"tajni dokazi" tajno oruzje

U americkom gradu Atlanti, u državi Georgija, treba da pocne sudski proces u kojem americke vlasti pokušavaju da vodu jednog od najvecih i najznacajnijih džemata u Sjevernoj Americi osude pod optužbom da je ubio jednog i ranio drugog policajca. Radi se o imamu Džamil Abdullah Al-Aminu, koji je nakon što je bio proganjan i zatvaran od strane vlasti, kao jedan od aktivista u borbi za crnacka prava, u zatvoru prihvatio Islam, i postao jedan od vodecih islamskih misionara u Americi

U americkom gradu Atlanti, u državi Georgija, treba da pocne sudski proces u kojem americke vlasti pokušavaju da vodu jednog od najvecih i najznacajnijih džemata u Sjevernoj Americi osude pod optužbom da je ubio jednog i ranio drugog policajca. Radi se o imamu Džamil Abdullah Al-Aminu, koji je nakon što je bio proganjan i zatvaran od strane vlasti, kao jedan od aktivista u borbi za crnacka prava, u zatvoru prihvatio Islam, i postao jedan od vodecih islamskih misionara u Americi

Veoma interesantna prica o životu imama pocinje još šezdesetih godina, kada je u Americi, kao reakcija na veliku diskriminaciju afro-amerikanaca, poceo da zaživljava pokret za afirmaciju i jednakost prava afro-amerikanaca i ostalih manjina. Jedna od partija koja je predvodila otpor je i Partija Crni Panter (Black Panther Party), cijih je nekoliko lidera završilo iza rešetaka zbog navodnih ubistava, pod u najmanju ruku sumnjivim dokazima.

Od borbe za prava do borbe za istinu

Junak naše price je, takoder, jedan od bivših lidera te partije, i njegovo, tadašnje, ime bilo je H. Rap Brown (Hubert Gerald Brown). On, godine 1968, biva optužen na sudu, da je inicirao oružani sukob sa policijom u demonstracijama u gradu Cambridge-u, Maryland, koje su se desile u junu 1967. godine. Na tim demonstracijama H. Rap Brown je izjavio nekoliko recenica koje su se duboko urezale u srca obespravljenih americkih crnaca. "Nasilje je americka tradicija isto onoliko koliko je tradicija, americka pita od višanja... Ova zemlja je objavila ultimatum crnim ljudima Amerike. Amerika kaže crncima: "Vi se ili borite da bi živjeli, ili cete živjeti samo da bi bili ubijani." Ja odgovaram Americi: “Sloboda ili smrt." (Violence is as American as cherry pie...This country has delivered an ultimatum to Blacks people. America says to Blaks: "You either fight to live or you will live to die. I say to America”: Freedom or death").

Pošto su demonstranti napadnuti od strane policije, koja je u napadu koristila pendreke, vodene topove, suzavce, pse, pa cak i pucala na nenaoružane ljude, H. Rap Brown poziva da se demonstranti suprotstave sili. Nakon toga su se neki od demonstranata dokopali oružja i na vatru odgovorili vatrom. Citav crnacki dio grada biva zapaljen. Tadašnji guverner Marilanda, Spiro Agnew, nareduje njegovo hapšenje. Brown biva optužen da je inicirao sukob demonstranata sa policijom i haos koji je poslije toga nastao i biva uhapšen dok je ulazio u avion u Washingtonu. Sa sobom je, prema izvještaju policije, imao automat M-1. Sud ga osuduje na maksimalnu kaznu zatvora od 5 godina 1968. On se sa slobode žali na odluku suda, a 1970. se pocinje skrivati da bi izbjegao zatvor i cak dospjeva na listu najtraženijih osoba FBI-a, na kojoj je danas najpopularniji Usama bin Ladin. Sedamnest mjeseci kasnije se pojavljuje u New York City-ju gde u pucnjavi s policijom biva ranjen na devet mjesta, ali preživljava i biva zatvoren. U zatvoru se prvi put susrece sa Islamom, postaje musliman i mjenja ime u Džamil Abdullah al-Amin (Jamil Abdullah Al Amin), a ostatak vremena u zatvoru koristi za intenzivno studiranje Islama.

