Da li se dogodilo, ili ce se tek dogoditi?
U casnom Kur’anu u suri 'Mjesec” (El-Kamer) nalazimo ajet koji glasi: 'Približio se cas i razdvojio se Mjesec' (Kur’an, 54:1)
Da li se Mjesec razdvojio iznad doline blizu Mekke prije hidžre Muhammeda Poslanika, s.a.v.s, ili objavljeni ajet u Kur’anu govori o buducem dogadaju, koji se ocekuje pri kraju vremena?
Rjecnicko (jezicko) znacenje pojedinih rijeci iz spomenutog ajeta sasvim je jasno. Medutim, to nam ne pomaže mnogo. Odnosno, nije sporno znacenje ajeta nego njegovo tumacenje. Uglavnom, tumacenja navedenog ajeta svodi se na troje:
1. Da su razdvojeni Mjesec u dolini Mekke vidjeli Poslanik, s.a.v.s, njegovi drugovi i neki od nevjernika,
2. Da poslanicko prošlo vrijeme (perfekt u ajetu) oznacava buducnost, te da ce rascjepljenje Mjeseca biti znak približavanja Kijametskoga dana,
3. Da je Mjesec vec rascijepljen, ali ne i razdvojen.
Opis dogadaja
Dogadaj se zbio na Mini u vremenu prije Poslanikove hidžre. Oko Poslanika, s.a.v.s, bili su sakupljeni i neki nevjernici. Oni su od Poslanika tražili nekakav znak. On je rekao: “Pogledajte u nebo !” Najednom se Mjesec raspolutio, jedan dio je otišao prema istoku a drugi prema zapadu, a brdo je bilo izmedu. Kada su to cudo svi dobro vidjeli, dvije polutke Mjeseca su se sastavile. Nevjernici su poceli govoriti da je Muhammed, s.a.v.s, opcinio njih ili je opcinio Mjesec, ali samo cudo nisu poricali jer su ga vidjeli.
Astronomski podaci
Uz pretpstavku da se rascjepljenje dogodilo pet godina prije Hidžre (u 617. godini) raspolažemo slijedecim astronomskim podacima o pomracenjima Mjeseca u toj godini:
Djelimicno pomracenje Mjeseca koje se dogodilo 26. aprila 617. godine u 17:48 sati i koje je bilo djelimicno vidljivo,
Djelimicno pomracenje Mjeseca koje se dogodilo 20. oktobra 617. godine u 03:09 sati i koje je bilo vidljivo.
Kako se ovdje radi o rascjepljenju Mjeseca, onda pomracenja ne igraju neku znacajnu ulogu u ovom razmatranju, ocito treba ici sa pretpostavkom da se Mjesec razdvojio kada je bio u uštapu, dakle pun Mjesec, a ne Mjesec koji je bio u prvoj ili zadnjoj cetvrti ili mladak.
Obzirom da nema preciznije vremenske odrednice za ovaj dogadaj, osim da je to bilo pet godina prije Hidžre, nije moguce doci do preciznijih podataka u toku kojeg mjeseca se taj dogadaj zbio I kada je bilo vrijeme uštapa.
PRVO TUMACENJE (Da se Mjesec iznad Mekke razdvojio)
Cudo rascjepljenja Mjeseca zabilježio je Imam Muhammed Ibn Ismail el-Buhari u knjizi Sahih el-Buhari. Veci broj hadisa govori o rascjepljenju Mjeseca na dva dijela. Jedan, koji prenosi Enes bin Malik, glasi: “Stanovnici Mekke su od Poslanika tražili da im pokaže cudo. Tako im je on pokazao rascjepljenje Mjeseca na dvije polovine, izmedu kojih se dobro vidjelo brdo Hira.” Ovo cudo je zabilježio takoder Imam Ebul Husein Muslim Ibn el-Hadžadž u svojoj knjizi Sahihul Muslim, gdje preko Abdullaha Bin Mesuda kaže: “Mjesec se racijepio na dvoje za života Allahovog Poslanika. Jedan dio Mjeseca zaklanjalo je brdo, a drugi je bio iznad brda te, je Allahov Poslanik rekao: ”Budite svjedoci ovome!”
U drugom hadisu, koji prenosi isti autoritet, postoji razlika u opisu dogadaja, a kaže se da je jedan od Mjesecevih dijelova bio iza brda, a da je drugi bio sa ove strane brda.
