buducnost pripada islamu

O pitanju: "Kome pripada buducnost?", svakako mnogi misle, pogotovo ako se uzme u obzir raznolikost "vjera", ideologija i pravaca koji danas egzistiraju i kojima je prevashodni cilj da ostvare prevlast i vodstvo u svijetu

Sama buducnost, za svakog covjeka opcenito, predstavlja nepoznanicu, medutim, pojedine stvari muslimani saznaju putem Objave koja im je došla od Allaha, dž.š., i u kojoj se govori o nekim dogadajima koji ce se tek desiti. O buducnosti se takoder može govoriti na osnovu zakonitosti kojima su povezani uzroci sa svojim posljedicama, i kojima su podložni svi narodi na ovom planetu. Za muslimana je dovoljan dokaz Kur'an i Sunnet da bi shvatio da buducnost neminovno pripada Islamu. Medutim, oni koji ne prihvataju, ili koji sumnjaju u ovaj nacin dokazivanja, svakako moraju priznati onaj drugi. Veliki broj zapadnih filozofa i mislilaca, ljudi koji ne vjeruju u Objavu, došli su ovim drugim putem do nepobitne cinjenice da Zapadna civilizacija neminovno propada i da su se pojavili svi uzroci za propast te civilizacije, a ni posljedice tih uzroka svakako nisu daleko. Svako mora priznati da je vladajuca civilizacija današnjice svakako Zapadna civilizacija. Do prije desetak godina njima su se mogli pridružiti i komunisti u tadašnjem SSSR-u, ali Zapad danas nema suparnika na prvom mjestu koje zauzima. Ovo vodstvo Zapadne civilizacije ocituje se kako u tehnološkom, tako i u ideološkom pogledu. Tu dominaciju Bertrand Rasel ocituje izrazom "vodstvo bijelog covjeka". Medutim, da li postoje garancije da ce ova civilizacija opstati još dugo vremena, ili ima pokazatelja koji govore da ona propada, kao što je propao i komunizam?

Sam Rasel, inace poznati britanski filozof i mislilac, kaže da je dominacija bijelog covjeka pri kraju. On nije jedini Zapadnjak koji je govorio, pisao i upozoravao na neupitnu sudbinu Zapada. Osvald Šprengler, Nijemac, napisao je 20-ih godina ovog vijeka knjigu pod naslovom "Propast Zapada". Pisac ove knjige je proucavao prijašnje civilizacije, koje su bile i nestale, ili su opstale, ali su danas potcinjenje drugim civilizacijama. On je u njima tražio zajednicke stvari koje su, svojim pojavljivanjem u nekom društvu, to isto društvo neminovno vodile u propast nakon kraceg ili dužeg perioda. Sve te stvari su se vec objedinile u Zapadnoj civilizaciji, tako da je on svoju knjigu i nazvao "Propast Zapada".

Jedna od stvari koje je nabrojao, a koja je zajednicka za sve propale narode, jeste izrazito zanimljiva. To je situacija u kojoj žena izade iz svog doma, ostavi odgoj djece i pomiješa se sa muškarcima u poslovima koji su svojstveni samo njima. Šprengler kaže da se to dogodilo kod Grka, Rimljana, Perzijanaca, a sada se dešava i na Zapadu (ali i na istoku op. prev.). Ovu knjigu je pisao prije osamdeset godina, a tada je stanje bilo neuporedivo bolje nego danas. On navodi da je opasnost od ove pojave u tome da onaj narod koji ima ženu kao majku i odgajatelja, u svakom trenutku može dati zdravu generaciju, koja ce uzdici svoj narod nad ostalima, uprkos eventualnom zaostatku u tehnologiji, zato što se tehnologija može nadoknaditi. Na drugoj strani, narod u kome žena napusti odgoj svoje djece, dobijace, iz godine u godinu, sve bolesnije i slabije generacije, što ce dovesti taj narod u propast.

Engleski historicar Arnold Twindi je rekao da je Evropa do sada bila najnaseljeniji kontinent, u odnosu na broj stanovnika i njenu površinu, ali kaže da, ukoliko Evropa nastavi voditi ovakav život, uskoro ce postati manjina u odnosu na ostali svijet. Takoder, kaže da je natalitet kod muslimana dva do tri puta veci nego kod Evropljana. Pored toga je upozorio da ce alkohol i droga uništiti evropsku mladež, dok u isto vrijeme, muslimanska omladina tako nešto ne poznaje. Kada se objedini ovaj povecani natalitet i svijest nepomucena raznim porocima, onda je po njemu neupitno da ce islamski ummet biti taj koji ce odnijeti konacnu pobjedu u borbi civilizacija. Za natalitet i dobar odgoj je svakako potrebna žena u kuci, što "Zapad" nece i ne želi da shvati, ali to saznanje ce ih skupo koštati.

