temelji daweta

O Allahovoj vjeri se ne smije govoriti po pretpostavkama

Musliman je dužan da sve svoje postupke zasniva na cistoj namjeri u ime Uzvišenog Allaha, želeci Njegovo, tebareke ve teala, zadovoljstvo. Tako cjelokupni život vjernika postaje ibadetom u skladu sa rijecima Svevišnjeg: "Nisam stvorio ni džine ni ljude osim da Mi ibadet cine." (Prijevod znacenja, Ez-Zarijat, 56.)

Pozivanje ljudi u Allahovu vjeru i njihovo poucavanje islamskim principima i propisima jedan je od najvecih ibadeta, pa ako ga covjek radi samo u ime Uzvišenog, imace za to i veliku nagradu, a ako ga bude radio u ime necega i nekoga drugog, i želio time postici neku ovosvjetsku korist, onda gubi nagradu svog ibadeta, bez obzira što se radilo o najvecim djelima. Velicina ucinjenog djela sama po sebi nije garant njegove prihvacenosti kod Uzvišenog, uz to se mora naci iskrena namjera cinjenja tog djela iskljucivo u ime Allaha, subhanehu ve teala, želja za Njegovo, azze ve dželle, zadovoljstvo. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Zaista se djela cijene prema namjerama i uistinu ce svaki covjek dobiti prema onome što je naumio svojim djelom, pa ko bude hidžru ucinio u ime Allaha i Njegovog Poslanika, njegova je hidžra Allahu i Njegovom Poslaniku, a ko bude hidžru ucinio zbog materijalne dobiti, ili zbog žene da bi se njom oženio, njegova hidžra je za ono za šta ju je naumio." (Muttefekun alejhi) Daija koji poziva Uzvišenom Allahu nikada ne smije pozivati u ono što nema svoju osnovu u Islamu, jer su novotarije najgore stvari i vode na stranputicu. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Uistinu je najbolji govor Allahova Knjiga, a najbolja uputa, uputa Muhammedova (sallallahu alejhi ve sellem), a najgore stvari su novotarije (u vjeri), a svaki bid'at (novotarija) je dalalet (stranputica)." (Muslim) Nikada se Šerijatom nedozvoljeno sredstvo ne smije koristiti u davetu, jer se haramom ne stiže do halala, a da je u tome bio hajr, zasigurno bi ga uradio Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ili nam ukazao na njega. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko uvede u ovu našu vjeru ono što nije od nje, to je odbaceno." (Muttefekun alejhi) Biti uzrokom u necijoj stranputici znaci snositi njegov grijeh, s tim što se nece onome ko ga bude u tome slijedio, od njegovog grijeha ništa umanjiti. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Onaj ko poziva na Uputu, imace nagradu, kao i oni koji ga budu u tome slijedili, a to nece ništa umanjiti njihove nagrade. Onaj ko poziva na stranputicu, ponijece na sebi grijehe onih koji ga budu slijedili, a to nece ništa umanjiti njihove grijehe." (Muslim) Ni u kom slucaju ne smije se govoriti u i o Allahovoj vjeri po pretpostavkama, jer je Islam pravo jedino Uzvišenog Stvoritelja. Cisto i cvrsto znanje Objave je to koje je mjerodavno da govori o Islamu, a ne smije se nikako desiti daiji da ga zavede mnoštvo onih koji se ne obaziru na istinsko znanje, vec po tminama svojih pretpostavki lutaju i tumaraju. Kaže Uzvišeni Allah: "... a o tome oni ništa ne znaju, ništa drugo ne slijede do svoje pretpostavke, a uistinu pretpostavke istini ništa ne koriste. Zato se ti okani onoga koji se okrenuo od Naše Opomene i koji samo život na ovom svijetu želi. To je vrhunac njihova znanja, - Gospodar tvoj dobro zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na Pravom putu." (Prijevod znacenja - En-Nedžm, 28.-30.) Govoriti o tome šta je halal, a šta haram u Islamu po svom nahodenju, znaci izmišljati laž na Uzvišenog, a onaj ko to radi, zasigurno je od onih koji su propali i nikakvom se ne može dobru nadati. Kaže Allah, subhanehu ve teala: "I ne govorite neistine onim što opisuju vaši jezici: "Ovo je halal, a ovo haram.", da biste tako na Allaha laži iznosili. Oni koji izmišljaju neistine na Allaha, nece uspjeti. Malo uživanje, a njima pripada bolna kazna." (Prijevod znacenja - En-Nahl, 116.-117.)

Daija je posebno dužan voditi racuna o svojim djelima, iz razloga što su djela najbolji poziv u vjeru i zato što ce slabo biti prihvacen ako ne bude radio po onome što govori. Kaže Uzvišeni Allah: "Zar da od drugih tražite da dobra djela cine, a pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu ucite. Zar se opametiti necete." (Prijevod znacenja - El-Bekare, 44.) I kaže: "O vi koji povjerovaste, zašto govorite ono što ne cinite. Kako li je kod Allaha ružno da govorite ono što ne cinite." (Prijevod znacenja - Es-Saff, 2. - 3.) Još gore od ovoga je raditi suprotno onome što se govori. Kaže Allah, tebareke ve teala: "Prokleti su nevjernici od sinova Israilovih jezikom Davuda i Isaa sina Merjeminog - to zato što su bili nepokorni i granice zla prelazili, jedni druge nisu odvracali od nevaljalština, sami su ih cinili. Ružno li je uistinu to kako su postupali. Ti vidiš mnoge od njih kako se okrecu nevjernicima. Ružno li je ono što su sebi pripremili, što se Allah na njih rasrdio i u patnji oni vjecno ostaju." (Prijevod znacenja - El-Maide, 78. - 80.) Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Na Sudnjem danu ce se dovesti covjek i biti ce bacen u vatru, pa ce mu crijeva iz stomaka ispasti, te ce on oko njih kružiti kao što magarac kruži oko stožine. Stanovnici Džehennema ce se oko njega iskupiti i reci mu: "Šta to bi s tobom, covjece? Zar nisi naredivao dobro i odvracao od zla?" On ce im tada odgovoriti: "Jesam, naredivao sam dobro, a sam ga nisam cinio, odvracao sam od zla, a sam sam ga cinio." (Muttefekun alejhi)