za slobodu i islamsku drzavu
Nermin Kraljic | Saff br/str. 33"U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Mi, muslimani Dagestana, zvanicno proglašavamo ponovnu uspostavu Nezavisne islamske države Dagestan!Prepuštajuci naša nadanja na milost i pomoc Božiju, objavljujemo da je džihad u Dagestanu farz svakom muslimanu!" Ovim rijecima pocinje Deklaracija o nezavisnosti Dagestana, usvojena na Šuri 10. augusta ove godine.
Situacija u Dagestanu vec duže vrijeme je nestabilna i hronologija ovog konflikta pocinje znatno prije 7. augusta 1999. kada se pojavila u glavnim vijestima širom svijeta. Još je prošle godine, u glavnom gradu Dagestana, Mahackala, došlo do nereda kada je jedna sasvim druga grupa muslimana, Ruska unija muslimana, napala vladine zgrade tražeci formiranje islamske države. Ipak, 7. augusta ove godine grupa od nekoliko stotina naoružanih ljudi preuzela je kontrolu nad dva dagestanska sela u planinskom okrugu Botlih, neposredno uz granicu s Cecenijom. Grupu su cinili muslimani iz Dagestana i Cecenije, ali i mnogi drugi, pridošli iz cijelog svijeta da pomognu Cecene u predašnjem, netom završenom ratu. Premda je tadašnji ruski premijer Sergej Stjepašin naredio momentalnu uspostavu reda u selima koja su izuzeta od ruske uprave, situacija na terenu ni po cemu nije nagovještavala da ce se "red" uspostaviti tek tako. Ruske snage sigurnosti intervenirale su smjesta, rezultat je medutim izostao. Tri dana poslije upada, proglašena je Islamska država Dagestan.
Snage koje se opiru ruskom režimu agencijske vijesti opisuju kao "fundamentaliste" i to pripadnike "vehabijskog pokreta", te su stoga i svi izvještaji ispunjeni stupcima koji objašnjavaju šta ili ko su "vehabije" i ko je Muhammed ibn Abdul- Vehab. Grupom zapovijeda Šamil Basajev koji je na šuri vjernika proglašen emirom islamske vojske. Basajev je veteran cecenskog rata za nezavisnost, a ruske vlasti ga i danas traže zbog njegove uloge u Budenovsku, južna Rusija, kada je blizu 1000 Rusa zadržano u svojstvu taoca. Uz Basajeva, najcešce pominjano ime je Hattab, borac opisan kao "opasni mudžahedin" cije ratno iskustvo obuhvata i dane afganistanskog rata. Grupa za Dagestan aktivna je još od 1996. kada je Cecenija stekla nezavisnost. Cilj je, tvrdi se, stvaranje jedne islamske države na tlu Cecenije i Dagestana. Broj pobunjenika u pocetku je procijenjen na 300, zatim na 1200, da bi na kraju dosegao 2000 dobro naoružanih ljudi protuoklopnim i protuavionskim sredstvima. Najzanimljiviju igru s brojkama protežirala je ruska propaganda. Po njima je vec u prvih 10 dana sukoba ubijeno 600 pobunjenika, 1500 ih je ranjeno, a zarobljenih, jedini podatak koji je moguce provjeriti, ima cak šestoro?! Svakog narednog dana Rusi su "uspijevali" da iz stroja izbace 50 do 100 "fundamentalista", a ranjavali su bez predaha, da bi na kraju za 18 dana borbe stigli pobiti okruglo 1000 pobunjenika. Kada se sve zbroji, uopce nije jasno ko se, ustvari, borio i pružao otpor ruskoj vojsci koja je vec u prvoj hefti ratovanja pogodila sve što se u tom regionu krece. Šamil Basajev je redovno demantirao sve ruske navode tvrdeci da su njegove snage jedva imale gubitaka, te da je tuci Ruse lakše nego su mogli i pretpostaviti.