Snagom Vjere do mirnog komšiluka

Po izlasku iz zatvora odlazi na hadždž, a potom u Atlantu, gde otvara mesdžid i formira džematu najozloglašenijem djelu grada- (West End). Džemat postaje dio muslimanskog pokretu Dar ul Islam, i veoma brzo raste i postaje sve snažniji i znacajnji. Uskoro, postaje dovoljno jak da se suprotstavi lokalnim bandama i preprodavcima droge koji su gospodarili krajem, i iz te borbe, koja je u mnogo cemu pravi rat, izlaze kao pobjednici. Lokalno stanovništvo, oduševljeno uspjehom muslimana u cišcenju njihovog komšiluka, se u velikom broju okrece Islamu. Ono što policija "nije mogla" uciniti tolike godine imam Al Amin sa muslimanima, uspjeva za samo par godina. To potvrduje i covjek koji živi u tom kraju Atif Abdussamed koji za magazin “Final Call” (Poslednji poziv) izjavljuje: "Da nije bilo imama Džemila, ja bih bio ili u zatvoru ili u išcekivanju smrtne kazne. Imam Al Amin je ocistio West End (Zapadnu Cetvrt) i to bez njihove (policijske) pomoci. To je primjer šta Islam, ako se istinski praktikuje, može uciniti, i oni to nisu ucinili bombama, pištoljima i mecima, oni su to ucinili snagom vjere." Kraj koji su muslimani “zauzeli” postaje najbezbjednija cetvrt Atlante i cijene nekretnina pocinju da rastu. Bogati zemljovlasnici, a to su u americkim gradovima u velikom broju Jevreji, pokušavaju da otkupe zemlju od muslimana, koji su je kupili kad je bila vrlo jeftina, jer je niko nije htio. Medutim, imam Al-Amin odbija i ubjeduje ostale džematlije da i oni urade isto. Tako dolazi na zub mocnika. Prodavnice halal hrane i robe dozvoljene muslimanima, pocinju se otvarati svuda po kraju, a u isto vrjeme prodavnice i restorani koji prodaju haram, bivaju bojkotovani do te mjere da ne mogu opstati nego se zatvaraju i odlaze u druge krajeve. U meduvremenu, Al Amin biva izabran za emira tridesetjedne džamije, koje su rasporedene širom Amerike. Uspjeh “bivšeg zatvorenika” ne promice ni budnom oku (onom sa dolarske novcanice) ovdašnjih vlasti.

“Tajni dokazi” samo za muslimane

Problem vlasti je šta uraditi s njim, jer on nije jadni imigrant-musliman bez ikakvih prava, vec je americki državljanin kojem zbog vrlo zategnutih odnosa izmedu afro-amerikanaca i tzv. bijelih Amerikanaca ne mogu prišiti "tajni dokaz" (secret evidence) i uhapsiti ga, kao što to rade sa muslimanima koji su stranog porijekla. U Americi je trenutno, prema izvještaju CAIR-a, 25 ljudi zatvoreno pod opužbom "tajnih dokaza", 20 od tih 25 su muslimani, što znaci 80 %. Prema nekim procjenama broj zatvorenih na takav nacin je i veci, a kada upitate zvanicne predstavnike države oni vam neodredeno odgovaraju da je to "omanja grupa" (Not more than a dozen," dozen je u Americi oko 12). U svojoj knjizi "Terrorism and Constitution," na strani 127, objavljene 1999. u saradnji sa James X. Dempsey, David Cole, vodeci advokat za "secret evidence" slucajeve, kaže da je pocetkom 1999. taj broj "dva tuceta"(two dozen). I kaže da "… almost all of them against Muslims accused of being members of terrorist groups.". Eto kao najbolja ilustracija za "secret evidence" je i ta cinjenica da zapravo i ne znamo koliko je tacno ljudi uhapšeno pod tom optužbom. Interesantno je i da ti koji su uhapšeni nisu vozaci kamiona ili radnici u Mc Donaldsu, to su uglavnom ljekari, profesori, ugledni lideri muslimanskih zajednica. Kao primjer navedimo legalno izabranog alžirskog parlamentarca, iz partije FIS, dr. Anwar Haddama koji je u zatvoru pod optužbom "tajnih dokaza" još od decembra 1996. u americkoj državi Virdžiniji. Kao drugi primjer možemo navesti Palestinca, dr. Mazen Al Najjara, koji je u zatvoru na Floridi pod istom optužbom od maja 1997. Naser Ahmad iz Egipta uhapšen 1996. a osloboden 1999. dr. Ali Yasin Mohammed Karim i njegov brat uhapšeni zajedno sa još petericom drugih irackih Kurda, su u zatvoru u Kaliforniji od marta 1997, Yahia Meddah iz Alžira uhapšen juna 1996. i pošto je prošao kroz teške psihicke traume odveden u bolnicu odakle kažu, da je pobjegao (?) i još se ne zna gdje je, Ali Khalil Termos, Libanac uhapšen oktobra 1996, a osloboden oktobra 1997, itd. (pogledaj text na: www. cair. com ili http://thomas.loc.gov/cgi-bin/query)

