objava je pocela u ramazanu

"Oni koji uce Allahovu knjigu, obavljaju namaz i udjeljuju od onoga što im Mi dajemo, i tajno i javno , nadaju se trgovini koja nece propasti."Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Najbolji medu vama su oni koji uce Kur'an i druge poducavaju njemu."

Najveca blagodat kojom je Allah pocastio ovaj Ummet je slanje Muhmmeda, s.a.v.s. i spuštanje Kur'ana kako bi se ljudi podsjetili na ono u cemu je njihova korist i na dunjaluku i na ahiretu. Kur'an je Allahov govor, znacenjem i jezikom, koji je objavljen a ne stvoren (kao što vjeruju neke zalutale sekte poput mu'tezila).Kaže Allah, dž.š: "On je objava od Gospodara svjetova, donosi ga povjerljivi Džibril, na tvoje srce, kako bi druge opominjao, na jasnom arapskom jeziku (Prijevod znacenja, Eš-Šu'ara 192.-195.) Allah, dž.š je opisao Kur'an casnim svojstvima: "Elif, lam, mim. Ovo je knjiga u koju nema nikakve sumnje, uputa za bogobojazne. One koji vjeruju u ono što ne vide, i koji namaz obavljaju i od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. Oni koji vjeruju u ono što je objavljeno tebi i što je objavljeno prije tebe i koji su ubjedeni u ahiret." (Prijevod znacenja, El-Bekare, 1.-5.)

Kur’an je uputa

Opisao ga je kao Uputu za bogobojazne. U drugom kur'anskom ajetu u istoj suri kaže za njega da je uputa za sve ljude: "Ramazan je mjesec u kojem je pocelo objavljivanje Kur'ana, koji je uputa za sve ljude." Što se tice bogobojaznih njima je Kur’an uputa jer oni uzimaju korist od njega i slijede svjetlo koje iz njega svijetli. Što se tice drugih Kur'an je uputa za njih zato što im objašnjava pravi put, oni mogu da ga slijede ili ne. Kao što je poznato postoje dvije vrste upute:

- Uputa nadahnuca tj. da covjek bude nadahnut od Allaha u slijedenju pravog puta. Ogranicena je samo na vjernike.

- Uputa objašnjenja i namjeravanja tj. da covjeku bude objašnjen pravi put, dobro i zlo, šteta i korist. Ova uputa je opca za sve ljude.

Opisao ga je da upucuje ka onome što je najispravnije tj. upucuje ka putu koji je najispravniji, najnepristrasniji i najpravedniji. Ako hoceš da dodeš do onoga što tvoj Gospodar voli, i do Njegovih Dženneta slijedi Kur'an jer ce te uputiti. Kaže Allah dž.š: “Zaista ovaj Kur'an upucuje ka onome što je najispravnije i donosi radosne vijesti vjernicima koji cine dobra djela da ih ceka velika nagrada."(Prijevod znacenja, El-Isra, 9.)

RADOST U PRSIMA VJERNIKA

Opisao ga je u drugom ajetu da je duh (duša), a jedno od znacenja duha jeste: ono cime se oživljavaju srca i cime se postiže duhovni život. Najbolji primjer nam je tijelo u kojem ako ima duše živo je, a kada iz njega izade duša biva mrtvim. Kaže Allah, dž.š: "Tako ti Mi objavljujemo ono u cemu je život." (Prijevod znacenja, Eš-Šura 52.)

Allah, dž.š ga je nazvao duhom (dušom) jer u njemu leži život ljudskih srca. Kada Kur'an ude u srce i smiješa se sa njim, ono postaje živo, svijetlo, spoznaje svoga Gospodara, i obožava Ga onako kako je On to propisao (sa znanjem), strahuje od Njega, voli Ga, velica Ga i cijeni. Kur'an pokrece srca kao što duša pokrece tijelo. Kada Kur'an napusti srce, ono umire kao što tijelo umire kada ga napusti duša. Postoje dvije vrste života i dvije vrste smrti: život tijela i život srca; smrt tijela i smrt srca. Život tijela opceg je karaktera i obuhvata i vijernike i nevjernike i pobožne i griješnike, cak obuhvaca i životinje i nema nikakve razlike izmedu njih i ljudi u tome. Medutim, život srca obuhvaca samo vjernike i samo ga oni posjeduju. Zbog toga je rekao šejhu-l-Islam ibn Tejmijje, kad je zatvoren u zatvor: "Kada bi nevjernici znali za ono što mi u prsima osjecamo (tj. kad bi znali za život u našim srcima) poveli bi rat da nam to oduzmu." Kada ovo znamo jasno nam je zbog cega su ljudi nesretni, rastreseni i uznemireni iako posjeduju sve što im je potrebno od ovodunjaluckih užitaka. Njihova srca su prazna, mrtva poput ruševine, pa kako onda da budu sretna i zadovoljna.

Opisao ga je kao svjetlost koja osvjetljava put covjeku i ukazuje mu na rupe i trnje koje je posuto po njemu, kako bi ga se sacuvao i došao do njegovog kraja spokojan, miran i uspravan.