Hadis iz Muslimova Sahiha, prenesen preko Enesa, glasi: “Stanovnici Mekke tražili su od Allahovog Poslanika da im pokaže cuda (znakove), pa im je on dva puta pokazao rascjepljenje Mjeseca.”
Ovo je jedini hadis koji govori o tome da se Mjesec razdvojio dva puta. Samo Allah zna istinu.
Šejh Ebu Ala El-Mevdudi u komentaru prvog ajeta sure El-Kamer piše: “U ovoj suri su mekkanski nevjernici upozoreni na svoju tvrdoglavost i upornost u nastupu nastupaju protiv Allahovog Poslanika.” Zadivljujuci fenomen rascjepljenja Mjeseca bio je ocit znak istine da se proživljenje, o kojem im je Poslanik donosio radosne vijesti, može dogoditi i da je ono blizu. Velika sfera Mjeseca razdvojila se pred njihovim ocima na dva udaljena dijela. Dijelovi su se razdvojili i razmakli toliko da su gledaoci sa Zemlje jedan dio vidjeli iza brda, a drugi ispred brda. Zatim su se u jednom trenutku dijelovi spojili. Ovo je bio ocit dokaz istine da univerzum nije niti vjecan, niti besmrtan. Velike zvijezde i planete mogu se razdvojiti dezintegrisati, sudariti jedna sa drugom i sve što je opisano u Kur’anu u vezi sa Sudnjim danom može se dogoditi.
Materijalisticki filozofi i njihovi imitatori koji pokušavaju da bace sjenu na
Muhammedovo cudo rascjepljenja Mjeseca kažu: 'Da je se rascjepljenje Mjeseca dogodilo, to bi znao sav svijet i dogadaj bi bio zapisan u svim istorijskim knjigama.'
Rascjepljenje Mjeseca demonstrirano je kao dokaz poslanstva. Ono se dogodilo trenutno pred grupom poricatelja u noci kada je narod spavao. U isto vrijeme bilo je prepreka koje su sprijecile da drugi vide taj dogadaj, kao što su magla, oblaci, vremenske razlike u pojedinim dijelovima svijeta. Osim toga nauka nije bila razvijena u to vrijeme tako da su istraživanja bila limitirana. Spomenuto cudo zbog toga nije trebalo da vidi cio svijet i da o njemu pricaju historicari.
Krajnja tvrdoglavost nevjernika bila je u to vrijeme jako izražena. Ipak, kada je Kur'an najavio rascjepljenje i kad se Mjesec rascijepio, niko od njih nije se usudio poreci taj dogadaj o kojem govori ajet, mada su svi poricali i odbacivali Kur'an. Da tom dogadaju nisu bili svjedoci, nevjernici bi odbacili ajet 54:1 i iskoristili to protiv Poslanika, s.a.v.s. Spomenuti dogadaj ne poricu ni Poslanikova biografija niti historijski izvještaji. Ono što je zabilježeno kao historijski fakt jeste da ajet kaže da ce nevjernici reci da je to ocita magija, isticuci da su taj dogadaj zvali sihrom. Govorili su: 'Ako su karavani sa drugih mjesta bili svjedoci dogadaju, onda je istina, a ako ne onda je magija.” Kada su karavani koji su stizali iz Jemena i drugih mjesta obavijestili nevjernike slijedeceg jutra da su bili svjedoci tom dogadaju, nevjernici su rekli: 'Bože sacuvaj, magija Ebu Talibovog siroceta uticala je na nebesa!'
Ucenjak Sa'dud-din at-Taftazani rekao je: 'Dogadaj rascjepljenja Mjeseca je mutevatir, isto kao isticanje vode izmedu Poslanikovih prsta i napajanje citave vojske, ili plakanje drvenog stuba na koji se Poslanik, s.a.v.s, naslanjao dok je govorio hutbu'.
Cuda su se dogadala da bi se dokazala tvrdnja poslanstva, da bi se poricatelji uvjerili, a ne da bi ih se prisililo da vjeruju. Cudo rascjepljenja mjeseca trebalo je da ubijedi one koje su vec culi za Muhammedovo, s.a.v.s, poslanstvo. Kada bi cudo bilo videno iz drugih dijelova svijeta ili predstavljeno na potpuno jasan nacin, bilo bi to suprotno mudrosti Stvoritelja i cilju ljudskog djelovanja u kosmosu. Da je mudri Stvoritelj, u skladu sa željama materijalistickih filozofa ostavio Mjesec u istom stanju nekoliko sati da je to cudo pokazano svom svijetu, i da su tu cinjenicu zabilježili historicari, to bi se tretiralo kao obican astronomski dogadaj koji ne bi bio vezan za poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s, i ne bi se smatralo dokazom poslanstva. Ili bi to bilo ocito cudo koje bi prisililo ljude da vjeruju i lišilo ih slobodne volje. Kao posljedica, ugalj i dijamanti (ili Ebu Džehl i Ebu Bekr) bili bi isti - cilj ljudskog bitisanja u univerzumu bio bi izgubljen. To je bio razlog što ovaj dogadaj nije pokazan citavom svijetu i što nije zabilježen u historijskim knjigama.