Imam Al-Amin, uskoro postaje predmetom istrage lokalne policije i FBI, pod sumnjom da je umiješan u ubistva 14 ljudi (preprodavaca droge), a do kraja istrage brojka se povecava na 24. Istraga traje od '92. i završava '96, od strane FBI, a 1997. od lokalne Atlantske policije, bez ikakvih dokaza na osnovu kojih bi se “imam mogao osuditi. FBI istraga je obuhvatala cak i eksplozije u World Trade Center za koje su sumnjali i njegovu umješanost i tretirali su ga kao "domaceg teroristu". Poslije tih vrlo detaljnih istraga glavni inspektor Kriminalnog odjeljenja Gentry Sheinut je, prema pisanju Atlanata Journal Constitution, izjavio povodom nepodizanja optužnice: "Mi podnesemo federalnu tužbu samo onda kada imamo stvarne dokaze." To nije jedini pokazatelj da su vlasti zaista htjele da ga se riješe. Godine 1995. biva uhapšen pod optužbom da je oružjem u nogu ranio 22-godišnjeg William Millesa. Medutim, na sudu, žrtva, William Miles, svjedoci da je on izjavu kojom tereti Al Amina dao pod pritiskom i nagovorom policije. Sud ga poslije toga naravno oslobada optužbe. Žrtva William, kasnije i sam prima Islam i postaje clan džemata.

Pošto je džemat zaživio i ojacao u Atlanti, imam Al Amin pocetkom '99. godine odlazi u sljedecu americku državu Alabamu, da organizuje slicnu stvar, kao u Atlanti.

PoCasna policijska znaCka razlog privoÐenja

Maja 1999, Al Amin biva zaustavljen od strane policije na putu u Cobb County-ju, u Georgiji. U kontroli koja je uslijedila, policajac, koji ga je zaustavio, uocava policijsku znacku u novcaniku imama Al Amina dok je ovaj vadio auto dokumentaciju. Ispostavlja se da je auto bio ukraden kad je kupljen, pa je dokumentacija neispravna. Policajac ga kažnjava, jer je u posjedu ukradenog auta i pošto mu ne vjeruje da je znacka njegova, i za lažno predstavljanje kao policajac. Policijsku znacku je imam dobio od gradonacelnika grada White Hall, u Alabami. Gradonacelnik tog malog grada, Mr. Jackson, za štampu, to objašnjava time da njegov grad, kao uostalom i svi drugi, regrutuje kao rezervne (pocasne-auxilliary) policajce ljude koji imaju ugleda u zajednici kako bi pomogli policiji u slucajevima kad im treba ekstra ljudi (parade, svecanosti, nepogode i sl). U Americi, inace, ne možete biti zaustavljeni bez razloga. To može biti samo radi nekog saobracajnog prekršaja, a prekršaji zbog kojih na putu možete biti zaustavljeni su razni: prekoracenje brzine, opasna vožnja, vožnja pod pripitim stanjem (DUI- driving under influence of alchohol), vožnja a crnac ste (DWB- driving while black)... Naravno, "vožnja a crnac ste" nije zakonski odreden prekršaj, ali to je najcešci razlog zaustavljanja i poprimilo je tolike razmere da je, kako javlja Nacionalni javni radio (National Public Radio-NPR), americka administracija naredila da se u nekoliko država vodi stroga evidencija o rasi svih koji bivaju zaustavljeni kako bi se ustanovila precizna statistika i kako bi se eventualno pokušao riješiti problem.