Dominacija "Zapada" ne bi bila postupna ukoliko ne bi imali vodstvo u tehnologiji i proizvodnji. Mnogi misle da je nemoguce dostici "Zapad" na tom polju, zato što je naš zaostatak suviše veliki u odnosu na njih. Medutim, "Zapadni" mislioci su cinjenicno dokazali da tehnološki napredak nije mudžiza koju ne mogu ostvariti druga Allahova stvorenja. Zemlje istocne Azije su to i prakticno dokazale, tako što su preuzele Zapadnu tehnologiju i toliko razvile svoju sopstvenu, da su postale veoma jaki konkurenti Zapadnoj civlizaciji. Japan je jeftinocom, kvalitetom i preciznošcu svojih proizvoda uveliko zasjenio americke proizvode, tako da je Amerika cak bila prinudena da zabrani uvoz nekih japanskih proizvoda kako bi ocuvala sopstvenu ekonomiju. Japan je ostvario ovoliki uspjeh uprkos tome što nisu preuzeli ništa od Zapadnog nacina života. Ostali su vjerni svojoj tradiciji, ali su preuzeli od Zapada samo ono što je tehnicki korisno, ostavljajuci sve što se razilazi od njihovog nacina života. U Japanu muslimani imaju veliki primjer, ali i odgovor onima koji tvrde da muslimani sa Šerijatom ne mogu dobiti bitku protiv Zapadne civilizacije. Musliman ima Božansko svjetlo koje ga vodi ka uspjehu, i to svjetlo je neuporedivo bolje od japanske tradicije, ali se covjek ne može okoristiti od necega ukoliko to valjano i ne upotrijebi.

Pored Japana i njegovih industrijskih dostignuca, svakako moramo spomenuti i vojna dostignuca Indije i Pakistana, koji su proizveli vlastitu nuklearnu bombu, glavnu tajnu moci Zapada. Svježa krv i nepomucena svijest omogucila je ovim dvjema zemljama da i pored velike zaostalosti u odnosu na Zapad, odgoji takve umove koji ce biti u stanju da naprave nuklearnu bombu.

Pored prednosti "Zapada" na tehnološkom i vojnom polju ocita je i cinjenica da Zapadne ideje i misli vladaju gotovo cijelim svijetom. Te ideje Zapad masovno širi koristeci se medijima, politikom, ekonomijom i svakim drugim raspoloživim sredstvom. Sve što je Zapadno i što dolazi sa Zapada, postaje objerucke prihvaceno kod onih koji nemaju vlastiti identitet. Danas možemo vidjeti da su engleski i francuski postali svjetski jezici i uvjet da bi covjek bio obrazovan, jeste svakako poznavanje tih jezika. Takoder, i osnove obrazovanja, politike, ekonomije i drugih cinilaca društvenog života preuzimaju se upravo sa Zapada. Medutim, ni ovo nije stvar koja ce potrajati do Sudnjeg dana. Mnoge zemlje uistinu pokušavaju kopirati Zapadni nacin života, ali to je zato što to njihove vlade tako žele. Stanovništvo tih zemalja ipak želi da živi pod okriljem svoje kulture u isto vrijeme se ponoseci na svoje naslijede. Zbog toga su ceste pobune i protesti raznih vjerskih sekti u Kini (a i drugim zemljama), koje komunisticka vlast nemilosrdno guši, pokušavajuci da održi svoj tagutski režim. Druga stvar koja nam govori da Zapadna ideologija nece dugo potrajati, jeste cinjenica da na hiljade Amerikanaca i Evropljana godišnje prede na Islam, budizam ili neku drugu "istocnjacku" religiju. Cinjenica da Amerikanac ili Evropljanin ode u Nepal ili Burmu, simbole necivilizovanosti, tražeci smiraj svojoj duši i bježeci od Zapadne stvarnosti, dovoljno govori o buducnosti Zapadne kulture. To je ideologija koja je na izdisaju i koja ne može punuditi razumnom covjeku ništa korisno. Na drugoj strani, budizam ili hinduizam, koji su stari hiljadama godina, i danas egzistiraju i dobivaju poene u susretima sa Zapadnom civilizacijom. Iznad svega toga dolazi Islam, Božanska uputa cijelom covjecanstvu, pravac života koji važi i vrijedi za svako vrijeme i prostor. Mnogi Zapadnjaci koji su primili Islam, kažu da su prvo izucavali budizam i ostale istocnjacke religije, ali su pravo ubjedenje i funkcionalnost našli jedino u Islamu koji se brine o osjetljivoj ravnoteži izmedu duhovnog i materijalnog, i koji taj odnos održava na najbolji moguci nacin. Iz ovih cinjenica se vidi da Zapadnoj ideologiji ne predstoji blistava buducnost.

Medutim, postavlja se pitanje: "Kakvo je stanje sa Islamom ili, bolje receno, njegovim nosiocima?". Onaj ko malo pažljivije pogleda islamski svijet u posljednjih nekoliko desetljeca, vidjece sveopce budenje i preporod koji i pored svoje sporosti, ipak imaju jedan konstantan uspon. To budenje bismo mogli nazvati i jednim islamskim terminom, koji svakako ima potpunije znacenje, a to je "tevba". Mnoge greške su pocinjene u prošlosti i muslimani su sve svjesniji da im nema opstanka osim u zagrljaju vjere. Zbog toga se širom planete formiraju skupine koje rade na vracanju masa njihovoj vjeri na nacin kojim su zadovoljni Allah, s.v.t., i Njegov Poslanik, s.a.v.s., koji nas je obavijestio da ce do Sudnjeg dana postojati skupina koja ce pozivati istini i kojoj nece naškoditi onaj ko im se suprotstavi. Ta skupina odanih Allahovih robova iz dana u dan postaje sve jaca i rezultati njihovog rada su sve uocljiviji.

