najvecim islamskim autoritetima., Pouzdano se zna da je, boraveci u Medini, raspravljao sa imamom Malikom i razmijenio mišljenja u vezi sa razlicitom problematikom.

Ebu Hanife je ostavio ogroman broj ucenika. Nije bilo ni jednog dijela islamskog svijeta, izuzev Španije, koji nije preko ucenika bio zastupljen njegovim predavanjima.. Spomenimo samo neke mjesta iz kojih su dolazili njegovi ucenici: Mekka, Medina, Damask, Basra, Vasit, Mosul, Alžir, Remla, Misir, Jemen, Hemedan, Rejj, Taberistan, Gruzija, Nejsabur, Nisa, Buhara, Semerkand, San'a, Tirmiz, Havarizm, Medain i dr.
Od izuzetno velikog broja njegovih ucenika, koji ce ubrzo preplaviti islamske centre širom Hilafeta i postati nosioci islamske misli, spomenucemo samo neke: Abdullah b. el-Mubarek, Ebu Jusuf Ja'kub b. Ibrahim el-Ensari, Zufer b. Huzejl, Muhammed b. Hasan eš-Šejbani, Veki' b. El-Džerrah el-Kufi, Abdullah b. Jezid el-Mukri, Abdulkerim b. Muhammed el-Džurdžani, Kasim b. Ma'n, Jezid b.Harun, Ebu Ishak el-Fezari, Ebu Sa'd es-Sagani, Hafs b. Gijas, Hasan b. Zijad, Fudajl b. Ijad, Davud et-Tai, Isa b. Junus, Abdurrezzak, Haridže b. Mus'ab, Mus'ab b. el-Mikdam, Hammad sin Ebu Hanifin i brojni drugi.

Znacajno je spomenuti da je Ebu Hanife, buduci da je raspolagao velikim bogatstvom, stipendirao svoje ucenike. Prioritet nad imovinom imali su njegovi ucenici, pa tek onda njegova porodica.
Kako je njegov kružok sastavljen od eksperata iz svih islamskih znanosti, predstavljao neku vrstu istraživackog centra, tako je i on sam, sa svojim materijalnim dobrima, predstavljao ministarstvo za prosvjetu ili univerzitet koji se brine o pomoci i stipendijama za studente. Takav nesebican odnos spram studenata je, na neki nacin, naslijedio od svog ucitelja Hammad b. Ebi Sulejmana, a on, opet, od svog ucitelja Ibrahima en-Nehaija, jednog od najpoznatijih i najucenijih tabi'ina. To saznajemo na temelju izjave njegovog najpoznatijeg ucenika Ebu Jusufa, koji kaže: 'Ebu Hanife je izdržavao i mene i moju porodicu punih 20 godina!, a kada bih mu rekao: Nisam sreo nikoga darežljivijeg od tebe!, odgovarao bi: To kažeš zato što nisi upoznao moga ucitelja Hammada'!

Njegova izuzetna ljubav i pažnja spram svojih ucenika bila je paradigmaticna. Oni su ga, takode, izuzetno voljeli i mnogo respektirali. Njegova izjava na najbolji nacin ce nam ilustrirati ljubav i pažnju i prema uciteljima i prema ucenicima. On, na jednom mjestu, kaže: 'Nisam nikada klanjao namaz, otkako je umro moj ucitelj Hammad, a da nisam zamolio Allaha Plemenitog za oprost njegovih grijeha i to zajedno sa dovom Allahu Plemenitom za oprost grijeha mojim roditeljima! Takode, nikada nisam klanjao a da nisam zatražio oprosta od Allaha Milostivog za grijehe onima od kojih sam nešto naucio i onima koje sam ja nešto naucio'!

(nastavice se)