Jedna od “dalekovidnih” izjava doskorašnjeg premijera Stjepašina bila je i ta da "ruski vojnici ovoga puta nece ginuti". Svi izvještaji, pa tako i ruski, potvrduju da su Rusi ipak ginuli. Rusi su priznali gubitak od 59 poginulih i oko 200 ranjenih vojnika, no posve je sigurno da su žrtve vece nego što to sami Rusi priznaju. Medu žrtvama su i visoki generali ruske vojske. Cak je i helikopter vrhovnog zapovjednika ruske vojske bio pogoden. Nezavisni izvještaji, prenosi BBC, tvrde da su piloti ruskih helikoptera odbijali borbene zadatke, jer se pokazalo da su pobunjenici dobro naoružani raketama tipa Stinger. Ruska vlada odobrila je povecanje plata vojnicima koji ucestvuju u borbama za 70 do 170 %. Na web site-u Kavkaz-centru informativnog centra, koji je povezan s gerilcima u Dagestanu, tvrdi se da je preko 200 ruskih padobranaca izgubilo živote, dok je u njihovim ruksacima pronadena znatna kolicina narkotika, uglavnom morfina i 2% promedola. Najveci broj poginulih na ruskoj strani prijavljen je medu dagestanskim policajcima koji se regrutuju iz lokalnog stanovništva, što znaci da se uglavnom radi o muslimanima.
Zanimljivo je, a po tome se ova situacija razlikuje od one cecenske, da vecina dagestanskih muslimana služi ruskoj upravi. Pokret islamskog otpora je dobio snažnu podršku lokalnih seljana u okrugu Botlih i Cumada, od kojih vecina pripada najvecoj dagestanskoj etnickoj skupini, Avarima. Medutim, izostala je podrška širokih masa u cemu i jeste najbitnija razlika u odnosu na cecenski rat. U Dagestanu, na maloj teritoriji velicine Austrije, žive 32 razlicite etnicke grupe od kojih svaka ima svoj jezik. Šura je svim muslimanima dala rok od tri dana da se povuku iz ruske službe ili ce protiv njih biti pokrenute sankcije. Ovaj rok istekao je 14. augusta. Predsjedniku republike Magomedali Magomedovu šura je zaprijetila hapšenjem zbog suradnje s ruskim okupatorom. Prvi covjek glavnog dagestanskog grada Said Amirov cak je i pozvao Dagestance, mahom muslimane, da reaguju kao "patriote" i pridruže se dobrovoljcima u borbi protiv islamske nezavisnosti. Združena komanda dagestanskih mudžahida oformila je posebni šerijatski sudski tribunal ,koji je optužio vodece ruske i dagestanske politicke i vojne licnosti za zlocine poput: državnog terorizma, oružanog suprotstavljanja Allahovom šeriatu, te nadalje za mnogostruka ubistva muslimana. Medu optuženima su: Anatoli Kvašin, šef generalštaba Ruske armije, Vladimir Rušajlo, ministar unutrašnjih poslova Rusije, Magomedali Magomedov, predsjednik Državnog vijeca Dagestana, te mnogi drugi, ukljucujuci i pomenutog Saida Amirova. Na internetu se vodi pravi rat izmedu dagestanske vlade i mudžahida. Na web site-u dagestanske vlade pobunjenici se nazivaju "životinjama i razbojnicima" koji "ceznuci za žrtvama, novcem i moci" osudujuci pri tom cak i sami sebe na psiho-fizicke patnje "predstavljaju izazov multinacionalnom Dagestanu". "Istina je na našoj strani", tvrdi dagestanska vlada i poziva na odbranu ustava, civilnih prava i sloboda itd. S druge strane, isti taj ustav nazvan je "šejtanskim zakonom", a era civilnih sloboda opisana kao 140 godina poniženja i služenja kafiru. Stoga se muslimani koji vjeruju u Boga i Kur'an pozivaju da se prihvate oružja, uz opasku da mudžahidi ginu u ime Allaha, a izdajice u ime ruskog ustava.
