uci, u ime gospodara tvoga…

“UCI, U IME GOSPODARA TVOGA KOJI STVARA, STVARA COVJEKA OD ZAKVACKA. UCI, A GOSPODAR TVOJ JE NAJPLEMENITIJI, KOJI POUCAVA PERU, POUCAVA COVJEKA ONOME ŠTO NE ZNA

(Prijevod znacenja - Ikre, 1.-5.)

Ovo su ajeti prve objave Kur'ana koji rasvijetliše put ljudskom rodu kroz tmine džahilijjeta u koje je bilo ogrezlo, nakon što izgubiše originalne Božije poruke koje ih vodiše pravim putem kroz vremena i prostore. Ovo nas upucuje na razmišljanje o važnosti pocetka Objave i o njenom uticaju kao i o znacaju i znacenju ovih casnih ajeta cija je poruka trajna. Mi nismo u stanju u potpunosti sebi predstaviti važnost ovog dogadaja sve dok se ne prisjetimo nekih okolnosti vezanih za njega. Ne samo da je covjecanstvo u to doba bilo duboko ogrezlo u poroke, vec se nije, što je najgore, nazirao izlaz iz te stvarnosti. Iskorišcavanje i tlacenje covjeka, nepravda i nesigurnost, neznanje, te umno i fizicko porobljavanje bile su karakteristike tog vremena. Cak i one kulture i civilizacije koje su se tada isticale (rimska i perzijska) ne mogu se pohvaliti društvenom pravdom, uzdizanjem istinskih moralnih vrijednosti i ocuvanjem ljudske casti i prava. Ljudi su slijedili svoje strasti i ono na šta su ih navodili njihovi prohtjevi. Zakon sile je preovladavao sve druge norme i principe. Božija milost je bila da pocne dostavljati covjecanstvu savršeni zakon i uputu kako bi znali ko im je istinski Gospodar Koji jedini zaslužuje da bude obožavan i cije odredbe i principi vode sigurnoj sreci i uspjehu. Razlicita ljudska mišljenja i nagadanja, filozofije i pretpostavke, zamijenjene su jedinstvenom, trajnom i nepogrješivom Božijom Uputom. To je, ustvari, potvrda prije objavljenih knjiga i suhufa, koje rastavljaju istinu od neistine. Kaže Uzvišeni Allah: "Elif-lam-mim. Allah je, nema boga osim Njega, Živi, Vjecni! On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja predhodne potvrduje, a Tevrat i Indžil objavio je još prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koje rastavljaju istinu od neistine. One koji u Allahove rijeci ne vjeruju ceka teška patnja, a Allah je Silan i Strog. (Prijevod znacenja, Ali ’Imran, 1.-4.)

OBJAVA JE RAZUMLJIVA SVAKOM

Objavom Kur'ana preciziran je nacin i sistem ljudskog života i data su trajna rješenja za nedoumice i probleme na koje covjecanstvo nailazi. Covjek nije prepušten samom sebi da u tminama neznanja, zabluda i strasti luta i traga za putem spasa kojeg na kraju možda nece ni naci. U tom slucaju onaj koji ne mogne pronaci i zakljuciti istinu, nije ni odgovoran za propast svog jedinog života na ovom svijetu, kao što nema odgovornosti za nered koji je pocinio nesvjesno. To neminovno vodi u opci haos, bezakonje i nepravdu, jer ce tada jaci izrabljivati slabijeg, a pametniji zavoditi neupucenog. Kako zaštititi prava djeteta i kako da dobije ono što mu nužno pripada? Da li treba cekati da ojaca, pa ako spozna svoja prava i mogne ih svojom snagom dobiti, borice se za njih, a u suprotnom živjece u zabludi iskorištavan? Kako odrediti prava svakog, kako upoznati cilj i svrhu života, kako urediti sve ljudske aktivnosti i usmjeriti ih ka dobru?

