uticaj dzamije na ljudsku psihu

Rijec “džamija” je arapskog porijekla, a u bosanskom jeziku oznacava vjerski (islamski) objekat u kome se okupljaju vjernici radi zajednickog obavljanja namaza (salata), ili povodom nekih drugih aktivnosti. U bosanskom jeziku, tj. u rjecniku muslimana BiH, džamija je nezamisliva bez munare, pa se svaki vjerski (islamski) objekat bez munare naziva se mesdžidom ili mektebom. Stoga svi ti nazivi u jezickoj upotrebi Bošnjaka odreduju mjesto za namaz.


Medutim, ti pojmovi arapskog su porijekla, te smatramo potrebnim dati pojašnjenje za svaki od njih pojedinacno, u izvornom arapskom jeziku:

a) Džamija: korijen ove rijeci je “džemea”, a u sebi nosi znacenje skupa, zajednice, društva, udruženja, grupa ili tome slicno, tako da njen korijen u arapskom jeziku daje bogatu lepezu znacenja medu kojima je i to da se u arapskom jeziku i univerzitet naziva džamijom. Iz istog korijena je i rijec “džemat”, što oznacava skupinu vjernika.

b) Mesdžid: korijen ove rijeci je “sedžede”, a znaci mjesto gdje se cini sedžda, tj. spuštanje cela i nosa na zemlju za vrijeme namaza. Na taj nacin mesdžid postaje svaki objekat, prostor, soba ili drugi lokalitet gdje vjernici obavljaju namaz.

U jednom od hadisa (izreka Muhameda, s.a.v.s.) kaže se da je on, Muhammed, s.a.v.s, odlikovan izmedu ostalih Allahovih poslanika i po tome što mu je Allah dž.š. cijelu Zemlju ucinio cistom, te se zato molitve mogu obavljati i na livadi, šumi, poljima i drugim cistim dijelovima zemljine površine.

Na taj nacin saznajemo da se džemat (skup) može formirati cak i prije izgradnje objekta za obavljanje namaza. U arapskoj islamskoj literaturi izraz “mesdžid” je u široj upotrebi u odnosu na druge izraze, te svi takvi objekti (dakle, sa i bez munare) nose u sebi znacenje glavnog objekta u vjerskom životu muslimana.

Zanimljivo je reci i to da se u Kur’anu uopcte ne spominje rijec džamija (u smislu vjerskog objekta), nego da se, u tom smislu, uvijek upotrebljava rijec mesdžid.

c) Mekteb (mejtef): korijen ove rijeci je “ketebe” što znaci pisati, te to tako oznacava mjesto gdje se nešto piše, cita, uci ili poducava. On je vrlo cest sinonim, u bosanskom jeziku, rijecju mesdžid. Medutim, u savremenom arapskom jeziku ova rijec znaci biro, ured, kancelarija i tome slicno.

Nakon svih ovih jezickih odredenja za pomenute pojmove u daljem tekstu cemo koristiti uobicajeni bosanski izraz džamija, i podrazumijeva ulogu sva tri spomenuta izraza.

DŽAMIJA (MESDŽID) U KUR’ANU

“Allahove džamije grade samo oni koji u Allaha i Onaj svijet vjeruju, koji namaz klanjaju i koji zekat daju i koji se osim Allaha nikoga ne boje...”

“O ljudi, lijepo se uredite (uljepšajte) kada u džamiju podete...”

Osim ovakvih ajeta (recenica) u Kur’anu koji upucuju na pravilan odnos spram džamije i njene uloge, Kur’an navodi i mogucnost zloupotrebe objekata u svrhu razbijanja zajednice. Tako, Uzvišeni Allah kaže: “A oni koji džamiju sagradiše da bi štetu nanijeli, da bi nevjerovanje podsticali i medu vjernicima razdor napravili i da bi je mjestom zasjede ucinili... Allah svjedoci da su oni zbilja lažljivci”.

“Ti u toj džamiji nemoj nikada klanjati. Džamija koja je od prvog dna na bogobojaznosti zasnovana ima prece pravo da ti u njoj namaz klanjaš. U njoj su ljudi koji se vole cesto cistiti, a Allah doista voli one koji se ciste”.

Zadovoljicemo se navedenim brojem ajeta, mada ih znatno veci broj ukazuje na ulogu džamije.