Slican slucaj je vjerovatno bio sa imamom, koji je, vjerovatno zaustavljen iz tog razloga. Tom prilikom policajci mu samo uzimaju podatke i auto, koji je on kupio i nije imao pojma da je to ukradeni auto, jer je imao svu potrebnu dokumentaciju. Slijedi poziv za sud, koji on nikad ne dobija, pa se samim tim i ne odaziva. Sud nareduje privodenje. Dvojica šerifa, u civilnim odjelima i sa neobilježenim autom, dana 16. marta 2000, odlaze u muslimansku cetvrt West End, u 10. sati navecer, da uhapse imama, i to u njegovoj piljarnici. Kako su oni znali da je on tu, a ne u svojoj kuci ili džamiji još je nepoznato. Situacija biva komplikovana i time da se najmanje sedam organizacija lovaca na glave (sjecate se "živ ili mrtav, traži se..., zanimanje poznato još od divljeg zapada") spremalo da sutradan na džumi koju je trebao održati u ustanovi za beskucnike, uhapsi imama Al Amina. Kako saznajemo iz pouzdanih izvora bilo je indicija da je neko pa cak i policija planirala ubiti imama Al-Amina. Ni to u Americi nije nešto cudno i neobicno, jer su naprimjer pocetkom prošle godine na ulici u New Yorku policajci ubili imigranta iz Zapadne Afrike, muslimana, Amadu Diala, jer je pokušao da izvadi iz svog džepa novcanik sa legitimacijom. Na njega su cetverica policajaca ispalili 41 (cetrdeset jedan) metak iz neposredne blizine od kojih je 17 pogodilo cilj. Kako javlja NPR, autopsijom je utvrdeno da ga je nekoliko metaka pogodilo cak i dok je ležao mrtav i nepomican na trotoaru. Interesantno je i da je sud ove policajce oslobodio ikakve odgovornosti.

Nepoznati “napadac”

Dakle, cim su dvojica policajaca stigli ispred Al Aminove radnje, prilazi nepoznata osoba i otvara vatru na njih i u pucnjavi koja slijedi, ubija jednog i ranjava drugog šerifskog pomocnika. Na autopsiji u mrtvom policajcu Kinchenu ustanove da je bio pogoden sa najmanje tri razlicite vrste municije za koju policija vjeruje da su ispaljene iz dva oružija. Preživjeli policajac English, koji je, takoder, bio pogoden i teže ranjen, u bolnici, izmedu nekoliko operacija koje su bile ili trebale biti izvršene na njemu, identifikuje sa slike, koga drugog do Al Amina, koga je kako kaže, što je zabilježeno i na traci u policijskoj stanici dok je pozivao pomoc preko svog radija, ranio u stomak. Nema veze što je isti dan samo blok dalje, nekoliko minuta poslje pucnjave, policiji prijavljena "nepoznata" osoba, koja je bauljala ranjena pokušavajuci da se domogne bolnice.

Abdullah Al Amin biva uhapšen nekoliko dana kasnije u državi Alabami u blizini gradica White Hall-a, bez ikakve ogrebotine na sebi (a kamoli ranjenog stomaka). U lovu na covjeka je ucestvovalo preko stotinu agenata FBI. Kako javlja Atlanta Journal, kad je uhvacen, zapravo, imam je dotrcao do agenta i skoro ga zagrlio i predao se, i na taj nacin ponovo izbjegao "slucajno" ubistvo u pokušaju bjekstva. U obližnjoj šumi su, naravno, nadena oružja s kojim je, kako policija vjeruje, bio izvršen zlocin, a navodno pronalaze i crni mercedes sa kojim je, kako policija kaže, osoba koja je pucala, pobjegla sa lica mjesta. 24. marta ove godine, dok su sprovodili imama Al Amina iz zatvora u sudnicu on je na sva pitanja novinara jedino odgovorio "Ovo je vladina urota" (This is government conspiracy), a na sudu je izjavio da on nije pucao na policajce. Imam Al Amin se tereti za ubistvo jednog i ranjavanje drugog policajca i još 12 optužbi vezanih za slucaj. Državni tužilac kao kaznu zahtjeva smrtnu kaznu.

SaopCenje Šure imama grada Atlante

Poslije hapšenja imama Al Amina šura imama grada Atlante je izdala zajednicki stav: "Mi danas nismo ovdje da procjenjujemo krivicu ili nevinost bilo koje umješane strane u ovoj seriji tragicnih dogadaja. I kao što se mi uzdržavamo od zauzimanja bilo koje strane tako molimo i sve ostale da postupe isto i sacekaju da saznaju sve fakte o slucaju. U Americi, kao i u Islamu, bilo ko da je optužen je nevin dok se ne dokaze njegova krivica. Uloga muslimanske zajednice bi trebalo biti da podsjete svakoga na dugogodišnju ulogu koju je imam Al Amin imao kao lider u našoj zajednici i pozitivan uticaj na živote velikog broja ljudi." Izjava Šure dalje govori o tome kako ce se oni truditi da obezbijede da imam ima adekvatnu legalnu odbranu i posmatrace "koji ce insistirati da se citavo sudenje obavi na fer i nepristrasan nacin." U zakljucku izjave se kaže: "Mi svakako uzimamo u obzir prethodne incidente u kojima je imam Džemil bio lažno optužen za slicne ali manje ozbiljne prekršaje. Tada je, takozvana žrtva, izjavila da je bila pod pritiskom vlasti da optuži imama Džemila."