Deklaracija o nezavisnosti Dagestana izmedu ostaloga pozvala je i Cecene da pomognu Dagestan u borbi za slobodu i islamsku državu. Poziv je naravno upucen i svim "mudžahidima i borcima za Allahovu vjeru". U Ceceniji je od 17. augusta na snazi vanredno stanje koje je proglasio predsjednik Aslan Mashadov a vojska je dovedena u stanje pripravnosti. Petnaest hiljada cecenskih rezervista ponovo je kopalo rovove zbog potencijalne mogucnosti da opet brane sjeverne granice svoje zemlje. Snage sigurnosti u Ceceniji imaju i zadatak da sprijece prelazak naoružanih grupa preko granice s Dagestanom. Krizno podrucje dobro je poznato predsjedniku Mashadovu, jer su ove planine za vrijeme rusko-cecenskog rata predstavljale posljednju odstupnicu cecenske vojske, kojom je Mashadov licno komandovao kao vrhovni zapovjednik. Prisustvo ruske vojske danas, u tom podrucju, za Cecene djeluje uznemirujuce. Mashadov formalno priznaje ruski suverenitet nad Dagestanom. Predsjednik vodi politiku nemiješanja u dagestanski konflikt, a u tome ima i podršku veceg dijela cecenske javnosti. Razlog tome leži u cinjenici da je veoma mali broj Dagestanaca aktivno pomagao cecensku oslobodilacku borbu, otud i cecenska nezainteresiranost za sudbinu Dagestana. Za sada je kriza predsjedniku Mashadovu dobro došla, jer slabi pozicije politickih protivnika s druge strane granice. Medutim, zabrinjavajuci su bili napadi ruske vojske na gerilce unutar cecenske teritorije i izjave ruskih zvanicnika da je Cecenija i dalje sastavni dio Rusije.
Rusi su nedavno objavili pobjedu nad "pobunjenicima" i povrat svih izgubljenih sela ciji je broj dosezao od 7 do 15, zavisno od izvora informacija. Medutim, ruske snage daleko su od okoncanja ovog sukoba pa tako i od bilo kakve pobjede. Niko ne sumnja da su se gerilci povukli u Ceceniju gdje imaju nesmetanu slobodu kretnja, kao uostalom i u citavom regionu, te da ce se vratiti i napasti opet cim se pregrupišu. Veoma je vjerovatno da ce se za nekoliko dana, ili sedmica, ista grupa pojaviti opet, na nekom drugom mjestu u Dagestanu, Ceceniji ili u Sjevernoj Osetiji. Na nedavno održanom samitu u Centralnoj Aziji "Šangajska grupa" posvetila je punu pažnju prijetnji koja dolazi od širenja "radikalnih oblika Islama" duž južnih granica nekadašnjeg Sovjetskog Saveza. Ruski ministar odbrane Sergejev izrazio je strah od gerilskog rata koji na ovom podrucju postaje realnost. Vojni analiticari daju prednost dagestanskim borcima zbog planinskog terena koji favorizuje gerilski nacin ratovanja i predstavlja nasavladivu zapreku ruskim oklopnim vozilima. Ruska je vojska proglašena inferiornom i zbog jako teške ekonomske situacije u zemlji ,koja je slabo opremljenoj i osiromašenoj ruskoj armiji svezala ruke i onemogucila je da s uspjehom vodi duge i iscrpljujuce ratove. Nadalje, Rusiji se bliže parlamentarni izbori u decembru, a posljednje što ovoj vladi treba jeste novi neizvijesni rat, i novo poniženje slicno onome koje je doživjela u Ceceniji. Rusija dakle nema snage da se uhvati ukoštac sa naoružanim grupama na dalekom jugu. Premda je ruska vojska oduvijek bolovala od siromaštva, moral ruskog vojnika pod uticajem ruske propagande svojevremeno je bio na dosta visokom nivou. Danas više ni u tome ne leži snaga ruskih trupa, jer je moral vojske u aktuelnom politicko-ekonomskom trenutku ispod ocekivanog nivoa. Na drugoj strani pobunjenici nemaju problema s naoružanjem kojeg dobijaju cak i od lahko potkupljivih ruskih vojnika, poznaju teren i imaju izrazit motiv.
