ahlak poslanika s.a.v.s

Hvala Allahu dž.š, i neka je salavat na Njegovog Poslanika, s.a.v.s...
Nije poznat ni jedan covjek u historiji, od stvaranja Adema, a.s, do danas, da su najsitniji detalji njegovog života precizno zabilježeni i do nas prenešeni, kao što je to bio Muhammed, s.a.v.s. Isto tako ne postoji ni jedan drugi covjek, osim Muhammeda, s.a.v.s, da je njegova biografija tako precizno proucena i naucno obradena.
Iz ove oblasti stalno nastaju nova djela koja osvjetljavaju razne aspekte Poslanikove, s.a.v.s, licnosti, tako je najznacajnije djelo koje je tek nedavno izašlo iz štampe, o osobinama Poslanika, s.a.v.s, “Nadretu-n-ne’im fi mekarimi ahlaki-r-resuli-l-kerim u 12 tomova. Ovo djelo je rezultat timskog rada u kome je ucestvovalo preko 30 eminentnih alima.

Nema sumnje da je sve to bilo Allahovom, dž.š, naredbom i Njegovom odredbom, jer je Allah, dž.š, stvorio Muhammeda, s.a.v.s, kao uzor cjelokupnom covjecanstvu i dao da njegovu biografiju slijede vjernici. Allah, dž.š, kaže: 'Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji cesto Allaha spominje.” (“El-Ahzab”, 21)

Upoznavanje sa licnošcu Poslanika, s.a.v.s, radi primjene njegovog modela u praksi predstavlja dokaz ljubavi covjeka prema Allahu, dž.š, što, opet, predstavlja dokaz ljubavi Allaha, dž.š, prema njemu. Allah, dž.š, kaže: 'Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas ce Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – a Allah prašta i samilostan je.” (“Alu-Imran”, 31)
Bitno je napomenuti da odredena osobina covjeka amože biti pozitivna samo ukoliko je pravilno upotrijebi i ukoliko je u skladu sa drugim pozitivnim osobinama. Tako, na primjer, praštanje je pozitivna osobina samo ukoliko vodi ka poboljšanju onoga kome se prašta. Medutim, ukoliko praštanje još više ohrabruje zlocinca u njegovom zlocinu, onda to nije pozitivna osobina. Ahlak Poslanika, s.a.v.s, se odlikuje upravo ovom uravnoteženošcu i skladu izmedu njegovih vrlina kje su ga krasile.
U ovom kracem osvrtu na ahlak Poslanika, s.a.v.s, spomenut cemo samo neke od njegovih vrlina koje su ga krasile, kako bi mi muslimani ovog doba i prostora mogli imati jasniju predstavu o onome ko mora biti najveci uzor svim muslimanima, pogotovo danas, kada po pitanju uzora i autoriteta lutaju mnogi, a pogotovo naša omladina.

1 – Skromnost (zuhd):

Nije skroman onaj ko nije bio u stanju da dode do dunjaluckih blagodati, pa kaže: “Bolji mi je ahiret od ovog svijeta.” Nego je skroman onaj kome je dunjaluk došao sa svih strana, pa mu on rekao: “Zavodi ti nekog drugog mimo mene, ja nemam potrebe za tobom. Meni je potreban moj Gospodar.” A zatim, to dunjalucko blago utrošio pomagajuci unesrecene, gladne i bespomocne. Poslanik, s.a.v.s, kaže: “Nije skroman na dunjaluku onaj ko izbjegava bogatstvo, niti vodi racuna o njemu, nego je skromnost da ne budeš sigurniji u ono što je u tvojoj ruci od onoga što je u ruci Allaha, dž.š.”
Muhammedu, s.a.v.s, je dato bogatstvo ovoga svijeta, ali je on ostao skroman i sav taj imetak utrošio pomažuci potrebne i priželjkujuci nagradu kod Allaha na buducem svijtu.
Tako je hrana Poslanika, s.a.v.s, u vecini, bila od jecmenog hljeba. Preselio je na ahiret, a nije ni okusio hljeba od obranog bijelog brašna.
Što se tice njegove odjece, isto tako je bio veoma skroman. Aiša, r.a, prenosi da on nije nikada imao ništa od odjece duplo, ni košulju, niti gornji ili donji dio odjece, niti nalune. Cesto je nosio zakrpljenu odjecu.
Kada je u pitanju stan, on nije živio u dvorcu, nego je imao samo po jednu sobu za svaku od svojih supruga. U tima sobama je spavao, sjedio i primao goste. Namještaj mu je bio vrlo jednostavan i jeftin. Zidove njegovih soba nije ukrašavalo ništa od tada poznatih ukrasa.
Što se tice uštedevine, on nije štedio novac niti bilo koju drugu vrijednost. Iza sebe je ostavio samo oružje, mazgu i nešto zemlje koju je podijelio u sadaku.