Od faktora koji pomažu islamskom ummetu da upotpuni svoju "tevbu" je svakako i znanje koje je danas prisutnije i dostupnije nego ikada prije. Kur'an kao da je danas spušten, dok zbirke hadisa možemo naci u gotovo svakoj muslimanskoj kuci. Sve se više šire knjige ispravnih prethodnika, prvih generacija koje su uzdigle Allahovu rijec iznad rijeci nevjernika. Kaže Imam Malik: "Nece uspjeti posljednji u ovome Ummetu, osim sa onime sa cime su uspjeli oni prvi." Danas se Ummet vraca svojim izvorima, jer zna da mu je potrebna dobra osnova kako bi "tevba" bila uspješna. Recept za uspjeh vec postoji, samo ga mi trebamo upotrijebiti.

Naposljetku se postavlja pitanje: "Da li je moguce da oslabljeni islamski ummet pobijedi Zapad sa svom tehnikom, ekonomijom, politikom i raketama koje posjeduju?". Sama pomisao na to se nekome može priciniti suludom i nemogucom, ali ti isti su svakako zaboravili na duševnu prazninu tih Zapadnjaka, koji posjeduju svu tu snagu. Jedan britanski mislilac kaže: "Mi smo poput onih koji posjeduju snagu divova, ali koji imaju pticije mozgove." On je shvatio da sva ta mašinerija koju posjeduju nije dovoljna za dobijanje bitke, ukoliko nema duše koja ce to pokrenuti. Oni su društvo kojim vlada zlocin, svijest pomucena raznim porocima, njihova porodica je razbijena, a psihijatri ostvaruju najvecu dobit. Iz informatike znamo da "hardver" bez "softvera" predstavlja obicnu beskorisnu gvožduriju. Svi sateliti, avioni i nuklearne rakete koje Zapad posjeduje u odlucujucem trenutku ce biti samo "hardver", ciji ce "sofver" biti ili nadrogiran ili na seansi kod psihijatra. Pored toga, nuklearne rakete su podložne politici "ravnoteže", tj. ukoliko protivnik ima istu bombu, onda se mora pribjeci dogovoru ili ratu konvencionalnim oružjem. U nuklearnom ratu obje strane su gubitnici (u dunjaluckom smislu), tako da Zapadu nikako ne ide u prilog da prvi pritisne taster. Kada se ostane na konvencionalnom oružju, onda dolazi na vidjelo snaga duha koju muslimanski borac svakako posjeduje. To je provjerena stvar koju smo gledali svojim ocima u Bosni, Afganistanu, a danas to gledamo i u Ceceniji. Kakvo je duševno stanje ruskih vojnika i njihovih porodica, i šta ocekivati od vojnika koji nosi bombu sa sobom kako bi se ubio plašeci se iznenadnog napada ili zarobljavanja? Šta ocekivati od vojnika koji se ne može suociti sa pritivnikom, osim pod uticajem alkohola ili droge. Ta vojska, kao i sistem koji ona cuva, ne može dugo opstati. Oni gube pojedinacne okršaje u borbi civilizacija i jedina stvar koja ih još održava jeste nepotpuna probudenost islamskog ummeta. Afganistanci su se izborili za slobodu, uprkos neimaštini i malobrojnosti, a zamislite šta tek može uraditi ujedinjeni islamski ummet u jedan hilafet, koji ce se protezati od Atlantskog do Tihog okeana. Medutim, još uvijek je veliki broj onih koji misle da ce Amerika i njene sluge vladati dok je nebesa i Zemlje, i ta bolesna ideja ih paralizuje, prije nego i pomisle da nešto ucine. Oni moraju znati da pesimista ništa ne može postici, ma koliku snagu posjedovao, a u isto vrijeme moraju znati da je ta ideja lansirana upravo od propagandne mašinerije "Zapada", koji želi da dobije bitku prije nego protivnik i pomisli da je zapocne.

Medutim, da li je naše ubjedenje da ce buducnost pripasti Islamu dovoljno da nam Zapad na noge donese bezuslovnu kapitulaciju? Svakako da takvo pogrešno razmišljanje imaju samo oni koji nisu shvatili važnost rada u Islamu. Bitka koja se vodi je izuzetno teška. Svako od nas treba zauzeti svoj položaj, pri tome se bojeci Allaha da Islam ne bude oštecen sa njegove strane. Prevashodna dužnost svakog muslimana je da zaštiti sebe i svoju kucu od bilo kakvog uticaja ove pokvarene civilizacije. Naše nove generacije moraju biti odgojene poslanickim odgojem.