Mudžahidi Kavkaza porucuju:
...Rusi su podrucje Kavkaza podijelili na male nacionalne republike, koje su bile medusobno razdvojene i autonomne kako bi sprijecili ujedinjenje kavkaskih muslimana, što je nocna mora od koje strahuje ujedinjena Rusija i koja još uvijek traje, ali ce, ako Allah da do toga doci. Nakon pada komunizma i rascjepa Sovjetskog Saveza, Rusija je dala pravo na nezavisnost kršcanskim republikama, kao što su Gruzija i Jermenija i to uz pomoc kršcanskog zapada, dok je u isto vrijeme pojacala pritisak na islamske republike. I kada je republika Cecenija obznanila svoju nezavisnost, naišla je na negativne reakcije Ruske vlade koja je to odbila. Onda su se odvile žestoke bitke izmedu Rusije i Cecenije u kojima je cecenski muslimanski narod zabilježio velicanstvena i sjajna herojstva. Ruska vojska je nakon dvogodišnjeg rata izašla poražena, sa srušenim vojnim ugledom i autoritetom. S druge strane, oživio je duh nade u nezavisnost muslimana u ostalim islamskim republikama, jer je ovaj rat njima potvrdio da kada muslimani budu radili na ostvarenju uzroka koji vode do snage i moci, i na tom putu ulože svoje potencijale i snagu, kada se budu borili i strpili, i ustrajali u tome, nevjernicka vojska naoružana najjacim oružjem i opremom nece biti u stanju - uz dozvolu Allaha, Jakog i Silnog - da pred njima dugo izdrži.
Nakon doživljenog poraza i izlaska iz Cecenije, Rusija je nastavila sa blokadom (Cecenije) i pritiskom na njene stanovnike sprjecavajuci ih da se povežu sa svijetom, uz pomoc susjednih država koje su pokorne Rusiji, ili su u prijateljskim odnosima sa njom. Rusija je nastojala izazvati nemire i smutnju, a pokušavala je izvršiti i atentate na vodece licnosti Cecenije. Islamski Dagestan živi pod ruskom okupacijom. Sljedbenici Islama u njemu su ugroženi i tlaceni, a da’vetski rad je stiješnjen i pod pritiskom. Ova mrkla noc vec dugo traje i došlo je vrijeme da svane zora i to na rukama onih što nose svoje duše na dlanovima svojim, penjuci se ka vrhu Islama, tražeci šehadet tamo gdje vjeruju da se on može naci. Ovi mudžahidi su poceli buditi svijest kod obicnog svijeta, a narocito medu onima koji rade za Ruse u dagestanskoj vladi, o opasnosti boravka Rusa na zemlji islamskog Dagestana. Govorili su da je došlo vrijeme za vracanje islamske vlasti u njihovoj državi kao što su to ucinila njihova braca u Ceceniji, da bi ljudi živjeli u sigurnosti i spokoju, miru i Islamu...
...O muslimani, vaša braca mudžahidi u muslimanskom Dagestanu suocavaju se sa neprestanim ruskim bombardiranjem topovima, raketama i avionima, ratom u kome nema milosti. Oni traže pomoc od vas, zovu vas da ih pomognete. O muslimani, u ime Allaha, ne ostavljajte svoju bracu na cjedilu. Oni su danas u najvecoj potrebi za vama. A ko ce, nakon Allaha dž.š. pomoci muslimane ako ne njihova braca muslimani. Ono što se traži je:
2. MATERIJALNA POMOC. Pomoc u materijalnim stvarima i novcana pomoc, jer oni su (mudžahidi) u potrebi za opremom, oružjem i hranom, medikamentima, prevoznim sredstvima itd., a Uzvišeni Allah je rekao: "Krecite u boj, bili slabi ili snažni i borite se na Allahovom putu zalažuci imetke svoje i živote svoje! To vam je, da znate, bolje!" (Prijevod znacenja TEWBE, 41.)
"Glas Kavkaza", 12.08.1999.
Podrucje Dagestana važi za južnu republiku unutar Ruske federacije. Pocetkom proteklog mjeseca postalo je poprištem najvecih sukoba u regionu, još od cecenskog rata, za nezavisnost koji je okoncan u augustu 1996. godine, a odnio je preko 80 000 ljudskih života.