2 – Darežljivost:

Poslanik, s.a.v.s, je bio najdarežljiviji covjek, a najviše je udjeljivao u mubarek mjesecu Ramazanu. Jedan covjek mu je zatražio kompletno stado ovaca koje je ispunilo cijelu dolino, pa mu je dao. Taj covjek je došao svome narodu i rekao im: “Zaista Muhammed dijeli, uopce se ne bojeci siromaštva.” Ovakav odnos prema imetku ukazuje na cinjenicu da je Poslanik, s.a.v.s, bio daleko iznad toga da ga opsjedne dunjaluk.

3 – Milost:

Allah, dž.š, je poslao Poslanika, s.a.v.s, kao milost svim ljudima: “...a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” (“El-Enbija’”, 107) Zato je Poslanik, s.a.v.s, bio milostiv prema vjernicima, nevjernicima i cak prema životinajma.
Allah, dž.š, kaže: “Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što cete na muke udariti, jedva ceka da pravim putem podete, a prema vjernicima je blag i milostiv.”

(“Et-Tewba”, 128) Poslanik, s.a.v.s, kaže: “Ja stupim u namaz sa namjerom da što duže u njemu provedem, ali cujem plac djeteta, te zbog toga što sam svjestan osjecaja njegove majke, skratim namaz.” Poznato je da je Poslanik, s.a.v.s, jednom prilikom klanjao namaz pa se oko njegovog vrata objesila Umama, kcerka njegove kcerke Zejnebe, pa ju je ponio na svom vratu, a kada bi došao na sedždu ostavio bi je pored sebe, a zatim bi je ponovo uzeo kada ustane.”

Milost Poslanika, s.a.v.s, nije bila ogranicena samo na muslimane, nego je on bio samilostan cak i prema nevjernicima. Poznato je da ga Allah, dž.š, kori zbog njegove prevelike brige i žalosti za onima koji u njega nisu povjerovali. Allah, dž.š, kaže: 'Pa zar ceš ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj nece da povjeruju?” (“El-Kehf”, 6) “...pa ne izgaraj od žalosti za njima...” (“Fatir”, 8)
Milost Poslanika, s.a.v.s, se proteže cak i prema životinjskom svijetu. Tako Poslanik, s.a.v.s, naruduje da se preduzme sve prilikom klanja životinje da njena smrt bude što lakša, pa kaže: “Neka onaj medu vama, koji kolje, naoštri nož i neka ne pati životinju.” Isto tako nareduje da se ne oštri nož ispred ociju žrtve koja se kolje. Jedne prilike je Poslanik, s.a.v.s, vidio mesara kako je stavio jednu nogu na vrat žrtve i uzeo oštriti nož, pa mu je rekao: “Teško tebi, hoceš da je umrtviš više puta!? Zašto nisi naoštrio svoj nož prije nego što si je povalio?”
Medutim, milost ostaje pozitivna osobina ukoliko se upotrijebi tamo gdje je to korisno. Ali, ukoliko se upotrijebi na pogrešnom mjestu postaje negativnom. Zato vidimo Poslanika, s.a.v.s, kojeg je krasila osobina milosti, kako smo naveli, ali u odredenim prilikama upotrebljava odlucnost u kažnjavanju, zato što su to okolnosti zahtjevale.