Prvi korak na tom putu jeste spoznaja cilja života, njegovih zakona i pravila, prihvacanje Uzvišenog Stvoritelja za svog jedinog istinskog Gospodara. Kur'anski imperativ "Uci", ukazuje na sistem spoznaje istine. Na covjeku je da objerucke prihvati Objavu i da dobro upozna njena znacenja i poruke. Koliko je to važno, vidimo iz imperativa prve objave. Naime, prva rijec u prvoj objavi nije bila dozivanje niti predstavljanje vec upravo naredba - vrijeme je za hitne promjene, jer drugi sistemi vode propasti i nesreci, i nema vremena za rasprave. Ovo je usmjeravanje covjeka da se okrene Objavi, vjecnoj, trajnoj i savršenoj, i da upozna Božiju Poruku i Zakon, te da na tome gradi ostala svoja saznanja i spoznaje. Nakon toga rad po uputama Islama je neminovan jer u njihovu ispravnost nema nimalo sumnje, a sa druge strane mu'minu daju takvu snagu i poticaj za radom da jednostavno za to živi i umire. Iz ovog možemo zakljuciti jednu veoma važnu karakteristiku Islama, a to je lahkoca i jednostavnost. Uzvišeni Allah ga je takvog objavio da je razumljiv za svakog i da je dokaz svakom. Nisu nam potrebne neke filozofije da bi se Njegova poruka razumjela. Kaže Uzvišeni: "A Mi smo Kur'an ucinili olakšanim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?” (Prijevod znacenja - El-Kamer, 17.)

UPUTA BOGOBOJAZNIM

Zatim nas Uzvišeni upucuje na nacin ucenja da bi naš trud bio plodan i svrsishodan. Svaki posao koji radimo mora biti iskljucivo u ime Njega i u tom slucaju on postaje ibadet (pobožno djelo kojim Mu se približavamo). Tako je cijeli život jednog mu'mina ibadet i za sve što radi na ovom svijetu imace nagradu kod Sveznajuceg. Dakle, ako se cak obicni dunjalucki poslovi rade u ime Njega (ihlas), oni su ibadet, a kako je tek sa ucenjem Kur'ana koje je u sušti ibadet kad bude uraden samo u ime Uzvišenog. Pored sevaba na Ahiretu, ucac Kur'ana, i onaj koji razmišlja o njegovim porukama, crpi iman i cvrsto ubjedenje (jekin), te saznaje propise i poruke vezane i za dunjaluk i za ahiret. To je uputa samo za vjernika i ovo je samo po sebi cudo. Kaže Uzvišeni: "Elif Lam Mim, Ova knjiga, u koju nema nikakve sumnje uputa je bogobojaznim." (Prijevod znacenja - El-Bekare, 1.-2.) Ona ne upucuje sumnjicave i zlonamjernike. Štaviše, ona je njima iskušenje, te još više padaju u zabludu, kao kazna za njihovo nevjerstvo. Isto kao što sunce obasja cvijece, pa ono još više zamiriše, a svoje zrake spusti i na smece pa ono pusti neprijatan miris, a primjer Knjige Uzvišenog je uzvišeniji i bolji.

Velika cast nam je ukazana od strane Allaha, dž.š., da ga možemo spominjati i velicati što razumijemo iz upotrebe izraza RABBIK - tvog Gospodara, Vladara, Odgajatelja, Nadzornika… Kaže Uzvišeni: "U džamijama koje se Njegovom dozvolom podižu i u njima se spominje Njegovo ime, hvale Njega ujutro i navece, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i namaz klanjaju i zekat daju…" (Prijevod znacenja - En-Nur, 37.-38.) Samo ucenje u ime Allaha daje svoje plodove koji se stalno obnavljaju, pa vjernik uvijek nalazi nešto novo u Kur'anu: "Ono plod svoj daje u svako doba odredbom svog Gospodara." (Prijevod znacenja - Ibrahim, 25.), a svojstvo Njegovo i dokaz prije spomenutog u ajetu jeste "Koji stvara", tj. On jedini zaslužuje da bude obožavan i da Mu se ibadet upucuje i da se samo u ime Njega uci i radi jer je Stvoritelj svega. On je jedini Mocan da propisuje i odreduje, da nareduje i zabranjuje. Njegov zakon je savršen i Njegova Rijec je vjecna i nepromjenjiva. Samo Njemu pripada pravo da bude obožavan. Na toj osnovi je i imperativ "Uci, u ime tvog Gospodara Koji stvara", a izvršenje ovoga je medu najvecim ibadetima dok se korist na kraju opet vraca covjeku.

U prvom ajetu prve objave nalazimo u svega nekoliko rijeci uputu za rad, nacin izvršenja, te razlog i obrazloženje ove odredbe što je karakteristicno za Casni Kur'an i njegov nenadmašni i savršeni stil ukazujuci nam na vjecne istine.