Situacija u Dagestanu vec duže vrijeme je nestabilna i hronologija ovog konflikta pocinje znatno prije 7. augusta 1999. kada se pojavila u glavnim vijestima širom svijeta. Još je prošle godine, u glavnom gradu Dagestana, Mahackala, došlo do nereda kada je jedna sasvim druga grupa muslimana, Ruska unija muslimana, napala vladine zgrade tražeci formiranje islamske države. Ipak, 7. augusta ove godine grupa od nekoliko stotina naoružanih ljudi preuzela je kontrolu nad dva dagestanska sela u planinskom okrugu Botlih, neposredno uz granicu s Cecenijom. Grupu su cinili muslimani iz Dagestana i Cecenije, ali i mnogi drugi, pridošli iz cijelog svijeta da pomognu Cecene u predašnjem, netom završenom ratu. Premda je tadašnji ruski premijer Sergej Stjepašin naredio momentalnu uspostavu reda u selima koja su izuzeta od ruske uprave, situacija na terenu ni po cemu nije nagovještavala da ce se "red" uspostaviti tek tako. Ruske snage sigurnosti intervenirale su smjesta, rezultat je medutim izostao. Tri dana poslije upada, proglašena je Islamska država Dagestan.
OPET "VEHABIJE"
Snage koje se opiru ruskom režimu agencijske vijesti opisuju kao "fundamentaliste" i to pripadnike "vehabijskog pokreta", te su stoga i svi izvještaji ispunjeni stupcima koji objašnjavaju šta ili ko su "vehabije" i ko je Muhammed ibn Abdul- Vehab. Grupom zapovijeda Šamil Basajev koji je na šuri vjernika proglašen emirom islamske vojske. Basajev je veteran cecenskog rata za nezavisnost, a ruske vlasti ga i danas traže zbog njegove uloge u Budenovsku, južna Rusija, kada je blizu 1000 Rusa zadržano u svojstvu taoca. Uz Basajeva, najcešce pominjano ime je Hattab, borac opisan kao "opasni mudžahedin" cije ratno iskustvo obuhvata i dane afganistanskog rata. Grupa za Dagestan aktivna je još od 1996. kada je Cecenija stekla nezavisnost. Cilj je, tvrdi se, stvaranje jedne islamske države na tlu Cecenije i Dagestana. Broj pobunjenika u pocetku je procijenjen na 300, zatim na 1200, da bi na kraju dosegao 2000 dobro naoružanih ljudi protuoklopnim i protuavionskim sredstvima. Najzanimljiviju igru s brojkama protežirala je ruska propaganda. Po njima je vec u prvih 10 dana sukoba ubijeno 600 pobunjenika, 1500 ih je ranjeno, a zarobljenih, jedini podatak koji je moguce provjeriti, ima cak šestoro?! Svakog narednog dana Rusi su "uspijevali" da iz stroja izbace 50 do 100 "fundamentalista", a ranjavali su bez predaha, da bi na kraju za 18 dana borbe stigli pobiti okruglo 1000 pobunjenika. Kada se sve zbroji, uopce nije jasno ko se, ustvari, borio i pružao otpor ruskoj vojsci koja je vec u prvoj hefti ratovanja pogodila sve što se u tom regionu krece. Šamil Basajev je redovno demantirao sve ruske navode tvrdeci da su njegove snage jedva imale gubitaka, te da je tuci Ruse lakše nego su mogli i pretpostaviti.
"RUSI NECE GINUTI"
Jedna od “dalekovidnih” izjava doskorašnjeg premijera Stjepašina bila je i ta da "ruski vojnici ovoga puta nece ginuti". Svi izvještaji, pa tako i ruski, potvrduju da su Rusi ipak ginuli. Rusi su priznali gubitak od 59 poginulih i oko 200 ranjenih vojnika, no posve je sigurno da su žrtve vece nego što to sami Rusi priznaju. Medu žrtvama su i visoki generali ruske vojske. Cak je i helikopter vrhovnog zapovjednika ruske vojske bio pogoden. Nezavisni izvještaji, prenosi BBC, tvrde da su piloti ruskih helikoptera odbijali borbene zadatke, jer se pokazalo da su pobunjenici dobro naoružani raketama tipa Stinger. Ruska vlada odobrila je povecanje plata vojnicima koji ucestvuju u borbama za 70 do 170 %. Na web site-u Kavkaz-centru informativnog centra, koji je povezan s gerilcima u Dagestanu, tvrdi se da je preko 200 ruskih padobranaca izgubilo živote, dok je u njihovim ruksacima pronadena znatna kolicina narkotika, uglavnom morfina i 2% promedola. Najveci broj poginulih na ruskoj strani prijavljen je medu dagestanskim policajcima koji se regrutuju iz lokalnog stanovništva, što znaci da se uglavnom radi o muslimanima.