DŽAMIJE U HADISU (rijecima Muahmmeda, s.a.v.s)

“Naredio nam je Allahov Poslanik, a.s, da gradimo džamije, te da ih cistim održavamo i lijepim mirisom namirišemo”

”Allahu su najdraža mjesta – džamije”

“Zabranjeno je ulaziti u džamiju džunup osobama i ženama za vrijeme menstruacije.”

“Ko sagradi džamiju u ime Allaha, On ce mu takvu sagraditi u Džennetu.”

“Ko bude jeo bijeli luk, neka se ne približava džamiji.” , a misli se sve dotle dok ne prestane djelovanje njegovog neugodnog mirisa.

“Kada bi se Poslanik vratio sa puta, prvo bi otišao u džamiju, a potom svojoj kuci.”



“Namaz koji covjek obavi u džematu bolji je od namaza koji obavi sam u kuci ili u ducanu, za dvadeset pet stepeni.” , tj. dvadeset pet puta.

Veoma mnogo je hadisa koji govore o džamiji i svi su povezani zajednickom idejom o potrebi medusobnog povezivanja i zajednickog ulaganja truda da džamije budu odraz medusobnog, složnog i zdravog društva u svakom pogledu.

O DŽAMIJI I ŠERIJATSKO PRAVO

Islamski ucenjaci su na osnovama Kur’ana i sunneta uspostavili i mnoge pravne norme koje se odnose na ponašanje ljudi naspram džamije. Navešcemo nekoliko primjera koji mogu poslužiti boljem razumijevanju teme.

- Dozvoljava se boravak u džamiji i mimo odredenih termina za vaktove, s ciljem ucenja Kur’ana ili sticanju novog znanja.

- Zabranjuje se trgovina (kupoprodaja) u džamijama.

- Zabranjuje se svaka svada i podizanje glasa.

- Nije poželjno da u džamiju ulaze mentalno bolesne osobe, osim zbog njihovog lijecenja.

- Dozvoljava se i poželjno je držati naucna predavanja, pogotovo iz vjerskih oblasti.
- Lijepo je da je džamija otvorena i da je dozvoljen pristup u svim vaktovima, kao i van njih, osim ako se smatra da postoje opravdani razlozi za ocuvanje džamije i zaštitu njenog inventara pod kljucem.

- Zabranjuje se gradnja džamija na mezarima (grobovima).

- Nije poželjano da se izlazi iz džamije, poslije proucenog ezana, sve dok se namaz (molitva) na završi.

Pošto se džamije nazivaju i Allahovim kucama, onda je moguce i svakome pametnom covjeku shvatiti da se u njima mogu raditi samo Allahu ugodne stvari, a sve nasuprot tome je zabranjeno.

DŽAMIJA I DŽEMAT

Po islamskom ucenju covjek je i dualisticko i socijalno živo bice. Dualisticko je po tome što se sastoji od tijela i duše. Uzvišeni Allah kaže:
“Stvorio sam covjeka u najljepšem obliku.” Takoder, u tom smislu kaže da je covjek stvoren od zemlje, kome je zatim On udahnuo od Sebe dušu”, a cime ga je odlikovao iznad ostalih stvorenja.

Covjek je i socijalno bice, jer samo kao clan zajednice može dobiti na vrijednosti. Zato je institucija džamije i džemata osnova za pravilan i zdrav razvoj islamskog društva. Džematlije pripadaju odredenoj džamiji i upuceni su jedni na druge u svim segmentima zajednickog im života. Cijelim nizom propisa, od kojih smo neke vec spomenuli, islam je posvetio posebnu pažnju podizanju svijesti pojedinca u zajednici, svijesti o ljubavi prema braci muslimanima, kao i humanizmu prema svim drugim ljudima i bicima.

U kombinaciji dualistickog i socijalnog covjeka islam zahtijeva ravnotežu duha i tijela, jer takav sklad omogucava napredak i u duhovnom i u materijalnom pogledu, kako pojedinaca, tako i društva u cjelini. Svaki poremecaj ravnoteže odražava se na život i zdravlje, opet i pojednica i zajednice.
Džamija sa aktivnim imamom i džematlijama pruža velike mogucnosti u ravoju i napretku društva, kako na duhovnom, tako i u materijalnom pogledu.
Uloga džamije u pogledu psihickog razvoja džematlija su raznovrsne, a mi cemo ovdje nevesti samo neke od njih.