S obzirom da se dogadaj zbio trenutno i u vrijeme kad su ljudi spavali, naravno da nije bio svugdje viden. Cak i da su ga ljudi u drugim dijelovima svijeta vidjeli, ne bi vjerovali svojim ocima; pa cak i kad bi vjerovali, takvi individualni izvještaji ne bi cinili znacajnu temu za historicare.
Rascjepljenje Mjeseca nije proizvod slucaja niti se dogodilo kao rezultat prirodnog uzroka; uobicajeni prirodni zakoni otuda se ne mogu primijeniti na navedeni slucaj. Ustvari, mudri Stvoritelj Sunca i Mjeseca dao je to kao dokaz Muhammedovog, s.a.v.s, poslanstva.
Prema Mevdudiju, tradicionalisti i savremeni komentatori slažu se da se dogadaj zbio na Mini, u Mekki, pet godina prije Poslanikove hidžre u Medinu. Mjesec se razdvojio na dva razlicita dijela pred njihovim ocima. Ta dva dijela su se razmakla jedan od drugog toliko da su ocevici iz Mekke vidjeli jednu polovicu Mjeseca s jedne strane brda, a drugu sa druge strane. Zatim su se u jednom trenutku dvije polovine spojile. To je bio ocit dokaz istine da sistem univerzuma nije ni vjecan ni besmrtan, on se mogao rastrojiti. Spomenuti dogadaj pokazuje da se velike zvijezde i planete mogu rascijepiti, dezintegrisati, sudariti jedna s drugom, itd.
Ni danas, u slucaju pomracenja Mjeseca, milioni ljudi nisu svjesni, kada ce pomracenje poceti, kada ce se Mjesec vratiti u svoj originalni sferni ili kružni oblik, uprkos tome što se tacni proracuni putem sferne geometrije o vremenu i trajanju pomracenja objavljuju u novinama.
RASCJEPLJENJE MJESECA IPAK VIÐENO NA MALIBARU !
Iako rascjepljenje Mjeseca nije zabilježeno u historijskim knjigama, u jednoj knjizi nalazimo trag. Prica o tome kako je maharadža Malibara primio islam pripisuje se dogadaju rascjepljenja Mjeseca. Prica kaže da je maharadža ležao na krevetu na najvišem spratu palate. On je scenu rascjepljenja vidio. Kasnije je saznao da je poslanik Arabije pokazao to cudo svom narodu. Maharadža je potom primio islam.
DRUGO TUMACENJE (Da ce se rascjepljenje Mjeseca dogoditi u buducnosti)
Vecina biblijskih prorocanstava, koje je objavio biblijski prorok Isaija, zapisana su u Starom zavjetu u prošlom vremenu (perfekt). Navedeni biblijski tekstovi pokazuju da u svetim knjigama poslanicko prošlo vrijeme pokazuje buducnost. Ima prevodilaca Kur’ana, kako muslimana, tako i nemuslimana, koji smatraju da je rascjepljenje Mjeseca predznak Sudnjeg dana, a proklamacija u ajetu 54:1 da se to dogodilo predstavlja prethodno upozorenje na dogadaj koji ce se sigurno desiti.
Sudnji dan je blizu, ali ljudi odbijaju i zaboravljaju Objavu, kao što su cinili narodi Nuha, Ada, Sem’uda, Luta i faraona. “Ima li iko da primi pouku”, postavlja se pitanje u Kur’anu, a.š.