PATRIOTIZMOM PROTIV ISLAMSKE DRŽAVE
Zanimljivo je, a po tome se ova situacija razlikuje od one cecenske, da vecina dagestanskih muslimana služi ruskoj upravi. Pokret islamskog otpora je dobio snažnu podršku lokalnih seljana u okrugu Botlih i Cumada, od kojih vecina pripada najvecoj dagestanskoj etnickoj skupini, Avarima. Medutim, izostala je podrška širokih masa u cemu i jeste najbitnija razlika u odnosu na cecenski rat. U Dagestanu, na maloj teritoriji velicine Austrije, žive 32 razlicite etnicke grupe od kojih svaka ima svoj jezik. Šura je svim muslimanima dala rok od tri dana da se povuku iz ruske službe ili ce protiv njih biti pokrenute sankcije. Ovaj rok istekao je 14. augusta. Predsjedniku republike Magomedali Magomedovu šura je zaprijetila hapšenjem zbog suradnje s ruskim okupatorom. Prvi covjek glavnog dagestanskog grada Said Amirov cak je i pozvao Dagestance, mahom muslimane, da reaguju kao "patriote" i pridruže se dobrovoljcima u borbi protiv islamske nezavisnosti. Združena komanda dagestanskih mudžahida oformila je posebni šerijatski sudski tribunal ,koji je optužio vodece ruske i dagestanske politicke i vojne licnosti za zlocine poput: državnog terorizma, oružanog suprotstavljanja Allahovom šeriatu, te nadalje za mnogostruka ubistva muslimana. Medu optuženima su: Anatoli Kvašin, šef generalštaba Ruske armije, Vladimir Rušajlo, ministar unutrašnjih poslova Rusije, Magomedali Magomedov, predsjednik Državnog vijeca Dagestana, te mnogi drugi, ukljucujuci i pomenutog Saida Amirova. Na internetu se vodi pravi rat izmedu dagestanske vlade i mudžahida. Na web site-u dagestanske vlade pobunjenici se nazivaju "životinjama i razbojnicima" koji "ceznuci za žrtvama, novcem i moci" osudujuci pri tom cak i sami sebe na psiho-fizicke patnje "predstavljaju izazov multinacionalnom Dagestanu". "Istina je na našoj strani", tvrdi dagestanska vlada i poziva na odbranu ustava, civilnih prava i sloboda itd. S druge strane, isti taj ustav nazvan je "šejtanskim zakonom", a era civilnih sloboda opisana kao 140 godina poniženja i služenja kafiru. Stoga se muslimani koji vjeruju u Boga i Kur'an pozivaju da se prihvate oružja, uz opasku da mudžahidi ginu u ime Allaha, a izdajice u ime ruskog ustava.
CECENIJA NEUTRALNA
Deklaracija o nezavisnosti Dagestana izmedu ostaloga pozvala je i Cecene da pomognu Dagestan u borbi za slobodu i islamsku državu. Poziv je naravno upucen i svim "mudžahidima i borcima za Allahovu vjeru". U Ceceniji je od 17. augusta na snazi vanredno stanje koje je proglasio predsjednik Aslan Mashadov a vojska je dovedena u stanje pripravnosti. Petnaest hiljada cecenskih rezervista ponovo je kopalo rovove zbog potencijalne mogucnosti da opet brane sjeverne granice svoje zemlje. Snage sigurnosti u Ceceniji imaju i zadatak da sprijece prelazak naoružanih grupa preko granice s Dagestanom. Krizno podrucje dobro je poznato predsjedniku Mashadovu, jer su ove planine za vrijeme rusko-cecenskog rata predstavljale posljednju odstupnicu cecenske vojske, kojom je Mashadov licno komandovao kao vrhovni zapovjednik. Prisustvo ruske vojske danas, u tom podrucju, za Cecene djeluje uznemirujuce. Mashadov formalno priznaje ruski suverenitet nad Dagestanom. Predsjednik vodi politiku nemiješanja u dagestanski konflikt, a u tome ima i podršku veceg dijela cecenske javnosti. Razlog tome leži u cinjenici da je veoma mali broj Dagestanaca aktivno pomagao cecensku oslobodilacku borbu, otud i cecenska nezainteresiranost za sudbinu Dagestana. Za sada je kriza predsjedniku Mashadovu dobro došla, jer slabi pozicije politickih protivnika s druge strane granice. Medutim, zabrinjavajuci su bili napadi ruske vojske na gerilce unutar cecenske teritorije i izjave ruskih zvanicnika da je Cecenija i dalje sastavni dio Rusije.