Kako saznajemo, imam Al Amin je sa zdravljem i duhom dobro, i spreman je za pocetak sudenja, svjestan da je on samo dio jedne vece kampanje uperene prema Islamu i muslimanima u SAD.

Eksluzivno objavljujemo i dijelove izjave imama Al-Amina, koju ce na dan sudenja uruciti, sudu i glavnom sudiji Okružnog suda u Alabami

"Pocinjem u ime Allaha, Milostivog, Samilosnog,...Ovo je upuceno tebi (misli na sudiju), na dan našeg okupljanja, i vama koje je Stvoritelj okupio kao svjedoke, pozivam vas u Islam. Postanite muslimani i zaradite dvostruku nagradu. A ako necete, onda, znajte da ce svako ko ima vlast (moc, poziciju - authority), biti odgovoran za sebe i one koje vodi u zabludu. Pravda je vrhovna vrijednost. Nacije su se uzdizale njihovom pravednošcu i propadale zbog korupcije pravde...Tvoja pozicija (koju ti daje profesija) i povjerenje koje si dobila da presudiš i budeš arbitar u ovakvim slucjevima, te je takode dovelo i u ovu našu parnicu. Zaista si bacena u vatru, i moraš donijeti odluku kao što je i Poncije Pilat morao da donese odluku o "Marijinom sinu"- nije lahak slucaj, nisu ljudska prava, samo istina i laž, bez "pranja" ruku, bez ugodnog kalkulisanja oko manje ili više.

I, ako mogu, ja bih te sada pitao u vezi sa ovim našim današnjim sastankom: Šta je to što privlaci toliko interesa u ovoj aferi? Svjetska pozornica. Svjetske sudije šalju svoje kurire da cuju i vide. Je li to samo "vracanje roba" (robovlasniku)?...Ovog casa dok mi razgovaramo, zastava "konfederacije" (strana u US gradanskom ratu koja se borila da se zadrži ropstvo) se vihori iznad ovog mjesta i glavnog grada, a ipak ispod americke državne zastave. Cak ni Alabama, sa svim svojim zlocinima, nije mogla sakupiti "sve kraljevske konje, i sve kraljevske ljude." Ko može poslati armiju da lovi roba? Kopnene snage, avione sa uredajima za otkrivanje toplote, helikopterske topovnjace, FBI, medijske kuce, sve kraljevske konje i sve kraljevske ljude. Zemlja slobodnih država koja simbolizira sebe svojim grbom ptice grabljivice... "Jedan medu mnogima." Oružje na jednom tasu (vage) a simbol mira na drugom. ...Cekaj! Ja sam mislio da je golub simbol mira? Ali, pogadam, ne bi izgledalo lijepo sa krvlju poprskanom po svemu. A država koja u svom vodecem konceptu, napisanom od sebe za sebe, dijeli Allahovo kraljevstvo izmedu sebe i Njega. Oni odvajaju crkvu i državu, vjersko od sekularnog. I oni kažu, ovo je za mene, a ovo je za tebe, Bože. I tako oni sebe prave partnerima Svemogucem Allahu. Pa nije cudo da oni misle da je pogrešno (loše) i nepravedno, besprijekorno (nesumnjivo)."

U svojoj izjavi imam se obraca sudiji, koji je za ovu priliku (vjerovatno slucajno) bila žena crnkinja.Drugo na šta imam cesto aludira u svojoj izjavi je cinjenica da je SAD zemlja sa najvecim brojem zatvorenika na svijetu a da je razmjera medu njima izmedu afro-amerikanaca i tzv. bjelaca neuporediva na štetu afro-amerikanaca. Dalje imam, takoder aludira na americku historiju koja je puna crnackog znoja, suza i krvi. Na muke koje su ti ljudi morali proci dok su gradili ovu zemlju i dok su se, i još uvijek se bore za svoja prava i emancipaciju.