4 – Blagost:

Blagost je osobina koju Allah, dž.š, stavlja u srce onog Svog roba kojem želi dobro. Ta osobina amortizuje srdžbu i uzvraca oprostom i dobrocinstvom na kaznu i loš postupak.
Enes, r.a, prenosi da je jednom prilikom išao sa Poslanikom, s.a.v.s, a na njemu se nalazio nedžranski ogrtac sa veoma grubim rubovima, pa ga je stigao neki beduin i tako jako povukao za ogrtac da sam vidio tragove njegovih rubova na vratu Poslanika, s.a.v.s, a zatim je rekao: “O Muhammede, naredi da mi daju od Allahovog imetka koji ti posjeduješ!” Poslanik, s.a.v.s, se okrenuo, nasmiješio i naredio da mu daju odredenu svotu.

5 – Sabur (strpljivost):

Sabur je oružje svakog odgajatelja, zato je odgajatelj koji nema sabura, kao ratnik koji nema oružja, zato ce ili poginuti ili se vratiti.
Pocesto se pogrešno razumije nakana odgajatelja, pa je dužan da se strpi dok se ne pojasne stvari. Isto tako, ponekad odgajatelj uloži ogroman trud, a ne vidi konkretne rezultate, te se mora strpiti, jer odgoj ne daje rezultate u kratkom periodu. Isto tako, se desi da odgajatelj biva izložen napadima i odredenim neprijatnostima i dužan je da se strpi, jer je strpljivost oružje promjene koju ocekuje.
Nema sumnje da je Poslanik, s.a.v.s, najbolji odgajatelj i da u njemu imamo najveci uzor po tom pitanju. Strpio se na neprijatnostima koje je doživio od svog naroda prema svom tijelu i svojoj psihi, dok nisu shvatili njegovu dobru namjeru i mnogi postali njegovi prijatelji nakon što su bili neprijatelji.

6 – Oštroumnost:

Odgajatelj mora biti razborit oštrouman, kako bi mogao brzo primjetiti svaku sitnicu na onome koga odgaja i odabrati najbolji metod za unapredenje njegovih pozitivnih osobina i lijecenje negativnih. Mora biti u stanju prepoznati tajne njegove nutrine pomocu crta njegovog lica, biti svjestan razlika medu ljudima, kako bi mogao izabrati za svakoga ono što mu najviše odgovara.
Allah, dž.š, je obdario Svoga Poslanika, s.a.v.s, kao i sve ostale poslanike (fetanetom) oštroumnošcu, što se najbolje vidi iz metoda njegovog odgoja.
Tako je Poslanik, s.a.v.s, govorio shodno stepenu razumijevanja onih kojima se obracao i naredivao svojim sljedbenicima da to cine: “Govorite ljudima ono što razumiju. Zar želite da odbiju rijeci Allaha i Njegova Poslanika?” Poslanik, s.a.v.s, tolerisao je beduinu koji je bio grub po svojoj naravi, ono što nije tolerisao civilizovanom covjeku.

Nacin njegovog ophodenja sa ženama je bio drugaciji od nacina ophodenja sa muškarcima, zato što je žena osjetljivija i nježnija. One koji su tek primili Islam je drugacije tretirao od onih koji su to prije ucinili. Razlicito se odnosio prema onome ko ima loš nijjet u odnosu na onog akoji je imao dbru namjeru itd.
Ovo su samo neke od osobina kojima je Poslanik, s.a.v.s, potvrdio Allahove rijeci: “jer ti si, zaista najljepše cudi...” (”El-Kalem”, 4) Aiša, r.a, je to najbolje izrazila rijecima: “Njegovo ponašanje bio je Kur’an.”

Nema sumnje da je poznavanje osobina koje su krasile Poslanika, s.a.v.s, jedan od najboljih nacina da se one nadu u našoj praksi i da nam Poslanik, s.a.v.s, usitinu postane najveci uzor u svakom koraku našeg života.
Molim Allaha, dž.š, da nas ucini od onih koji iskreno teže ka što boljem upoznavanju lika Poslanika, s.a.v.s, iskazujuci tako svoju veliku ljubav prema najodabranijem stvorenju i njegovom Tvorcu. Amin