Kaže Allah, dž.š.: "O ljudi, došao vam je dokaz od vašeg Gospodara, i Mi vam spuštamo jasno svjetlo." (Prijevod znacenja,En-Nisa, 174.) Kur'an je duhovno svjetlo koje nas poducava da razlikujemo pravi put od tmine (zablude). Put koji vodi ka Džennetu od puta koji vodi ka Vatri, ono što je korisno od onoga što je štetno, ono što je dobro od onoga što je zlo.

Opisao ga je lijekom, rijecima:"O ljudi, došla vam je pouka od vašeg Gospodara i lijek za ono što je u prsima vašim."(Prijevod znacenja, Junus, 57.)

Kuran je lijek za tjelesne i duševne bolesti. Kako Kur'an biva lijek za duševne bolesti?

* Ako covjek bude iskušan sihrom ili urokom ili ulaskom džinna u njega uce mu se odredeni odlomci iz Kur'ana i uz Allahovu pomoc nestaje toga. Medutim, uslov je da onaj koji uci Kur'an bolesniku, pogodenom sa nekom od ovih bolesti, bude cvrstog imana i ubijeden da ce ga Allah izlijeciti. Uz to i onaj koji se lijeci mora biti ubijeden da je Kur'an lijek.

* Postoje i druge duhovne bolesti kao što su: sumnja, licemjerstvo, kufr (nevjerstvo) za koje je Kur'an takoder lijek. To biva na taj nacin što se osobe, pogodene spomenutim bolestima, posvete brižnom i studioznom izucavanju Kur'ana, razmišljanju o njegovim ajetima i sprovodenju u praksi onoga što su citale i o cemu su razmišljale.

Odnos prema Kur'anu

Muslimani naspram Kur’ana imaju velike obaveze i odgovornosti medu kojima su najvažnije:

- Savladavanje citanja Kur'ana na arapskom jeziku, poducavanje djece njemu, nastojanje da se uci napamet i bez grešaka. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Najbolji medu vama su oni koji uce Kur'an i druge poducavaju njemu." Ono što se traži od muslimana je da uloži maksimalan trud u ucenju Kur'ana i nije dovoljno da se ogranici samo na suhoparno izgovaranje harfova, ako je u mogucnosti da se usavrši u tome i da ga izgovara (uci) na najispravniji moguci nacin. Poslanik, s.a.v.s je obecao dvostruku nagradu covjeku koji uci Kur'an a teško mu je da pravilno izgovara sve njegove rijeci, pa kaže: "Onaj koji uci Kur'an muceci se imat ce dvostruku nagradu." Ovo važi samo za one koji nisu u mogucnosti da potpuno pravilno uce Kur'an. Medutim oni koji mogu naci ucitelja, koji ce ih ispravno poduciti i u mogucnosti su da savladaju materiju, obavezni su da to urade. Kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Onaj koji je vješt u ucenju Kur'ana bit ce sa cjenjenim i plemenitim Allahovim izaslanicima (melecima na Sudnjem danu)." Važno je napomenuti da onaj koji nije kadar da usavrši svoje ucenje ne smije zanemariti ucenje Kur'ana, nego je obavezan da ga uci onako kako je u mogucnosti. Allah, dž.š kaže: "Allah ne opterecuje nikoga preko njegovih mogucnosti." (Prijevod znacenja, El-Bekare, 268.)

TRGOVINA KOJA NE PROPADA

Stalno ucenje Kur'ana. Nakon što naucimo citati Kur'an (tj. naucimo povezivati njegove harfove), obavezni smo vezati se za njega, stalno ga uciti jer je citanje Kur'ana ibadet i nosi veliku nagradu. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: "Ko bude proucio jedan harf iz Kur'ana imat ce nagradu za to, a nagrada ce biti deseterostruka. Nisam rekao da je elif lam mim jedan harf, nego je elif harf, lam je harf, mim je harf." Takoder je rekao: "Ponavljajte Kur'an jer se brže zaboravlja nego što se deva odveže sa svog poveza." Kada covjek postane nemaran prema Kur'anu i ne uci ga duži period biva pogoden tvrdocom srca, okretanjem od Allahovih opomena i potpunim nemarom. Zbog toga, muslimanu ne treba da prode mjesec dana a da u njemu ne prouci citav Kur'an. A ako ga prouci ranije, bolje je. Kur'an je lahko uciti i ne treba nešto posebno za njegovo ucenje. Dozvoljeno je da se uci stojeci, sjedeci, hodajuci, naslonjen na bok, bez obzira imali abdest ili ne. Onaj koji bude džunup zabranjeno mu je da ga dotice i uci dok se ne okupa. Najbolje je uciti Kur'an u namazu npr. u nocnom namazu. Takoder Kur'an je zabranjeno uciti ženi koja je u hajzu ili nifasu, kao što nije dozvoljeno ni da se uci na prljavim mjestima. Kaže Allah, dž.š za one koji uce Kur'an: "Oni koji uce Allahovu knjigu, obavljaju namaz i udjeljuju od onoga što im Mi dajemo, i tajno i javno , nadaju se trgovini koja nece propasti."(Prijevod znacenja, Fatir, 29.-30.) Vidimo da ih je Allah pohvalio zbog spomenutih svojstava medu kojima je prvo svojstvo ucenje Allahove knjige. Oni citaju Allahovu knjigu mnogo, tražeci Allahovu nagradu i nadajuci se da ce Allah ispuniti Svoje obecanje, i rade po onome što citaju.