bosnjacki kompleksi

Protiv stida i straha

Dvije bitne (negativne) karakteristike Bošnjaka kao naroda, koje su se tokom njihove povijesti dopunjavale i narastale do neslucenih razmjera su stid od vlastitog identiteta i strah od njegovog iskazivanja. Njihovom uzrocno-posljedicnom vezom Bošnjaci su zaboravljali svoje i sve više prihvatali neke druge, uglavnom, njima strane vrijednosti. Stid je time, kao psihosocijalna kategorija, s vremenom radao osjecaj krivice (ili pripadnosti ovome, a ne onome narodu) koji je, nadalje, razvijao još veci osjecaj straha od kazne.

Rezultat takvog višestoljetnog uticaja nužno je proizveo niz kompleksa koji su u svom znacenju (lat.complexus) i krajnjoj konsekvenci, usljed svoje potisnutosti i podsvjesnosti, dovodili do nenormalnog duševnog stanja. Bošnjaci su tako doživjeli da njihov osjecaji krivice tj. kompleksi budu toliki da su olahko, cast izuzecima, prihvatali nametnute uzuse, pogotovo one “bratstvojedinstvujuce”, što je razumljivo generiralo njihovu daljnju nesigurnost i inferiornost. Specificne stidove i strahove potiskivali su, obicno, nauštrb svog identiteta. Ne treba zato da cudi što su se izjašnjavali kao Jugosloveni ili što su svojoj djeci davali tuda imena.
Kako onda prevazici te uzroke i tolike stidove i strahove? Najefikasniji nacin je,neminovno, oslanjanje na vjeru. Ukoliko je osjecaj vjere cvršci, utoliko su kompleksi manji. Jer, svaki iole vjernik ne boji ljudi nego samo i jedino Allaha, dž.š. Otuda i treba da dode snaga koja ce raskinuti ove i ovakve komplekse. Za takve ne treba brinuti.

Medutim, šta sa onima koji, i pored svega pretrpljenog, stidljivo nazivaju selam i koji kapitulantski potiru svoje vrijednosti ocekujuci, valjda, da na taj nacin lakše udu u Evropu. Kako sa onima koji olahko pljuju po svome, a druge velicaju i povladuju im? Kako sa onima koji olahko zaboravljaju nedavne žrtve i namjeru dušmana da ih unište?

Kako!?

Stid i strah nisu došli našom voljom. Ali, samo našom sviješcu i vjerom mogu biti svedeni na razumnu i Bogom danu mjeru. Zapovjednik vjernih - mir neka je s njim! - kaže: Ucinak straha je neuspjeh, stida pretjeranog- uskracenje. Prilika mine poput oblaka. Koristite se prilikama dobrim (stoji u izrekama Alije Ibn Ebi Taliba). Koliko cemo to prihvatiti i odista iskoristiti zavisi od nas, pogotovo od onih koji su i prakticni vjernici. Oni ce morati bodriti i voditi one koji se plaše i stide. Ne ostavljati ih i prepuštati sebi samima i drugima. Na tome, uostalom, i pociva buducnost ove zemlje. Konacno, što prije se oni vrate vjeri, manje ce biti straha i poniženja, a više odgovornosti i hrabrosti.