RUSI VIŠE NISU ŠTO SU BILI
Rusi su nedavno objavili pobjedu nad "pobunjenicima" i povrat svih izgubljenih sela ciji je broj dosezao od 7 do 15, zavisno od izvora informacija. Medutim, ruske snage daleko su od okoncanja ovog sukoba pa tako i od bilo kakve pobjede. Niko ne sumnja da su se gerilci povukli u Ceceniju gdje imaju nesmetanu slobodu kretnja, kao uostalom i u citavom regionu, te da ce se vratiti i napasti opet cim se pregrupišu. Veoma je vjerovatno da ce se za nekoliko dana, ili sedmica, ista grupa pojaviti opet, na nekom drugom mjestu u Dagestanu, Ceceniji ili u Sjevernoj Osetiji. Na nedavno održanom samitu u Centralnoj Aziji "Šangajska grupa" posvetila je punu pažnju prijetnji koja dolazi od širenja "radikalnih oblika Islama" duž južnih granica nekadašnjeg Sovjetskog Saveza. Ruski ministar odbrane Sergejev izrazio je strah od gerilskog rata koji na ovom podrucju postaje realnost. Vojni analiticari daju prednost dagestanskim borcima zbog planinskog terena koji favorizuje gerilski nacin ratovanja i predstavlja nasavladivu zapreku ruskim oklopnim vozilima. Ruska je vojska proglašena inferiornom i zbog jako teške ekonomske situacije u zemlji ,koja je slabo opremljenoj i osiromašenoj ruskoj armiji svezala ruke i onemogucila je da s uspjehom vodi duge i iscrpljujuce ratove. Nadalje, Rusiji se bliže parlamentarni izbori u decembru, a posljednje što ovoj vladi treba jeste novi neizvijesni rat, i novo poniženje slicno onome koje je doživjela u Ceceniji. Rusija dakle nema snage da se uhvati ukoštac sa naoružanim grupama na dalekom jugu. Premda je ruska vojska oduvijek bolovala od siromaštva, moral ruskog vojnika pod uticajem ruske propagande svojevremeno je bio na dosta visokom nivou. Danas više ni u tome ne leži snaga ruskih trupa, jer je moral vojske u aktuelnom politicko-ekonomskom trenutku ispod ocekivanog nivoa. Na drugoj strani pobunjenici nemaju problema s naoružanjem kojeg dobijaju cak i od lahko potkupljivih ruskih vojnika, poznaju teren i imaju izrazit motiv.
Rusija je okupirala Dagestan 1772. godine, a otpori vladavini Rusa na ovim podrucjima poceli su sredinom 19. stoljeca. Ova borba još nije završena, toga su svjesni i Rusi. Ostaju rijeci Šamila Basajeva, vode mudžahida u Dagestanu: "Borbe ce trajati dok Dagestan ne bude slobodna islamska država."