Evo nekoliko kur’anskih ajeta koji pokazuju da Allah, dž.š, nije Muhammedu, s.a.v.s, slao cuda da bi mu pomogao da uspostavi vjeru:
“A sprjecava Nas da pošaljemo znakove, jedino što su ih poricali raniji. I dali smo Semudu devu jasnim (znakom), pa su joj ucinili zulum. A znakove smo slali samo (kao) zastrašivanje.” (Kur’an, 17:59)
“Pa pošto im je došla Istina od Nas, rekoše: “Zašto (mu) nije dato slicno šta je dato Musau?” Zar nisu nevjerovali u ono šta je dato Musau od ranije? Rekoše: “Sihra dva, medusobno pomažuca”, i rekoše: “Uistinu, mi smo u svako nevjernici.” (Kur’an, 28:48)
Jusuf Ali u komentaru ajeta 54:1 piše: “Poslanikovo cudo Kur’ana je drugacije i ono je trajnije od blještavo bijele Musaove ruke i njegovog štapa.'
“I govore oni koji ne vjeruju: “Zašto mu se ne spusti znak od Gospodara njegovog?” Ti si samo opominjac, a svaki narod imao je vodica.” (Kur’an,13:7)
Da spomenemo još nekoliko ajeta koje treba imati na umu:
“Allah je Taj koji je podigao nebesa bez stubova koje vidite, zatim se postavio na Arš. I potcinio je Sunce i Mjesec; svakoje plovi do roka odredenog. Upravlja stvar; razlaže znakove, da biste vi u susret Gospodara svog bili sigurni.” (Kur’an, 13:2)
“Sunce i Mjesec su po proracunu.” (Kur’an, 55:5)
“Sunce - ne treba njemu da dostigne Mjesec, niti noci da pretekne dan. A sve u orbiti plovi.” (Kur’an, 36:40)
U univerzumu vladaju precizni matematicki zakoni koji svjedoce Allahovu mudrost i Njegove blagodati stvorenjima, jer na racun te blagodati imamo toplotu i svjetlost, godišnja doba, i promjene u atmosferi od kojih život na našoj planeti ovisi.
Muhammed Asad, jedan od velikih islamskih ucenjaka o rascjepljenju Mjeseca kaže:
”Vecina komentatora u navedenom ajetu vidi osvrt na fenomen koji je posvjedocilo nekoliko Poslanikovih drugova. Kao što su opisali Poslanikovi ashabi, Mjesec se jedne noci pojavio razdvojen. Ma kakva bila priroda tog fenomena, prakticki je sigurno da se kur’anski ajet ne odnosi na to, nego na buduci dogadaj, odnosno, pokazuje šta ce se dogoditi kada se približi Sudnji dan. (Kur’an cesto koristi prošlo vrijeme da bi oznacio buducnost, a posebno u poglavljima, koja govore o zadnjem danu i o danu proživljenja. Upotreba prošlog vremena ima za cilj da naglasi nešto što ce se dogoditi). Tako Ragib sasvim opravdanim smatra da izraz “Mjesec se razdvojio” nosi u sebi kosmicku kataklizmu - kraj svijeta, koji ce se dogoditi prije dana proživljenja. Kao što spominje Zamahšeri, takvo tumacenje podržavaju I neki rani komentatori Kur’ana.
TRECE TUMACENJE (da je Mjesec vec rascijepljen)
Pitanje koje se može nametnuti jeste: kako citati prevedeni tekst, a da bude u harmoniji sa datim objašnjenjem? Pogledajmo kako doslovno kur’anski ajeta 54:1 prevodi profesor Artur Arberi: “Primakao se cas: Mjesec je rascijepljen.” Arberijev rad ima odredenu reputaciju medu muslimanskim i nemuslimanskim ucenjacima, kao cisto akademski, objektivan i bez predrasuda.
U apologetskoj literaturi u vezi sa spomenutim ajetom ponegdje se mogu naci tvrdnje da je Mjesec vec rascijepljen, da su naucnici otkrili da na Mjesecu postoji linija podjele, itd
.
Medutim, u vjerodostojnoj astronomskoj literaturi ne postoje takve tvrdnje niti otkrica, iako na Mjesecu, kao što je to slucaj i sa Zemljom, postoje rasjeline vecih dimenzija, ali daleko od toga da se može tvrditi da je rijec o onome na što cilja citirani ajet.
Uz navedeno treba spomenuti još jedno tumacenje.
Neki smatraju da je spomenuti ajet cisto metaforicki izraz i da znaci to da je istina o dolasku Sudnjeg dana jasna kao Mjesec, što je teško uklopiti, pogotovo prihvatiti kao istinito tumacenje.
Ostaje da tragamo i razmišljamo, a Allah najbolje zna.
Napomena: Autor, u tekstu koji donosimo, koristi vlastiti prijevod Kur’ana, vlastito izdanje (dva štampana, trece u pripremi). Prvo izdanje štampano je 1994. godine.