Mudžahidi Kavkaza porucuju:
“Došlo je vrijeme da svane zora”
...Rusi su podrucje Kavkaza podijelili na male nacionalne republike, koje su bile medusobno razdvojene i autonomne kako bi sprijecili ujedinjenje kavkaskih muslimana, što je nocna mora od koje strahuje ujedinjena Rusija i koja još uvijek traje, ali ce, ako Allah da do toga doci. Nakon pada komunizma i rascjepa Sovjetskog Saveza, Rusija je dala pravo na nezavisnost kršcanskim republikama, kao što su Gruzija i Jermenija i to uz pomoc kršcanskog zapada, dok je u isto vrijeme pojacala pritisak na islamske republike. I kada je republika Cecenija obznanila svoju nezavisnost, naišla je na negativne reakcije Ruske vlade koja je to odbila. Onda su se odvile žestoke bitke izmedu Rusije i Cecenije u kojima je cecenski muslimanski narod zabilježio velicanstvena i sjajna herojstva. Ruska vojska je nakon dvogodišnjeg rata izašla poražena, sa srušenim vojnim ugledom i autoritetom. S druge strane, oživio je duh nade u nezavisnost muslimana u ostalim islamskim republikama, jer je ovaj rat njima potvrdio da kada muslimani budu radili na ostvarenju uzroka koji vode do snage i moci, i na tom putu ulože svoje potencijale i snagu, kada se budu borili i strpili, i ustrajali u tome, nevjernicka vojska naoružana najjacim oružjem i opremom nece biti u stanju - uz dozvolu Allaha, Jakog i Silnog - da pred njima dugo izdrži.
ZA BRACOM CECENIMA
Nakon doživljenog poraza i izlaska iz Cecenije, Rusija je nastavila sa blokadom (Cecenije) i pritiskom na njene stanovnike sprjecavajuci ih da se povežu sa svijetom, uz pomoc susjednih država koje su pokorne Rusiji, ili su u prijateljskim odnosima sa njom. Rusija je nastojala izazvati nemire i smutnju, a pokušavala je izvršiti i atentate na vodece licnosti Cecenije. Islamski Dagestan živi pod ruskom okupacijom. Sljedbenici Islama u njemu su ugroženi i tlaceni, a da’vetski rad je stiješnjen i pod pritiskom. Ova mrkla noc vec dugo traje i došlo je vrijeme da svane zora i to na rukama onih što nose svoje duše na dlanovima svojim, penjuci se ka vrhu Islama, tražeci šehadet tamo gdje vjeruju da se on može naci. Ovi mudžahidi su poceli buditi svijest kod obicnog svijeta, a narocito medu onima koji rade za Ruse u dagestanskoj vladi, o opasnosti boravka Rusa na zemlji islamskog Dagestana. Govorili su da je došlo vrijeme za vracanje islamske vlasti u njihovoj državi kao što su to ucinila njihova braca u Ceceniji, da bi ljudi živjeli u sigurnosti i spokoju, miru i Islamu...
POZIV IZ islamskog DAGESTANA
...O muslimani, vaša braca mudžahidi u muslimanskom Dagestanu suocavaju se sa neprestanim ruskim bombardiranjem topovima, raketama i avionima, ratom u kome nema milosti. Oni traže pomoc od vas, zovu vas da ih pomognete. O muslimani, u ime Allaha, ne ostavljajte svoju bracu na cjedilu. Oni su danas u najvecoj potrebi za vama. A ko ce, nakon Allaha dž.š. pomoci muslimane ako ne njihova braca muslimani. Ono što se traži je:
1. DOVA. Oni su (mudžahidi Dagestana) u najvecoj potrebi za vašim iskrenim dovama za pomoc protiv neprijatelja, jer situacija je postala teška, duše su do guša doprle, a Rusi žestoko bombarduju.
2. MATERIJALNA POMOC. Pomoc u materijalnim stvarima i novcana pomoc, jer oni su (mudžahidi) u potrebi za opremom, oružjem i hranom, medikamentima, prevoznim sredstvima itd., a Uzvišeni Allah je rekao: "Krecite u boj, bili slabi ili snažni i borite se na Allahovom putu zalažuci imetke svoje i živote svoje! To vam je, da znate, bolje!" (Prijevod znacenja TEWBE, 41.)
3. MORALNA (DUHOVNA) POMOC, Prezentiranjem i objelodanjivanjem njihovog slucaja (problema), medusobnim preporucivanjem za zanimanje tim slucajem (problemom) i brigom o njemu, te pozivanjem ljudi na udjeljivanje. Kaže Uzvišeni: "A ako vas zamole da im u vjeri pomognete, dužni ste da im u pomoc priteknete..." (Prijevod znacenja, ENFAL, 7.)
"Glas Kavkaza", 12.08.1999.
(sura Et-Tewba 111. ajet)